Stranice posvećene predavanjima

Rudolfa Steinera

Godišnjak duše

Kada Japanca upitate koliko ima godina i on odgovori 52, a vi mu postavite "glupo" pitanje: Što to znači da imate 52 godine, on neće dugo razmišljati i odgovoriti će da to znači da je prošao 52 zime, proljeća, ljeta i jeseni. Mi "neprimjetno" prolazimo ciklus godine. Podjela na tjedne je daleko suptilnija i daje nam finiji uvid u tijek godine.

Godišnjak duše sadrži meditacije za tjedne u godini i to znači da se sastoji od 52 meditacije. Tjedan se počinje računati od nedjelje i prvi tjedan je onaj od Uskrsa. Uskrsna nedjelja je dakle prvi dan prvog tjedna. Sljedeća nedjelja je prvi dan drugog tjedna. I tako dalje. Potrebno je da sami odredite kada je Uskrs a to danas nije uopće teško. Lako je "googlati" i saznati kada je prvi dan proljeća i pun Mjesec za određenu godinu. Preporuča se da ne koristite podatak koji daje crkva za Uskrs već da sami provjerite i držite se toga. Povremeno se "dogodi" da se Uskrs službeno ne slavi na dan kada stvarno pada, iako to zvuči nevjerojatno. Tako je bilo npr. godine 2019. Ukratko, na internetu provjerite kada je proljetna ravnodnevnica. Iako se prvi dan proljeća slavi 21. ožujka on je astronomski sada obično 20. ožujka. Zatim potražite podatak za puni Mjesec a da pada nakon proljetne ravnodnevnice. Uskrsna nedjelja je tada sljedeća nedjelja. Dakle, nedjelja iza proljetne ravnodnevnice i prvog punog Mjeseca iza ravnodnevnice. 1943. godine je također krivo obilježen dan Uskrsa. U Engleskoj je tada Kraljevski astronom ne znajući objavio dan Uskrsa, međutim crkva je imala drugačiji plan i Uskrs je slavljen drugog dana. Ne bi baš trebalo sumnjati u stručnost kraljevskog astronoma. Dakle, za Uskrs postoje jasna pravila kojih se obvezno treba držati. Uskrs nije samo zemaljska već i kozmička činjenica i jedini je blagdan koji nije čisto zemaljski već ima značenje za cijeli univerzum.



1.   9 travanj - 15 travanj
2.   16 travanj - 22 travanj
3.   23 travanj - 29 travanj
4.  
30 travanj - 6 svibanj
5.  
7 svibanj - 13 svibanj
6.  
14 svibanj - 20 svibanj
7.  
21 svibanj - 27 svibanj
8.  
28 svibanj - 3 lipanj
9.  
4 lipanj - 10 lipanj
10. 
11 lipanj - 17 lipanj
11. 
18 lipanj - 24 lipanj
12.  25 lipanj - 1 srpanj
13. 
2 srpanj - 8 srpanj
14.  9 srpanj - 15 srpanj
15. 
16 srpanj - 22 srpanj
16.  23 srpanj - 29 srpanj
17. 
30 srpanj - 5 kolovoz
18. 
6 kolovoz - 12 kolovoz



19.  13 kolovoz - 19 kolovoz
20.  20 kolovoz - 26 kolovoz
21.  27 kolovoz - 2 rujan
22.  3 rujan - 9 rujan
23. 
10 rujan - 16 rujan
24. 
17 rujan - 23 rujan
25.  24 rujan - 30 rujan
26. 
1 listopad - 7 listopad
27.  8 listopad - 14 listopad
28. 
15 listopad - 21 listopad
29. 
22 listopad - 28 listopad
30.  29 listopad - 4 studeni
31. 
5 studeni - 11 studeni
32. 
12 studeni - 18 studeni
33. 
19 studeni - 25 studeni
34.  26 studeni - 2 prosinac
35. 
3 prosinac - 9 prosinac
36.  10 prosinac - 16 prosinac


37.  17 prosinac - 23 prosinac
38. 
24 prosinac - 30 prosinac
39.  31 prosinac - 6 siječanj 2024
40. 
7 siječanj - 13 siječanj 2024
41.  14 siječanj - 20 siječanj 2024
42.  21 siječanj - 27 siječanj 2024
43. 
28 siječanj - 3 veljača 2024
44.  4 veljača - 10 veljača 2024
45. 
11 veljača - 17 veljača 2024
46.  18 veljača - 24 veljača 2024
47. 
25 veljača - 2 ožujak 2024
48.  3 ožujak - 9 ožujak 2024
49. 
10 ožujak - 16 ožujak 2024
50.  17 ožujak - 23 ožujak 2024
51. 
24 ožujak - 30 ožujak 2024
52.  31 ožujak - 6 travanj 2024





Ono što slijedi je prijevod Godišnjaka duše (van Goudoever). Neizmjerno sam sretan što sam u posjedu prijevoda iz 1987. kojeg je napravio Sead Ivan Muhamedagić i koji uključuje prijevod Godišnjaka duše kojeg je 1973. priredio dr Marijan Cipra. Zahvaljujem Seadu na dopuštenju za ovu objavu. Također, Ivan Baran Mudrovčić je 1987. g. umnožio taj prijevod i tako ga sačuvao za nas.




GODIŠNJAK DUŠE

Sud o sadržaju ovog spisa može se priznati samo onom, tko je proučavanjem ove vrste znanosti duha stekao potrebno predznanje - u prvom redu o poznavanju čovjeka i svijeta -, kako je ono iznijeto u antropozofski orijentiranoj znanosti duha.



Razmatranje o antropozofskom godišnjaku duše

Godišnjak koji je izašao o Uskrsu 1912, sastojao se od dva dijela: od godišnjeg kalendara i kalendara duše. Godišnji kalendar bio je označen kao kalendar 1912/13 i započeo je sa 1. travnja. Godišnjak duše počeo je međutim od uskrsne nedjelje 1912. g. te je započeo s tjednom od 7.-13. travnja. Oba kalendara samo su jedanput skupa izašla. (
O misaonoj sadržini prvog izdanja "izvještavaju" Prilozi sabranim djelima Rudolfa Steinera iz g.1972. Tko se bavi godišnjakom duše, trebao bi upoznati te priloge, jer oni pokazuju da je godišnjak - onakav kako sada izlazi - samo fragment jedne daleko veće cjeline.) Iz predgovora je proizašlo to da je Rudolf Steiner s ovakvim datiranjem namjeravao provesti kalendarsku reformu od najveće važnosti. Budući da se golgotski misterij dogodio u prvom tjednu mjeseca travnja 33.g., trebalo je da godina ne počinje više sa 1. siječnja nego sa 1. travnja. Čovječanstvo je, doduše, razdijelilo vrijeme na doba prije i poslije Krista, ali u stvari ono računa vrijeme od Isusova rođenja.

U budućnosti ono se više ne bi trebalo ravnati prema Isusovu, nego pak prema Kristovu rođenju. Zbog toga je razloga na naslovnoj stranici prvog izdanja stajao monumentalni navod:

         GODINE 1879
         NAKON ROĐENJA "JA"

U predgovoru je Rudolf Steiner napisao sljedeće: Pri tome je u osnovi znanosti duha pretpostavka, koja u navedenoj godini (33.) vidi trenutak u kojem ljudsko ja bez osjetilne slike može sebe pojmiti i dovesti u odnos prema svijetu.

Da bi se pojmio i misaono udubio u svijet, čovjek je prije ovog trenutka trebao predodžbe koje su uzete iz vanjskog svijeta.

Navod na naslovnoj stranici potvrđuje činjenicu, da se tek nakon što se Krist povezao sa Zemljom u čovječanstvu probudila sposobnost, da sebi kaže "ja". Onako kako to mi sada doživljavamo to do tada nije bilo moguće. Sveta je čovjekova tajna to da on sebi ne samo može reći "ja", nego i da u svojoj dubini zna da on to može. U istinskoj samospoznaji "ja" stvara samo sebe. Spoznati u Starom Zavjetu znači oploditi - Adam spozna Evu. Samo-spoznaja prema tome znači samooplodnja. "Čovječe, spoznaj samoga sebe!" prvotno znači "Čovječe, oplodi se". Ova oplodnja ja i rođenje ja u dubokoj su svezi. Bilo je to prvi put da je Rudolf Steiner golgotski misterij nazvao ROĐENJE JA. U nacrtu naslovne stranice riječ ICH (njemački: ja) napisao je tako da su se u njoj mogli prepoznati inicijali Isusa Krista: I - CH.

Očitovanje ove tajne u svezi je s drugom fazom u koju je stupio razvoj kršćanstva. Od g.1910. Rudolf Steiner je govorio o pojavi Krista u eterskom. Time će se čovječanstvo iz materijalne probuditi u duhovniju svijest: uskrsnuće "Kristosvijesti" počinje biti moguće u dušama. U godišnjaku duše radi se o uskrnuću takove svijesti. U drugoj fazi počinje se otkrivati iskonska tajna rođenja "ja" u vlastitoj duši - tajna takozvanog "drugog rođenja".

U knjizi "Kako se stječu spoznaje viših svjetova" proces posvećenja naziva se rođenjem u duhovnom svijetu.

Ovo zbivanje doista nalikuje rođenju, jedino s tom razlikom što je ovdje suodgovoran viši čovjek u čovjeku.

Prilikom ovog duhovnog ili "drugog rođenja" čovjek nije tek stvorenje nego on sam stvaralački radi na tome da se duhovno čedo rodi zdravo s obzirom na sve organe.

I u godišnjaku duše spominje se rođenje, pa se čak može reći da je glavna tema rođenje duha. Za božićno vrijeme stoji:
"Ja ćutim kao raščarano duhovno čedo u duševnom krilu". Svake se godine u božićnoj noći rođenje događa iznova. I za ovo je rođenje čovjek suodgovoran pa se tako iz tjednih izreka može razaznati da se pri tome također radi o posvećenju.

Kada je riječ o duhovnom rođenju, tada se smijemo zapitati za duhovno začeće. Rođenje duhovnog čeda zbiva se u božićno vrijeme, a njegovo duhovno začeće u proljeće. U godišnjaku duše ono se u nekim izrekama naznačuje, ali je ipak više kao ugođaj rasprostrto po čitavom proljeću. Između začeća i rođenja protiče duševno embrionalno razdoblje, koje se rasprostire kroz ljeto i jesen. Tako ljudska duša svake godine živi zaogrnuta ritmom začeća, embrionalnog razvoja i rođenja.

Ovaj ritam ponavlja u duhovno-duševnom nešto, što je u pravremenima bio ritam u fizičkom. Rudolf Steiner opisuje kako su se prvotno sva rođenja zbivala zimi; svi ljudi su takoreći bili božićna djeca. U ono doba sva su začeća bila u proljeće. Godišnjak duše tako podsjeća na praritam, koji je prvotno bio u fizičkom.

Valja nam se vratiti daleko u ona razdoblja svijeta u kojima još nije bilo godišnjih doba u današnjem smislu, kako bismo utvrdili gdje je i kada još vladala ta kozmička povezanost. U predlemursko doba, u hiperboreji, kad je čovječanstvo još živjelo u raju, nalazimo eterskog svjetlosnog čovjeka, koji još nije bio spolno stvoren, nego sunčano rođen; on je još kao nebeski Adam živio u kozmičkoj povezanosti.

Lucifer je bio onaj koji je u Lemursko doba prilikom istjerivanja iz raja narušio stari poredak, razorivši praritam kozmičkog začeća. S jedne strane time je bio omogućen put u slobodu; s druge strane je iz toga slijedilo to da se tijekom razvitka Zemlje začeće više nije odvijalo u proljeće a rođenje zimi, nego se raspodijelilo na čitavu godinu.

Sada, nakon što je ta sloboda izvojevana te kozmička povezanost više ne djeluje, godišnjakom duše inaugurira se novi poredak. U tjednim izrekama očituje se u duhovno-duševnom hiperborejski praritam, koji je nekoć bio djelatan u fizičkom. Valja nam se opet prisjetiti našeg kozmičkog podrijetla, svjetlosni čovjek u nama nije ugasnuo, nego drijema i može biti probuđen po nama samima.

Godišnjak duše sastoji se od četiri dijela koji odgovaraju četirima godišnjim dobima. Nastao je u Srednjoj Europi gdje se smjena godišnjih doba pokazuje u svom punom bogatstvu. U stalnom vraćanju proljeća, ljeta, jeseni i zime očituje se disanje Zemlje kao živog bića. Kad Zemlja izdiše svoju dušu, rascvjetava se život po njenoj površini; kada pak ona svoju dušu udiše, taj život vene. Vrhunac ljetnog izdisanja nastupa oko Ivandana, kad duša Zemlje "spava"; najniža točka zimskog udisaja nastupa u božićno vrijeme, kada duša Zemlje "bdije".

O tom disanju Zemljine duše pisalo je u predgovoru prvom izdanju sljedeće: "Što veliki cvijet otkriva u vremenitom toku, to odgovara njihajima čovjekova bića, koji se ne odvijaju u elementu vremena. Naprotiv, čovjek može svoje biće, predano čulima i njihovim zamjedbama, osjećati sukladnim s toplinom i svjetlošću prožetom prirodom ljeta. Utemeljenost na samome sebi i život u vlastitom svijetu misli i volje može on oćutjeti kao zimski opstanak. Tako kod njega postaje ritmičkom izmjenom unutarnjeg i vanjskog života, ono što priroda prikazuje u vremenu kao naizmjenični slijed ljeta i zime". (postojeći prijevod)
To znači: opažajući doživljavamo naše vlastito biće izdahnuto, poput ljetnog sna; misleći - htijući doživljavamo naše biće udahnuto poput zimskog dana. Ovo se najjasnije spoznaje ako se tjedne izreke nacrtaju na lemniskatu: dvaput po trinaest izreka na ljetnu polovicu i dvaput trinaest izreka na zimsku polovicu; na početku Uskrs, u sredini Miholje. Ako duša u nutrini slijedi kretanje lemniskate doživljava ono sferičko izlaženje iz sebe i centričko ulaženje u sebe; izdišući ona biva sferička duša, a udišući zemaljska duša.


Često se kaže: u proljeće se priroda budi, ujesen tone ona u san. No to je tako samo egzoterički, jer se ezoterički njezino buđenje odvija u jesen, a njeno usnivanje u proljeće. Fizičko cvjetanje i venuće ne bi trebalo zamjenjivati s duhovnim buđenjem i usnivanjem. Po naravi godišnjak duše očituje dnevno doba godine: on na uskrsnu nedjelju počinje u "šest sati uvečer", Ivandan je "ponoćni sat", Miholje je "šest sati ujutro", a na Božić doživljava Zemlja svoj "podnevni čas". Za ovaj disajni proces Rudolf Steiner je oblikovao jednu izreku, koja može pridonijeti razumjevanju godišnjaka duše:

        I spava duša Zemlje
        u vruće doba ljetno
        Tu sjajno ljeska
        zrcalo Sunca
        u prostoru vanjskom.

        I bdije duša Zemlje
        u hladno doba zimsko
        Tu duhovno svijetli
        istinsko Sunce
        u nutarnjem bitku.

        Radosti ljetne dan
        zemaljski je san
        Sveta zimska noć
        zemaljski je dan.

- Tjedne izreke mogu se nacrtati na krug s križem u unutrašnjosti, takozvani SUNČANI KRIŽ. Ovaj simbol osobito jasno pokazuje četiri godišnja doba u svezi sa tajnom Sunca, koja je u osnovi Zemlje kao i u osnovi godišnjaka duše. Kasnije će se ispostaviti da četiri dijela godišnjaka odgovaraju praobliku što obilježava svako posvećenje. Uvijek kad se radi o rođenju ja, pojavljuje se četverodjelni praoblik.

U knjizi "Kako se stječu spoznaje viših svjetova?" nalazimo ove dijelove: uvjeti, očišćenje, prosvjetljenje, posvećenje. I kult odgovara praobliku posvećenja: evanđelje, prikazanje žrtve, preobrazba, pričest. On se nalazi u osnovi Steinerovih "Zagonetki filozofije", pokazujući kako se rođenje ja u filozofskom razvitku Zapada odvija u razdobljima četiri puta po sedamsto godina. Čak i u glazbi simfonija u četiri stavka odgovara praobliku posvećenja.



U ovom razmatranju tjedne ćemo izreke dovesti u suodnos sa četirima tzv. GLAVNIM VJEŽBAMA, što ih je Rudolf Steiner uvijek iznova davao u najrazličitijim oblicima:
                                                                      
                                                                       JA JESAM  -  ONO MISLI  -  ONA OSJEĆA  -  ON HOĆE

Nalazimo ih u "Uputama za ezoteričko školovanje" u kojima se ne opisuju samo vježbe nego i nutarnja iskustva koja se pri tom mogu javiti. Tko se tim vježbama meditativno bavi, doživljava to da postoji duboka sveza između nutarnjih iskustava, koja se pri tom dožive i doživljaja u godišnjaku duše. Premda godišnjak svojim izrekama pokazuje inspirativni karakter, ispostavlja se da se svijest tijekom godine uspinje; polazeći od dnevne svijesti, korača ona kroz više spoznajne stupnjeve imaginacije, inspiracije i intuicije. Ovo uspinjanje svijesti očituje se i u četirima glavnim vježbama. Doživljavanje nutarnjeg srodstva između dvaju uspinjanja nanovo znači pomoć za razumijevanje godišnjaka duše.

Prema jednom navodu Rudolfa Steinera izreke su oblikovane tako da se po tri kitice nalaze u istom ugođaju. To omogućuje da se sveukupna kompozicija jasnije promotri. Mi ćemo svaki put trinaest kitica pojedinog godišnjeg doba razvrstati tako da dvaput po dvije kitice stoje na početku i na kraju, dok je u sredini jedna izreka koja ostvaruje prijelaz. Pokazat će se da ova podjela poput neke vrsti ritma prožima 52 tjedne izreke:

                                                                                                      3  -  3  -  1  -  3  -  3

O datiranju tjednih izreka još ćemo govoriti. Mada godišnjak duše govori sam za sebe kao umjetnina ipak bismo htjeli pokušati dublje spoznati put posvećenja što ga on sadrži. S tog stanovišta mišljene su sljedeće misli, i to s uvjerenjem da je ovo tek jedna mogućnost razmatranja godišnjaka.


        IZREKE 1 - 13

        PROLJEĆE
        Uskrsni ugođaj



        FRÜHLING
A     Oster-Stimmung  /7.13. April/

1  Wenn aus den Weltenweiten
    Die Sonne spricht zum Menschensinn
    Und Freude aus den Seelentiefen
    Dem Licht sich eint im Schauen,
    Dann ziehen aus der Selbstheit Hülle
    Gedanken in die Raumesfernen
    Und binden dumpf
    Des Menschen Wesen an des Geistes Sein.


        PROLJEĆE
A     Uskrsni ugođaj  /7.-13. travnja/

1  Kad iz vasionskih daljina
    govori Sunce čovjekovom čulu
    i radost iz dubina duševnih
    sa svjetlošću se u gledanju spaja,
    tad izlaze iz ljuske sopstvenosti   
    tokovi misli u prostor daleki
    i vezuju nijemo
    čovjekov bitak uz opstanak duha.


B     Zweite Woche /14.-20. April/

2  Ins Äussre des Sinnesalls
    Verliert Gedankenmacht ihr Eigensein;
    Es finden Geisteswelten
    Den Menschensprossen wieder,
    Der Seinen Keim in ihnen,
    Doch seine Seelenfrucht
    In sich muss finden.

B   Drugi tjedan /14.-20. travnja/

2  U vanjskom svijetu čula
    noć misli gubi svoju vlastitost;
    duhovni svjetovi naći će
    ponovo izdanak ljudski,
    š
to svoju klicu u njima,
    ali svoje duše plod
    u sebi mora naći.

C   Dritte Woche /21.-27. April/

3  Es spricht zum Weltenall,
    Sich selbst vergessend
    Und seines Urstands eingedenk,
    Des Menschen wachsend Ich:
    In dir, befreiend mich
    Aus meiner Eigenheiten Fessel,
    Ergründe ich mein echtes Wesen.

C   Treći tjedan /21.-27. travnja/

3  Svemiru zbori
    u samozaboravu
    svoj prabitak pamteć
    čovjekov rastući Ja:
    u tebi oslobodi se
    okova vlastitog sopstva
    svoje pravo dokučujem biće.


Zvući poput zova hiperborejskom svjetlosnom čovjeku u nama, kada Sunce govori čovjekovom čulu, a duša se raduje tom svjetlosnom razgovoru. Osjetilno čovjekovo biće njegovo je pravo svjetlosno biće i kad Sunce govori čovjekovom čulu, tad isto spoznaje isto. Toj svjetlosnoj spoznaji raduje se duša, jer je i ona također rođena iz svijetla. Njene misli, koje odlaze u prostorne daljine, bestjelesne su misli, koje opet vode k duhovnom.

Bitno je da se već na početku oćuti da tjedne izreke zahtijevaju pojačanu svijest. Njihov je jezik osjetilno-nadosjetilan, valja takoreći iz težine ući u "lakoću".

Proljeće treba opažati, ali dok duša opaža, živi ona izdahnuto kao u snu. Sve proljetne izreke apeliraju na zaspalog sferičnog čovjeka, koji bi pak u spavanju trebao bdjeti. Pri tom budnom spavanju moć misli gubi svoju vlastitost, i duhovni svjetovi ponovo nalaze ljudski izdanak. Sferički čovjek je onaj, koji se ovdje oslovljava kao ljudski izdanak. On poput obrnute biljke raste odozgo dolje i mora naći svoju klicu u duhovnim svjetovima, a plod svoje duše u sebi. Tako "čovjekov rastući ja" govori o svom prabitku. Ovo ja biva ponovno nađeno, jer prije nego što je čovjek u fizičkom postao zemaljski čovjek, bio je on sferični čovjek u eteričkom.


D  Vierte Woche  /28. April - 4. Mai/

4  Ich fühle Wesen meines Wesens:
    So spricht Empfindung,
    Die in der sonnerhellten Welt
    Mit Lichtesfluten sich vereint;
    Sie will dem Denken
    Zur Klarheit Wärme schenken
    Und Mensch und Welt
    In Einheit fest verbinden.

D  Četvrti tjedan /28. travnja - 4. svibnja/

4  Ja ćutim biće svoje biti:
    to osjetilnost govori,
    kad se u Suncem obasjanom svijetu
    s bujicama svijetla spaja;
    ona bi jasnoći mišljenja
    toplotu da pokloni,
    da svijet i čovjeka
    u jedno čvrsto sveže.

E  Fünfte Woche  /5.-11. Mai/

5  Im Lichte, das aus Geistestiefen
    Im Raume fruchtbar webend
    Der Götter Schaffen offenbart:
    In ihm erscheint der Seele Wesen
    Geweitet zu dem Weltensein
    Und auferstanden
    Aus enger Selbstheit Innenmacht.

E Peti tjedan /5.-11. svibnja/

5  U svijetlu što iz duhovnih dubina
    kroz prostor plodno tkajući
    objavljuje božansko stvaranje:
    u njem se javlja biće duševno
    do bitka svijetu prostrto
    i uskrslo
    iz nutarnjosti uske sopstvenosti.

F  Sechste Woche  /12.-.18. Mai/

6  Es ist erstanden aus der Eigenheit
    Mein Selbst und findet sich
    Als Weltenoffenbarung
    In Zeit- und Raumeskräften;
    Die Welt, sie zeigt mir überall
    Als göttlich Urbild
    Des eignen Abbilds Wahrheit.

F  Šesti tjedan  /12.-18. svibnja/

6  Iz vlastitosti je nastalo
    sopstvo moje i nalazi se
    kao objava svijeta
    u prostorno vremenskim silama;
    svijet mi pokazuje posvuda
    kao božansku prasliku
    vlastitog odraza istinu.


Kad se osjećaj sjedini s bićem svijetla i jasnoći mišljenja daruje toplotu, postupno se u svijest počinje javljati preobrazba. Uobičajena nasuprotnost čovjek-svijet iščezava, a budi se drugo sopstvo "prostrto do bitka svijeta i uskrslo iz nutarnjosti uske sopstvenosti". H.P. Blavatsky nazvala je to sopstvo: "Duh u mome srcu". Ovo više sopstvo nalazi se kao objava svijeta u prostorno-vremenskim silama. Tjelesno vezano sopstvo ne može nikad pojmiti sile koje djeluju u vremenu i prostoru, jer ono može spoznati samo nešto nastalo a nikad nešto nastajuće. Ono nastajuće može pojmiti samo takvo sopstvo kojemu je svijet objavljuje samo kao poredba. Njemu svijet kao božanska praslika biva istinom vlastitog odraza.

To drugo sopstvo i snage onoga JA JESAM su srodni. Govoreći o prvoj glavnoj vježbi Rudolf Steiner je rekao: "Kao što je ta moja misao, mora da je živa i unutarnja snaga biljnih klica koja uvjetuje njihov rast i razvoj. Učinit će mu se nadalje kao da ta misao počinje zračiti svjetlošću. U zračenju tog unutarnjeg svijetla osjetiti će radost, radost što postoji. Prožet će ga osjećaj radosne ljubavi za stvaralačko opstojanje. U volji će osjetiti novu silu. Kao da ga ta misao prožima sada i toplinom i energijom. Sve to čovjek može crpsti iz opisanog uranjanja i udubljivanja u "Ja sam".
- Iz ovih riječi odzvanja isti ugođaj kao i iz proljetnih izreka. Unutarnje iskustvo daje nam doživjeti to da su snage rasta spoznaje tj. duhovne snage oplodnje o kojima smo govorili u početku zapravo ono isto što kao ugođaj prožima čitavo proljeće. To je vrijeme začeća koje se treba osvijestiti u novoj fazi ezoteričkog kršćanstva.


G  Siebente Woche /19.-25. Mai/

7  Mein Selbst, es drohet zu entfliehen,
    Vom Weltenlichte mächtig angezogen.
    Nun trete du mein Ahnen
    In deine Rechte kräftig ein,
    Ersetze mir des Denkens Macht,
    Das in der Sinne Schein
    Sich selbst verlieren will.

G  Sedmi tjedan  /19.-25. svibnja /

7  Sopstvo mi prijeti da odleti
    od svjetskog svjetla moćno privučeno.
    I zato ti mi slutnjo sada
    potvrdi snažno svoja prava,
    zamijeni ti mi snagu mišljenja,
    koja u prividu osjetila
    izgubit samu sebe hoće.


Sedma izreka je u sredini prvog dijela. Četiri se puta usred trinaest izreka odvija neka vrst prelaženja praga. Svaki se put prelaženje pokazuje kao jačanje svijesti. Kad se novoprobuđeno sopstvo ne bi moglo održati izgubilo bi se u ljetnom snu i zaspalo zajedno sa Zemljom. Ono pak treba bdijući doživjeti noć Zemlje, jer će se u Zemljinu snu dogoditi susret s duhom. Da bi duša bila izvedena iz te ugroženosti snažno od sada u njene sile ulazi slutnja. Slutnja, riječ koja postoji samo u malom broju jezika, za običnu je svijest viša suptilna duševna snaga, koja je većinom slabo razvijena. Kod sferičkog se čovjeka slutnja u ovo godišnje doba uzdiže do snage koja uvelike nadilazi osjetilno mišljenje.


H  Achte Woche  /26. Mai - 1. Juni/

8  Es wächst der Sinne Macht
    Im Bunde mit der Götter Schaffen,
    Sie drückt des Denkens Kraft
    Zur Traumes Dumpfheit mir herab.
    Wenn göttlich Wesen
    Sich meiner Seele einen will,
    Muss menschlich Denken
    Im Traumessein sich still bescheiden.

H  Osmi tjedan  /26. svibnja - 1. lipnja/

8  Već raste moć osjetila
    u savezu sa stvaranjem bogova,
    potiskujući snagu mišljenja
    meni prema nesvjesnosti sna.
    Ako se sad božansko biće
    sjedinit hoće s mojom dušom,
    tad mora ljudsko mišljenje
    skromno u svijetu sna utihnuti.


I  Neunte Woche  /2.-8. Juni/

9  Vergessend meine Willenseigenheit
    Erfüllet Weltenwärme sommerkündend
    Mir Geist und Seelenwesen;
    Im Licht mich zu verlieren
    Gebietet mir das Geistesschauen,
    Und kraftvoll kündet Ahnung mir:
    Verliere dich, um dich zu finden.

I  Deveti tjedan  /2.-8. lipnja /

9  Zaboravivši na moje volje osobnost,
    toplina svijeta kao glasnik ljeta
    puni mi duh i biće duševno;
    u svijetlu da se izgubim,
    zapovijeda mi zrenje duhovno,
    i snažno slutnja mi obznanjuje:
    izgubi se da možeš sebe naći.


K  Zehnte Woche  /9.-15. Juni/

10 Zu sommerlichen Höhen
     Erhebt der Sonne leuchtend Wesen sich;
     Es nimmt mein menschlich Fühlen
     In seine Raumesweiten mit.
     Erahnend regt im Innern sich
     Empfindung, dumpf mir kündend,
     Erkennen wirst du einst:
     Dich fühlte jetzt ein Gotteswesen.

K  Deseti tjedan /9.-15. lipnja/

10 Do visina ljetnih
     diže se sjajno biće sunčevo,
     i uzima mi moje ljudsko čuvstvo
     sa sobom u ta daleka prostranstva.
     Naslućujući u nutrini niče
     opažaj i priopćuje mi nijemo,
     spoznat ćeš jedanput:
     božansko biće ćutilo te sada.


Za vrijeme ovih triju kitica u stvari se događa susret s duhom. Početak osmog tjedna je dan pedesetnice, Duhovi, svetkovina Duha Svetoga. Dok u vanjskom svijetu moć osjetila sve više raste, dotle se produbljuje događanje u nutrini. Svake se godine u to doba duši približava jedno božansko biće, ono se približava kad ljudsko mišljenje tiho ustukne. Dok se božansko biće hoće sjediniti s mojom dušom, zapovijeda mi duhovno zrenje da se izgubim u svijetlu. Svetost zapovijedi prepoznaje se u riječima slutnje: "izgubi se da možeš sebe naći". Posvemašnje događanje zvući kao duševni navještaj.

Na ovom mjestu u tjednim izrekama svjetluca stanovita tajna. Počev od Golgotskog misterija Krist se sjedinio sa Zemljinim ja. Zemlja je otada duhovno tijelo Uskrsloga, ili kako stoji u Ivanovu evanđelju: Tko jede kruh moj podiže petu svoju na me (Iv. 13,18). Sam Krist u godišnjaku se ne spominje po imenu, makar se u 11. izreci kaže da se ljudsko ja može izgubiti i ponovno naći u svjetskom ja. Tada sadržaj navještaja biva jasan: "ja" svake godine na Duhove ima duhovni susret sa Zemljinim ja, a godišnjak duše želi taj doživljaj posvijestiti.


L   Elfte Woche  /16.-23.  Juni /

11  Es ist in dieser Sonnenstunde
     An dir, die weise Kunde zu erkennen:
     An Weltenschönheit hingegeben
     In dir dich fühlend zu durchleben:
     Verlieren kann das Menschen-Ich
     Und finden sich im Welten-Ich.

L   Jedanaesti tjedan  /16.-23. lipnja /

11  Do tebe je u tom sunčanom času
     da poruke mudrosti spoznaš:
     da predan sav ljepoti svijeta
     u čuvstvu sebe u sebi proživiš.
     Izgubiti se može ljudsko Ja
     i naći se u jastvu svemira.


     Johanni-Stimmung  /24. Juni /

12 Der Welten Schönheitsglanz,
     Er zwinget mich aus Seelentiefen
     Des Eigenlebens Götterkräfte
     Zum Weltenfluge zu entbinden;
     Mich selber zu verlassen,
     Vertrauend nur mich suchend
     In Weltenlicht und Weltenwärme.

     Ivanjski ugođaj  /24. lipnja /

12  Ljepote svjetske sjaj
      nagoni me iz dubine duše
      božanskih sila da samoživost
      oslobodim za let vasionski.
      Napustivši sama sebe
      da sebe s povjerenjem tražim tek
      u svjetskom svjetlu, u toplini svjetskoj.


M  Dreizehnte Woche  /30.Juni - 6. Juli /

13  Und bin ich in den Sinneshöhen,
      So flammt in meinen Seelentiefen
      Aus Geistes Feuerwelten
      Der Götter Wahrheitswort:
      In Geistesgründen suche ahnend
      Dich geistverwandt zu finden.

M  Trinaesti tjedan  /30.lipnja-6.srpnja /

13  I dok u čulnim sam visinama,
      plamti u duševnim dubinama
      iz ognjenih svjetova duha
      istinska bogova riječ:
      nastoj sa slutnjom u bezdanu duha
      duhu srodan da budeš.


Nakon duhovnog začeća duša ima uvid u biće kojim bi ona u budućnosti željela postati. Na vrhuncu Zemljinog izdisanja gleda ona u ivanjskom ugođaju svoj budući razvoj kao duhovno biće i doživljava kako se božanske sile u njoj oslobađaju za vasionski let. Kao sferička duša traži ona sebe u svjetskom svjetlu i svjetskoj toplini spoznajući visoki cilj bogova: u budućnosti je čovjek pozvan da postane hijerarhijsko biće.

Misao o čovjekovom oboženju, deifikaciji, nedjeljivo je povezana sa čovjekom kao bićem koje se duhovno razvija. Ta misao dobiva svoj smisao tek u svezi s idejom ponovnog utjelovljenja, jer će se čovjek tek kroz mnogo zemaljskih života u budućnosti doista doživljavati ne samo u krvnom nego i u duhovnom srodstvu. Kad u njemu postanu djelotvorne nove Kristove snage, novi će Adam jednom postati njegov rodonačelnik. S ovim velikim obećanjem svršava prvi dio godišnjaka duše.




        IZREKE 14 - 26


Ljeti se razvija drukčiji osjećaj, a tako i drukčija svijest. Promatramo li sasvim općenito Zemljin disajni proces, možemo reći da ljeti Zemlja izdiše, a zimi udiše. Točnije promatrano, u godišnjaku duše se od Uskrsa do Ivandana zbiva širenje, a od Ivandana do Miholja skupljanje. Za vrijeme širenja duša je postala sferična, dok se za vrijeme skupljanja naprotiv počinje događati duševno pounutrašnjenje.


      LJETO
      SOMMER


N  Vierzehnte Woche  /7.-13. Juli /

14  An Sinnesoffenbarung hingegeben
      Verlor ich Eigenwesens Trieb,
      Gedankentraum, er schien
      Betäubend mir das Selbst zu rauben,
      Doch weckend nahet schon
      Im Sinnenschein mir Weltendenken.

N  Četrnaesti tjedan  /7.-13. srpnja /

14  Predan otkrovenju čula
      izgubih nagon samobića,
      misleni san omamivši me
      naizgled mi je sopstvo oteo,
      al već se bliži budeći me
      u javi čula svjetsko mišljenje.


O  Fünfzehnte Woche  /14.-20. Juli /

15  Ich fühle wie verzaubert
      Im Weltenschein des Geistes Weben:
      Es hat in Sinnesdumpfheit
      Gehüllt mein Eigenwesen,
      Zu schenken mir die Kraft:
      Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
      Mein Ich in seinen Schranken ist.

O  Petnaesti tjedan /14.-20. srpnja /

15  Ja ćutim kao začarano
      u svjetskoj javi tkanje duhovno.
      U čulnu mi je ono nesvijesnost
      zaodijenulo biće vlastito,
      da daruje me snagom,
      što nemoćna da samu sebe daje
      jest moje Ja u njegovim sponama.


P  Sechzehnte Woche  /21.-27. Juli /

16  Zu bergen Geistgeschenk im Innern,
      Gebietet strenge mir mein Ahnen,
      Dass reifend Gottesgaben
      In Seelengründen fruchtend
      Der Selbstheit Früchte bringen.

P  Šesnaesti tjedan /21.-27. srpnja /

16 Da skrijem poklon duha u nutrini
     zapovijeda mi strogo moja slutnja,
     da zoreći božanski dari
     na dnima duše djeluju
     i sopstvenosti plodove donesu.


Prva izreka na stanovit način sažimlje ono, što se dogodilo u prvom dijelu godišnjaka. Novo je pri tom to da se duša odsada doživljava kao pozornica SVJETSKOG MIŠLJENJA. Kao što se u fizičkom bivstvovanju ženin organizam mijenja nakon začeća, tako se i u duševnom bivstvovanju nakon duhovnog začeća život duše mijenja. U osvješćivanju činjenice duhovnog susreta sa svjetskim ja počinju se njene misli mijenjati u slike te se tako ona budi u imaginativnu svijest.

Imaginativno doživljavanje duše znači za nju viši stupanj svjetske zbilje. "Ja" sada prozire zašto je moralo napustiti tjelesne spone i zaodjenuti se čulnom nesvjesnošću. Snagom svjetskog mišljenja ono spoznaje duhovno tkanje kao začarano u svjetskoj javi. Ta mogućnost ne bi mu nikad bila darovana kad bi ostalo unutar svojih tjelesnih granica, jer se samo za vrijeme Zemljinog izdisanja moglo u sferičkoj duši dogoditi duhovno začeće. Posljedica toga sada je to, da se duša osjeća primljenom u premudri element stvaralačke majke prirode.

U vezi s drugom glavnom vježbom Rudolf Steiner kaže da prilikom uranjanja u ONO MISLI nastaju strujanja koja su ishodište duhovne glazbene harmonije te pojedinca ispunjavaju čuvstvom svete pobožnosti i istodobno snagom koja kaže: "Ono što ja kao čovjek hoću, postupno će bivati sve mudrije". I on dodaje: ONO jest riječ snage za svjetsko mišljenje; to su ona bića u višim svjetovima kojima je stvaralačko mišljenje svojstveno u istoj mjeri kao što je to osjetilno motrenje ljudima koji su ispod njih".

Prilikom samoosvještavanja duša se doživljava u slici buduće majke, koja treba da skrije duhovni dar. Praslika duševnog materinstva svagda je bila MADONA. Stoljećima je ljudska duša poštivala Madonino biće. Pomislimo na mnoge prikaze navještenja u umjetnosti, na svijet ikone, na brojne plastike i prikaze majke Božje. Ovo štovanje ipak je u stanovitu smislu bilo više izvanjsko. Pri tom se mislilo na Isusovu majku ne spoznavajući da je Izida-Madona sama ljudska duša, a da je dijete što ga ona rađa najiskonskiji plod duha. U duši svijesti rođenje je opća ljudska stvar, a u novoj fazi kršćanstva svaka je duša pozvana na to da postane Madona.

Nehotice ovdje pomišljamo na Angelusa Silesiusa koji je već u svom "Kerubinskom putniku" pjevao:
Bude li Krist i tisuću puta u Betlehemu rođen
A ne u tebi, ostaješ zauvijek izgubljen
Marija moram biti i Boga iz sebe roditi
Pa će mi Bog vječnu blaženost dodijeliti

O nepojmljivosti, Bog se izgubio
Da bi se potom u meni ponovo rodio

U tome smislu valja razmotriti sljedeće izreke.


Q  Siebzehnte Woche  /28.Juli - 3. August /

17  Es spricht das Weltenwort,
      Das ich durch Sinnestore
      In Seelengründe durfte führen:
      Erfülle deine Geistestiefen
      Mit meinen Weltenweiten,
      Zu finden einstens mich in dir.

Q  Sedamnaesti tjedan  /28.srpnja -3. kolovoza /

17  Poručuje svemirska Riječ,
      kroz koju dveri osjetila
      dovesti smjedoh na dno duše:
      ispuni svojeg duha dubine
      s mojim širinama svjetskim
      da bi me mogao jednom u sebi naći.


R  Achtzehnte Woche  /4.-10. August /

18  Kann ich die Seele weiten,
      Dass sie sich selbst verbindet
      Empfangnem Welten-Keimesworte?
      Ich ahne, dass ich Kraft muss finden,
      Die Seele würdig zu gestalten,
      Zum Geistes-Kleide sich zu bilden.

R  Osamnaesti tjedan  /4.-10. kolovoza /

18  Mogu li dušu rasprostrijeti
      da bi se s primljenim stopila sama
      klicama svemirske Riječi?
      Ja slutim treba mi snage
      da dostojnom sačinim dušu
      duhovno ruho da bude.


S  Neunzehnte Woche  /11.-17. August /

19  Geheimnisvoll das Neu-Empfang'ne
      Mit der Erinnerung zu umschliessen,
      Sei meines Strebens weitrer Sinn:
      Er soll erstarkend Eigenkräfte
      In meinem Innern wecken
      Und werdend mich mir selber geben.

S  Devetnaesti tjedan  /11.-17. kolovoza /

19  Otajstveno novo začeto
      da zaodijenem sjećanjem
      moje je težnje daljnji smisao:
      on jačajuć treba snage vlastite
      probudit meni u nutrini
      i bivajući dat me samom sebi.


"Poručuje svemirska Riječ" o predstojećem duhovnom rođenju, a duša u svoj svojoj poniznosti pita hoće li biti u stanju dostojno se oblikovati i izgraditi se za duhovno ruho. U osnovi se ona pita smatra li se dostojnom da postane Madona, jer je za posvećenje vrijeme od Ivandana do Miholja razdoblje očišćenja, katarze. A duša teži za tim da ono novozačeto zaodjene sjećanjem. Snagom sjećanja čovjek se, nastajući, može sam u sebi doživjeti, jer je on jedino biće na Zemlji koji može pustiti da sjećanje kao plod duše u njemu sazre te k tome razvijati duhovne sposobnosti.

Usred drugog dijela opet se događa nešto kao prelaženje praga, i to kad se upozorava na smrt. Ipak se samo odvaguje, što bi se eventualno dogodilo, kad bi u budućnosti duša ostala bez duhovne oplodnje:


T  Zwanzigste Woche  /18.-24. August /

20  So fühl ich erst mein Sein,
      Das fern vom Welten-Dasein
      In sich, sich selbst erlöschen
      Und bauend nur auf eignem Grunde
      In sich, sich selbst ertöten müsste.

T  Dvadeseti tjedan  /18.-24- kolovoza /

20  Tek tako osjećam svoj bitak,
      što udaljen od svjetskog opstanka
      u sebi sebe sam bi zgasio
      i gradeć samo na vlastitom tlu,
      sama bi sebe usmrtiti morao.


Na ovom mjestu biva vidljiv duhovni zahtjev koji je u osnovi čitava događanja u godišnjaku duše. Ovaj zahtjev u neposrednoj je svezi sa prekretnicom vremena u kojoj živimo. Kao što je pitanje što ga je Rudolf Steiner postavio na početku ovog stoljeća u djelu: "Kako se stječu spoznaje viših svjetova?" bilo neophodno pitanje u odnosu na nutarnji razvoj čovječanstva, tako je i materinstvo duše zahtjev što se postavlja tijekom druge faze ezoteričkog kršćanstva. Svjetsko događanje čeka na to zbivanje. Ono bi bez te samospoznaje bilo nepotpuno. Pojava Krista u eterskom i imaginativni samozov duše kao Madone sudbina je čovječanstva i ima svjetski značaj.

Da bismo mogli razumjeti svjetski značaj stvarajuće duše za vrijeme njezina embrionalnog razdoblja, htjeli bismo proces materinstva duše usporediti sa stvaralačkim radnim procesom umjetnika. U umjetničkom stvaranju najprije se prepoznaje na što se ovdje misli.

Istinski umjetnik živi u dubokom uvjerenju da božansko svjetostvaranje nije dovršeno. Stvoritelj svijeta savršen je, ali njegovo Stvorenje nije dovršeno i čeka na dovršenje po čovjeku. Kad umjetnik radi, on sama sebe uistinu doživljava kao sustvoritelja i nastavljača u svjetskom procesu. Na taj način umjetnina doista postaje lijepa, jer ona na najvišoj razini odgovara dograđivanju još nedovršena Stvorenja, manifestirajući tajni zakon prirode. Sa ovog stanovišta mogu se razumjeti Goetheove riječi: "Lijepo je manifestacija tajnih zakona prirode, koji bi bez toga vječno ostali skriveni". To osobito vidljivo biva kod onih umjetnika koji su kao oni nedodirljivi uvršteni u panteon čovječanstva, čija besmrtna djela očituju doista tajne zakone. Ovi nedodirljivi voljeni su od čitava svijeta i ne podliježu nikakvu sudu.

Premda se ovaj fenomen najjasnije očituje kod nadasve velikih umjetnika, nije ništa drukčije prilikom stvaralačkog rada duše na sebi samoj, jer umjetnički princip praslikovito živi i tka u svakoj ljudskoj duši. Nakon što ona, oplođena duhom, osjeća kako plod u njoj raste, manifestira ona također jedan tajni zakon prirode. I doista kao što je ženski organizam podešen za rađanje, tako je to slučaj i s ljudskom dušom. I kao što bi posve sigurno Zemlja fizički propala bez čovjekova fizičkog rođenja, tako bi ona isto tako sigurno u budućnosti duhovno propala bez duhovnog rođenja ljudske duše. To se misli s duhovnim zahtjevom koji je u osnovi događanja u godišnjaku duše.


U   Einundzwanzigste Woche  /25.-31. August /

21  Ich fühle fruchtend fremde Macht
      Sich stärkend mir mich selbst verleihn,
      Den Keim empfind ich reifend
      Und Ahnung lichtvoll weben
      Im Innern an der Selbstheit Macht.

U  Dvadeset prvi tjedan  /25.-31. kolovoza /

21  Ja ćutim plodeć tuđu moć
      da jačajući mene meni daje,
      osjećam klicu kako zrije
      i slutnju kako s puno sjaja tka
      moć sopstvenosti u nutrini.


V  Zweiundzwanzigste Woche  /1.-7. September /

22  Das Licht aus Weltenweiten,
       Im Innern lebt es kräftig fort:
       Es wird zum Seelenlichte
       Und leuchtet in die Geistestiefen,
       Um Früchte zu entbinden,
       Die Menschenselbst aus Weltenselbst
       Im Zeitenlaufe reifen lassen.

V  Dvadeset drugi tjedan  /1.-7. rujna /

22  Svjetlost iz širina svijeta
       snažno dalje živi u nutrini:
       ona biva svjetlom duše
       i u dubini duha svjetli,
       da bi plodom urodila
       i vremenom dovela do zrenja
       iz sopstva svijeta sopstvo čovjekovo.


W  Dreiundzwanzigste Woche  /8.-14. September /

23  Es dämpfet herbstlich sich
       Der Sinne Reizesstreben;
       In Lichtesoffenbarung mischen
       Der Nebel dumpfe Schleier sich.
       Ich selber schau in Raumesweiten
       Des Herbstes Winterschlaf.
       Der Sommer hat an mich
       Sich selber hingegeben.

W  Dvadeset treći tjedan  /8.-14. rujna /

23  Jesenske se prigušuju
       osjetilnih draži težnje;
       u objavu se svijetla miješaju
       magleni mutni velovi.
       Ja gledam sam u prostornim daljinama
       jeseni zimski san.
       Ljeto je samo sebe
       predalo meni.


Kad se približava jesen duševni se život sve više povlači u sebe. On osjeća u sebi klicu kako vrije i "slutnju kako puno sjaja tka moć sopstvenosti u nutrini". I svjetlost se mijenja: jesenje svijetlo posve je drukčije od proljetnog svjetla. Proljetno svjetlo je svjetlo života, a jesenje svjetlo je svjetlo uniranja koje živi svjetli put duhovnih dubina. Priroda vani odumire. U godišnjaku duše vanjsko se umiranje tek nježno naznačuje: "U objavu se svjetla miješaju magleni mutni valovi". Duša koja je u proljeće procvala zajedno s prirodom netreba umrijeti s prirodom nego položiti nutarnji ispit i probuditi se u umiranju. Ona bi trebala slijediti švedskoga pjesnika Karlfeldta, koji je rekao: "Započelo je jako vrijeme, proljeće, kojega slabi zovu jesen".


X  Vierundzwanzigste Woche  /15.-21. September /

24  Sich selbst erschaffend stets,
      Wird Seelensein sich selbst gewahr;
      Der Weltengeist, er strebet fort
      In Selbsterkenntnis neu belebt
      Und schafft aus Seelenfinsternis
      Des Selbstsinns Willensfrucht.

X  Dvadeset četvrti tjedan  /15.-21. rujna /

24  Stalno sebe stvarajući
      duševni bitak biva svjestan sebe;
      duh svijeta, sveudilj on teži
      oživljen iznova sebeznanjem,
      da iz tmina duše stvori
      samosmisla voljni plod.


      HERBST

Y  Fünfundzwanzigste Woche  /22.-28. September /

25  Ich darf nun mir gehören
      Und leuchtend breiten Innenlicht
      In Raumes- und in Zeitenfinsternis.
      Zum Schlafe drängt natürlich Wesen,
      Der Seele Tiefen sollen wachen
      Und wachend tragen Sonnengluten
      In kalte Winterfluten.

       JESEN

Y  Dvadeset peti tjedan  /22.-28. rujna /

25  Sad smijem pripadati sebi
      i unutarnjeg svijetla širit sjaj
      u tmine prostora i vremena.
      Prirodno biće teži snu,
      dubine duše neka bdiju
      i budno nose Sunca žare
      u hladne zimske vale.



Z    Michaeli-Stimmung

26  Natur, dein mütterliches Sein,
       Ich trage es in meinem Willenswesen;
       Und meines Willens Feuermacht,
       Sie stählet meines Geistes Triebe,
       Dass sie gebären Selbstgefühl,
       Zu tragen mich in mir.

Z   Miholjski ugođaj

26  Prirodo, tvoje materinsko biće
       ja nosim ga u bivstvu svoje volje;
       i moje volje moć vatrena
       sve porive mi duha čelići,
       i oni kuju moju samosvijest
       da u meni me nosi.


Kao pozornica svjetskog mišljenja ima samostvaranje duše svjetski značaj; njenim stvaranjem svjetski duh iznova oživljava u samospoznaji. O ovoj stvaralačkoj samospoznaji Rudolf Steiner je rekao: "U spoznavanju se vrši ono što se u vanjskom svijetu nigdje ne odvija: svjetsko događanje samo sebi suprotstavlja svoje duhovno biće. To svjetsko događanje zauvijek bi bilo tek polovičnost, kad ne bi došlo do ovog suprotstavljanja" ("Mistika").  Tom samospoznajom stvara svjetski duh iz tmina duše voljni plod samosmisla. Po prvi put ovdje odzvanja riječ "volja". Ta volja pak nije ona volja koju poznaje obična svijest, nego obrnuta volja koja hoće samo ono što se hoće: "Obrni svoju volju, neka postane što je moguće snažnija, ali nek u stvari ne struji kao nešto tvoje, nego se raspitaj o biću stvari i daj im potom tvoju volju; pusti da ti i tvoja volja strujite iz stvari. I dokle god svoju želju jednoj jedinoj stvari namećeš, a da ta tvoja želja nije sama rođena iz stvari, tako dugo ti ranjavaš stvar" (Iz sadržaja ezoteričkog školovanja).

Ova volja mogla bi se označiti kao Mihaelova volja. On je rođen iz svjetla i svijetli put voljnih dubina. Od sada počinje svijetliti novo Sunce: "Dubine duše neka bdiju /ili "rastu, oboje je Steinerovo/ i budno /"rastući"/ nose Sunca žare u hladne zimske vale". Ja se osjeća primljeno u materinsko biće prirode i nalazi se pred novom fazom svoga sustvaranja u svjetskom procesu. S unutrašnjom voljnom odlukom da "porivi duha kuju moju samosvijest da u meni me nose" završava prva polovica tjednih izreka.

Tjedne izreke doista su dane u novom jeziku, u Michaelovu jeziku. Na naslovnoj strani prvog izdanja stajale su riječi: "Godine 1879 nakon rođenja ja", a moglo bi također stajati: 33 godine nakon što je Mihael postao duh vremena. To se prepoznaje po tome što izreke neizazivaju gotovo nikakve predodžbe iz sjećanja, nego samo pojmovne misaone slike koje svaki put iznova valja stvoriti. To je svjetlosni jezik koji oživljava samo u stvaranju. Nedostajanjem predodžbi iz sjećanja ovaj je jezik primjenljiv kako za žive tako i za preminule.





        IZREKE  27 - 39


Nakon Miholja u tekstu izreka nastaje neka vrst suglasja, koja tijekom druge polovice godišnjaka biva sve jasnija. U prvoj polovici to suglasje još nije postojalo, jer prema našem vremenskom gledištu godišnjak bi svake godine trebalo iznova "djevičanski" započeti. Samo druga polovica pokazuje unutrašnje suglasje pri čemu u takozvanim protuizrekama nastaje unatražno kretanje.

Kad je Rudolf Steiner u predgovoru prvom izdanju upozorio na to, da postoji sveza između ljetnih izreka izdišuće Zemljine duše s opažanjem, i zimskih izreka udišuće Zemljine duše s htijućim mišljenjem, on je istodobno dao spoznati da postoji bitna razlika između izreka prije i poslije Miholja. Vježbaju li se nakon Miholja izreke zajedno s njihovim protuizrekama, tada se one prožimlju onako kao što se prožimlju opažanje i mišljenje. I kao što se u misaonom promatranju stvari tek očituje zbilja, tako se u meditativnom prožimanju zimskih i ljetnih izreka očituje viša zbilja. To je poput buđenja iz ljetnog sna, što opet uzrokuje drugi ugođaj i ponovljeno uspinjanje svijesti. Druga polovica kalendara zahtijeva vježbanje drugačije od onoga u prvoj polovici. Od sada ćemo promatrati po tri izreke zajedno sa njihovim protuizrekama. Osluškivanjem odnosne protuizreke imaginativna se svijest mijenja u više inspirativnu. I ovdje valja naglasiti da je to samo jedna od mogućnosti promatranja godišnjaka duše.

A  Siebenundzwanzigste Woche /6.-12. Oktober /

27  In meines Wesens Tiefen dringen:
      Erregt ein ahnungsvolles Sehnen,
      Dass ich mich selbstbetrachtend finde,
      Als Sommersonnengabe, die als Keim
      In Herbstesstimmung wärmend lebt
      Als meiner Seele Kräftetrieb.

A  Dvadeset sedmi tjedan  /6.-12. listopada /

27  Da prodrem u dubine svoga bića:
      izaziva me čežnja puna slutnje,
      da se u samopromatranju nađem
      ko ljetnog Sunca dar, što poput klice
      toplo u čuvstvu živi jesenjem
      ko moje duše snaga podsticaj.

Z    Michaeli-Stimmung

26  Natur, dein mütterliches Sein,
      Ich trage es in meinem Willenswesen;
      Und meines Willens Feuermacht,
      Sie stählet meines Geistes Triebe,
      Dass sie gebären Selbstgefühl,
      Zu tragen mich in mir.

Z   Miholjski ugođaj

26  Prirodo, tvoje materinsko biće
      ja nosim ga u bivstvu svoje volje;
      i moje volje moć vatrena
      sve porive mi duha čelići,
      i oni kuju moju samosvijest
      da u meni me nosi.
B  Achtundzwanzigste Woche /13.-19. Oktobar /

28  Ich kann im Innern neu belebt
      Erfühlen eignen Wesens Weiten
      Und krafterfüllt Gedankenstrahlen
      Aus Seelensonnenmacht
      Den Lebensrätseln lösend spenden,
      Erfüllung manchem Wunsche leihen,
      Dem Hoffnung schon die Schwingen lähmte.

B  Dvadeset osmi tjedan  /13.-19. listopada /

28  Oživljen opet u nutrini
       oćutjet mogu svog bića širine
       i snage pun podarit mogu
       snop misli iz sunčane snage duše,
       rješavati zagonetke života
       i mogu želju privest ispunjenju,
       gdje već su nadi bila sputana krila.

Y  Fünfundzwanzigste Woche  /22.-28. September /

25  Ich darf nun mir gehören
      Und leuchtend breiten Innenlicht
      In Raumes- und in Zeitenfinsternis.
      Zum Schlafe drängt natürlich Wesen,
      Der Seele Tiefen sollen wachen
      Und wachend tragen Sonnengluten
      In kalte Winterfluten.

Y  Dvadeset peti tjedan  /22.-28. rujna /

25  Sad smijem pripadati sebi
      i unutarnjeg svijetla širit sjaj
      u tmine prostora i vremena.
      Prirodno biće teži snu,
      dubine duše neka bdiju
      i budno nose Sunca žare
      u hladne zimske vale.
C   Neunundzwanzigste Woche  /20.-26. Oktober /

29  Sich selbst des Denkens Leuchten
      Im Innern kraftvoll zu entfachen,
      Erlebtes sinnvoll deutend
      Aus Weltengeistes Kräftequell,
      Ist mir nun Sommererbe,
      Ist Herbstesruhe und auch Winterhoffnung.

C  Dvadeset deveti tjedan  /20.-26. listopada /

29  Samome sebi svjetlost mišljenja
      u nutrašnjosti snažno razviti,
      doživljeno sa smislom prožeti
      iz izvorišta snaga svjetskog duha,
      to za mene je ljetna baština
      i spokoj jesenji i zime nadanje.

X  Vierundzwanzigste Woche  /15.-21. September /

24  Sich selbst erschaffend stets,
      Wird Seelensein sich selbst gewahr;
      Der Weltengeist, er strebet fort
      In Selbsterkenntnis neu belebt
      Und schafft aus Seelenfinsternis
      Des Selbstsinns Willensfrucht.

X  Dvadeset č
etvrti tjedan  /15.-21. rujna /

24  Stalno sebe stvarajući
      duševni bitak biva svjestan sebe;
      duh svijeta, sveudilj on teži
      oživljen iznova sebeznanjem,
      da iz tmina duše stvori
      samosmisla voljni plod.
Ja osjeća čežnju da siđe u dubine vlastitog bića i sve se povlači u nutrinu i postaje duhovni nutarnji svijet. Nakon Miholja prestaje prostorno izvana i unutra i mi stupamo u besprostorni nutarnji svijet. Od sada se u svakoj izreci u bilo kojem obliku nalazi riječ "snaga". U tom svijetu sja Sunce koje je drukčije od dnevnog Sunca. Ružokrižari (Rosenkreuzer) Srednjeg vijeka nazvali su dnevno Sunce nezakonitim knezom ovog svijeta. Sunce, koje sada počinje sjati, moglo bi se nasuprot tome nazvati Suncem duše, ono se javlja i sja tijekom "Zemljinog dana".

To "ja" ali ne više primajući, nego se osjeća sposobno da aktivno sustvara "i da mnogu želju privodi ispunjenju, gdje već su nadi bila sputana krila". Rudolf Steiner primjenjuje ovdje riječ "nada" epimetejski kao i prometejski; epimetejski u smislu "nadanje i trpljenje odvodi u dugove", a prometejski u smislu stvaralačke sposobnosti preobražavanja. U 28 izreci misaone su struje one koje iz "sunčane snage duše" moćno pripremaju kraj epimetejskoj nadi. U 29 izreci to je prometejska nada usmjerena na božićno duhovno rođenje, "zime nadanje".

D  Dreissigste Woche  /27. Oktobar - 2. November /

30  Es spriessen mir im Seelensonnenlicht
      Des Denkens reife Früchte,
      In Selbstbewusstseins Sicherheit
      Verwandelt alles Fühlen sich.
      Empfinden kann ich freudevoll
      Des Herbstes Geisterwachen:
      Der Winter wird in mir
      Den Seelensommer wecken.

D  Trideseti tjedan  /27.listopada - 2. studenog /

30  Izbijaju iz sunčan-sjaja duševnog
      mišljenja zreli plodovi,
      u sigurnost samosvijesti
      promeće se svako čuvstvovanje.
      Zamijetit mogu s radošću
      jesenje bdijenje duhova:
      zima će u meni
      duševno ljeto probuditi.

W  Dreiundzwanzigste Woche  /8.-14. September /

23  Es dämpfet herbstlich sich
      Der Sinne Reizesstreben;
      In Lichtesoffenbarung mischen
      Der Nebel dumpfe Schleier sich.
      Ich selber schau in Raumesweiten
      Des Herbstes Winterschlaf.
      Der Sommer hat an mich
      Sich selber hingegeben.

W  Dvadeset treći tjedan  /8.-14. rujna /

23  Jesenske se prigušuju
      osjetilnih draži težnje;
      u objavu se svijetla miješaju
      magleni mutni velovi.
      Ja gledam sam u prostornim daljinama
      jeseni zimski san.
      Ljeto je samo sebe
      predalo meni.

E Einunddreissigste Woche  /3.-9. November

31  Das Licht aus Geistestiefen,
      Nach aussen strebt es sonnenhaft:
      Es wird zur Lebenswillenskraft
      Und leuchtet in der Sinne Dumpfheit,
      Um Kräfte zu entbinden,
      Die Schaffensmächte aus Seelentrieben
      Im Menschenwerke reifen lassen. 

E  Trideset prvi tjedan  /3.-9. studenog /

31  Svjetlost iz dubina duhovnih
      teži poput Sunca prema vani.
      Ona biva životna moć volje
      koja sjaji u nijemost čula,
      da bi sile odriješila,
      što vode zrenju stvaralačkih moći
      u ljudskom djelu iz nagona duše.

V  Zweiundzwanzigste Woche  /1.-7. September /

22  Das Licht aus Weltenweiten,
      Im Innern lebt es kräftig fort:
      Es wird zum Seelenlichte
      Und leuchtet in die Geistestiefen,
      Um Früchte zu entbinden,
      Die Menschenselbst aus Weltenselbst
      Im Zeitenlaufe reifen lassen.

V  Dvadeset drugi tjedan  /1.-7. rujna /

22  Svjetlost iz širina svijeta
      snažno dalje živi u nutrini:
      ona biva svjetlom duše
      i u dubini duha svjetli,
      da bi plodom urodila
      i vremenom dovela do zrenja
      iz sopstva svijeta sopstvo čovjekovo.
F   Zweiunddreissigste Woche  /10.-16. November /

32  Ich fühle fruchtend eigne Kraft
       Sich stärkend mich der Welt verleihn;
       Mein Eigenwesen fühl ich kraftend
       Zur Klarheit sich zu wenden
       Im Lebensschicksalsweben.

F   Trideset drugi tjedan  /10.-16. studenog /

32  Plodeći ćutim kako snaga
       vlastita jača da me svijetu preda;
       sopstveno biće osjećam da snaži
       i stremi ka jasnoći
       u životnome tkanju udesa.

 
U   Einundzwanzigste Woche  /25.-31. August /

21  Ich fühle fruchtend fremde Macht
      Sich stärkend mir mich selbst verleihn,
      Den Keim empfind ich reifend
      Und Ahnung lichtvoll weben
      Im Innern an der Selbstheit Macht.

U  Dvadeset prvi tjedan  /25.-31. kolovoza /

21  Ja ćutim plodeć tuđu moć
      da jačajući mene meni daje,
      osjećam klicu kako zrije
      i slutnju kako s puno sjaja tka
      moć sopstvenosti u nutrini.

S obzirom na suglasje u tekstu izreka radi se o tome da se omogući doživljavanje struje jesenjih izreka put budućnosti - nasuprot struji ljetnih izreka put prošlosti. Osluškivanje odnosne protuizreke zahtijeva povišenu aktivnost. U suglasju među izrekama živi se zapravo samo onoliko, koliko se vježbaju. Tom povišenom aktivnošću duša se budi u čuvstvovanju DUŠE SVIJETA.

O inspirativnom čuvstvovanju, što je stvaralačko osjećanje i istodobno buđenje u duhu kaže Rudolf Steiner u vezi s trećom glavnom vježbom sljedeće: "Iz misli "ONA OSJEĆA" početi će zračiti unutrašnji život prožet neopisivim blaženstvom. To je "osjećaj ljubavi prema djelatnom opstojanju". Čovjek na taj način osvješćuje djelovanje stvaralačke ljubavi u svijetu, ljubavi koja svemu udahnjuje svoj životni dah. - ONA je riječ snaga za dušu svijeta. Dok njeni osjećaji zrače prema svijetu, čovjekovi osjećaji uviru u njega na temelju vanjskih poticaja. Osjećaj duše svijeta je stvaralačka ljubav svijeta. Ona doziva sve stvari u opstojanje".

Da bi se razumjelo zbog čega se osjećanje duše svijeta označava kao "ljubav u djelatnom opstojanju", još jednom bismo upozorili na bit umjetničkog stvaranja. Umjetnik polazi od osnovnog osjećaja da božje Stvorenje nije dovršeno, i da je njegovo stvaranje od svjetskog značaja. No upitamo li se kojom snagom umjetnik stvara i nanovo oblikuje svoj materijal, tada je jedini odgovor: snagom ljubavi. Ljubav prema njegovom materijalu uvijek je ona koja ga osposobljava da zna ne to što on hoće, nego što hoće tvar.

Zamišlja li se stvoreni svijet kao dovršen, a čovjek samo kao stvar, koji se razvija unutar toga dovršenog Stvorenja, tada zadnju odgovornost snosi Stvoritelj svijeta, a ne čovjek. Ako se pak stvoreni svijet zamišlja nedovršenim te njegovo dovršenje ovisi o čovjekovu sustvaranju, tada je i čovjek uključen u krajnju odgovornost.

No stvaranje sebespoznajne duše ipak je nešto drugo od umjetnikova stvaranja. Svojom ljubavlju prema materijalu uzmaže on preobraziti oblik svoje tvari, pri čemu pak tvar kao takva ostaje samoj sebi ista. No materijal meditativne duše njeno je vlastito biće; dok ona vježbajući stvaralački radi na sebi, preobrazuje ona istodobno svoju vlastitu supstanciju. Njena umjetnina u najistinskijem smislu riječi jest transsupstancijacija. Na transupstancijaciju se u godišnjaku duše misli onda kad se svekoliko čuvstvovanje preobrazi u sigurnost samosvijesti.

Ljeti je duša bila zaokupljena sama sobom. Sada se ona želi posvetiti okolini potičući sazrijevanje stvaralačkih snaga u čovjekovu djelovanju. Prvo čime se ona bavi vlastita je sudbina, ona "osjeća snagu stremljenja ka jasnoći u životnom tkanju udesa". Čovjek sa svojom sudbinom može različito postupati: on je može pasivno primiti, patiti ili se pak u nju uklopiti, predati se božjoj volji. No on može svoju sudbinu stvaralački voljeti; može je promatrati kao materijal što ga on preoblikuje u životnu umjetninu. Samo u posljednjem slučaju on od stvaratelja postaje sustvarateljem u svjetskom procesu. U tom bismo smislu htjeli razumjeti sustvaranje duše u jesenjim izrekama.

G   Dreiunddreissigste Woche  /17.-23. November /

33  So fühle ich erst die Welt,
      Die ausser meiner Seele Miterleben
      An sich nur frostig leeres Leben
      Und ohne Macht sich offenbarend,
      In Seelen sich von neuem schaffend,
      In sich den Tod nur finden könnte.

G   Trideset treći tjedan  /17.-23- studenog /

33  Tek tako osjećam ja svijet,
      što bi bez moje duše suživljenja
      po sebi bio tek mrazno prazni život
      obznanjujući se bez moći,
      što bi bez novog stvaranja u duši
      u sebi samo smrt mogao naći.  

T  Zwanzigste Woche  /18.-24. August /

20  So fühl ich erst mein Sein,
      Das fern vom Welten-Dasein
      In sich, sich selbst erlöschen
      Und bauend nur auf eignem Grunde
      In sich, sich selbst ertöten müsste.

T  Dvadeseti tjedan  /18.-24- kolovoza /

20  Tek tako osjećam svoj bitak,
      što udaljen od svjetskog opstanka
      u sebi sebe sam bi zgasio
      i gradeć samo na vlastitom tlu,
      sama bi sebe usmrtiti morao.
Nalazimo se nasred trećeg dijela. Opet se jednako kao i prije govori o mogućnosti smrti. U budućnosti se stvoreni svijet neće moći dalje razvijati, a da čovjek svjesno ne bude uključen u taj razvoj. Duhovni zahtjev koji je u osnovi godišnjaka duše i kojega smo u vezi s protuizrekom (20) naznačili, biva sve hitnije. Također biva sve jasnija razlika između prvog i drugog dijela godišnjaka. U prvom je dijelu duša smjela primati; pri tom je bila zaokupljena sama sobom. U drugom se dijelu počinje ona posvećivati okolini: "Kad ruža ukrašava samo sebe, krasi ona i vrt". Ako je "ja" ranije bilo sebespoznajno, onda ono od sada biva djelatno iz spoznaje.

H  Vierunddreissigste Woche  /24.-30. November /

34  Geheimnisvoll das Alt-Bewahrte
       Mit neuerstandnem Eigensein
       Im Innern sich belebend fühlen:
       Es soll erweckend Weltenkräfte
       In meines Lebens Aussenwerk ergiessen
       Und werdend mich ins Dasein prägen.

H  Trideset četvrti tjedan  /24.-30. studenog /

34  Staro sačuvano puno tajne
       doživjet s novo niklim samobitkom
       oživljeno u nutrini:
       to neka budeć svjetske sile
       izlije u mog žića vanjski čin
       i nastajuć nek me u opstanak skuje.


I  Fünfunddreissigste Woche  /1.-7. Dezember / 

35  Kann ich das Sein erkennen,
      Dass es sich wiederfindet
      Im Seelenschaffensdrange?
      Ich fühle, dass mir Macht verlieh'n,
      Das eigne Selbst dem Weltenselbst
      Als Glied bescheiden einzuleben.

I  Trideset peti tjedan  /1.-7. prosinca /

35  Mogu li spoznati bitak
      da se on ponovo nađe
      u stvaralačkom porivu duše?
      Ja ćutim: dana mi je moć
      da svoje sopstvo u sopstvenosti svijeta
      uživim kao dionika skromnog.


K  Sechunddreissigste Woche  /8.-14. Dezember /

36  In meines Wesens Tiefen spricht
       Zur Offenbarung drängend
       Geheimnisvoll das Weltenwort:
       Erfülle deiner Arbeit Ziele
       Mit meinem Geisteslichte,
       Zu opfern dich durch mich.

K  Trideset šesti tjedan  /8.-14. prosinca /

36  U dubinama mog bića zbori
       tjerajući k otkrovenju
       otajno svemirska Riječ:
       ispuni svoga rada ciljeve
       sa svjetlom mojim duhovnim
       ko žrtvu sebe prinijev kroz mene.
S  Neunzehnte Woche  /11.-17. August /

19  Geheimnisvoll das Neu-Empfang'ne
      Mit der Erinnerung zu umschliessen,
      Sei meines Strebens weitrer Sinn:
      Er soll erstarkend Eigenkräfte
      In meinem Innern wecken
      Und werdend mich mir selber geben.

S  Devetnaesti tjedan  /11.-17. kolovoza /

19  Otajstveno novo začeto
      da zaodijenem sjećanjem
      moje je težnje daljnji smisao:
      on jačajuć treba snage vlastite
      probudit meni u nutrini
      i bivajući dat me samom sebi.


R  Achtzehnte Woche  /4.-10. August /

18  Kann ich die Seele weiten,
      Dass sie sich selbst verbindet
      Empfangnem Welten-Keimesworte?
      Ich ahne, dass ich Kraft muss finden,
      Die Seele würdig zu gestalten,
      Zum Geistes-Kleide sich zu bilden.

R  Osamnaesti tjedan  /4.-10. kolovoza /

18  Mogu li dušu rasprostrijeti
      da bi se s primljenim stopila sama
      klicama svemirske Riječi?
      Ja slutim treba mi snage
      da dostojnom sačinim dušu
      duhovno ruho da bude.


Q  Siebzehnte Woche  /28.Juli - 3. August /

17  Es spricht das Weltenwort,
      Das ich durch Sinnestore
      In Seelengründe durfte führen:
      Erfülle deine Geistestiefen
      Mit meinen Weltenweiten,
      Zu finden einstens mich in dir.

Q  Sedamnaesti tjedan  /28.srpnja -3. kolovoza /

17  Poručuje svemirska Riječ,
      kroz koju dveri osjetila
      dovesti smjedoh na dno duše:
      ispuni svojeg duha dubine
      s mojim širinama svjetskim
      da bi me mogao jednom u sebi naći.


Približavamo se vremenu došašća (advent). Kao što se duša ljeti oćutjela kao pozornica svjetskog mišljenja, tako ona sada čuvstvovanjem duše svijeta osjeća "ljubav u djelatnom opstojanju". Ljeti se ona nastajući doživjela u samoj sebi, a sada bi se nastojući trebala utkati u opstojanje. No osjećajem suodgovornosti spram svjetskog događanja nastaje pitanje da li je ono što ona stvara doista u smislu stvorenog svijeta?; odražava li ona doista tajni zakon prirode? Za vrijeme katarze ljeti pita ona u poniznosti, da li je dostojna da postane Madona; sada, za vrijeme prosvjetljenja, vlastito se sopstvo treba skromno kao član pridružiti svjetskom sopstvu. U 17. je izreci svemirska Riječ govorila o prestojećem duhovnom rođenju kao o budućem obećanju. U 36. izreci govori svemirska Riječ o žrtvi "ja" koja je povezana sa bliskim duhovnim rođenjem.


                                                                                                                 ZIMA
                                                                                                               WINTER



L  Siebenunddreissigste Woche  /15.-21. Dezember /  

37  Zu tragen Geisteslichte in Weltenwinternacht
      Erstrebet selig meines Herzens Trieb,
      Dass leuchtend Seelenkeime
      In Weltengründen wurzeln,
      Und Gotteswort im Sinnesdunkel
      Verklärend alles Sein durchtönt.

L  Trideset sedmi tjedan  /15.-21. prosinca /

37  Unijeti svjetlo duhovno u zimsku svjetsku noć
      to blaženo smjera nagon srca mog, 
      da klice duše svjetleći
      svoj korijen puste na svjetskome dnu
      i da u tami čula božja Riječ
      prosvjetljujući čitav svijet ozvuči.



M  Weihe-Nacht-Stimmung

38  Ich fühle wie entzaubert
       Das Geisteskind im Seelenschoss;
       Es hat in Herzenshelligkeit
       Gezeugt das Heilige Weltenwort
       Der Hoffnung Himmelsfrucht,
       Die jubelnd wächst in Weltenfernen
       Aus meines Wesens Gottesgrund.

M  Ugođaj božićne noći

38  Ja ćutim kao raščarano
       duhovno čedo u duševnom krilu;
       sveta je svemirska Riječ
       u srca vedrini začela
       nade nebeski plod,
       što klikćući raste u svjetske daljine
       iz moga bića božjega dna.


N  Neununddreissigste Woche  /29.Dezember-4.Januar /

39  An Geistesoffenbarung hingegeben
       Gewinne ich des Weltenwesens Licht.
       Gedankenkraft, sie wächst
       Sich klärend mir mich selbst zu geben,
       Und weckend löst sich mir
       Aus Denkermacht das Selbstgefühl.

N  Trideset deveti tjedan  /29.prosinca-4.siječnja /

39  Predan objavljenju duha
       ja postižem svjetlo svjetske biti.
       Mislena snaga ona raste
       i jasni se da mene meni dade,
       a budući razrješava se
       iz snage misli meni samosvijest.


P  Sechzehnte Woche  /21.-27. Juli /

16  Zu bergen Geistgeschenk im Innern,
      Gebietet strenge mir mein Ahnen,
      Dass reifend Gottesgaben
      In Seelengründen fruchtend
      Der Selbstheit Früchte bringen.


P  Šesnaesti tjedan /21.-27. srpnja /

16 Da skrijem poklon duha u nutrini
     zapovijeda mi strogo moja slutnja,
     da zoreći božanski dari
     na dnima duše djeluju
     i sopstvenosti plodove donesu.




O  Fünfzehnte Woche  /14.-20. Juli /

15  Ich fühle wie verzaubert
      Im Weltenschein des Geistes Weben:
      Es hat in Sinnesdumpfheit
      Gehüllt mein Eigenwesen,
      Zu schenken mir die Kraft:
      Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
      Mein Ich in seinen Schranken ist.

O  Petnaesti tjedan /14.-20. srpnja /

15  Ja ćutim kao začarano
      u svjetskoj javi tkanje duhovno.
      U čulnu mi je ono nesvijesnost
      zaodijenulo biće vlastito,
      da daruje me snagom,
      što nemoćna da samu sebe daje
      jest moje Ja u njegovim sponama.


N  Vierzehnte Woche  /7.-13. Juli /

14  An Sinnesoffenbarung hingegeben
      Verlor ich Eigenwesens Trieb,
      Gedankentraum, er schien
      Betäubend mir das Selbst zu rauben,
      Doch weckend nahet schon
      Im Sinnenschein mir Weltendenken.

N  Četrnaesti tjedan  /7.-13. srpnja /

14  Predan otkrovenju čula
      izgubih nagon samobića,
      misleni san omamivši me
      naizgled mi je sopstvo oteo,
      al već se bliži budeći me
      u javi čula svjetsko mišljenje.
Značenje duhovnog rođenja bilo je poznato starim misterijima. U ciklusu predavanja "Misterije Istoka" Rudolf Steiner kaže: "Izidino rođenje čulo se kao posvemašnje odzvanjanje onoga što se zove glazba sfera i kao zajedničko djelovanje tonova sferičke glazbe i onoga što se zove svemirska Riječ". Na statui u Zeistu stajali su riječi koje su naviještale rođenje Sunca: "Ja sam ona koja bijaše tu, koja jest tu i koja će biti tu. Moj veo nije skinuo još ni jedan smrtnik. Plod kojeg rodih bijaše Sunce".

Izida, nekoć Ozirisova sestra i supruga, bila je ona koja stalno rađa; no postupno se čulo da je postala "udovica", a oni koji su je još tražili, nazvali su se "sinovi udovice". Na koncu je ona iščezla iz opće svijesti čovječanstva. U naše vrijeme počinje opet bivati moguće da se Izida - Madona iznova doživi u nutrini. Rudolf Steiner govorio je o "traganju za novom Izidom, božanskom Sophiom".

Uskrsloga se često prikazivalo u tzv. "mandorli", tj. u aureoli u obliku badema. Mandorla međutim nije aureola, nego imaginativna slika krila duše, iz kojega je proizašlo rođenje ja. U Chartresu je još postojala živa uspomena na taj misterij. U Srednjem vijeku tamo se štovala "virgo paritura", djevica koja će roditi. Katedrala u Chartresu krije posebnu tajnu: u njoj nema grobova. Tamo je sve usuglašeno sa svijetom eteričkoga.

Duhovnim rođenjem moguće je dospjeti do novog doživljaja Božića. Rudolf Steiner opisuje kako Zemlja - onakva kakva je sada -predstavlja konačni produkt razvoja koji se odvijao eonima. Nekoć su Sunce, planete, Zemlja i Mjesec bili jedno te isto biće. Ta PRA-ZEMLJA obuhvaćala je prostor što da vide naše oči kad slijede putanju kojom, govoreći ptolomejski, sadašnje Sunce kruži oko Zemlje. Njeno je biće bilo sferičko, što znači da još nije imala središta. Unutrašnji je prostor bio takoreći negativno izuzet. Time što je predlemursko doba, hiperboreja, dospjelo u zaborav, zaboravljena je i PRA-ZEMLJA, onaj pravi raj, u čijem je prostoru još živio nebeski Adam, Adam Kadmon.

Tek nakon što se cjelina svijeta rascijepila, te najzad i Mjesec napustio Zemlju, raspalo se sve pa tako i makrokozmički čovjek. Podjela na dva spola bio je samo završni čin moćnog događanja; naposljetku je nastao zemaljski čovjek usmjeren na svoje središte, zapravo stari Adam.

Nakon što se Krist povezao sa Zemljom, a Zemlja je na putu da postane Sunce, otada se u čovjekovoj svijesti počinje javljati PRA-ZEMLJA. Rođenje duhovnog čeda na Božić jest ponovno nalaženje hiperboreje. Kao što se prilikom fizičkog rođenja duša budi u fizičkom svijetu, tako se ona prilikom duhovnog rođenja budi u duhovnom svijetu. Božić je blagdan rođenja u tom smislu da se svake godine u to vrijeme zbiva rođenje, rođenje novog Adama.

Svake je godine poput brujanja zlatne glazbe koja počinje na badnje veče, na Silvestrovo doživljava svoj vrhunac, i potom polagano utihne. Za "pastire" još uvijek na badnje veče pjevaju nebeske vojske. Čini se, kao da se u trima izrekama nakon Božića javljaju tri kralja: kao prvi zlatni kralj, potom nakon Nove godine srebrni i onda mjedeni; svaki sa svojim darom - novim mišljenjem, osjećanjem i htijenjem.





                   IZREKE 40-52


U prvom je dijelu duša sa čitavom osjetilnom radošću bila predana proljeću, U tom predanju ona je kao sferička duša smjela primiti duhovnu klicu doživjevši pri tom osnovni ugođaj prve glavne vježbe JA JESAM. U drugom je dijelu postala pozornicom SVJETSKOG MIŠLJENJA, čime je sama sebe imaginativno doživjela u slici Madone, uvrštena u majčinski element stvaralačke prirode. Nakon Miholja zapaljen je duhovni plamičak koji je dušu zagrijao za sustvaranje u još nedovršenom Stvorenju. Osluškivanjem odgovarajuće protuizreke ona je inspirativno oćutjela čuvstvovanje duše svijeta.

Vrhunac je predstavljalo božićno duhovno rođenje. Nakon što je duhovno čedo rođeno, započinje u četvrtom dijelu novi život. Zimske su izreke u drukčijem odnosu prema svojim protuizrekama za razliku od prethodnih jesenjih izreka. Dok se jesenje izreke okreću ljetu, dotle zimske izreke upućuju na dolazeće proljeće. Iz protuizreka prema duši u stanovitom smislu počinje strujati život iz budućnosti, čime nastaje drukčiji ugođaj. Tko osluškuje nutarnje suglasje, doživljava da zimske izreke imaju supstanciju sasvim drukčiju od proljetnih. Upravo je to ono bitno kad se godišnjak duše doživljava kao put posvećenja, da se u izrekama osjeća uspinjanje i da svako godišnje doba odgovara višem stupnju svijesti. Nakon božićnog duhovnog rođenja čovjek je preobraženik te svake godine ide dolazećem proljeću drukčije ususret. Od sada se više ne radi o preobražaju vlastitog sopstva, nego o preobrazbi svijeta.


O  Vierzigste Woche  /5.-11. Januar /

40  Und bin ich in den Geistestiefen,
       Erfüllt in meinen Seelengründen
       Aus Herzens Liebewelten
       Der Eigenheiten leerer Wahn
       Sich mit des Weltenwortes Feuerkraft.


O  Četrdeseti tjedan  /5.-11. siječnja /

40  I kada sam u duhovnim dubinama,
       na dnima moje duše ispunja se
       iz ljubavi u svijetu srca
       sva vlastitosti prazna obmana
       sa plamenom snagom Riječi svemirske.



P  Einundvierzigste Woche  /12.-18. Januar /

41  Der Seele Schaffensmacht,
      Sie strebet aus dem Herzensgrunde,
      Im Menschenleben Götterkräfte
      Zu rechtem Wirken zu entflammen,
      Sich selber zu gestalten
      In Menschenliebe und im Menschenwerke.


P  Četrdeset prvi tjedan  /12.-18- siječnja /

41  Stvaralačka duše moć
      ona teži iz dna srca
      da do čina ispravnog razgori
      u ljudskom životu snage božanske,
      da samu sebe oblikuje
      u ljubavi i djelu čovjekovom.



P  Zweiundvierzigste Woche  /19.-25. Januar /

42  Es ist in diesem Winterdunkel
       Die Offenbarung eigner Kraft
       Der Seele starker Trieb,
       In Finsternisse sie zu lenken
       Und ahnend vorzufühlen
       Durch Herzenswärme Sinnesoffenbarung.

P  Četrdeset drugi tjedan  /19.-25. siječnja /

42  U ovom zimskom mraku
       jaka je težnja duše
       da objavi vlastitu snagu,
       da upravlja njome u tami
       i da u slutnji predosjeća
       toplinom srca otkrovenje čula.


M  Dreizehnte Woche  /30.Juni - 6. Juli /

13  Und bin ich in den Sinneshöhen,
      So flammt in meinen Seelentiefen
      Aus Geistes Feuerwelten
      Der Götter Wahrheitswort:
      In Geistesgründen suche ahnend
      Dich geistverwandt zu finden.

M  Trinaesti tjedan  /30.lipnja-6.srpnja /

13  I dok u čulnim sam visinama,
      plamti u duševnim dubinama
      iz ognjenih svjetova duha
      istinska bogova riječ:
      nastoj sa slutnjom u bezdanu duha
      duhu srodan da budeš.


     Johanni-Stimmung  /24. Juni /

12 Der Welten Schönheitsglanz,
     Er zwinget mich aus Seelentiefen
     Des Eigenlebens Götterkräfte
     Zum Weltenfluge zu entbinden;
     Mich selber zu verlassen,
     Vertrauend nur mich suchend
     In Weltenlicht und Weltenwärme.

     Ivanjski ugođaj  /24. lipnja /

12  Ljepote svjetske sjaj
      nagoni me iz dubine duše
      božanskih sila da samoživost
      oslobodim za let vasionski.
      Napustivši sama sebe
      da sebe s povjerenjem tražim tek
      u svjetskom svjetlu, u toplini svjetskoj.


L   Elfte Woche  /16.-23.  Juni /

11  Es ist in dieser Sonnenstunde
     An dir, die weise Kunde zu erkennen:
     An Weltenschönheit hingegeben
     In dir dich fühlend zu durchleben:
     Verlieren kann das Menschen-Ich
     Und finden sich im Welten-Ich.

L   Jedanaesti tjedan  /16.-23. lipnja /

11  Do tebe je u tom sunčanom času
     da poruke mudrosti spoznaš:
     da predan sav ljepoti svijeta
     u čuvstvu sebe u sebi proživiš.
     Izgubiti se može ljudsko Ja
     i naći se u jastvu svemira.
U godišnjaku duše po prvi put se javlja riječ "ljubav". Misija Zemlje je ljubav, ali ljubav kao sposobnost, kao duhovni posjed. No ta je ljubav istodobno bijela magija. Riječ "magija" dobila je nelijep prizvuk i to s pravom. Rudolf Steiner i Novalis govore pak o idealnoj magiji i o magičnom idealizmu, a kršćanski svijet govori u dobrom smislu o tri maga. U prošlosti je čovjek bio magično djelatan. U budućnosti on će to opet biti, kad Kristova snaga bude u njemu djelotvorna.

Novo u razvitku kršćanstva bit će to, da se pri tom radi o novoj sposobnosti, o sposobnosti preobrazbe do u supstanciju. To osvještavanje ideje u zbilji Rudolf Steiner je nazvao istinskom čovjekovom pričešću. Nema pak pričesti bez prethodne transsupstancijacije. Ta transsupstancijacija uistinu se događa prilikom viših spoznajnih sposobnosti.

Imaginacija je još subjektivno uvjetovana i nema svjetski značaj. Inspiracija i intuicija naprotiv imaju ne samo svjetski značaj, nego snose i svjetsku odgovornost. Sa tom svjetskom odgovornošću u svezi je žrtva "obmane vlastitosti", jer se samo tom žrtvom duša u duhovnom svijetu može probuditi i živjeti. Upravo po toj žrtvi biva moguća preobrazba do u supstanciju, a čovjek koji djeluje iz više spoznaje od stvorenja biva sustvaratelj u svjetskom procesu.

Na ovoj razini postaje razumljivo, da se "obmana vlastitosti" može ispuniti "plamenom snagom Riječi svemirske" i da "stvaralačka moć duše teži za tim da samu sebe oblikuje u ljubavi i djelu čovjekovom. I u tom smislu treba razumjeti "objavu vlastite snage" koja se kao "težnja duše" upravlja u tamu i u slutnji predosjeća toplinom srca otkrovenja čula.


R  Dreiundvierzigste Woche  /26.Januar-1.Februar /

43  In winterlichen Tiefen
      Erwarmt des Geistes wahres Sein;
      Es gibt dem Weltenscheine
      Durch Herzenskräfte Daseinsmächte;
      Der Weltenkälte trotzt erstarkend
      Das Seelenfeuer im Menscheninnern.



R  Četrdeset treći tjedan  /26.siječnja-1.veljače /

43  U zimovnim dubinama
       zagrijava se duha pravi bitak,
       on daje svjetskom pojavu
       kroz snage srca moći opstanka;
       hladnoći svijeta uprkos on jača
       duševnu vatru u srži čovjeka. 





S  Vierundvierzigste Woche  /2.-8.Februar /

44  Ergreifend neue Sinnesreize
       Erfüllet Seelenklarheit
       Eingedenk vollzogener Geistgeburt,
       Verwirrend sprossend Weltenwerden
       Mit meines Denkens Schöpferwillen.



S  Vierundvierzigste Woche  /2.-8.Februar /

44  Zahvativši nove čulne draži
       ispunjava jasnoća duševna,
       pamteći zgodu duhovnog rođenja,
       smućujuće svjetskog tijeka klijanje
       sa stvaralačkom voljom moje misli.





T  Fünfundvierzigste Woche  /9.-15.Februar /

45  Es festigt sich Gedankenmacht
      Im Bunde mit der Geistgeburt,
      Sie hellt der Sinne dumpfe Reize
      Zur vollen Klarheit auf.
      Wenn Seelenfülle
      Sich mit dem Weltenwerden einen will,
      Muss Sinnesoffenbarung
      Des Denkens Licht empfangen.

T  Četrdeset peti tjedan  /9.-15.veljače /

45  Učvršćuje se misli moć
       u savezu s rođenjem duha,
       i bistri mukle draži čula
       do potpune jasnoće.
       Kad se punoća duše
       hoće sa svjetskim hodom spojiti,
       tad mora čulna objava
       mišljenja svjetlo primiti.


K  Zehnte Woche  /9.-15. Juni/

10 Zu sommerlichen Höhen
     Erhebt der Sonne leuchtend Wesen sich;
     Es nimmt mein menschlich Fühlen
     In seine Raumesweiten mit.
     Erahnend regt im Innern sich
     Empfindung, dumpf mir kündend,
     Erkennen wirst du einst:
     Dich fühlte jetzt ein Gotteswesen.

K  Deseti tjedan /9.-15. lipnja/

10 Do visina ljetnih
     diže se sjajno biće sunčevo,
     i uzima mi moje ljudsko čuvstvo
     sa sobom u ta daleka prostranstva.
     Naslućujući u nutrini niče
     opažaj i priopćuje mi nijemo,
     spoznat ćeš jedanput:
     božansko biće ćutilo te sada.



I  Neunte Woche  /2.-8. Juni/

9  Vergessend meine Willenseigenheit
    Erfüllet Weltenwärme sommerkündend
    Mir Geist und Seelenwesen;
    Im Licht mich zu verlieren
    Gebietet mir das Geistesschauen,
    Und kraftvoll kündet Ahnung mir:
    Verliere dich, um dich zu finden.

I  Deveti tjedan  /2.-8. lipnja /

9  Zaboravivši na moje volje osobnost,
    toplina svijeta kao glasnik ljeta
    puni mi duh i biće duševno;
    u svijetlu da se izgubim,
    zapovijeda mi zrenje duhovno,
    i snažno slutnja mi obznanjuje:
    izgubi se da možeš sebe naći.



H  Achte Woche  /26. Mai - 1. Juni/

8  Es wächst der Sinne Macht
    Im Bunde mit der Götter Schaffen,
    Sie drückt des Denkens Kraft
    Zur Traumes Dumpfheit mir herab.
    Wenn göttlich Wesen
    Sich meiner Seele einen will,
    Muss menschlich Denken
    Im Traumessein sich still bescheiden.

H  Osmi tjedan  /26. svibnja - 1. lipnja/

8  Već raste moć osjetila
    u savezu sa stvaranjem bogova,
    potiskujući snagu mišljenja
    meni prema nesvjesnosti sna.
    Ako se sad božansko biće
    sjedinit hoće s mojom dušom,
    tad mora ljudsko mišljenje
    skromno u svijetu sna utihnuti.
O četvrtoj glavnoj vježbi ON HOĆE Rudolf Steiner kaže: "Ako čovjek dovoljno ustraje u toj misli osjetit će kao da je uzdignut nad ćutilno - tjelesni život, da ga gleda o visine i da može na njega djelovati u skladu s božanskim mislima svijeta. To nas misao ispunjava blaženstvom zbog povezanosti s duhom. Rađa se svijest da se iz viših oblasti ćutilnog svijeta može dati sve ono, što mu je potrebno. ON je riječ - snaga za VOLJU svijeta, duh svijeta. Volja svijeta djeluje iz same sebe, čovjekova je volja potaknuta i određena vanjskim svijetom. "ON" predstavlja stvaralačku prasnagu svijeta.

Ta intuitivna volja je, dakle, obrnuta volja koja neće nešto iz same sebe, nego zna što se hoće. S tom voljom što ljubi uzmaže duša svjetskom pojavu dati moći opstanka kroz snage srca. To je snaga preobražaja kad jasnoća duševna "smućujuće svjetskog tijela klijanje sa stvaralačkom voljom moje misli ispunjava". Samo pričešću može čulna objava mišljenja primiti svjetlo.

Promatra li se suglasje u izrekama tada biva sve jasnije da se radi o suprotnosti između duše prije i poslije duhovnog rođenja. Počinje se otkrivati tajna deifikacije: čovjek je pozvan da izgradi novu hijerarhiju, hijerarhiju SLOBODE. Ako treba sustvarati nedovršeno stvorenje, tada se mora spustiti u dubine svoga vlastitog bića i tamo naći pristup svjetlosnom biću - što je on bio prije moralnog pada u grijeh - pristup hiperborejskom čovjeku od kojega se pošlo u ovom razmatranju.


U  Sechsundvierzigste Woche  /16.-22.Februar /

46  Die Welt, sie drohet zu betäuben
      Der Seele eingeborene Kraft;
      Nun trete du, Erinnerung,
      Aus Geistestiefen leuchtend auf
      Und stärke mir das Schauen,
      Das nur durch Willenskräfte
      Sich selbst erhalten kann.

U  Četrdeset šesti tjedan  /16.-22.veljače /

46  Svijet, on prijeti da omami
      duše urođenu snagu;
      al zato ti pristupi sjećanje
      iz duhovnih dubina svijetleći
      i meni gledanje ojačaj,
      što može samo snagom volje
      samo sebe održati.

G  Siebente Woche /19.-25. Mai/

7  Mein Selbst, es drohet zu entfliehen,
    Vom Weltenlichte mächtig angezogen.
    Nun trete du mein Ahnen
    In deine Rechte kräftig ein,
    Ersetze mir des Denkens Macht,
    Das in der Sinne Schein
    Sich selbst verlieren will.

G  Sedmi tjedan  /19.-25. svibnja /

7  Sopstvo mi prijeti da odleti
    od svjetskog svjetla moćno privučeno.
    I zato ti mi slutnjo sada
    potvrdi snažno svoja prava,
    zamijeni ti mi snagu mišljenja,
    koja u prividu osjetila
    izgubit samu sebe hoće.
Usred četvrtog dijela još jednom se javlja kriza, jer sada ne prijeti da sopstvo odleti, već svijet prijeti da omami. U objema prijetnjama prepoznaju se protivničke moći, premda nisu imenovane. Prije duhovnog začeća Lucifer je onaj kroz kojeg sopstvo prijeti da odleti, nakon duhovnog rođenja Ahriman prijeti da omami urođenu snagu. Kao što je već rečeno četiri središnje izreke svaki put tvore neku vrst prelaženja praga i svaki put nakon prelaženja nastupa drugačiji ugođaj kao i uspinjanje svijesti. Ovaj jedinstveni kvadrat tvori u godišnjaku duše stanovit prozor kroz koji zodijak iz godišnjeg kalendara - kojega nismo dalje uzimali u obzir ali na kojeg treba misliti u pozadini godišnjaka duše - zrači u tjedne izreke. On je jedinstven iz tog razloga, jer iza njega stoje četiri životinje: bik, lav, orao, vodenjak.

V  Siebenundvierzigste Woche  /23.Februar-1.März /

47  Es will erstehen aus dem Weltenschosse,
      Den Sinnenschein erquickend, Werdelust.
      Sie finde meines Denkens Kraft
      Gerüstet durch die Gotteskräfte,
      Die kräftig mir im Innern leben.



V  Četrdeset sedmi tjedan  /23.veljače-1.ožujka /

47  Nastati hoće iz utrobe svijeta,
      oživiv privid čula, radost bivanja.
      Nek nađe snage moga mišljenja
      već opremljene od božanskih sila,
      što u nutrini mojoj snažno žive.





W  Achtundvierzigste Woche  /2.-8.März /

48  Im Lichte, das aus Weltenhöhen
      Der Seele machtvoll fliessen will,
      Erscheine, lösend Seelenrätsel,
      Des Weltendenkens Sicherheit,
      Versammelnd seiner Strahlen Macht,
      Im Menschenherzen Liebe weckend.

W  Četrdeset osmi tjedan  /2-8.ožujka /

48  U svjetlu, što iz svemirskih visina
       svom silom hoće da pritekne duši,
       nek osvane, riješiv zagonetke duše,
       pouzdanost svjetskog mišljenja,
       sakupiv svojih zraka moć i
       ljubav probudivši u ljudskim srcima.





X  Neunundvierzigste Woche  /9.-15.März /

49  Ich fühle Kraft des Weltenseins:
      So spricht Gedankenklarheit,
      Gedenkend eignen Geistes Wachsen
      In finstern Weltennächten,
      Und neigt dem nahen Weltentage
      Des Innern Hoffnungsstrahlen.



X  Četrdeset deveti tjedan  /9.-15.ožujka /

49  Osjećam snagu svjetskog bivstvovanja:
       to govori jasnoća mislena
       i spominje se rastenja svoga duha
       u tamnim svijeta noćima,
       priklanjajući skorom svjetskom danu
       nutrine svoje zrake nadanja.




F  Sechste Woche  /12.-.18. Mai/

6  Es ist erstanden aus der Eigenheit
    Mein Selbst und findet sich
    Als Weltenoffenbarung
    In Zeit- und Raumeskräften;
    Die Welt, sie zeigt mir überall
    Als göttlich Urbild
    Des eignen Abbilds Wahrheit.

F  Šesti tjedan  /12.-18. svibnja/

6  Iz vlastitosti je nastalo
    sopstvo moje i nalazi se
    kao objava svijeta
    u prostorno vremenskim silama;
    svijet mi pokazuje posvuda
    kao božansku prasliku
    vlastitog odraza istinu.



E  Fünfte Woche  /5.-11. Mai/

5  Im Lichte, das aus Geistestiefen
    Im Raume fruchtbar webend
    Der Götter Schaffen offenbart:
    In ihm erscheint der Seele Wesen
    Geweitet zu dem Weltensein
    Und auferstanden
    Aus enger Selbstheit Innenmacht.

E Peti tjedan /5.-11. svibnja/

5  U svijetlu što iz duhovnih dubina
    kroz prostor plodno tkajući
    objavljuje božansko stvaranje:
    u njem se javlja biće duševno
    do bitka svijetu prostrto
    i uskrslo
    iz nutarnjosti uske sopstvenosti.



D  Vierte Woche  /28. April - 4. Mai/

4  Ich fühle Wesen meines Wesens:
    So spricht Empfindung,
    Die in der sonnerhellten Welt
    Mit Lichtesfluten sich vereint;
    Sie will dem Denken
    Zur Klarheit Wärme schenken
    Und Mensch und Welt
    In Einheit fest verbinden.

D  Četvrti tjedan /28. travnja - 4. svibnja/

4  Ja ćutim biće svoje biti:
    to osjetilnost govori,
    kad se u Suncem obasjanom svijetu
    s bujicama svijetla spaja;
    ona bi jasnoći mišljenja
    toplotu da pokloni,
    da svijet i čovjeka
    u jedno čvrsto sveže.
Nakon četvrtog prelaženja praga stoji duša potpuno oboružana nasuprot dolazećem proljeću. Za dušu koja vježba proljeće je svake godine stanovit duhovni izazov: ona treba uživati proljeće, ali nakon užitka koračati naprijed prema unutrašnjem radu. Sve više se pojavljuje svjetlosni čovjek koji magično djeluje, sustvaratelj u svjetskom procesu. Postupno nastaje ugođaj koji se najbolje može okarakterizirati kao ugođaj Grala, kao u Wagnerovom "Parsifalu": "Tu se čitavo Stvorenje raduje Otkupiteljevu uzvišenom tragu".

Čovjek kao otkupitelj prirode: nakon što je najprije sebe raščarao treba da raščara "radost bivanja".

Moćno djeluje polarno suprotstavljanje obiju svjetlosnih izreka: "Prije duhovnog začeća pojavljuje se duša rasprostrta" u svjetlu prema pojavu svijetla, nakon duhovnog rođenja za dušu se javlja pouzdanost svjetskog mišljenja. Dva doživljaja duše u svijetlu, prvi put primajući, drugi put sustvarajući.

Tko u to godišnje doba vježba riječ po riječ ove izreke s protuizrekama doživljava silnu napetost koja prevladava u posljednjem dijelu godišnjaka duše. I kad se zimske izreke kreću u pravcu ljetnih, u nutrini se sve više približavaju i konačno se uzajamno prožimlju, tada se ovo prelaženje jednih u druge svake godine osjeća kao dubok misterij. Tijek godine nije vječno ponavljanje istoga. Sa svakim Uskrsom započinje nova spirala na višoj razini i otpočinje novi ritam kojim se duša iznova zaodijeva. Tko godinama živi s godišnjakom osjeća sve jaču snagu koja proizlazi iz tjednih izreka.

Y  Fünfzigste Woche  /16.-22.März /

50  Es spricht zum Menschen-Ich,
       Sich machtvoll offenbarend
       Und seines Wesens Kräfte lösend,
       Des Weltendaseins Werdelust:
       In dich mein Leben tragend
       Aus seinem Zauberbanne,
       Erreiche ich mein wahres Ziel.

Y  Pedeseti tjedan  /16.-22.ožujka /

50  Progovara čovjekovom Ja,
       objavljuje se moćno
       i odrješuje svoga bića snage
       opstanka svjetskog radost bivanja:
       u tebe život unoseći moj
       iz uza njegove čarolije
       svoj pravi cilj ja postižem.




           Frühlings-Erwartung

51  Ins Innre des Menschenwesens
      Ergiesst der Sinne Reichtum sich,
      Es findet sich der Weltengeist
      Im Spiegelbild des Menschenauges,
      Das seine Kraft aus ihm
      Sich neu erschaffen muss.


           Očekivanje proljeća

51   U unutrašnjost čovjekova bića
       slijeva se bogatstvo čula,
       pronalazi se svjetski duh
       u zrcaljenju ljudskog oka,
       koje svoju snagu mora
       nanovo iz duha crpsti.




Z   Zweiundfünfzigste Woche  /30.März /

52  Wenn aus den Seelentiefen
      Der Geist sich wendet zu dem Weltensein
      Und Schönheit quillt aus Raumesweiten,
      Dann zieht aus Himmelsfernen
      Des Lebens Kraft in Menschenleiber
      Und einet, machtvoll wirkend,
      Des Geistes Wesen mit dem Menschensein.



Z   Pedeset drugi tjedan  /30.ožujka /

52  Kad se iz dubina duševnih
       upravi duh ka bivstvovanju svijeta,
       a iz širina prostora ljepota navre,
       tad struji od daljina nebeskih
       životna snaga u tjelesa ljudska
       i jedini, djelujući moćno,
       duhovno bivstvo s bićem čovjekovim.




C   Dritte Woche /21.-27. April/

3  Es spricht zum Weltenall,
    Sich selbst vergessend
    Und seines Urstands eingedenk,
    Des Menschen wachsend Ich:
    In dir, befreiend mich
    Aus meiner Eigenheiten Fessel,
    Ergründe ich mein echtes Wesen.

C   Treći tjedan /21.-27. travnja/

3  Svemiru zbori
    u samozaboravu
    svoj prabitak pamteć
    čovjekov rastući Ja:
    u tebi oslobodi se
    okova vlastitog sopstva
    svoje pravo dokučujem biće.




B     Zweite Woche /14.-20. April/

2  Ins Äussre des Sinnesalls
    Verliert Gedankenmacht ihr Eigensein;
    Es finden Geisteswelten
    Den Menschensprossen wieder,
    Der Seinen Keim in ihnen,
    Doch seine Seelenfrucht
    In sich muss finden.

B   Drugi tjedan /14.-20. travnja/

2  U vanjskom svijetu čula
    noć misli gubi svoju vlastitost;
    duhovni svjetovi naći će
    ponovo izdanak ljudski,
    što svoju klicu u njima,
    ali svoje duše plod
    u sebi mora naći.



A     Oster-Stimmung  /7.13. April/

1  Wenn aus den Weltenweiten
    Die Sonne spricht zum Menschensinn
    Und Freude aus den Seelentiefen
    Dem Licht sich eint im Schauen,
    Dann ziehen aus der Selbstheit Hülle
    Gedanken in die Raumesfernen
    Und binden dumpf
    Des Menschen Wesen an des Geistes Sein.


A     Uskrsni ugođaj  /7.-13. travnja/

1  Kad iz vasionskih daljina
    govori Sunce čovjekovom čulu
    i radost iz dubina duševnih
    sa svjetlošću se u gledanju spaja,
    tad izlaze iz ljuske sopstvenosti   
    tokovi misli u prostor daleki
    i vezuju nijemo
    čovjekov bitak uz opstanak duha.
Posljednje izreke zvuče kao usklik. To je kao što Goethe kaže: "Kad zdrava čovjekova priroda djeluje kao cjelina, kad je on osjeća u svijetu velikoj, lijepoj, dostojnoj i vrijednoj cjelini, kad mu skladna ugoda podari slobodan i čist ushit, tada bi svemir, kad bi sam sebe mogao oćutjeti tako kao da je prispio svom cilju, uskliknuo i divio se vrhuncu vlastita postanka i bića". Godišnjak duše pokazuje da je priroda u čovjeku sebi stvorila organ kojim ona daje da se objave njene tajne. Doista je radost bivanja to što se ponovno pronalazi u zrcaljenju ljudskog oka. Posljednja izreka daje nam naslutiti "da čovjek u buduće neće jesti samo sa stabla spoznaje nego i sa stabla života". Čudno je to da smrtni ugođaj "Velikog tjedna" u godišnjaku duše posve izostaje. Sve je to "začaranost Velikog petka" usuglašena s drugom fazom kršćanstva, sa svijetom eteričkoga, u kojem nema smrti.

Promatraju li se posljednje izreke zajedno sa njihovim protuizrekama, doživljavaju se dvije stvari: s jedne strane izreke su najudaljenije jedne od drugih, s druge strane izravno stoje jedna nasuprot drugoj kao kraj i početak godine. Nehotice se pri tom misli na pečatni simbol zmije koja se grize za rep. Isti se simbol nalazi kao pečat na naslovnoj strani četvrte misterijske drame "Buđenje duše". U unutrašnjem krugu pečata Rudolf Steiner upisuje riječi: JA SPOZNAJE SEBE (ICH ERKENET S-ICH). To bi moglo vrijediti i za tijek godine jer se tamo također radi o procesu posvećenja.

Uzvišena je misao da godišnjak duše odgovara praobliku posvećenja, da duša svake godine prolazi kroz stupnjeve više spoznaje i tako stalno živi u ritmu koji tijekom vremena vodi k buđenju u duhu. Ova se uzvišenost povećava kad se ima na umu da ovo buđenje nalazi svoj iskon u rođenju JA-KRISTA na Zemlji. U isto godišnje doba, u proljeće, kada je nekoć Lucifer poremetio praritam kozmičkog začeća, uspostavio je Krist novi ritam. Sada se u čovjekovu duhovno-duševnom ponovno pojavljuje taj praritam, koji je nekoć vladao u fizičkom, ali ipak s tom razlikom da novi ritam od čovjeka zahtijeva slobodan čin.




                                                                                                        POGOVOR



Godišnjak duše prvotno je započeo s uskrsnom nedjeljom g. 1912, 7. travnja. Kasnija izdanja ravnala su se svaki put prema datumu Uskrsa odnosne godine. Na osnovi jednog osobnog navoda Rudolfa Steinera trebalo bi uvijek početi na USKRSNU NEDJELJU. Slijedi li se ovaj naputak, postoje dvije mogućnosti snalaženja među tjednim izrekama. Tjedni se mogu bilo skratiti ili pak produljiti za nekoliko dana. Na taj se način, mogu zadržati sve izreke, ali se zbog pomičnog datuma uskrsnog blagdana u određenom trenutku gubi ritam nedjelja. Moguće je zadržati ritam nedjelja. ali se tada mora sastaviti nekoliko izreka, ili pak neke izreke ispustiti. Oboje je moguće.

Zanimljivo je da je Rudolf Steiner kasnije izvršio još jednu podjelu kod koje samo navodi tjedne, ne polazeći od datuma. Kada je kod euritmijskih oblika dopisivao tjedne izreke, zabilježio je za prvu izreku prvi tjedan travnja. 52 tjedne izreke podijelio je tako da po pet izreka dođu u svibanj, srpanj, prosinac i siječanj, a po četiri u preostale mjesece. Kako će se najbolje udovoljiti odnosnom datumu Uskrsa, može se prepustiti individualnom osjećanju. Računski se ovaj problem ne rješava. No to i nije tako važno. Bitno je prije svega to da sa svakom USKRSNOM NEDJELJOM tijek godine u osjećanju započne s novim duhovnim poticajem. Po svojoj naravi sve su tjedne izreke u stvari izreke uskrsne nedjelje.

Kao nekim čudom nije počev od Golgotskog misterija nikad prekinut ritam sedmodnevnog tjedna. Još uvijek u svakoj nedjelji odzvanja prauskrsna nedjelja; no tijekom stoljeća uvelike je iz opće svijesti iščezao značaj nedjelje kao dana uskrsnuća. Samo je u prakršćanstvu svetost kršćanske nedjelje još igrala presudnu ulogu. "Sunčani dan", "dan Gospodnji" bio je tada doista prvi dan u tjednu, koji je obasjavao šest susljednih dana. Sve je još blistalo u iskonskom svjetlu prve uskrsne nedjelje. Naš današnji svršetak tjedna u stvari je dvostruka subota. Za drugu fazu kršćanstva doista kršćanski tjedan, tjedan uskrsnuća, mora biti iznova oblikovan. Život s godišnjakom duše kao putem posvećenja može dovesti do toga novog oblikovanja.

Još ostaje pitanje: zašto je Rudolf Steiner dvaput označio izreke slovima abecede. Premda označavanje nije posve točno provedeno, ipak se smije reći da ista slova stoje prije i poslije sredine, dok su pak ova posljednja s malom crticom. Ona se svaki put odnose na naše antipode na drugoj strani Zemlje i nemaju ništa zajedničko sa već spomenutim protuizrekama. Često se javlja pitanje kako bi se stanovnici južne Zemljine polutke trebali snalaziti sa tjednim izrekama. Promatra li se Zemlja kao cjelina, jasno se može razlikovati sjeverna od južne hemisfere. I kao što čovjek kao tročlano biće ima svoja dva pola, ima i Zemlja svoj sjeverni i južni pol. Sjever odgovara čovjekovu čulnoživčanom polu, a jug polu izmjene tvari, a zona pasatnih vjetrova ritmičkom sistemu. Smjena godišnjih doba događa se na objema Zemljinim polutkama; godišnja doba na južnoj polutci drukčije su kvalitete od godišnjih doba na sjevernoj hemisferi. Bez obzira na to što je na jugu na našoj širini pretežno voda, ljeto i zima su na Zemljinom polu izmjene tvari nešto drugo. To osjećaju stanovnici južne širine sasvim jasno, ukoliko su ranije jednom živjeli na sjevernoj širini. Živeći sa tjednim izrekama, antropozof postaje svjestan što zapravo znači živjeti u srednjoj Europi, tamo gdje se godišnjak duše prvotno pojavio. Godišnjak duše za južnu polutku Zemlje morao bi tek biti napisan; onaj koji sa sjevera odseli na jug, može sa tjednim izrekama živjeti samo iz sjećanja na sjever.

No Zemlja kao tročlano biće tvori jednu cjelinu. To znači: kad sjever slavi Božić, onda to u biti važi za čitavu Zemlju. I kao što je Zemlja jedna cjelina, tako i čovječanstvo na Zemlji tvori cjelinu. Mada stanovnik južne strane ne može neposredno doživjeti božićnu svetkovinu, ipak bi čovjek na sjevernoj strani mogao svoga antipoda uvrstiti u svoje meditacije. Ova se misao na prvi pogled može učiniti apstraktnom. Život s tjednim izrekama ipak sam od sebe vodi k doživljavanju čovječanstva. To bi možda slova s crticom mogla dovesti u odnos s ovim sveobuhvatnim gledištem.

1
a
Wenn aus den Weltenweiten
Die Sonne spricht zum Menschensinn
Und Freude aus den Seelentiefen
Dem Licht sich eint im Schauen,
Dann ziehen aus der Selbstheit Hülle
Gedanken in die Raumesfernen
Und binden dumpf
Des Menschen Wesen an des Geistes Sein.

Kad iz vasionskih daljina
govori Sunce čovjekovom čulu
i radost iz dubina duševnih
sa svjetlošću se u gledanju spaja,
tad izlaze iz ljuske sopstvenosti   
tokovi misli u prostor daleki
i vezuju nijemo
čovjekov bitak uz opstanak duha.
2
b
Ins Äussre des Sinnesalls
Verliert Gedankenmacht ihr Eigensein;
Es finden Geisteswelten
Den Menschensprossen wieder,
Der Seinen Keim in ihnen,
Doch seine Seelenfrucht
In sich muss finden.

U vanjskom svijetu čula
noć misli gubi svoju vlastitost;
duhovni svjetovi naći će
ponovo izdanak ljudski,
što svoju klicu u njima,
ali svoje duše plod
u sebi mora naći.
3
c
Es spricht zum Weltenall,
Sich selbst vergessend
Und seines Urstands eingedenk,
Des Menschen wachsend Ich:
In dir, befreiend mich
Aus meiner Eigenheiten Fessel,
Ergründe ich mein echtes Wesen.

Svemiru zbori
u samozaboravu
svoj prabitak pamteć
čovjekov rastući Ja:
u tebi oslobodi se
okova vlastitog sopstva
svoje pravo dokučujem biće.
4
d
Ich fühle Wesen meines Wesens:
So spricht Empfindung,
Die in der sonnerhellten Welt
Mit Lichtesfluten sich vereint;
Sie will dem Denken
Zur Klarheit Wärme schenken
Und Mensch und Welt
In Einheit fest verbinden.

Ja ćutim biće svoje biti:
to osjetilnost govori,
kad se u Suncem obasjanom svijetu
s bujicama svijetla spaja;
ona bi jasnoći mišljenja
toplotu da pokloni,
da svijet i čovjeka
u jedno čvrsto sveže.
5
e
Im Lichte, das aus Geistestiefen
Im Raume fruchtbar webend
Der Götter Schaffen offenbart:
In ihm erscheint der Seele Wesen
Geweitet zu dem Weltensein
Und auferstanden
Aus enger Selbstheit Innenmacht.

U svijetlu što iz duhovnih dubina
kroz prostor plodno tkajući
objavljuje božansko stvaranje:
u njem se javlja biće duševno
do bitka svijetu prostrto
i uskrslo
iz nutarnjosti uske sopstvenosti.
6
f
Es ist erstanden aus der Eigenheit
Mein Selbst und findet sich
Als Weltenoffenbarung
In Zeit- und Raumeskräften;
Die Welt, sie zeigt mir überall
Als göttlich Urbild
Des eignen Abbilds Wahrheit.

Iz vlastitosti je nastalo
sopstvo moje i nalazi se
kao objava svijeta
u prostorno vremenskim silama;
svijet mi pokazuje posvuda
kao božansku prasliku
vlastitog odraza istinu.
7
g
Mein Selbst, es drohet zu entfliehen,
Vom Weltenlichte mächtig angezogen.
Nun trete du mein Ahnen
In deine Rechte kräftig ein,
Ersetze mir des Denkens Macht,
Das in der Sinne Schein
Sich selbst verlieren will.

Sopstvo mi prijeti da odleti
od svjetskog svjetla moćno privućeno.
I zato ti mi slutnjo sada
potvrdi snažno svoja prava,
zamijeni ti mi snagu mišljenja,
koja u prividu osjetila
izgubit samu sebe hoće.
8
h
Es wächst der Sinne Macht
Im Bunde mit der Götter Schaffen,
Sie drückt des Denkens Kraft
Zur Traumes Dumpfheit mir herab.
Wenn göttlich Wesen
Sich meiner Seele einen will,
Muss menschlich Denken
Im Traumessein sich still bescheiden.

Već raste moć osjetila
u savezu sa stvaranjem bogova,
potiskujući snagu mišljenja
meni prema nesvjesnosti sna.
Ako se sad božansko biće
sjedinit hoće s mojom dušom,
tad mora ljudsko mišljenje
skromno u svijetu sna utihnuti.
9
i
Vergessend meine Willenseigenheit
Erfüllet Weltenwärme sommerkündend
Mir Geist und Seelenwesen;
Im Licht mich zu verlieren
Gebietet mir das Geistesschauen,
Und kraftvoll kündet Ahnung mir:
Verliere dich, um dich zu finden.

Zaboravivši na moje volje osobnost,
toplina svijeta kao glasnik ljeta
puni mi duh i biće duševno;
u svijetlu da se izgubim,
zapovijeda mi zrenje duhovno,
i snažno slutnja mi obznanjuje:
izgubi se da možeš sebe naći.
10
k
Zu sommerlichen Höhen
Erhebt der Sonne leuchtend Wesen sich;
Es nimmt mein menschlich Fühlen
In seine Raumesweiten mit.
Erahnend regt im Innern sich
Empfindung, dumpf mir kündend,
Erkennen wirst du einst:
Dich fühlte jetzt ein Gotteswesen.

Do visina ljetnih
diže se sjajno biće sunčevo,
i uzima mi moje ljudsko čuvstvo
sa sobom u ta daleka prostranstva.
Naslućujući u nutrini niče
opažaj i priopćuje mi nijemo,
spoznat ćeš jedanput:
božansko biće ćutilo te sada.
11
l
Es ist in dieser Sonnenstunde
An dir, die weise Kunde zu erkennen:
An Weltenschönheit hingegeben
In dir dich fühlend zu durchleben:
Verlieren kann das Menschen-Ich
Und finden sich im Welten-Ich.

Do tebe je u tom sunčanom času
da poruke mudrosti spoznaš:
da predan sav ljepoti svijeta
u čuvstvu sebe u sebi proživiš.
Izgubiti se može ljudsko Ja
i naći se u jastvu svemira.
12
Der Welten Schönheitsglanz,
Er zwinget mich aus Seelentiefen
Des Eigenlebens Götterkräfte
Zum Weltenfluge zu entbinden;
Mich selber zu verlassen,
Vertrauend nur mich suchend
In Weltenlicht und Weltenwärme.

Ljepote svjetske sjaj
nagoni me iz dubine duše
božanskih sila da samoživost
oslobodim za let vasionski.
Napustivši sama sebe
da sebe s povjerenjem tražim tek
u svjetskom svjetlu, u toplini svjetskoj.
13
m
Und bin ich in den Sinneshöhen,
So flammt in meinen Seelentiefen
Aus Geistes Feuerwelten
Der Götter Wahrheitswort:
In Geistesgründen suche ahnend
Dich geistverwandt zu finden.

I dok u čulnim sam visinama,
plamti u duševnim dubinama
iz ognjenih svjetova duha
istinska bogova riječ:
nastoj sa slutnjom u bezdanu duha
duhu srodan da budeš.
14
n
An Sinnesoffenbarung hingegeben
Verlor ich Eigenwesens Trieb,
Gedankentraum, er schien
Betäubend mir das Selbst zu rauben,
Doch weckend nahet schon
Im Sinnenschein mir Weltendenken.

Predan otkrovenju čula
izgubih nagon samobića,
misleni san omamivši me
naizgled mi je sopstvo oteo,
al već se bliži budeći me
u javi čula svjetsko mišljenje.
15
o
Ich fühle wie verzaubert
Im Weltenschein des Geistes Weben:
Es hat in Sinnesdumpfheit
Gehüllt mein Eigenwesen,
Zu schenken mir die Kraft:
Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
Mein Ich in seinen Schranken ist.

Ja ćutim kao začarano
u svjetskoj javi tkanje duhovno.
U čulnu mi je ono nesvijesnost
zaodijenulo biće vlastito,
da daruje me snagom,
što nemoćna da samu sebe daje
jest moje Ja u njegovim sponama.
16
p
Zu bergen Geistgeschenk im Innern,
Gebietet strenge mir mein Ahnen,
Dass reifend Gottesgaben
In Seelengründen fruchtend
Der Selbstheit Früchte bringen.

Da skrijem poklon duha u nutrini
zapovijeda mi strogo moja slutnja,
da zoreći božanski dari
na dnima duše djeluju
i sopstvenosti plodove donesu.
17
q
Es spricht das Weltenwort,
Das ich durch Sinnestore
In Seelengründe durfte führen:
Erfülle deine Geistestiefen
Mit meinen Weltenweiten,
Zu finden einstens mich in dir.

Poručuje svemirska Riječ,
kroz koju dveri osjetila
dovesti smjedoh na dno duše:
ispuni svojeg duha dubine
s mojim širinama svjetskim
da bi me mogao jednom u sebi naći.
18
r
Kann ich die Seele weiten,
Dass sie sich selbst verbindet
Empfangnem Welten-Keimesworte?
Ich ahne, dass ich Kraft muss finden,
Die Seele würdig zu gestalten,
Zum Geistes-Kleide sich zu bilden.

Mogu li dušu rasprostrijeti
da bi se s primljenim stopila sama
klicama svemirske Riječi?
Ja slutim treba mi snage
da dostojnom sačinim dušu
duhovno ruho da bude.
19
s
Geheimnisvoll das Neu-Empfang'ne
Mit der Erinnerung zu umschliessen,
Sei meines Strebens weitrer Sinn:
Er soll erstarkend Eigenkräfte
In meinem Innern wecken
Und werdend mich mir selber geben.

Otajstveno novo začeto
da zaodijenem sjećanjem
moje je težnje daljnji smisao:
on jačajuć treba snage vlastite
probudit meni u nutrini
i bivajući dat me samom sebi.
20
t
So fühl ich erst mein Sein,
Das fern vom Welten-Dasein
In sich, sich selbst erlöschen
Und bauend nur auf eignem Grunde
In sich, sich selbst ertöten müsste.

Tek tako osjećam svoj bitak,
što udaljen od svjetskog opstanka
u sebi sebe sam bi zgasio
i gradeć samo na vlastitom tlu,
sama bi sebe usmrtiti morao.
21
u
Ich fühle fruchtend fremde Macht
Sich stärkend mir mich selbst verleihn,
Den Keim empfind ich reifend
Und Ahnung lichtvoll weben
Im Innern an der Selbstheit Macht.

Ja ćutim plodeć tuđu moć
da jačajući mene meni daje,
osjećam klicu kako zrije
i slutnju kako s puno sjaja tka
moć sopstvenosti u nutrini.
22
v
Das Licht aus Weltenweiten,
Im Innern lebt es kräftig fort:
Es wird zum Seelenlichte
Und leuchtet in die Geistestiefen,
Um Früchte zu entbinden,
Die Menschenselbst aus Weltenselbst
Im Zeitenlaufe reifen lassen.

Svjetlost iz širina svijeta
snažno dalje živi u nutrini:
ona biva svjetlom duše
i u dubini duha svjetli,
da bi plodom urodila
i vremenom dovela do zrenja
iz sopstva svijeta sopstvo čovjekovo.
23
w
Es dämpfet herbstlich sich
Der Sinne Reizesstreben;
In Lichtesoffenbarung mischen
Der Nebel dumpfe Schleier sich.
Ich selber schau in Raumesweiten
Des Herbstes Winterschlaf.
Der Sommer hat an mich
Sich selber hingegeben.

Jesenske se prigušuju
osjetilnih draži težnje;
u objavu se svijetla miješaju
magleni mutni velovi.
Ja gledam sam u prostornim daljinama
jeseni zimski san.
Ljeto je samo sebe
predalo meni.
24
x
Sich selbst erschaffend stets,
Wird Seelensein sich selbst gewahr;
Der Weltengeist, er strebet fort
In Selbsterkenntnis neu belebt
Und schafft aus Seelenfinsternis
Des Selbstsinns Willensfrucht.

Stalno sebe stvarajući
duševni bitak biva svjestan sebe;
duh svijeta, sveudilj on teži
oživljen iznova sebeznanjem,
da iz tmina duše stvori
samosmisla voljni plod.
25
y
Ich darf nun mir gehören
Und leuchtend breiten Innenlicht
In Raumes- und in Zeitenfinsternis.
Zum Schlafe drängt natürlich Wesen,
Der Seele Tiefen sollen wachen
Und wachend tragen Sonnengluten
In kalte Winterfluten.

Sad smijem pripadati sebi
i unutarnjeg svijetla širit sjaj
u tmine prostora i vremena.
Prirodno biće teži snu,
dubine duše neka bdiju
i budno nose Sunca žare
u hladne zimske vale.
26
z
Natur, dein mütterliches Sein,
Ich trage es in meinem Willenswesen;
Und meines Willens Feuermacht,
Sie stählet meines Geistes Triebe,
Dass sie gebären Selbstgefühl,
Zu tragen mich in mir.

Prirodo, tvoje materinsko biće
ja nosim ga u bivstvu svoje volje;
i moje volje moć vatrena
sve porive mi duha čelići,
i oni kuju moju samosvijest
da u meni me nosi.
27
-
a
In meines Wesens Tiefen dringen:
Erregt ein ahnungsvolles Sehnen,
Dass ich mich selbstbetrachtend finde,
Als Sommersonnengabe, die als Keim
In Herbstesstimmung wärmend lebt
Als meiner Seele Kräftetrieb.

Da prodrem u dubine svoga bića:
izaziva me čežnja puna slutnje,
da se u samopromatranju nađem
ko ljetnog Sunca dar, što poput klice
toplo u čuvstvu živi jesenjem
ko moje duše snaga podsticaj.
Natur, dein mütterliches Sein,
Ich trage es in meinem Willenswesen;
Und meines Willens Feuermacht,
Sie stählet meines Geistes Triebe,
Dass sie gebären Selbstgefühl,
Zu tragen mich in mir.

Prirodo, tvoje materinsko biće
ja nosim ga u bivstvu svoje volje;
i moje volje moć vatrena
sve porive mi duha čelići,
i oni kuju moju samosvijest
da u meni me nosi.
26
z
28
-
b
Ich kann im Innern neu belebt
Erfühlen eignen Wesens Weiten
Und krafterfüllt Gedankenstrahlen
Aus Seelensonnenmacht
Den Lebensrätseln lösend spenden,
Erfüllung manchem Wunsche leihen,
Dem Hoffnung schon die Schwingen lähmte.

Oživljen opet u nutrini
oćutjet mogu svog bića širine
i snage pun podarit mogu
snop misli iz sunčane snage duše,
rješavati zagonetke života
i mogu želju privest ispunjenju,
gdje već su nadi bila sputana krila.
Ich darf nun mir gehören
Und leuchtend breiten Innenlicht
In Raumes- und in Zeitenfinsternis.
Zum Schlafe drängt natürlich Wesen,
Der Seele Tiefen sollen wachen
Und wachend tragen Sonnengluten
In kalte Winterfluten.

Sad smijem pripadati sebi
i unutarnjeg svijetla širit sjaj
u tmine prostora i vremena.
Prirodno biće teži snu,
dubine duše neka bdiju
i budno nose Sunca žare
u hladne zimske vale.
25
y
29
-
c
Sich selbst des Denkens Leuchten
Im Innern kraftvoll zu entfachen,
Erlebtes sinnvoll deutend
Aus Weltengeistes Kräftequell,
Ist mir nun Sommererbe,
Ist Herbstesruhe und auch Winterhoffnung.

Samome sebi svjetlost mišljenja
u nutrašnjosti snažno razviti,
doživljeno sa smislom prožeti
iz izvorišta snaga svjetskog duha,
to za mene je ljetna baština
i spokoj jesenji i zime nadanje.
Sich selbst erschaffend stets,
Wird Seelensein sich selbst gewahr;
Der Weltengeist, er strebet fort
In Selbsterkenntnis neu belebt
Und schafft aus Seelenfinsternis
Des Selbstsinns Willensfrucht.

Stalno sebe stvarajući
duševni bitak biva svjestan sebe;
duh svijeta, sveudilj on teži
oživljen iznova sebeznanjem,
da iz tmina duše stvori
samosmisla voljni plod.
24
x
30
-
d
Es spriessen mir im Seelensonnenlicht
Des Denkens reife Früchte,
In Selbstbewusstseins Sicherheit
Verwandelt alles Fühlen sich.
Empfinden kann ich freudevoll
Des Herbstes Geisterwachen:
Der Winter wird in mir
Den Seelensommer wecken.

Izbijaju iz sunčan-sjaja duševnog
mišljenja zreli plodovi,
u sigurnost samosvijesti
promeće se svako čuvstvovanje.
Zamijetit mogu s radošću
jesenje bdijenje duhova:
zima će u meni
duševno ljeto probuditi.
Es dämpfet herbstlich sich
Der Sinne Reizesstreben;
In Lichtesoffenbarung mischen
Der Nebel dumpfe Schleier sich.
Ich selber schau in Raumesweiten
Des Herbstes Winterschlaf.
Der Sommer hat an mich
Sich selber hingegeben.

Jesenske se prigušuju
osjetilnih draži težnje;
u objavu se svijetla miješaju
magleni mutni velovi.
Ja gledam sam u prostornim daljinama
jeseni zimski san.
Ljeto je samo sebe
predalo meni.
23
w
31
-
e
Das Licht aus Geistestiefen,
Nach aussen strebt es sonnenhaft:
Es wird zur Lebenswillenskraft
Und leuchtet in der Sinne Dumpfheit,
Um Kräfte zu entbinden,
Die Schaffensmächte aus Seelentrieben
Im Menschenwerke reifen lassen.

Svjetlost iz dubina duhovnih
teži poput Sunca prema vani.
Ona biva životna moć volje
koja sjaji u nijemost čula,
da bi sile odriješila,
što vode zrenju stvaralačkih moći
u ljudskom djelu iz nagona duše.
Das Licht aus Weltenweiten,
Im Innern lebt es kräftig fort:
Es wird zum Seelenlichte
Und leuchtet in die Geistestiefen,
Um Früchte zu entbinden,
Die Menschenselbst aus Weltenselbst
Im Zeitenlaufe reifen lassen.

Svjetlost iz širina svijeta
snažno dalje živi u nutrini:
ona biva svjetlom duše
i u dubini duha svjetli,
da bi plodom urodila
i vremenom dovela do zrenja
iz sopstva svijeta sopstvo čovjekovo.
22
v
32
-
f
Ich fühle fruchtend eigne Kraft
Sich stärkend mich der Welt verleihn;
Mein Eigenwesen fühl ich kraftend
Zur Klarheit sich zu wenden
Im Lebensschicksalsweben.

Plodeći ćutim kako snaga
vlastita jača da me svijetu preda;
sopstveno biće osjećam da snaži
i stremi ka jasnoći
u životnome tkanju udesa.
Ich fühle fruchtend fremde Macht
Sich stärkend mir mich selbst verleihn,
Den Keim empfind ich reifend
Und Ahnung lichtvoll weben
Im Innern an der Selbstheit Macht.

Ja ćutim plodeć tuđu moć
da jačajući mene meni daje,
osjećam klicu kako zrije
i slutnju kako s puno sjaja tka
moć sopstvenosti u nutrini.
21
u
33
-
g
So fühle ich erst die Welt,
Die ausser meiner Seele Miterleben
An sich nur frostig leeres Leben
Und ohne Macht sich offenbarend,
In Seelen sich von neuem schaffend,
In sich den Tod nur finden könnte.

Tek tako osjećam ja svijet,
što bi bez moje duše suživljenja
po sebi bio tek mrazno prazni život
obznanjujući se bez moći,
što bi bez novog stvaranja u duši
u sebi samo smrt mogao naći.
So fühl ich erst mein Sein,
Das fern vom Welten-Dasein
In sich, sich selbst erlöschen
Und bauend nur auf eignem Grunde
In sich, sich selbst ertöten müsste.

Tek tako osjećam svoj bitak,
što udaljen od svjetskog opstanka
u sebi sebe sam bi zgasio
i gradeć samo na vlastitom tlu,
sama bi sebe usmrtiti morao.
20
t
34
-
h
Geheimnisvoll das Alt-Bewahrte
Mit neuerstandnem Eigensein
Im Innern sich belebend fühlen:
Es soll erweckend Weltenkräfte
In meines Lebens Aussenwerk ergiessen
Und werdend mich ins Dasein prägen.

Staro sačuvano puno tajne
doživjet s novo niklim samobitkom
oživljeno u nutrini:
to neka budeć svjetske sile
izlije u mog žića vanjski čin
i nastajuć nek me u opstanak skuje.
Geheimnisvoll das Neu-Empfang'ne
Mit der Erinnerung zu umschliessen,
Sei meines Strebens weitrer Sinn:
Er soll erstarkend Eigenkräfte
In meinem Innern wecken
Und werdend mich mir selber geben.

Otajstveno novo začeto
da zaodijenem sjećanjem
moje je težnje daljnji smisao:
on jačajuć treba snage vlastite
probudit meni u nutrini
i bivajući dat me samom sebi.
19
s
35
-
i
Kann ich das Sein erkennen,
Dass es sich wiederfindet
Im Seelenschaffensdrange?
Ich fühle, dass mir Macht verlieh'n,
Das eigne Selbst dem Weltenselbst
Als Glied bescheiden einzuleben.

Mogu li spoznati bitak
da se on ponovo nađe
u stvaralačkom porivu duše?
Ja ćutim: dana mi je moć
da svoje sopstvo u sopstvenosti svijeta
uživim kao dionika skromnog.
Kann ich die Seele weiten,
Dass sie sich selbst verbindet
Empfangnem Welten-Keimesworte?
Ich ahne, dass ich Kraft muss finden,
Die Seele würdig zu gestalten,
Zum Geistes-Kleide sich zu bilden.

Mogu li dušu rasprostrijeti
da bi se s primljenim stopila sama
klicama svemirske Riječi?
Ja slutim treba mi snage
da dostojnom sačinim dušu
duhovno ruho da bude.
18
r
36
-
k
In meines Wesens Tiefen spricht
Zur Offenbarung drängend
Geheimnisvoll das Weltenwort:
Erfülle deiner Arbeit Ziele
Mit meinem Geisteslichte,
Zu opfern dich durch mich.

U dubinama mog bića zbori
tjerajući k otkrovenju
otajno svemirska Riječ:
ispuni svoga rada ciljeve
sa svjetlom mojim duhovnim
ko žrtvu sebe prinijev kroz mene.
Es spricht das Weltenwort,
Das ich durch Sinnestore
In Seelengründe durfte führen:
Erfülle deine Geistestiefen
Mit meinen Weltenweiten,
Zu finden einstens mich in dir.

Poručuje svemirska Riječ,
kroz koju dveri osjetila
dovesti smjedoh na dno duše:
ispuni svojeg duha dubine
s mojim širinama svjetskim
da bi me mogao jednom u sebi naći.
17
q
37
-
l
Zu tragen Geisteslichte in Weltenwinternacht
Erstrebet selig meines Herzens Trieb,
Dass leuchtend Seelenkeime
In Weltengründen wurzeln,
Und Gotteswort im Sinnesdunkel
Verklärend alles Sein durchtönt.

Unijeti svjetlo duhovno u zimsku svjetsku noć
to blaženo smjera nagon srca mog, 
da klice duše svjetleći
svoj korijen puste na svjetskome dnu
i da u tami čula božja Riječ
prosvjetljujući čitav svijet ozvuči.
Zu bergen Geistgeschenk im Innern,
Gebietet strenge mir mein Ahnen,
Dass reifend Gottesgaben
In Seelengründen fruchtend
Der Selbstheit Früchte bringen.

Da skrijem poklon duha u nutrini
zapovijeda mi strogo moja slutnja,
da zoreći božanski dari
na dnima duše djeluju
i sopstvenosti plodove donesu.
16
p
38
-
m
Ich fühle wie entzaubert
Das Geisteskind im Seelenschoss;
Es hat in Herzenshelligkeit
Gezeugt das Heilige Weltenwort
Der Hoffnung Himmelsfrucht,
Die jubelnd wächst in Weltenfernen
Aus meines Wesens Gottesgrund.

Ja ćutim kao raščarano
duhovno čedo u duševnom krilu;
sveta je svemirska Riječ
u srca vedrini začela
nade nebeski plod,
što klikćući raste u svjetske daljine
iz moga bića božjega dna.
Ich fühle wie verzaubert
Im Weltenschein des Geistes Weben:
Es hat in Sinnesdumpfheit
Gehüllt mein Eigenwesen,
Zu schenken mir die Kraft:
Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
Mein Ich in seinen Schranken ist.

Ja ćutim kao začarano
u svjetskoj javi tkanje duhovno.
U čulnu mi je ono nesvijesnost
zaodijenulo biće vlastito,
da daruje me snagom,
što nemoćna da samu sebe daje
jest moje Ja u njegovim sponama.
15
o
39
-
n
An Geistesoffenbarung hingegeben
Gewinne ich des Weltenwesens Licht.
Gedankenkraft, sie wächst
Sich klärend mir mich selbst zu geben,
Und weckend löst sich mir
Aus Denkermacht das Selbstgefühl.

Predan objavljenju duha
ja postižem svjetlo svjetske biti.
Mislena snaga ona raste
i jasni se da mene meni dade,
a budući razrješava se
iz snage misli meni samosvijest.
An Sinnesoffenbarung hingegeben
Verlor ich Eigenwesens Trieb,
Gedankentraum, er schien
Betäubend mir das Selbst zu rauben,
Doch weckend nahet schon
Im Sinnenschein mir Weltendenken.

Predan otkrovenju čula
izgubih nagon samobića,
misleni san omamivši me
naizgled mi je sopstvo oteo,
al već se bliži budeći me
u javi čula svjetsko mišljenje.
14
n
40
-
o
Und bin ich in den Geistestiefen,
Erfüllt in meinen Seelengründen
Aus Herzens Liebewelten
Der Eigenheiten leerer Wahn
Sich mit des Weltenwortes Feuerkraft.

I kada sam u duhovnim dubinama,
na dnima moje duše ispunja se
iz ljubavi u svijetu srca
sva vlastitosti prazna obmana
sa plamenom snagom Riječi svemirske.
Und bin ich in den Sinneshöhen,
So flammt in meinen Seelentiefen
Aus Geistes Feuerwelten
Der Götter Wahrheitswort:
In Geistesgründen suche ahnend
Dich geistverwandt zu finden.

I dok u čulnim sam visinama,
plamti u duševnim dubinama
iz ognjenih svjetova duha
istinska bogova riječ:
nastoj sa slutnjom u bezdanu duha
duhu srodan da budeš.
13
m
41
-
p
Der Seele Schaffensmacht,
Sie strebet aus dem Herzensgrunde,
Im Menschenleben Götterkräfte
Zu rechtem Wirken zu entflammen,
Sich selber zu gestalten
In Menschenliebe und im Menschenwerke.

Stvaralačka duše moć
ona teži iz dna srca
da do čina ispravnog razgori
u ljudskom životu snage božanske,
da samu sebe oblikuje
u ljubavi i djelu čovjekovom.
Der Welten Schönheitsglanz,
Er zwinget mich aus Seelentiefen
Des Eigenlebens Götterkräfte
Zum Weltenfluge zu entbinden;
Mich selber zu verlassen,
Vertrauend nur mich suchend
In Weltenlicht und Weltenwärme.

Ljepote svjetske sjaj
nagoni me iz dubine duše
božanskih sila da samoživost
oslobodim za let vasionski.
Napustivši sama sebe
da sebe s povjerenjem tražim tek
u svjetskom svjetlu, u toplini svjetskoj.
12
42
-
q
Es ist in diesem Winterdunkel
Die Offenbarung eigner Kraft
Der Seele starker Trieb,
In Finsternisse sie zu lenken
Und ahnend vorzufühlen
Durch Herzenswärme Sinnesoffenbarung.

U ovom zimskom mraku
jaka je težnja duše
da objavi vlastitu snagu,
da upravlja njome u tami
i da u slutnji predosjeća
toplinom srca otkrovenje čula.
Es ist in dieser Sonnenstunde
An dir, die weise Kunde zu erkennen:
An Weltenschönheit hingegeben
In dir dich fühlend zu durchleben:
Verlieren kann das Menschen-Ich
Und finden sich im Welten-Ich.

Do tebe je u tom sunčanom času
da poruke mudrosti spoznaš:
da predan sav ljepoti svijeta
u čuvstvu sebe u sebi proživiš.
Izgubiti se može ljudsko Ja
i naći se u jastvu svemira.
11
l
43
-
r
In winterlichen Tiefen
Erwarmt des Geistes wahres Sein;
Es gibt dem Weltenscheine
Durch Herzenskräfte Daseinsmächte;
Der Weltenkälte trotzt erstarkend
Das Seelenfeuer im Menscheninnern.

U zimovnim dubinama
zagrijava se duha pravi bitak,
on daje svjetskom pojavu
kroz snage srca moći opstanka;
hladnoći svijeta uprkos on jača
duševnu vatru u srži čovjeka.
Zu sommerlichen Höhen
Erhebt der Sonne leuchtend Wesen sich;
Es nimmt mein menschlich Fühlen
In seine Raumesweiten mit.
Erahnend regt im Innern sich
Empfindung, dumpf mir kündend,
Erkennen wirst du einst:
Dich fühlte jetzt ein Gotteswesen.

Do visina ljetnih
diže se sjajno biće sunčevo,
i uzima mi moje ljudsko čuvstvo
sa sobom u ta daleka prostranstva.
Naslućujući u nutrini niče
opažaj i priopćuje mi nijemo,
spoznat ćeš jedanput:
božansko biće ćutilo te sada.
10
k
44
-
s
Ergreifend neue Sinnesreize
Erfüllet Seelenklarheit
Eingedenk vollzogener Geistgeburt,
Verwirrend sprossend Weltenwerden
Mit meines Denkens Schöpferwillen.

Zahvativši nove čulne draži
ispunjava jasnoća duševna,
pamteći zgodu duhovnog rođenja,
smućujuće svjetskog tijeka klijanje
sa stvaralačkom voljom moje misli.
Vergessend meine Willenseigenheit
Erfüllet Weltenwärme sommerkündend
Mir Geist und Seelenwesen;
Im Licht mich zu verlieren
Gebietet mir das Geistesschauen,
Und kraftvoll kündet Ahnung mir:
Verliere dich, um dich zu finden.

Zaboravivši na moje volje osobnost,
toplina svijeta kao glasnik ljeta
puni mi duh i biće duševno;
u svijetlu da se izgubim,
zapovijeda mi zrenje duhovno,
i snažno slutnja mi obznanjuje:
izgubi se da možeš sebe naći.
9
i
45
-
t
Es festigt sich Gedankenmacht
Im Bunde mit der Geistgeburt,
Sie hellt der Sinne dumpfe Reize
Zur vollen Klarheit auf.
Wenn Seelenfülle
Sich mit dem Weltenwerden einen will,
Muss Sinnesoffenbarung
Des Denkens Licht empfangen.

Učvršćuje se misli moć
u savezu s rođenjem duha,
i bistri mukle draži čula
do potpune jasnoće.
Kad se punoća duše
hoće sa svjetskim hodom spojiti,
tad mora čulna objava
mišljenja svjetlo primiti.
Es wächst der Sinne Macht
Im Bunde mit der Götter Schaffen,
Sie drückt des Denkens Kraft
Zur Traumes Dumpfheit mir herab.
Wenn göttlich Wesen
Sich meiner Seele einen will,
Muss menschlich Denken
Im Traumessein sich still bescheiden.

Već raste moć osjetila
u savezu sa stvaranjem bogova,
potiskujući snagu mišljenja
meni prema nesvjesnosti sna.
Ako se sad božansko biće
sjedinit hoće s mojom dušom,
tad mora ljudsko mišljenje
skromno u svijetu sna utihnuti.
8
h
46
-
u
Die Welt, sie drohet zu betäuben
Der Seele eingeborene Kraft;
Nun trete du, Erinnerung,
Aus Geistestiefen leuchtend auf
Und stärke mir das Schauen,
Das nur durch Willenskräfte
Sich selbst erhalten kann.

Svijet, on prijeti da omami
duše urođenu snagu;
al zato ti pristupi sjećanje
iz duhovnih dubina svijetleći
i meni gledanje ojačaj,
što može samo snagom volje
samo sebe održati.
Mein Selbst, es drohet zu entfliehen,
Vom Weltenlichte mächtig angezogen.
Nun trete du mein Ahnen
In deine Rechte kräftig ein,
Ersetze mir des Denkens Macht,
Das in der Sinne Schein
Sich selbst verlieren will.

Sopstvo mi prijeti da odleti
od svjetskog svjetla moćno privućeno.
I zato ti mi slutnjo sada
potvrdi snažno svoja prava,
zamijeni ti mi snagu mišljenja,
koja u prividu osjetila
izgubit samu sebe hoće.
7
g
47
-
v
Es will erstehen aus dem Weltenschosse,
Den Sinnenschein erquickend, Werdelust.
Sie finde meines Denkens Kraft
Gerüstet durch die Gotteskräfte,
Die kräftig mir im Innern leben.


Nastati hoće iz utrobe svijeta,
oživiv privid čula, radost bivanja.
Nek nađe snage moga mišljenja
već opremljene od božanskih sila,
što u nutrini mojoj snažno žive.
Es ist erstanden aus der Eigenheit
Mein Selbst und findet sich
Als Weltenoffenbarung
In Zeit- und Raumeskräften;
Die Welt, sie zeigt mir überall
Als göttlich Urbild
Des eignen Abbilds Wahrheit.

Iz vlastitosti je nastalo
sopstvo moje i nalazi se
kao objava svijeta
u prostorno vremenskim silama;
svijet mi pokazuje posvuda
kao božansku prasliku
vlastitog odraza istinu.
6
f
48
-
w
Im Lichte, das aus Weltenhöhen
Der Seele machtvoll fliessen will,
Erscheine, lösend Seelenrätsel,
Des Weltendenkens Sicherheit,
Versammelnd seiner Strahlen Macht,
Im Menschenherzen Liebe weckend.

U svjetlu, što iz svemirskih visina
svom silom hoće da pritekne duši,
nek osvane, riješiv zagonetke duše,
pouzdanost svjetskog mišljenja,
sakupiv svojih zraka moć i
ljubav probudivši u ljudskim srcima.
Im Lichte, das aus Geistestiefen
Im Raume fruchtbar webend
Der Götter Schaffen offenbart:
In ihm erscheint der Seele Wesen
Geweitet zu dem Weltensein
Und auferstanden
Aus enger Selbstheit Innenmacht.

U svijetlu što iz duhovnih dubina
kroz prostor plodno tkajući
objavljuje božansko stvaranje:
u njem se javlja biće duševno
do bitka svijetu prostrto
i uskrslo
iz nutarnjosti uske sopstvenosti.
5
e
49
-
x
Ich fühle Kraft des Weltenseins:
So spricht Gedankenklarheit,
Gedenkend eignen Geistes Wachsen
In finstern Weltennächten,
Und neigt dem nahen Weltentage
Des Innern Hoffnungsstrahlen.


Osjećam snagu svjetskog bivstvovanja:
to govori jasnoća mislena
i spominje se rastenja svoga duha
u tamnim svijeta noćima,
priklanjajući skorom svjetskom danu
nutrine svoje zrake nadanja.
Ich fühle Wesen meines Wesens:
So spricht Empfindung,
Die in der sonnerhellten Welt
Mit Lichtesfluten sich vereint;
Sie will dem Denken
Zur Klarheit Wärme schenken
Und Mensch und Welt
In Einheit fest verbinden.

Ja ćutim biće svoje biti:
to osjetilnost govori,
kad se u Suncem obasjanom svijetu
s bujicama svijetla spaja;
ona bi jasnoći mišljenja
toplotu da pokloni,
da svijet i čovjeka
u jedno čvrsto sveže.
4
d
50
-
y
Es spricht zum Menschen-Ich,
Sich machtvoll offenbarend
Und seines Wesens Kräfte lösend,
Des Weltendaseins Werdelust:
In dich mein Leben tragend
Aus seinem Zauberbanne,
Erreiche ich mein wahres Ziel.

Progovara čovjekovom Ja,
objavljuje se moćno
i odrješuje svoga bića snage
opstanka svjetskog radost bivanja:
u tebe život unoseći moj
iz uza njegove čarolije
svoj pravi cilj ja postižem.
Es spricht zum Weltenall,
Sich selbst vergessend
Und seines Urstands eingedenk,
Des Menschen wachsend Ich:
In dir, befreiend mich
Aus meiner Eigenheiten Fessel,
Ergründe ich mein echtes Wesen.

Svemiru zbori
u samozaboravu
svoj prabitak pamteć
čovjekov rastući Ja:
u tebi oslobodi se
okova vlastitog sopstva
svoje pravo dokučujem biće.
3
c
51
Ins Innre des Menschenwesens
Ergiesst der Sinne Reichtum sich,
Es findet sich der Weltengeist
Im Spiegelbild des Menschenauges,
Das seine Kraft aus ihm
Sich neu erschaffen muss.

U unutrašnjost čovjekova bića
slijeva se bogatstvo čula,
pronalazi se svjetski duh
u zrcaljenju ljudskog oka,
koje svoju snagu mora
nanovo iz duha crpsti.
Ins Äussre des Sinnesalls
Verliert Gedankenmacht ihr Eigensein;
Es finden Geisteswelten
Den Menschensprossen wieder,
Der Seinen Keim in ihnen,
Doch seine Seelenfrucht
In sich muss finden.

U vanjskom svijetu čula
noć misli gubi svoju vlastitost;
duhovni svjetovi naći će
ponovo izdanak ljudski,
što svoju klicu u njima,
ali svoje duše plod
u sebi mora naći.
2
b
52
-
z
Wenn aus den Seelentiefen
Der Geist sich wendet zu dem Weltensein
Und Schönheit quillt aus Raumesweiten,
Dann zieht aus Himmelsfernen
Des Lebens Kraft in Menschenleiber
Und einet, machtvoll wirkend,
Des Geistes Wesen mit dem Menschensein.

Kad se iz dubina duševnih
upravi duh ka bivstvovanju svijeta,
a iz širina prostora ljepota navre,
tad struji od daljina nebeskih
životna snaga u tjelesa ljudska
i jedini, djelujući moćno,
duhovno bivstvo s bićem čovjekovim.
Wenn aus den Weltenweiten
Die Sonne spricht zum Menschensinn
Und Freude aus den Seelentiefen
Dem Licht sich eint im Schauen,
Dann ziehen aus der Selbstheit Hülle
Gedanken in die Raumesfernen
Und binden dumpf
Des Menschen Wesen an des Geistes Sein.

Kad iz vasionskih daljina
govori Sunce čovjekovom čulu
i radost iz dubina duševnih
sa svjetlošću se u gledanju spaja,
tad izlaze iz ljuske sopstvenosti   
tokovi misli u prostor daleki
i vezuju nijemo
čovjekov bitak uz opstanak duha.
1
a

Stranica je posjećena 3257 puta!