G. ERBSMEHL je naznačio da je u modernom pčelarstvu pčelar primarno zaokupljen pravljenjem profita: to je materijalna strana koju treba uzeti u obzir. U “Bienenzeitung” (Br. 10) kaže se: — „Med je najvećim dijelom luksuz, i oni koji ga mogu priuštiti mogu platiti dobru cijenu za njega”. Onda je dan primjer kako je izvjesni Balmesberger koji je putovao Španjolskom, našao brojnu vrlo zdravu djecu u domu pčelara, i kako je na pitanje gdje prodaje med, odgovorio: “Ovdje su moji kupci.” Ovdje u Srednjoj Europi mi želimo napraviti što je moguće veći profit od našeg meda. Poslodavac mora izvući što je moguće više od radnika, a ista je stvar i s pčelama.
Pod brojem jedanaest, dalje je pitano da li ima išta istine u tome kada ljudi misle da mjesečina ima utjecaja na proizvodnju meda ili nektara u cvijeću.
G. MÜLLER je odgovorio:
1. Taj g. Erbsmehl može izvući iz časopisa da pčelar o kojem se radi, radi samo s malim količinama, i ne prodaje njegov med. Erbsmehl očito nije svjestan što je danas pčelarstvo, i sve što je povezano s njim tako da smo obvezni voditi knjige. Ako se ne računa s profitom iz toga, kao i kod drugih stvari, može se samo odustati.
Med nikada ne bi bio dostupan u potrebnim količinama ako ne bi pribjegli umjetnim metodama. Dobije se možda 2–3 kilograma meda i može trebati nešto više od toga da zaliha bude u dobrom stanju. Tada dođe loša godina i nema dovoljno da traje do travnja ili svibnja. Treba pomoći zalihi da ima dovoljnu vitalnost sa umjetnom ishranom — s šećerom, kamilicom, majčinom dušicom i malim dodatkom soli.
Zatim, sati koje pčelar provede u radu bilježe se u modernom pčelinjaku prilično točno — koliko mu vremena pčelar posveti i tako dalje. Recimo pet i pol sati; — (sat se računa u omjeru jednog franka ili jednog i po franka) — dakle pola kilograma meda košta sedam franaka. Onda se mora računati amortizacija; češljevi se istroše i treba ih zamijeniti. Cijelo gospodarstvo mora sigurno biti profitabilno. Ali ako pčelar stane na starim stajalištima, on ne ide ukorak. G. Erbsmehl možda može tako, ali ako imam veliki lager, tada moram izračunati i sebi reći — već sam na šteti ako prodajem med po šest franaka. Američki pčelari gledaju upravo ovako.
2. Ja sam, ne mogu razumjeti da će kroz slijedećih osamdeset do sto godina cijeli lager pčela izumrijeti. Stvarno ne mogu razumjeti što dr. Steiner misli kada govori da će za osamdeset do sto godina cijelo pčelarstvo biti ugroženo.
3. Kao i kod druge točke — t.j., kako je obznana smrti pčelara pčelama povezana s pčelarom, već sam izjavio da veći dio lagera umre nakon smrti osobe koja je odgovorna. Kako do toga dolazi, nisam sposoban razumjeti.
4. S obzirom na nečisti med u hotelima želio bih reći da prvoklasni hoteli često kupuju američki med. Kada se pčele hrane ovim medom, one umru — a ipak je proizveden od pčela.
5. O ubadanju, slatko je najgora stvar; kada čujete piskutavo zujanje, preporuka se stajati mirno.
6. O pitanju koliko ubod pčele utječe na čovjeka, Poznat mi je slučaj koji bi želio spomenuti. Jaki čovjek je bio uboden od pčele. Vikao je: “Držite me, uboden sam!” Bio je iznimno osjetljiv na to. Bio je čovjek s malim srčanim problemom. Možda će nam dr. Steiner reći u kojoj mjeri ubod pčele može stvarno biti opasan.
Na primjer, rečeno je da će tri uboda stršljena ubiti konja. Prije nešto malo vremena našao sam gnijezdo stršljena u mom pčelinjaku. Uklanjao sam leglo. Stršljeni su bili tolike kukavice da me nisu uboli u mraku; možda bi to napravili vani.
DR. STEINER:
Vratimo se na prepoznavanje gospodara od strane pčela. Želio bih dodati par opaski tako da ove stvari možemo raspravljati na razuman način.
Formirali ste mišljenje da je potpuno opravdano ako stvari razmatrate intelektualno. Ali želio bih vam reći ovo: zamislite da imate prijatelja, upoznali ste ga, recimo, godine 1915. Ovaj prijatelj ostaje ovdje u Europi a vi idete u Ameriku, vrativši se godine 1925. Vaš prijatelj je, pretpostavimo, u Arlesheimu. Vi dođete u Arlesheim, sretnete prijatelja i prepoznate ga. Ali što se u međuvremenu dogodilo? Već sam vam opisao kako se tvar, supstanca ljudskog tijela potpuno promijeni nakon sedam ili osam godina. Tada više ništa ne ostane od nje; tako da vaš prijatelj kada ga ponovno vidite nakon perioda od deset godina, nema ništa od starog, stvarno ništa, od supstance koju ste u njemu vidjeli prije deset godina. Ipak ste ga prepoznali! Kada pogledate na čovjeka izvana, on zasigurno izgleda kao koherentna masa, ali ako biste ga pogledali kroz dovoljno veliko povećalo, tada biste vidjeli krv kako teče njegovom glavom. Dakle dobro, ova krv kada je vidite golim okom, ili malim povećalom — ova krv izgleda kao krv. Ali ako zamislite ogromno povećalo tada ono što teče tamo kao krv ne pojavljuje se više na isti način; tada izgleda da se sastoji od malih "točaka" koje su kao male životinjice. Ali ove male točkice ne miruju, one stalno vibriraju. I kada gledate kako se to odvija to ima najčudniju sličnost s masom pčela. Kada se dovoljno povećaju supstance, čovjek izgleda upravo kao masa pčela.
Ako temeljito ispitamo cijelu stvar mora izgledati neshvatljivo da bi jedan čovjek mogao prepoznati drugog poslije deset godina (jer niti jedna od ovih malih vibrirajućih točkica nije više tamo). Njegove oči su sasvim različite točke, tamo su sasvim različite male kreature, a ipak jedan čovjek ponovno prepoznaje drugog.
Dakle vidite, potpuno je nepotrebno da bi to bilo zbog ovih malih stvorenja i biljaka od kojih se sastojimo, da smo sposobni prepoznati jedan drugog, jer to je cijeli čovjek, koji nas ponovno prepoznaje. Kolonija nije samo toliko i toliko tisuća pčela, cijelo domaćinstvo je cjelina i potpuno biće koje čovjeka prepoznaje ili ga ne prepoznaje. Kada bi imali umanjujuće staklo umjesto povećala mogli bi sakupiti sve ove pčele zajedno; mogli bi ih vidjeti ujedinjene na isti način kao ljudski mišić. Upravo tu činjenicu treba imati na umu kod pčela — da nemamo posla s pojedinom individualnom pčelom već ih moramo uzeti u obzir kao cjelinu, kao da su zajedno jedna cjelina.
Samo s intelektom do ovoga se ne može doći; treba to moći vizualizirati kao cjelinu. To je razlog zašto je kolonija pčela tako duboko poučna; to potpuno pobija sve naše uobičajene ideje. Naše ideje nam stvarno govore da bi stvari trebale biti drugačije. Ali u košnici se događaju veličanstvene stvari; uopće ne takve kakve mislimo s našim razumom.
To da mora biti izvjesnog utjecaja na pčele kada, na primjer, kroz smrt jednog pčelara drugi treba doći na njegovo mjesto, neporecivo je. Iskustvo pokazuje da je to točno. Oni koji imaju posla s više pčelinjaka, a ne samo s jednim, znaju to dobro.
Mogu vam reći da me pčelarstvo na razne načine iznimno zanimalo kada sam bio dječak, premda me ekonomska strana, financijski problem pčelarstva tada nije toliko zanimao kao kasnije, ili danas — pošto je med i u to vrijeme bio vrlo skup i moji roditelji si nisu mogli priuštiti da ga kupuju. Sav naš med smo dobivali od naših susjeda kao poklon, za Božić ili u drugo vrijeme, zaista nam je toliko davano da smo imali meda kroz cijelu godinu. Tada se med poklanjao.
Vidite da me ekonomski problem nije toliko zanimao pošto sam, kao dječak jeo strašno puno meda, koliko sam god htio od meda kojeg smo dobivali.
Kako je to moguće? U današnje vrijeme, pod istim okolnostima ne može se dobiti toliko meda kao poklon, ali tada su pčelari u susjedstvu mojih roditelja bili uglavnom farmeri, a med je bio samo dio proizvoda. To je sasvim druga stvar, gospodo, od započinjanja pčelarstva kao neki od vas koji živite od dnevnica koje zaradite. Na farmi, pčelarstvo ide bez prevelike pažnje. Vrijeme koje oduzima se ne uzima u obzir, ne ulazi u račun. Na farmi je uvijek bilo tako, to je bilo vrijeme koje je ostalo iza. Vrijeme bi se negdje uštedjelo, ili bi se rad odgodio do slijedećeg puta i tako dalje. Kod svih zbivanja na med se pazilo u međuvremenu, i mislilo se da je med nešto toliko vrijedno da ga se u stvari ne može ni platiti.
U izvjesnom smislu to je točno, ali u sadašnje vrijeme uvjeti su takvi da su svi nivoi cijena sasvim pogrešni. Danas je fundamentalno nemoguće raspravljati o cijenama, jer cijelu stvar treba raspraviti na širim osnovama, na osnovama ekonomije. Nema mnogo rezultata ako netko raspravlja o cijeni odvojenih stvari za prehranu, a med je stvar za prehranu, ne samo luksuz ili zadovoljstvo. U zdravom socijalnom uređenju zdrava cijena za med bi se našla; to je bez sumnje.
Ali pošto mi u sadašnje vrijeme ne živimo pod zdravim socijalnim uvjetima, svi naši problemi su smješteni u nezdrav položaj. Kada danas posjetite velike farme i čujete što upravitelj ima za reći (u pravilu to nije seljak, već upravitelj) kada vam kaže koliko mlijeka on dobiva od svojih krava, to je strašno! Dobiva toliko mnogo litara mlijeka dnevno da svatko tko poznaje prirodu krave shvaća da je prilično neprirodno da se od krave dobije toliko mlijeka. Ali oni srede da to dobiju! Sasvim sigurno gospodo, oni srede da to dobiju! Neki od njih po mom mišljenju, dobivaju dvostruku količinu nego što krava može stvarno dati. Na ovaj način farme postaju iznimno profitabilne. Ne može se čak niti reći da je to još vrlo primjetno, ali mlijeko nema istu snagu kao ono proizvedeno pod normalnim okolnostima; ne može se odmah dokazati šteta koja se time nanosi.
Možda vam mogu reći slijedeće. Radili smo eksperimente sa lijekom za bolest stopala i usta kod stoke; napravili smo mnogo eksperimenata zadnjih par godina. Oni su vršeni na velikim farmama kao i na manjim gdje proizvodnja mlijeka nije toliko forsirana kao na velikim farmama. Ovako se može mnogo naučiti jer treba testirati kako je lijek djelovao kod bolesti stopala i usta.
Stvar međutim, nije dovedena do zaključka, jer se odgovorni službenici nisu slagali, a danas je toliko mnogo ustupaka i tako dalje, neophodno. Ali lijek je bio uspješan, a sa malim promjenama, također je imao vrlo dobre rezultate kod poremećaja kod pasa, pod imenom „Distempo”.
Kada se rade ovi eksperimenti otkrije se slijedeće: Nalazimo kako je telad od krava sa prekomjernom proizvodnjom mlijeka, značajno slabija. To vidite na načinu na koji na njih djeluje lijek. Djelovanje ili ne djelovanje lijeka, takoreći, može biti veoma povećano u ovakvim slučajevima. Tele raste ako ne ugine od bolesti, ali tele koje je od krave koja je stimulirana na prekomjernu produkciju mlijeka, tele iz takvog rasploda je slabije od teleta od krava koje nisu bile tako forsirane. Ova promjena može biti promatrana kroz prvu, drugu, treću ili četvrtu generaciju, ali je onda tako tanka da promatranje nije lako. Ovaj uzgoj za proizvodnju mlijeka je još kratkotrajan, ali znam vrlo dobro da ako se nastavi, ako se krava forsira da daje dvadeset pet litara mlijeka dnevno, ako je nastavite ovako maltretirati, sav uzgoj krava će nakon nekog vremena biti potpuno u rasulu. Ništa se ne može napraviti.
Dobro, u izvještačenom pčelarstvu stvari nisu, naravno toliko fundamentalno loše, jer je pčela stvorenje koje opet može sebi pomoći, jer je zaista, izvanredno sposobna pomoći sebi pošto pčela živi mnogo bliže s Prirodom nego krava koja je uzgajana na ovaj način. To čak i nije toliko loše ako se krave ovako maltretirane za proizvodnju mlijeka povremeno izvode vani na pašnjak. Ali na velikim mljekarskim farmama to se više ne radi. Ove farme nemaju ništa osim stajske prehrane; krava je potpuno odvojena od prirodnih uvjeta.
Kod pčelarstva ovo se ne može priuštiti. Zahvaljujući svojoj prirodi pčela ostaje ujedinjena s vanjskom Prirodom; ponovno sebi pomaže. I vidite, gospodo, ova samo-pomoć u pčelinjem gnijezdu nešto je predivno.
Sada dolazimo do onog što je g. Müller rekao o bumbarima i stršljenima koje ponekad nalazi u košnici, koji ga nisu uboli, pošto ponekad sresti stršljena može biti katastrofa.
Ovdje bi vam želio reći nešto drugo. Ne znam da li su oni koji su od vas pčelari već ovo doživjeli; može se dogoditi da imate praznu košnicu, i jednom sam vidio nešto čudno u praznoj košnici, nešto kao grumen. Ispočetka se nije moglo shvatiti što je to bilo. Izgledalo je da su pčele, očigledno bez ikakvog razloga, napravile grumen iz svojih uobičajenih proizvoda, iz svakakvih stvari. Grumen kao veći kamen i okružen svakakvim smolama, ljepljivim supstancama, voskom i tako dalje; stvarima kakve pčele također skupljaju. Bio sam znatiželjan i razbio grumen na komadiće, i gledajte, unutra je bio mrtvi miš.
Vidite, miš je ušao u košnicu i tamo uginuo, a sada zamislite kakva je strašna stvar za pčele bila miris mrtvog miša. U ovom hitnom slučaju cijela kolonija ima instinkt da okruži mrtvog miša s ljuskom. Kada se razbije ova ljuska na komadiće strašno smrdi, ali smrad je ostao sasvim zatvoren unutar ljuske.
Vidite, gospodo, unutar košnice nije samo instinkt za gradnju ćelija, za ishranu legla, već, u hitnom slučaju, instinkt za nešto neobično, za ono što treba napraviti kada je u košnici mrtvi miš! Pošto ga pčele ne mogu iznijeti vani, one su se snašle; napravile su ljusku oko njega.
Čuo sam od drugih da su puževi koji uginu unutar gnijezda također prekriveni. U košnici ne žive samo uobičajeni instinkti, već istinski iscjeljujući instinkti; oni su vrlo aktivni u košnici.
Dakle — ako je u košnici gnijezdo stršljena pčele ga ne zatvore u tvrdu ljusku, već neprestano okružuju gnijezdo izlučivanjem otrova, tako da stršljeni gube svu energiju, svu snagu za napad. Baš kao i miš, mrtvi miš više ne može širiti smrad u svim smjerovima, tako i stršljen, iako ne tako čvrsto zatvoren, stalno je izložen izdisanju s kojim ga pčele okružuju, i time postaje toliko oslabljen da ne može napraviti ništa. Stršljen gubi svoju snagu, i više ne može koristiti svoj žalac da se obrani kada kružite blizu njega.
To je zaista tako, da smo pravedni prema pčelama samo ako idemo iza samog intelekta i stvarno slijedimo činjenice sa izvjesnom unutarnjom vizijom. To je stvarno predivno, ta slika. Mora se prema tome reći, kolonija pčela je sveukupnost. Mora se gledati kao sveukupnost. Ali u sveukupnosti šteta se ne pojavljuje sva u trenutku.
Vidite, ako se dobro poznaje čovjeka, može se reći na primjer, slijedeće: — Čovjek je — postoji takav čovjek — sasvim zdrav i jak u dobi od 65 ili 66; drugi čovjek nije tako svjež jer iznutra pati od previše vapna u arterijama, itd. To promatrati, i dovesti to u vezu s onim što je bilo u njegovom djetinjstvu, iznimno je zanimljivo.
Na primjer, netko može davati djetetu mlijeko koje dolazi od krava koje dobivaju previše krmnog bilja sa vapnenačkog tla. Čak i u mlijeku s kojim se hrani dijete, dijete dobiva neke elemente ovog vapnenačkog tla. To se možda odmah ne primjećuje. Doktor kakve danas imamo, može vam pokazati dijete hranjeno na mlijeku izvedenom od vapnenačkog tla, i drugo dijete hranjeno na majčinom mlijeku i reći, “Tu uopće nema razlike,” i tako dalje. Ali dijete hranjeno na majčinom mlijeku još je svježe i u dobi od 65 ili 66, a dijete hranjeno na kravljem mlijeku u istoj dobi ima previše vapna u krvnim sudovima. To je zbog toga što je čovjek cjelina, i što je na djelu u jednom vremenskom periodu nastavlja biti aktivno i u mnogo kasnijem periodu. Stvar može biti potpuno zdrava u jednom trenutku, a ipak radi i kasnije.
Na to sam mislio kada sam rekao da prema uvjetima, današnjeg pčelarstva, ne možete vući zaključke kao o tome što umjetne metode pčelarstva znače, ili što ne znače. Dakle treba misliti kako će to biti za 50, 60 ili 100 godina! Sasvim je razumljivo da će netko danas reći — Ne razumijem kako će to biti sasvim različito za 50, 60 ili 100 godina — to je sasvim razumljivo.
Jednom mi se na farmi dogodilo, sasvim dobronamjerno, da sam bio skoro ubijen kada sam počeo pričati da ne treba težiti da se dobije toliko mlijeka, jer će patiti rasplod krava, i bit će upropašten unutar četvrt stoljeća. Još se ne može danas govoriti protiv ovih umjetnih metoda u pčelarstvu, jer sada živimo u uvjetima u kojima se ne može u socijalnoj domeni napraviti ništa.
Ali treba biti prepoznato da postoji velika razlika da li dopuštamo Prirodi da slobodno ima svoj tijek, ili uvodimo umjetne metode u stvar. Ne želim protestirati protiv onog što je g. Müller rekao. To je sasvim točno. Danas se ne mogu potvrditi ove stvari; za to treba čekati. To ćemo zajedno raspraviti za 100 godina, g. Müller, i onda vidjeti kakvo je vaše mišljenje! To se ne može odlučiti sada.
(G. ERBSMHEL je još jednom naglasio da je moderno pčelarstvo potpuno stvar toga da bude profitabilno).
DR. STEINER:
Što se više čovjek bavi pčelarstvom kao hobijem, to će više biti u suglasju sa Španjolcem kojeg ste upravo spominjali. Ovaj farmer ne računa mnogo s profitom; to danas općenito nije slučaj, ali prije 50 ili 60 godina farmer nije mnogo računao s tim što može izvući iz pčela; teško da se to uzimalo u obzir. On je ili med davao, ili ako bi ga prodao, stavljao je novac u dječju kasicu — ili nešto slično. Danas, uvjeti su sasvim različiti. Ne može se zamisliti da se čovjek plaćen po satu, ili u bilo kojem smislu zavisan o vremenu za svoju isplatu, neće osjećati obvezan da profit uzme u obzir. Jednostavno ga na to vode okolnosti. Danas ima pčelara koji kao radnici, moraju povremeno ostaviti svoj posao, moraju biti odsutni ako žele nastaviti s pčelarstvom na pravi način — tako je zar ne? (Naravno.) Tada, sasvim prirodno, oni zaračunaju ono što nisu dobili — od drugog posla.
Razmislite na trenutak; pčelarstvo je tako drevno da danas nitko ne može reći od bilo kojeg vanjskog dokaza što je pčelarstvo zaista bilo dok još nije bilo udomaćeno. Ljudi uglavnom znaju naše pčele, mislim europske pčele medarice, i znaju samo domaće pčelarstvo. Prirodoslovne knjige pišu uglavnom o pčeli koja je raširena svugdje po Europi, kao o “uobičajenoj pčeli košnice.” Tako je poznato samo domaće pčelarstvo. To je sasvim vrijedno pažnje, gospodo, to da je poznato samo domaće pčelarstvo; nismo svjesni kako je to izgledalo kada je samo Priroda bila na djelu. Pčelarstvo je veoma drevno. A kada su stvari tako stare kao ovo, cijene trebaju biti utvrđene na sasvim drugim osnovama od onih koje su danas uobičajene. Iz tog razloga stvarno moramo reći da će i ovdje čovjek polako shvatiti da trebaju doći bolji socijalni uvjeti. Vjerujem da bi se tada manje pričalo da li su stvari profitabilne ili ne. Ove takmičarske ideje, iako ne sadrže u sebi nadmetanje unutar onih uključenih u proizvodnju sličnih dobara, u svakom slučaju se odnose na one koji proizvode različita dobra.
Sada ću odgovoriti na bilo koje pitanje koje se odnosi na ovo što je već rečeno.
PITANJE:
Postoje ljudi koji uopće ne mogu probaviti med. Odmah dobiju probavne smetnje. Postoji li način za sprječavanje ovih loših efekata kod jedenja meda?
DR. STEINER:
Ljudi koji ne mogu uzimati med su, u pravilu, oni koji su u ranijoj dobi imali tendenciju ka sklerozi, otvrdnjavanju cijelog tijela, tako da je cijeli probavni proces prespor. Zato ne mogu probaviti med koji teži ubrzati metabolički proces. Pošto ove osobe presporo probavljaju, med to želi ubrzati, i to je u sukobu s njihovom vlastitom probavom, a rezultat je da imaju bolove u stomaku.
Svatko bi trebao težiti da može uživati malo meda — to jest, ne samo “uživati”, već i imati unutarnju sposobnost za to. Kada netko ne može probaviti med, treba prvo pogledati stvarni razlog. Ne smijete misliti da ima općeniti lijek, univerzalni lijek, već netko može koristiti ovaj ili onaj lijek, zavisno od uzroka koji su rezultirali ovim otvrdnjavanjem tijela. Na primjer, uzrok može biti slijedeći: recimo, čovjek ne može uzeti med; ima lošu probavu. Pitamo se: “Dali ovaj čovjek ima lošu probavu zbog, kako smo rekli, toga što ima tendenciju sklerozi njegove glave, kako se to naziva, kalcifikaciji vena i arterija, krvnih sudova glave?” Može se dogoditi, u tom slučaju, da u određenoj dobi on ne može probaviti med. Za liječiti takvog čovjeka moramo pripremiti fosfor, i ako ga to izliječi onda će moći uzimati med. Ili se može dogoditi da netko ima problema s plućima. Tada ne smije uzeti fosfor, već preparat sumpora. Tako je odgovor na pitanje da se ne može općenito reći kada čovjek ima probavne smetnje kada jede med, kako ga možemo liječiti? Ali treba reći: Ako čovjek u određenoj dobi ne može jesti med, to je bolest. Zdrav čovjek može jesti med. Ako ga ne može probaviti on je bolestan, i treba naći što nije u redu i izliječiti ga. Ne moći probaviti med je, međutim, manje važno nego ne moći uzeti šećer, kao, na primjer, kada čovjek ima “diabetes mellitus,” ili šećernu bolest. Ovo je, naravno, gore, tada je stvarno bolestan, mnogo više nego kada ne može probaviti med. Ali čak i u ovom slučaju on je nekako bolestan i bolest treba liječiti.
PITANJE:
Kao i većina drugih insekata, u mraku, pčela leti prema svijeći ili žarulji. Često su mi iskusni pčelari potvrđivali da pčele mnogo manje privlači električno svijetlo. Kada se ide kod njih s džepnom električnom svjetiljkom one ostaju prilično mirne, kao da svijetlo uopće ne primjećuju. Tek nakon nekog vremena one postaju nemirne. Lampa ili svijeća utječu na njih mnogo brže, i u većoj mjeri. Ima li neko objašnjenje za ovakvo ponašanje? G. Müller kaže da je i on primijetio istu stvar.
DR. STEINER:
Vjerojatno ste vidjeli, gospodo, u starom Goetheanumu, da su kupole iznutra bile obojane različitim bojama, bojama napravljenim od čistih biljnih supstanci. Ali to pravljenje boja od različitih biljnih supstanci konačno je dokazalo da bi one potpuno izblijedjele kada bi Sunce sijalo u kupolu. Ako bi ih izložili neko kraće vrijeme, trajale bi možda par mjeseci, možda par godina, ali izlaganjem direktnoj sunčevom svjetlosti one bi toliko izblijedjele da se ne bi vidjelo ništa od slika koje su tamo bile.
Ali izložene električnom svjetlu, one ostaju. Mi smo prema tome, koristili ove boje na način na koji se uopće ne bi mogle za slikanje na sunčevu svjetlu. Na sunčevu svjetlu potpuno bi izblijedjele, dok pri električnom svjetlu ostaju.
Dakle vidite, sunčeva svjetlost ima kemijska svojstva (a vi ste rekli da su pčele toga svjesne) čiji efekti su sasvim različiti od onih električne svjetlosti. Električno svijetlo radi na svim tvarima na način da ih učvršćuje, ne rastvara ih. Zato pčele osjećaju nešto kao vrlo mali grč koji ne osjećaju pri sunčevoj svjetlosti, premda se naravno, one ponovno oporave.
PITANJE:
S obzirom na utjecaje znakova Zodijaka na proizvodnju meda, seljaci pridaju veliku pažnju na sijanje sjemena kada je Mjesec u znaku Blizanaca, i tako dalje. Pitanje je da li je ova ideja o znacima Zodijaka temeljena na vanjskim podacima, ili tu ima još nečeg?
DR STEINER:
Vidite, gospodo, danas se ovakve stvari ne gledaju znanstveno. Ali one se mogu znanstveno gledati. Na cijelu koloniju pčela, kao takvu, postoji kako sam rekao, utjecaj. Pčela je, a iznad svega Kraljica, u izvjesnom smislu, sunčevo stvorenje, i sve što Sunce doživljava u tome što prolazi kroz Zodijak, ima veliki utjecaj. Ali pčele prirodno, zavise o biljkama, a ovdje zaista, sijanje, posipanje sjemena, može vrlo mnogo biti pod utjecajem prolaska Mjeseca kroz znak Zodijaka; to se tiče pripremnih supstanci koje pčela može naći u biljkama.
Ove stvari nikako nisu nestvarne, ali u pravilu se predstavljaju vrlo površno; treba ih mnogo dublje proučavati.
Sada smo došli do kraja. Ono što još treba reći raspravljati ćemo slijedeće subote u 9 sati. Mislim da mnogi od vas imaju u srcu pitanja. Pčelarstvo je toliko divno i tolike vrijednosti da se ne može dovoljno pitati o tome. Pitajte jedan drugog, ili g. Müllera, ili mene. Vjerujem da ćemo naći ravnotežu naših suprotnih mišljenja. Ne trebamo spremati naše žalce kao pčele već sve mirno raspraviti. Ali pitanja moraju biti poštena i bez zadrške.