Unger - napomena

Karl Unger je o knjizi Teozofija Rudolfa Steinera govorio u otprilike šezdeset antropozofskih susreta 1908 i 1909. Njegove pažljivo pripremljene zabilješke, koje čine prvi dio ove knjige, trebale su biti okvir za te razgovore, koji su pokrivali otprilike prvu polovinu Teozofije.

Kratka biografija koja slijedi temeljena je na papiru napisanom od Karla Ungera za Marie Steiner oko 1925, opisujući antropozofski rad u Stuttgartu i nudeći autobiografske izjave.

Karl Theodor Unger rođen je 28 ožujka, 1878, u Cannstatt-u blizu Stuttgarta. Pripadao je obitelji trgovaca s znanstvenom pozadinom. Njegov djed, E. S. Unger, bio je profesor matematike na sveučilištu u Erfurtu i osnivač prve njemačke srednje škole (Realschule). Njegov otac, J. Unger, bio je poznat kao sakupljač umjetnina.

Kao dijete je bio prepoznatljiv po njegovim glazbenim mogućnostima a iznad svega po njegovom ranom interesu za filozofiju kao i po njegovim znanstvenim i tehnološkim talentima. Primio je svjetovno obrazovanje, i, od dobi od četrnaest pa nadalje, često je posjećivao dom Adolfa Arensona. Utisci koje su te posjete na njega imale bili su veoma važni za njegov život. Premda je postojala razlika od dvadeset tri godine starosti, on i Arenson su razvili duboko prijateljstvo. Kada je imao petnaest godina, Karla Ungera su jako dojmili Kernerovi Vidovnjaci iz Prevorata — prvenstveno objektivnošću knjige u pogledu nadosjetilnih iskustava, što je uzrokovalo da njegov "djetinjasti materijalizam" izblijedi.

Kada je dosegnuo sedamnaestu, Adolfa Arensona je pitao o njegovom pogledu na svijet. Pitanje je bilo gotovo neočekivano. Njegov prijatelj mu je predstavio doktrinu reinkarnacije, "koju je, kada se izvukao iz spiritualističkih iskustava, on već bio sam otkrio, i našao potvrđenu od Lessinga". Nakon toga, takvo je postalo i Ungerovo gledanje.

Pohađao je humanističku gimnaziju, ili višu školu, koja uključuje satove latinskog i grčkog. Kasnije, pohađao je tehničke koledže u Stuttgartu i Berlin-Charlottenburgu i "uzeo uobičajene predmete". Studirao je mehaniku i stekao svoju diplomu u inženjerstvu, kao i doktorat.

U dobi od dvadeset, Ungerova sudbina je čudno presječena. Tijekom njegove vojne službe — zbog nesretne šale — od suborca je pogođen iz pištolja, za koji se, naravno, mislilo da nije napunjen. Zrno je ušlo u njegov perikardijum (tkivo koje okružuje srce). Dugo vremena je lebdio između života i smrti, a metak nije nikada bilo moguće izvaditi. To iskustvo ga je učinilo svjesnim da mu je život ponovno dan od duhovnog svijeta, i da treba biti posvećen služenju tom svijetu.

Kratko prije dvadesetog stoljeća, tijekom razgovora s prijateljem umjetnikom o reinkarnaciji, Unger i Arenson su upoznati s Teozofskim društvom. Članovi su postali 1902, kada je Rudolf Steiner bio glavni tajnik njemačkog ogranka tog društva. Na jesen slijedeće godine, Arenson, koji se prvi upoznao sa Steinerom, u Stuttgart se vratio pod dubokim utiskom onog što je čuo u Berlinu; međutim njegovi utisci su primljeni sa skepsom.

Od veljače 1904, Unger se također želio sastati sa Steinerom u Berlinu da bi izrazio, između ostalih stvari, želju da više sazna o njemačkom ogranku društva. On opisuje taj susret:

U to vrijeme, još uvijek nisam bio pročitao ni jedan redak od dr. Steinera. Tijekom tog prvog razgovora on je bio veoma tih, ali me odveo do gđe. von Sivers, koja je, u njegovoj prisutnosti, ukazala na nužnost da se upute na predavanje, koje je dugo planirano — posebno sada kada je knjiga Teozofija dr. Steinera bila spremna za izdavanje. Gđa. von Sivers pozvala me na predavanje dr. Steinera, koje će biti te večeri; predavanje je bilo o pasusu iz Vjerovanja, "patio pod Poncijem Pilatom". To me predavanje odmah uvjerilo da je to bio čovjek čijem djelu moram posvetiti moj život. Najsnažniji utisak je bio ovo: ovdje je onaj koji vidi i zna.

Kada sam se vratio u Stuttgart, moj entuzijazam je primljen, kao što je bio i g. Arensona, sa skepsom. Nekoliko mjeseci kasnije, dr. Steiner je počeo svoj ciklus predavanja. U međuvremenu, objavljena je njegova knjiga Teozofija, i ja sam sa najvećim entuzijazmom uronio u nju, hrvajući se s njome mjesecima sa svakom stranicom, svakom rečenicom, i mnogim riječima. Kada sam imao osnova za prosudbu, koju sam nekako brižno izrazio nakon mog posjeta Berlinu, tog čovjeka bio slijedio vezanih očiju. Jer sada sam naučio slijediti s otvorenim očima.

Došlo je vrijeme da se aktivnost grupe iz Stuttgarta fokusira u pogledu rada naznačenog od Rudolfa Steinera. Unger je dao prijedlog koji nije proveden; tako su on, Arenson, i neki drugi prijatelji napustili tu grupu i 23 rujna 1905 započeli novu. Namjera tog rada je bila, "kroz iskustvo mišljenja, ići dublje u ljudsko biće i u biće svijeta, da bi išli ususret znanosti duha Rudolfa Steinera s pogodnom aktivnošću". Nakon 1905, Unger je bio osobni učenik Rudolfa Steinera.

1907, na Steinerov poticaj, Unger je na kongresu europskog ogranka Teozofskog društva u Münchenu održao predavanje o radu izvršenom od grupe u Stuttgartu. Kao rezultat tog predavanja, stigle su pozivnice od brojnih grupa. Kao posljedica toga, između 1907 i 1913, održao je stotine predavanja mnogim grupama u Njemačkoj i Švicarskoj.

To je bilo moguće na sljedeći način: u jesen 1906 godine, uz pomoć oca, utemeljio je malu tvornicu s konkretnom namjerom da postane potpuno nezavisan. "To je sa sobom donijelo mnoge poslovne poteškoće, ali također mi je dalo mogućnost vanjske i, čak i više, unutarnje slobode. Zaista, također sam stekao neko iskustvo života kao rezultat toga".

Ta godina mu je donijela — odmah nakon braka s jednom od kćeri Arensona — još jedan važan razgovor s Rudolfom Steinerom, koji mu je savjetovao da radi na polju epistemologije. To je vodilo do nekih spisa koji su se dijelom pojavili kao knjige i članci. Od tada nadalje, Unger je nastavio raditi u tom smjeru.

Antropozofsko društvo, osnovano 1912, nakon 1913 trebalo je administrativno tijelo. Ungeru je tada bilo trideset pet i savjetu je pripadao od početka. 1914, dodan je još jedan zadatak kada je Steiner — sa žaljenjem, kako je rekao — morao prihvatiti Ungerovu ponudu da nadgleda izgradnju Goetheanuma, premda je također "bilo očekivano da će to značiti gubitak za rad u društvu". Nastaviti s tim radom bilo je moguće samo do rujna 1915. Nakon toga, ratni uvjeti su spriječili putovanja u Švicarsku.

U periodu neposredno nakon Prvog svjetskog rata, Unger je, zajedno s ostalima, svoju snagu posvetio mnogim zadacima koji su pali na antropozofsko društvo u svim područjima života. Međutim, on je posebnu pažnju posvetio, aktualnim impulsima antropozofskog društva, dok su ih mnogi bili manje svjesni. To je bilo zbog nužnosti koja se javila da antropozofija djeluje u svijetu općenito — u obrazovanju, medicini, i tako dalje. Njegov konkretan rad tijekom zadnjih godina njegovog života bilo je njegovo pisanje u vezi s proučavanjem Steinerovih misli vodilja.

Unger, međutim, nije jednostavno bio predavač i nezavisni radnik u antropozofskom društvu. Kada je osnovan Der Kommender Tag, bio je pokušaj, nakon Prvog svjetskog rata, da se primjene ideje trostrukog socijalnog poretka. Unger je svoju tvornicu učinio dijelom tog poduhvata. Međutim, kada je poduhvat propao, opet je morao preuzeti nezavisno vlasništvo nad tvornicom. To je značilo prihvatiti breme upetljanosti u napore propalog poduhvata.

U zadnjim godinama njegova života, kao dodatak njegovom radu u Društvu, Unger je putovao kako bi javno predavao. 4 siječnja 1929, u Nurembergu, neposredno prije predavanja na jednoj takvoj turneji, stigao ga je metak — ovaj puta fatalan — za koji je instrument bila neodgovorna osoba. Naslov predavanja je bio "Što je antropozofija?".