Razmatranje o antropozofskom godišnjaku duše
Godišnjak koji je izašao o Uskrsu 1912, sastojao se od dva dijela: od godišnjeg kalendara i kalendara duše. Godišnji kalendar bio je označen kao kalendar 1912/13 i započeo je sa 1. travnja. Godišnjak duše počeo je međutim od uskrsne nedjelje 1912. g. te je započeo s tjednom od 7.-13. travnja. Oba kalendara samo su jedanput skupa izašla. (O misaonoj sadržini prvog izdanja "izvještavaju" Prilozi sabranim djelima Rudolfa Steinera iz g.1972. Tko se bavi godišnjakom duše, trebao bi upoznati te priloge, jer oni pokazuju da je godišnjak - onakav kako sada izlazi - samo fragment jedne daleko veće cjeline.) Iz predgovora je proizašlo to da je Rudolf Steiner s ovakvim datiranjem namjeravao provesti kalendarsku reformu od najveće važnosti. Budući da se golgotski misterij dogodio u prvom tjednu mjeseca travnja 33.g., trebalo je da godina ne počinje više sa 1. siječnja nego sa 1. travnja. Čovječanstvo je, doduše, razdijelilo vrijeme na doba prije i poslije Krista, ali u stvari ono računa vrijeme od Isusova rođenja.
U budućnosti ono se više ne bi trebalo ravnati prema Isusovu, nego pak prema Kristovu rođenju. Zbog toga je razloga na naslovnoj stranici prvog izdanja stajao monumentalni navod:
GODINE 1879
NAKON ROĐENJA "JA"
U predgovoru je Rudolf Steiner napisao sljedeće: Pri tome je u osnovi znanosti duha pretpostavka, koja u navedenoj godini (33.) vidi trenutak u kojem ljudsko ja bez osjetilne slike može sebe pojmiti i dovesti u odnos prema svijetu.
Da bi se pojmio i misaono udubio u svijet, čovjek je prije ovog trenutka trebao predodžbe koje su uzete iz vanjskog svijeta.
Navod na naslovnoj stranici potvrđuje činjenicu, da se tek nakon što se Krist povezao sa Zemljom u čovječanstvu probudila sposobnost, da sebi kaže "ja". Onako kako to mi sada doživljavamo to do tada nije bilo moguće. Sveta je čovjekova tajna to da on sebi ne samo može reći "ja", nego i da u svojoj dubini zna da on to može. U istinskoj samospoznaji "ja" stvara samo sebe. Spoznati u Starom Zavjetu znači oploditi - Adam spozna Evu. Samo-spoznaja prema tome znači samooplodnja. "Čovječe, spoznaj samoga sebe!" prvotno znači "Čovječe, oplodi se". Ova oplodnja ja i rođenje ja u dubokoj su svezi. Bilo je to prvi put da je Rudolf Steiner golgotski misterij nazvao ROĐENJE JA. U nacrtu naslovne stranice riječ ICH (njemački: ja) napisao je tako da su se u njoj mogli prepoznati inicijali Isusa Krista: I - CH.
Očitovanje ove tajne u svezi je s drugom fazom u koju je stupio razvoj kršćanstva. Od g.1910. Rudolf Steiner je govorio o pojavi Krista u eterskom. Time će se čovječanstvo iz materijalne probuditi u duhovniju svijest: uskrsnuće "Kristosvijesti" počinje biti moguće u dušama. U godišnjaku duše radi se o uskrnuću takove svijesti. U drugoj fazi počinje se otkrivati iskonska tajna rođenja "ja" u vlastitoj duši - tajna takozvanog "drugog rođenja".
U knjizi "Kako se stječu spoznaje viših svjetova" proces posvećenja naziva se rođenjem u duhovnom svijetu.
Ovo zbivanje doista nalikuje rođenju, jedino s tom razlikom što je ovdje suodgovoran viši čovjek u čovjeku.
Prilikom ovog duhovnog ili "drugog rođenja" čovjek nije tek stvorenje nego on sam stvaralački radi na tome da se duhovno čedo rodi zdravo s obzirom na sve organe.
I u godišnjaku duše spominje se rođenje, pa se čak može reći da je glavna tema rođenje duha. Za božićno vrijeme stoji:
"Ja ćutim kao raščarano duhovno čedo u duševnom krilu". Svake se godine u božićnoj noći rođenje događa iznova. I za ovo je rođenje čovjek suodgovoran pa se tako iz tjednih izreka može razaznati da se pri tome također radi o posvećenju.
Kada je riječ o duhovnom rođenju, tada se smijemo zapitati za duhovno začeće. Rođenje duhovnog čeda zbiva se u božićno vrijeme, a njegovo duhovno začeće u proljeće. U godišnjaku duše ono se u nekim izrekama naznačuje, ali je ipak više kao ugođaj rasprostrto po čitavom proljeću. Između začeća i rođenja protiče duševno embrionalno razdoblje, koje se rasprostire kroz ljeto i jesen. Tako ljudska duša svake godine živi zaogrnuta ritmom začeća, embrionalnog razvoja i rođenja.
Ovaj ritam ponavlja u duhovno-duševnom nešto, što je u pravremenima bio ritam u fizičkom. Rudolf Steiner opisuje kako su se prvotno sva rođenja zbivala zimi; svi ljudi su takoreći bili božićna djeca. U ono doba sva su začeća bila u proljeće. Godišnjak duše tako podsjeća na praritam, koji je prvotno bio u fizičkom.
Valja nam se vratiti daleko u ona razdoblja svijeta u kojima još nije bilo godišnjih doba u današnjem smislu, kako bismo utvrdili gdje je i kada još vladala ta kozmička povezanost. U predlemursko doba, u hiperboreji, kad je čovječanstvo još živjelo u raju, nalazimo eterskog svjetlosnog čovjeka, koji još nije bio spolno stvoren, nego sunčano rođen; on je još kao nebeski Adam živio u kozmičkoj povezanosti.
Lucifer je bio onaj koji je u Lemursko doba prilikom istjerivanja iz raja narušio stari poredak, razorivši praritam kozmičkog začeća. S jedne strane time je bio omogućen put u slobodu; s druge strane je iz toga slijedilo to da se tijekom razvitka Zemlje začeće više nije odvijalo u proljeće a rođenje zimi, nego se raspodijelilo na čitavu godinu.
Sada, nakon što je ta sloboda izvojevana te kozmička povezanost više ne djeluje, godišnjakom duše inaugurira se novi poredak. U tjednim izrekama očituje se u duhovno-duševnom hiperborejski praritam, koji je nekoć bio djelatan u fizičkom. Valja nam se opet prisjetiti našeg kozmičkog podrijetla, svjetlosni čovjek u nama nije ugasnuo, nego drijema i može biti probuđen po nama samima.
Godišnjak duše sastoji se od četiri dijela koji odgovaraju četirima godišnjim dobima. Nastao je u Srednjoj Europi gdje se smjena godišnjih doba pokazuje u svom punom bogatstvu. U stalnom vraćanju proljeća, ljeta, jeseni i zime očituje se disanje Zemlje kao živog bića. Kad Zemlja izdiše svoju dušu, rascvjetava se život po njenoj površini; kada pak ona svoju dušu udiše, taj život vene. Vrhunac ljetnog izdisanja nastupa oko Ivandana, kad duša Zemlje "spava"; najniža točka zimskog udisaja nastupa u božićno vrijeme, kada duša Zemlje "bdije".
O tom disanju Zemljine duše pisalo je u predgovoru prvom izdanju sljedeće: "Što veliki cvijet otkriva u vremenitom toku, to odgovara njihajima čovjekova bića, koji se ne odvijaju u elementu vremena. Naprotiv, čovjek može svoje biće, predano čulima i njihovim zamjedbama, osjećati sukladnim s toplinom i svjetlošću prožetom prirodom ljeta. Utemeljenost na samome sebi i život u vlastitom svijetu misli i volje može on oćutjeti kao zimski opstanak. Tako kod njega postaje ritmičkom izmjenom unutarnjeg i vanjskog života, ono što priroda prikazuje u vremenu kao naizmjenični slijed ljeta i zime". (postojeći prijevod)
To znači: opažajući doživljavamo naše vlastito biće izdahnuto, poput ljetnog sna; misleći - htijući doživljavamo naše biće udahnuto poput zimskog dana. Ovo se najjasnije spoznaje ako se tjedne izreke nacrtaju na lemniskatu: dvaput po trinaest izreka na ljetnu polovicu i dvaput trinaest izreka na zimsku polovicu; na početku Uskrs, u sredini Miholje. Ako duša u nutrini slijedi kretanje lemniskate doživljava ono sferičko izlaženje iz sebe i centričko ulaženje u sebe; izdišući ona biva sferička duša, a udišući zemaljska duša.
Često se kaže: u proljeće se priroda budi, ujesen tone ona u san. No to je tako samo egzoterički, jer se ezoterički njezino buđenje odvija u jesen, a njeno usnivanje u proljeće. Fizičko cvjetanje i venuće ne bi trebalo zamjenjivati s duhovnim buđenjem i usnivanjem. Po naravi godišnjak duše očituje dnevno doba godine: on na uskrsnu nedjelju počinje u "šest sati uvečer", Ivandan je "ponoćni sat", Miholje je "šest sati ujutro", a na Božić doživljava Zemlja svoj "podnevni čas". Za ovaj disajni proces Rudolf Steiner je oblikovao jednu izreku, koja može pridonijeti razumjevanju godišnjaka duše:
I spava duša Zemlje
u vruće doba ljetno
Tu sjajno ljeska
zrcalo Sunca
u prostoru vanjskom.
I bdije duša Zemlje
u hladno doba zimsko
Tu duhovno svijetli
istinsko Sunce
u nutarnjem bitku.
Radosti ljetne dan
zemaljski je san
Sveta zimska noć
zemaljski je dan.
- Tjedne izreke mogu se nacrtati na krug s križem u unutrašnjosti, takozvani SUNČANI KRIŽ. Ovaj simbol osobito jasno pokazuje četiri godišnja doba u svezi sa tajnom Sunca, koja je u osnovi Zemlje kao i u osnovi godišnjaka duše. Kasnije će se ispostaviti da četiri dijela godišnjaka odgovaraju praobliku što obilježava svako posvećenje. Uvijek kad se radi o rođenju ja, pojavljuje se četverodjelni praoblik.
U knjizi "Kako se stječu spoznaje viših svjetova?" nalazimo ove dijelove: uvjeti, očišćenje, prosvjetljenje, posvećenje. I kult odgovara praobliku posvećenja: evanđelje, prikazanje žrtve, preobrazba, pričest. On se nalazi u osnovi Steinerovih "Zagonetki filozofije", pokazujući kako se rođenje ja u filozofskom razvitku Zapada odvija u razdobljima četiri puta po sedamsto godina. Čak i u glazbi simfonija u četiri stavka odgovara praobliku posvećenja.
U ovom razmatranju tjedne ćemo izreke dovesti u suodnos sa četirima tzv. GLAVNIM VJEŽBAMA, što ih je Rudolf Steiner uvijek iznova davao u najrazličitijim oblicima:
JA JESAM - ONO MISLI - ONA OSJEĆA - ON HOĆE
Nalazimo ih u "Uputama za ezoteričko školovanje" u kojima se ne opisuju samo vježbe nego i nutarnja iskustva koja se pri tom mogu javiti. Tko se tim vježbama meditativno bavi, doživljava to da postoji duboka sveza između nutarnjih iskustava, koja se pri tom dožive i doživljaja u godišnjaku duše. Premda godišnjak svojim izrekama pokazuje inspirativni karakter, ispostavlja se da se svijest tijekom godine uspinje; polazeći od dnevne svijesti, korača ona kroz više spoznajne stupnjeve imaginacije, inspiracije i intuicije. Ovo uspinjanje svijesti očituje se i u četirima glavnim vježbama. Doživljavanje nutarnjeg srodstva između dvaju uspinjanja nanovo znači pomoć za razumijevanje godišnjaka duše.
Prema jednom navodu Rudolfa Steinera izreke su oblikovane tako da se po tri kitice nalaze u istom ugođaju. To omogućuje da se sveukupna kompozicija jasnije promotri. Mi ćemo svaki put trinaest kitica pojedinog godišnjeg doba razvrstati tako da dvaput po dvije kitice stoje na početku i na kraju, dok je u sredini jedna izreka koja ostvaruje prijelaz. Pokazat će se da ova podjela poput neke vrsti ritma prožima 52 tjedne izreke:
3 - 3 - 1 - 3 - 3
O datiranju tjednih izreka još ćemo govoriti. Mada godišnjak duše govori sam za sebe kao umjetnina ipak bismo htjeli pokušati dublje spoznati put posvećenja što ga on sadrži. S tog stanovišta mišljene su sljedeće misli, i to s uvjerenjem da je ovo tek jedna mogućnost razmatranja godišnjaka.
IZREKE 1 - 13
PROLJEĆE
Uskrsni ugođaj
FRÜHLING
A Oster-Stimmung /7.13. April/
1 Wenn aus den Weltenweiten
Die Sonne spricht zum Menschensinn
Und Freude aus den Seelentiefen
Dem Licht sich eint im Schauen,
Dann ziehen aus der Selbstheit Hülle
Gedanken in die Raumesfernen
Und binden dumpf
Des Menschen Wesen an des Geistes Sein.
PROLJEĆE
A Uskrsni ugođaj /7.-13. travnja/
1 Kad iz vasionskih daljina
govori Sunce čovjekovom čulu
i radost iz dubina duševnih
sa svjetlošću se u gledanju spaja,
tad izlaze iz ljuske sopstvenosti
tokovi misli u prostor daleki
i vezuju nijemo
čovjekov bitak uz opstanak duha.
B Zweite Woche /14.-20. April/
2 Ins Äussre des Sinnesalls
Verliert Gedankenmacht ihr Eigensein;
Es finden Geisteswelten
Den Menschensprossen wieder,
Der Seinen Keim in ihnen,
Doch seine Seelenfrucht
In sich muss finden.
B Drugi tjedan /14.-20. travnja/
2 U vanjskom svijetu čula
noć misli gubi svoju vlastitost;
duhovni svjetovi naći će
ponovo izdanak ljudski,
što svoju klicu u njima,
ali svoje duše plod
u sebi mora naći.
C Dritte Woche /21.-27. April/
3 Es spricht zum Weltenall,
Sich selbst vergessend
Und seines Urstands eingedenk,
Des Menschen wachsend Ich:
In dir, befreiend mich
Aus meiner Eigenheiten Fessel,
Ergründe ich mein echtes Wesen.
C Treći tjedan /21.-27. travnja/
3 Svemiru zbori
u samozaboravu
svoj prabitak pamteć
čovjekov rastući Ja:
u tebi oslobodi se
okova vlastitog sopstva
svoje pravo dokučujem biće.
Zvući poput zova hiperborejskom svjetlosnom čovjeku u nama, kada Sunce govori čovjekovom čulu, a duša se raduje tom svjetlosnom razgovoru. Osjetilno čovjekovo biće njegovo je pravo svjetlosno biće i kad Sunce govori čovjekovom čulu, tad isto spoznaje isto. Toj svjetlosnoj spoznaji raduje se duša, jer je i ona također rođena iz svijetla. Njene misli, koje odlaze u prostorne daljine, bestjelesne su misli, koje opet vode k duhovnom.
Bitno je da se već na početku oćuti da tjedne izreke zahtijevaju pojačanu svijest. Njihov je jezik osjetilno-nadosjetilan, valja takoreći iz težine ući u "lakoću".
Proljeće treba opažati, ali dok duša opaža, živi ona izdahnuto kao u snu. Sve proljetne izreke apeliraju na zaspalog sferičnog čovjeka, koji bi pak u spavanju trebao bdjeti. Pri tom budnom spavanju moć misli gubi svoju vlastitost, i duhovni svjetovi ponovo nalaze ljudski izdanak. Sferički čovjek je onaj, koji se ovdje oslovljava kao ljudski izdanak. On poput obrnute biljke raste odozgo dolje i mora naći svoju klicu u duhovnim svjetovima, a plod svoje duše u sebi. Tako "čovjekov rastući ja" govori o svom prabitku. Ovo ja biva ponovno nađeno, jer prije nego što je čovjek u fizičkom postao zemaljski čovjek, bio je on sferični čovjek u eteričkom.
D Vierte Woche /28. April - 4. Mai/
4 Ich fühle Wesen meines Wesens:
So spricht Empfindung,
Die in der sonnerhellten Welt
Mit Lichtesfluten sich vereint;
Sie will dem Denken
Zur Klarheit Wärme schenken
Und Mensch und Welt
In Einheit fest verbinden.
D Četvrti tjedan /28. travnja - 4. svibnja/
4 Ja ćutim biće svoje biti:
to osjetilnost govori,
kad se u Suncem obasjanom svijetu
s bujicama svijetla spaja;
ona bi jasnoći mišljenja
toplotu da pokloni,
da svijet i čovjeka
u jedno čvrsto sveže.
E Fünfte Woche /5.-11. Mai/
5 Im Lichte, das aus Geistestiefen
Im Raume fruchtbar webend
Der Götter Schaffen offenbart:
In ihm erscheint der Seele Wesen
Geweitet zu dem Weltensein
Und auferstanden
Aus enger Selbstheit Innenmacht.
E Peti tjedan /5.-11. svibnja/
5 U svijetlu što iz duhovnih dubina
kroz prostor plodno tkajući
objavljuje božansko stvaranje:
u njem se javlja biće duševno
do bitka svijetu prostrto
i uskrslo
iz nutarnjosti uske sopstvenosti.
F Sechste Woche /12.-.18. Mai/
6 Es ist erstanden aus der Eigenheit
Mein Selbst und findet sich
Als Weltenoffenbarung
In Zeit- und Raumeskräften;
Die Welt, sie zeigt mir überall
Als göttlich Urbild
Des eignen Abbilds Wahrheit.
F Šesti tjedan /12.-18. svibnja/
6 Iz vlastitosti je nastalo
sopstvo moje i nalazi se
kao objava svijeta
u prostorno vremenskim silama;
svijet mi pokazuje posvuda
kao božansku prasliku
vlastitog odraza istinu.
Kad se osjećaj sjedini s bićem svijetla i jasnoći mišljenja daruje toplotu, postupno se u svijest počinje javljati preobrazba. Uobičajena nasuprotnost čovjek-svijet iščezava, a budi se drugo sopstvo "prostrto do bitka svijeta i uskrslo iz nutarnjosti uske sopstvenosti". H.P. Blavatsky nazvala je to sopstvo: "Duh u mome srcu". Ovo više sopstvo nalazi se kao objava svijeta u prostorno-vremenskim silama. Tjelesno vezano sopstvo ne može nikad pojmiti sile koje djeluju u vremenu i prostoru, jer ono može spoznati samo nešto nastalo a nikad nešto nastajuće. Ono nastajuće može pojmiti samo takvo sopstvo kojemu je svijet objavljuje samo kao poredba. Njemu svijet kao božanska praslika biva istinom vlastitog odraza.
To drugo sopstvo i snage onoga JA JESAM su srodni. Govoreći o prvoj glavnoj vježbi Rudolf Steiner je rekao: "Kao što je ta moja misao, mora da je živa i unutarnja snaga biljnih klica koja uvjetuje njihov rast i razvoj. Učinit će mu se nadalje kao da ta misao počinje zračiti svjetlošću. U zračenju tog unutarnjeg svijetla osjetiti će radost, radost što postoji. Prožet će ga osjećaj radosne ljubavi za stvaralačko opstojanje. U volji će osjetiti novu silu. Kao da ga ta misao prožima sada i toplinom i energijom. Sve to čovjek može crpsti iz opisanog uranjanja i udubljivanja u "Ja sam".
- Iz ovih riječi odzvanja isti ugođaj kao i iz proljetnih izreka. Unutarnje iskustvo daje nam doživjeti to da su snage rasta spoznaje tj. duhovne snage oplodnje o kojima smo govorili u početku zapravo ono isto što kao ugođaj prožima čitavo proljeće. To je vrijeme začeća koje se treba osvijestiti u novoj fazi ezoteričkog kršćanstva.
G Siebente Woche /19.-25. Mai/
7 Mein Selbst, es drohet zu entfliehen,
Vom Weltenlichte mächtig angezogen.
Nun trete du mein Ahnen
In deine Rechte kräftig ein,
Ersetze mir des Denkens Macht,
Das in der Sinne Schein
Sich selbst verlieren will.
G Sedmi tjedan /19.-25. svibnja /
7 Sopstvo mi prijeti da odleti
od svjetskog svjetla moćno privučeno.
I zato ti mi slutnjo sada
potvrdi snažno svoja prava,
zamijeni ti mi snagu mišljenja,
koja u prividu osjetila
izgubit samu sebe hoće.
Sedma izreka je u sredini prvog dijela. Četiri se puta usred trinaest izreka odvija neka vrst prelaženja praga. Svaki se put prelaženje pokazuje kao jačanje svijesti. Kad se novoprobuđeno sopstvo ne bi moglo održati izgubilo bi se u ljetnom snu i zaspalo zajedno sa Zemljom. Ono pak treba bdijući doživjeti noć Zemlje, jer će se u Zemljinu snu dogoditi susret s duhom. Da bi duša bila izvedena iz te ugroženosti snažno od sada u njene sile ulazi slutnja. Slutnja, riječ koja postoji samo u malom broju jezika, za običnu je svijest viša suptilna duševna snaga, koja je većinom slabo razvijena. Kod sferičkog se čovjeka slutnja u ovo godišnje doba uzdiže do snage koja uvelike nadilazi osjetilno mišljenje.
H Achte Woche /26. Mai - 1. Juni/
8 Es wächst der Sinne Macht
Im Bunde mit der Götter Schaffen,
Sie drückt des Denkens Kraft
Zur Traumes Dumpfheit mir herab.
Wenn göttlich Wesen
Sich meiner Seele einen will,
Muss menschlich Denken
Im Traumessein sich still bescheiden.
H Osmi tjedan /26. svibnja - 1. lipnja/
8 Već raste moć osjetila
u savezu sa stvaranjem bogova,
potiskujući snagu mišljenja
meni prema nesvjesnosti sna.
Ako se sad božansko biće
sjedinit hoće s mojom dušom,
tad mora ljudsko mišljenje
skromno u svijetu sna utihnuti.
I Neunte Woche /2.-8. Juni/
9 Vergessend meine Willenseigenheit
Erfüllet Weltenwärme sommerkündend
Mir Geist und Seelenwesen;
Im Licht mich zu verlieren
Gebietet mir das Geistesschauen,
Und kraftvoll kündet Ahnung mir:
Verliere dich, um dich zu finden.
I Deveti tjedan /2.-8. lipnja /
9 Zaboravivši na moje volje osobnost,
toplina svijeta kao glasnik ljeta
puni mi duh i biće duševno;
u svijetlu da se izgubim,
zapovijeda mi zrenje duhovno,
i snažno slutnja mi obznanjuje:
izgubi se da možeš sebe naći.
K Zehnte Woche /9.-15. Juni/
10 Zu sommerlichen Höhen
Erhebt der Sonne leuchtend Wesen sich;
Es nimmt mein menschlich Fühlen
In seine Raumesweiten mit.
Erahnend regt im Innern sich
Empfindung, dumpf mir kündend,
Erkennen wirst du einst:
Dich fühlte jetzt ein Gotteswesen.
K Deseti tjedan /9.-15. lipnja/
10 Do visina ljetnih
diže se sjajno biće sunčevo,
i uzima mi moje ljudsko čuvstvo
sa sobom u ta daleka prostranstva.
Naslućujući u nutrini niče
opažaj i priopćuje mi nijemo,
spoznat ćeš jedanput:
božansko biće ćutilo te sada.
Za vrijeme ovih triju kitica u stvari se događa susret s duhom. Početak osmog tjedna je dan pedesetnice, Duhovi, svetkovina Duha Svetoga. Dok u vanjskom svijetu moć osjetila sve više raste, dotle se produbljuje događanje u nutrini. Svake se godine u to doba duši približava jedno božansko biće, ono se približava kad ljudsko mišljenje tiho ustukne. Dok se božansko biće hoće sjediniti s mojom dušom, zapovijeda mi duhovno zrenje da se izgubim u svijetlu. Svetost zapovijedi prepoznaje se u riječima slutnje: "izgubi se da možeš sebe naći". Posvemašnje događanje zvući kao duševni navještaj.
Na ovom mjestu u tjednim izrekama svjetluca stanovita tajna. Počev od Golgotskog misterija Krist se sjedinio sa Zemljinim ja. Zemlja je otada duhovno tijelo Uskrsloga, ili kako stoji u Ivanovu evanđelju: Tko jede kruh moj podiže petu svoju na me (Iv. 13,18). Sam Krist u godišnjaku se ne spominje po imenu, makar se u 11. izreci kaže da se ljudsko ja može izgubiti i ponovno naći u svjetskom ja. Tada sadržaj navještaja biva jasan: "ja" svake godine na Duhove ima duhovni susret sa Zemljinim ja, a godišnjak duše želi taj doživljaj posvijestiti.
L Elfte Woche /16.-23. Juni /
11 Es ist in dieser Sonnenstunde
An dir, die weise Kunde zu erkennen:
An Weltenschönheit hingegeben
In dir dich fühlend zu durchleben:
Verlieren kann das Menschen-Ich
Und finden sich im Welten-Ich.
L Jedanaesti tjedan /16.-23. lipnja /
11 Do tebe je u tom sunčanom času
da poruke mudrosti spoznaš:
da predan sav ljepoti svijeta
u čuvstvu sebe u sebi proživiš.
Izgubiti se može ljudsko Ja
i naći se u jastvu svemira.
Johanni-Stimmung /24. Juni /
12 Der Welten Schönheitsglanz,
Er zwinget mich aus Seelentiefen
Des Eigenlebens Götterkräfte
Zum Weltenfluge zu entbinden;
Mich selber zu verlassen,
Vertrauend nur mich suchend
In Weltenlicht und Weltenwärme.
Ivanjski ugođaj /24. lipnja /
12 Ljepote svjetske sjaj
nagoni me iz dubine duše
božanskih sila da samoživost
oslobodim za let vasionski.
Napustivši sama sebe
da sebe s povjerenjem tražim tek
u svjetskom svjetlu, u toplini svjetskoj.
M Dreizehnte Woche /30.Juni - 6. Juli /
13 Und bin ich in den Sinneshöhen,
So flammt in meinen Seelentiefen
Aus Geistes Feuerwelten
Der Götter Wahrheitswort:
In Geistesgründen suche ahnend
Dich geistverwandt zu finden.
M Trinaesti tjedan /30.lipnja-6.srpnja /
13 I dok u čulnim sam visinama,
plamti u duševnim dubinama
iz ognjenih svjetova duha
istinska bogova riječ:
nastoj sa slutnjom u bezdanu duha
duhu srodan da budeš.
Nakon duhovnog začeća duša ima uvid u biće kojim bi ona u budućnosti željela postati. Na vrhuncu Zemljinog izdisanja gleda ona u ivanjskom ugođaju svoj budući razvoj kao duhovno biće i doživljava kako se božanske sile u njoj oslobađaju za vasionski let. Kao sferička duša traži ona sebe u svjetskom svjetlu i svjetskoj toplini spoznajući visoki cilj bogova: u budućnosti je čovjek pozvan da postane hijerarhijsko biće.
Misao o čovjekovom oboženju, deifikaciji, nedjeljivo je povezana sa čovjekom kao bićem koje se duhovno razvija. Ta misao dobiva svoj smisao tek u svezi s idejom ponovnog utjelovljenja, jer će se čovjek tek kroz mnogo zemaljskih života u budućnosti doista doživljavati ne samo u krvnom nego i u duhovnom srodstvu. Kad u njemu postanu djelotvorne nove Kristove snage, novi će Adam jednom postati njegov rodonačelnik. S ovim velikim obećanjem svršava prvi dio godišnjaka duše.
IZREKE 14 - 26
Ljeti se razvija drukčiji osjećaj, a tako i drukčija svijest. Promatramo li sasvim općenito Zemljin disajni proces, možemo reći da ljeti Zemlja izdiše, a zimi udiše. Točnije promatrano, u godišnjaku duše se od Uskrsa do Ivandana zbiva širenje, a od Ivandana do Miholja skupljanje. Za vrijeme širenja duša je postala sferična, dok se za vrijeme skupljanja naprotiv počinje događati duševno pounutrašnjenje.
LJETO
SOMMER
N Vierzehnte Woche /7.-13. Juli /
14 An Sinnesoffenbarung hingegeben
Verlor ich Eigenwesens Trieb,
Gedankentraum, er schien
Betäubend mir das Selbst zu rauben,
Doch weckend nahet schon
Im Sinnenschein mir Weltendenken.
N Četrnaesti tjedan /7.-13. srpnja /
14 Predan otkrovenju čula
izgubih nagon samobića,
misleni san omamivši me
naizgled mi je sopstvo oteo,
al već se bliži budeći me
u javi čula svjetsko mišljenje.
O Fünfzehnte Woche /14.-20. Juli /
15 Ich fühle wie verzaubert
Im Weltenschein des Geistes Weben:
Es hat in Sinnesdumpfheit
Gehüllt mein Eigenwesen,
Zu schenken mir die Kraft:
Die, ohnmächtig sich selbst zu geben,
Mein Ich in seinen Schranken ist.
O Petnaesti tjedan /14.-20. srpnja /
15 Ja ćutim kao začarano
u svjetskoj javi tkanje duhovno.
U čulnu mi je ono nesvijesnost
zaodijenulo biće vlastito,
da daruje me snagom,
što nemoćna da samu sebe daje
jest moje Ja u njegovim sponama.
P Sechzehnte Woche /21.-27. Juli /
16 Zu bergen Geistgeschenk im Innern,
Gebietet strenge mir mein Ahnen,
Dass reifend Gottesgaben
In Seelengründen fruchtend
Der Selbstheit Früchte bringen.
P Šesnaesti tjedan /21.-27. srpnja /
16 Da skrijem poklon duha u nutrini
zapovijeda mi strogo moja slutnja,
da zoreći božanski dari
na dnima duše djeluju
i sopstvenosti plodove donesu.
Prva izreka na stanovit način sažimlje ono, što se dogodilo u prvom dijelu godišnjaka. Novo je pri tom to da se duša odsada doživljava kao pozornica SVJETSKOG MIŠLJENJA. Kao što se u fizičkom bivstvovanju ženin organizam mijenja nakon začeća, tako se i u duševnom bivstvovanju nakon duhovnog začeća život duše mijenja. U osvješćivanju činjenice duhovnog susreta sa svjetskim ja počinju se njene misli mijenjati u slike te se tako ona budi u imaginativnu svijest.
Imaginativno doživljavanje duše znači za nju viši stupanj svjetske zbilje. "Ja" sada prozire zašto je moralo napustiti tjelesne spone i zaodjenuti se čulnom nesvjesnošću. Snagom svjetskog mišljenja ono spoznaje duhovno tkanje kao začarano u svjetskoj javi. Ta mogućnost ne bi mu nikad bila darovana kad bi ostalo unutar svojih tjelesnih granica, jer se samo za vrijeme Zemljinog izdisanja moglo u sferičkoj duši dogoditi duhovno začeće. Posljedica toga sada je to, da se duša osjeća primljenom u premudri element stvaralačke majke prirode.
U vezi s drugom glavnom vježbom Rudolf Steiner kaže da prilikom uranjanja u ONO MISLI nastaju strujanja koja su ishodište duhovne glazbene harmonije te pojedinca ispunjavaju čuvstvom svete pobožnosti i istodobno snagom koja kaže: "Ono što ja kao čovjek hoću, postupno će bivati sve mudrije". I on dodaje: ONO jest riječ snage za svjetsko mišljenje; to su ona bića u višim svjetovima kojima je stvaralačko mišljenje svojstveno u istoj mjeri kao što je to osjetilno motrenje ljudima koji su ispod njih".
Prilikom samoosvještavanja duša se doživljava u slici buduće majke, koja treba da skrije duhovni dar. Praslika duševnog materinstva svagda je bila MADONA. Stoljećima je ljudska duša poštivala Madonino biće. Pomislimo na mnoge prikaze navještenja u umjetnosti, na svijet ikone, na brojne plastike i prikaze majke Božje. Ovo štovanje ipak je u stanovitu smislu bilo više izvanjsko. Pri tom se mislilo na Isusovu majku ne spoznavajući da je Izida-Madona sama ljudska duša, a da je dijete što ga ona rađa najiskonskiji plod duha. U duši svijesti rođenje je opća ljudska stvar, a u novoj fazi kršćanstva svaka je duša pozvana na to da postane Madona.
Nehotice ovdje pomišljamo na Angelusa Silesiusa koji je već u svom "Kerubinskom putniku" pjevao:
Bude li Krist i tisuću puta u Betlehemu rođen
A ne u tebi, ostaješ zauvijek izgubljen
Marija moram biti i Boga iz sebe roditi
Pa će mi Bog vječnu blaženost dodijeliti
O nepojmljivosti, Bog se izgubio
Da bi se potom u meni ponovo rodio
U tome smislu valja razmotriti sljedeće izreke.
Q Siebzehnte Woche /28.Juli - 3. August /
17 Es spricht das Weltenwort,
Das ich durch Sinnestore
In Seelengründe durfte führen:
Erfülle deine Geistestiefen
Mit meinen Weltenweiten,
Zu finden einstens mich in dir.
Q Sedamnaesti tjedan /28.srpnja -3. kolovoza /
17 Poručuje svemirska Riječ,
kroz koju dveri osjetila
dovesti smjedoh na dno duše:
ispuni svojeg duha dubine
s mojim širinama svjetskim
da bi me mogao jednom u sebi naći.
R Achtzehnte Woche /4.-10. August /
18 Kann ich die Seele weiten,
Dass sie sich selbst verbindet
Empfangnem Welten-Keimesworte?
Ich ahne, dass ich Kraft muss finden,
Die Seele würdig zu gestalten,
Zum Geistes-Kleide sich zu bilden.
R Osamnaesti tjedan /4.-10. kolovoza /
18 Mogu li dušu rasprostrijeti
da bi se s primljenim stopila sama
klicama svemirske Riječi?
Ja slutim treba mi snage
da dostojnom sačinim dušu
duhovno ruho da bude.
S Neunzehnte Woche /11.-17. August /
19 Geheimnisvoll das Neu-Empfang'ne
Mit der Erinnerung zu umschliessen,
Sei meines Strebens weitrer Sinn:
Er soll erstarkend Eigenkräfte
In meinem Innern wecken
Und werdend mich mir selber geben.
S Devetnaesti tjedan /11.-17. kolovoza /
19 Otajstveno novo začeto
da zaodijenem sjećanjem
moje je težnje daljnji smisao:
on jačajuć treba snage vlastite
probudit meni u nutrini
i bivajući dat me samom sebi.
"Poručuje svemirska Riječ" o predstojećem duhovnom rođenju, a duša u svoj svojoj poniznosti pita hoće li biti u stanju dostojno se oblikovati i izgraditi se za duhovno ruho. U osnovi se ona pita smatra li se dostojnom da postane Madona, jer je za posvećenje vrijeme od Ivandana do Miholja razdoblje očišćenja, katarze. A duša teži za tim da ono novozačeto zaodjene sjećanjem. Snagom sjećanja čovjek se, nastajući, može sam u sebi doživjeti, jer je on jedino biće na Zemlji koji može pustiti da sjećanje kao plod duše u njemu sazre te k tome razvijati duhovne sposobnosti.
Usred drugog dijela opet se događa nešto kao prelaženje praga, i to kad se upozorava na smrt. Ipak se samo odvaguje, što bi se eventualno dogodilo, kad bi u budućnosti duša ostala bez duhovne oplodnje:
T Zwanzigste Woche /18.-24. August /
20 So fühl ich erst mein Sein,
Das fern vom Welten-Dasein
In sich, sich selbst erlöschen
Und bauend nur auf eignem Grunde
In sich, sich selbst ertöten müsste.
T Dvadeseti tjedan /18.-24- kolovoza /
20 Tek tako osjećam svoj bitak,
što udaljen od svjetskog opstanka
u sebi sebe sam bi zgasio
i gradeć samo na vlastitom tlu,
sama bi sebe usmrtiti morao.
Na ovom mjestu biva vidljiv duhovni zahtjev koji je u osnovi čitava događanja u godišnjaku duše. Ovaj zahtjev u neposrednoj je svezi sa prekretnicom vremena u kojoj živimo. Kao što je pitanje što ga je Rudolf Steiner postavio na početku ovog stoljeća u djelu: "Kako se stječu spoznaje viših svjetova?" bilo neophodno pitanje u odnosu na nutarnji razvoj čovječanstva, tako je i materinstvo duše zahtjev što se postavlja tijekom druge faze ezoteričkog kršćanstva. Svjetsko događanje čeka na to zbivanje. Ono bi bez te samospoznaje bilo nepotpuno. Pojava Krista u eterskom i imaginativni samozov duše kao Madone sudbina je čovječanstva i ima svjetski značaj.
Da bismo mogli razumjeti svjetski značaj stvarajuće duše za vrijeme njezina embrionalnog razdoblja, htjeli bismo proces materinstva duše usporediti sa stvaralačkim radnim procesom umjetnika. U umjetničkom stvaranju najprije se prepoznaje na što se ovdje misli.
Istinski umjetnik živi u dubokom uvjerenju da božansko svjetostvaranje nije dovršeno. Stvoritelj svijeta savršen je, ali njegovo Stvorenje nije dovršeno i čeka na dovršenje po čovjeku. Kad umjetnik radi, on sama sebe uistinu doživljava kao sustvoritelja i nastavljača u svjetskom procesu. Na taj način umjetnina doista postaje lijepa, jer ona na najvišoj razini odgovara dograđivanju još nedovršena Stvorenja, manifestirajući tajni zakon prirode. Sa ovog stanovišta mogu se razumjeti Goetheove riječi: "Lijepo je manifestacija tajnih zakona prirode, koji bi bez toga vječno ostali skriveni". To osobito vidljivo biva kod onih umjetnika koji su kao oni nedodirljivi uvršteni u panteon čovječanstva, čija besmrtna djela očituju doista tajne zakone. Ovi nedodirljivi voljeni su od čitava svijeta i ne podliježu nikakvu sudu.
Premda se ovaj fenomen najjasnije očituje kod nadasve velikih umjetnika, nije ništa drukčije prilikom stvaralačkog rada duše na sebi samoj, jer umjetnički princip praslikovito živi i tka u svakoj ljudskoj duši. Nakon što ona, oplođena duhom, osjeća kako plod u njoj raste, manifestira ona također jedan tajni zakon prirode. I doista kao što je ženski organizam podešen za rađanje, tako je to slučaj i s ljudskom dušom. I kao što bi posve sigurno Zemlja fizički propala bez čovjekova fizičkog rođenja, tako bi ona isto tako sigurno u budućnosti duhovno propala bez duhovnog rođenja ljudske duše. To se misli s duhovnim zahtjevom koji je u osnovi događanja u godišnjaku duše.
U Einundzwanzigste Woche /25.-31. August /
21 Ich fühle fruchtend fremde Macht
Sich stärkend mir mich selbst verleihn,
Den Keim empfind ich reifend
Und Ahnung lichtvoll weben
Im Innern an der Selbstheit Macht.
U Dvadeset prvi tjedan /25.-31. kolovoza /
21 Ja ćutim plodeć tuđu moć
da jačajući mene meni daje,
osjećam klicu kako zrije
i slutnju kako s puno sjaja tka
moć sopstvenosti u nutrini.
V Zweiundzwanzigste Woche /1.-7. September /
22 Das Licht aus Weltenweiten,
Im Innern lebt es kräftig fort:
Es wird zum Seelenlichte
Und leuchtet in die Geistestiefen,
Um Früchte zu entbinden,
Die Menschenselbst aus Weltenselbst
Im Zeitenlaufe reifen lassen.
V Dvadeset drugi tjedan /1.-7. rujna /
22 Svjetlost iz širina svijeta
snažno dalje živi u nutrini:
ona biva svjetlom duše
i u dubini duha svjetli,
da bi plodom urodila
i vremenom dovela do zrenja
iz sopstva svijeta sopstvo čovjekovo.
W Dreiundzwanzigste Woche /8.-14. September /
23 Es dämpfet herbstlich sich
Der Sinne Reizesstreben;
In Lichtesoffenbarung mischen
Der Nebel dumpfe Schleier sich.
Ich selber schau in Raumesweiten
Des Herbstes Winterschlaf.
Der Sommer hat an mich
Sich selber hingegeben.
W Dvadeset treći tjedan /8.-14. rujna /
23 Jesenske se prigušuju
osjetilnih draži težnje;
u objavu se svijetla miješaju
magleni mutni velovi.
Ja gledam sam u prostornim daljinama
jeseni zimski san.
Ljeto je samo sebe
predalo meni.
Kad se približava jesen duševni se život sve više povlači u sebe. On osjeća u sebi klicu kako vrije i "slutnju kako puno sjaja tka moć sopstvenosti u nutrini". I svjetlost se mijenja: jesenje svijetlo posve je drukčije od proljetnog svjetla. Proljetno svjetlo je svjetlo života, a jesenje svjetlo je svjetlo uniranja koje živi svjetli put duhovnih dubina. Priroda vani odumire. U godišnjaku duše vanjsko se umiranje tek nježno naznačuje: "U objavu se svjetla miješaju magleni mutni valovi". Duša koja je u proljeće procvala zajedno s prirodom netreba umrijeti s prirodom nego položiti nutarnji ispit i probuditi se u umiranju. Ona bi trebala slijediti švedskoga pjesnika Karlfeldta, koji je rekao: "Započelo je jako vrijeme, proljeće, kojega slabi zovu jesen".
X Vierundzwanzigste Woche /15.-21. September /
24 Sich selbst erschaffend stets,
Wird Seelensein sich selbst gewahr;
Der Weltengeist, er strebet fort
In Selbsterkenntnis neu belebt
Und schafft aus Seelenfinsternis
Des Selbstsinns Willensfrucht.
X Dvadeset četvrti tjedan /15.-21. rujna /
24 Stalno sebe stvarajući
duševni bitak biva svjestan sebe;
duh svijeta, sveudilj on teži
oživljen iznova sebeznanjem,
da iz tmina duše stvori
samosmisla voljni plod.
HERBST
Y Fünfundzwanzigste Woche /22.-28. September /
25 Ich darf nun mir gehören
Und leuchtend breiten Innenlicht
In Raumes- und in Zeitenfinsternis.
Zum Schlafe drängt natürlich Wesen,
Der Seele Tiefen sollen wachen
Und wachend tragen Sonnengluten
In kalte Winterfluten.
JESEN
Y Dvadeset peti tjedan /22.-28. rujna /
25 Sad smijem pripadati sebi
i unutarnjeg svijetla širit sjaj
u tmine prostora i vremena.
Prirodno biće teži snu,
dubine duše neka bdiju
i budno nose Sunca žare
u hladne zimske vale.
Z Michaeli-Stimmung
26 Natur, dein mütterliches Sein,
Ich trage es in meinem Willenswesen;
Und meines Willens Feuermacht,
Sie stählet meines Geistes Triebe,
Dass sie gebären Selbstgefühl,
Zu tragen mich in mir.
Z Miholjski ugođaj
26 Prirodo, tvoje materinsko biće
ja nosim ga u bivstvu svoje volje;
i moje volje moć vatrena
sve porive mi duha čelići,
i oni kuju moju samosvijest
da u meni me nosi.
Kao pozornica svjetskog mišljenja ima samostvaranje duše svjetski značaj; njenim stvaranjem svjetski duh iznova oživljava u samospoznaji. O ovoj stvaralačkoj samospoznaji Rudolf Steiner je rekao: "U spoznavanju se vrši ono što se u vanjskom svijetu nigdje ne odvija: svjetsko događanje samo sebi suprotstavlja svoje duhovno biće. To svjetsko događanje zauvijek bi bilo tek polovičnost, kad ne bi došlo do ovog suprotstavljanja" ("Mistika"). Tom samospoznajom stvara svjetski duh iz tmina duše voljni plod samosmisla. Po prvi put ovdje odzvanja riječ "volja". Ta volja pak nije ona volja koju poznaje obična svijest, nego obrnuta volja koja hoće samo ono što se hoće: "Obrni svoju volju, neka postane što je moguće snažnija, ali nek u stvari ne struji kao nešto tvoje, nego se raspitaj o biću stvari i daj im potom tvoju volju; pusti da ti i tvoja volja strujite iz stvari. I dokle god svoju želju jednoj jedinoj stvari namećeš, a da ta tvoja želja nije sama rođena iz stvari, tako dugo ti ranjavaš stvar" (Iz sadržaja ezoteričkog školovanja).
Ova volja mogla bi se označiti kao Mihaelova volja. On je rođen iz svjetla i svijetli put voljnih dubina. Od sada počinje svijetliti novo Sunce: "Dubine duše neka bdiju /ili "rastu, oboje je Steinerovo/ i budno /"rastući"/ nose Sunca žare u hladne zimske vale". Ja se osjeća primljeno u materinsko biće prirode i nalazi se pred novom fazom svoga sustvaranja u svjetskom procesu. S unutrašnjom voljnom odlukom da "porivi duha kuju moju samosvijest da u meni me nose" završava prva polovica tjednih izreka.
Tjedne izreke doista su dane u novom jeziku, u Michaelovu jeziku. Na naslovnoj strani prvog izdanja stajale su riječi: "Godine 1879 nakon rođenja ja", a moglo bi također stajati: 33 godine nakon što je Mihael postao duh vremena. To se prepoznaje po tome što izreke neizazivaju gotovo nikakve predodžbe iz sjećanja, nego samo pojmovne misaone slike koje svaki put iznova valja stvoriti. To je svjetlosni jezik koji oživljava samo u stvaranju. Nedostajanjem predodžbi iz sjećanja ovaj je jezik primjenljiv kako za žive tako i za preminule.
IZREKE 27 - 39
Nakon Miholja u tekstu izreka nastaje neka vrst suglasja, koja tijekom druge polovice godišnjaka biva sve jasnija. U prvoj polovici to suglasje još nije postojalo, jer prema našem vremenskom gledištu godišnjak bi svake godine trebalo iznova "djevičanski" započeti. Samo druga polovica pokazuje unutrašnje suglasje pri čemu u takozvanim protuizrekama nastaje unatražno kretanje.
Kad je Rudolf Steiner u predgovoru prvom izdanju upozorio na to, da postoji sveza između ljetnih izreka izdišuće Zemljine duše s opažanjem, i zimskih izreka udišuće Zemljine duše s htijućim mišljenjem, on je istodobno dao spoznati da postoji bitna razlika između izreka prije i poslije Miholja. Vježbaju li se nakon Miholja izreke zajedno s njihovim protuizrekama, tada se one prožimlju onako kao što se prožimlju opažanje i mišljenje. I kao što se u misaonom promatranju stvari tek očituje zbilja, tako se u meditativnom prožimanju zimskih i ljetnih izreka očituje viša zbilja. To je poput buđenja iz ljetnog sna, što opet uzrokuje drugi ugođaj i ponovljeno uspinjanje svijesti. Druga polovica kalendara zahtijeva vježbanje drugačije od onoga u prvoj polovici. Od sada ćemo promatrati po tri izreke zajedno sa njihovim protuizrekama. Osluškivanjem odnosne protuizreke imaginativna se svijest mijenja u više inspirativnu. I ovdje valja naglasiti da je to samo jedna od mogućnosti promatranja godišnjaka duše.