.- XVIII. Terapijska euritmija
U području naše terapije posebnu ulogu ima tzv. 'terapijska euritmija'. Razvijena je iz antropozofije dr. Rudolfa Steinera, isprva kao nova umjetnost.
Ona je u svojoj biti umjetnost euritmije, kako je dr. Steiner često prikazivao, i također je široko priznata kao umjetnost.
Postavlja se na pozornicu kao čovjek u pokretu; ali to nije plesna umjetnost. To je vidljivo već iz činjenice da su ruke i šake kod ljudi posebno u pokretu. Skupina ljudi u pokretu cijelu stvar uzdiže u umjetnički scenski ambijent.
Svi pokreti temelje se na unutarnjoj suštini ljudske organizacije. U prvim godinama ljudskog života iz toga proizlazi jezik. Baš kao što zvuk kod jezika dolazi iz ustroja ljudskog bića, tako se stvarnim poznavanjem ovog ustroja, iz ljudskog bića i skupine, mogu izvući pokreti koji su pravi vidljivi jezik ili vidljiva pjesma. U pokretima nema ničeg proizvoljnog nego u samom jeziku. Kao što se O ne može intonirati u riječi gdje je mjesto I, tako se u euritmiji može pojaviti samo jasna pokretna gesta za I ili 'Cis'. Euritmija je dakle pravo otkrivenje čovjekove prirode, koja se ne razvija nesvjesno kao govor ili pjesma, nego se stvarnim znanjem može svjesno razvijati.
Kad je nastup, na pozornici su ljudi u pokretu ili grupe ljudi. Poezija, koja je sada prevedena na vidljiv jezik, recitira se u isto vrijeme. Sadržaj pjesme istovremeno čujete i vidite svojim očima. Ili se predstavlja nešto glazbeno što se ponovno pojavljuje u pokretnim gestama kao vidljiva pjesma.
U euritmiji postoji pokretna plastičnost koja bitno proširuje polje umjetnosti.
Ono što je tamo umjetnički pronađeno sada se može razvijati u druga dva smjera. Jedan od tih smjerova je i onaj obrazovni. U Waldorfskoj školi u Stuttgartu, koju je utemeljio Emil Molt, a vodi Rudolf Steiner, uz gimnastiku se u svim razredima prakticira i pedagoška euritmija. Važno je napomenuti da se u običnoj gimnastici razvija samo dinamika i statika fizičkog tijela. U euritmiji cijela osoba, tijelo, duša i duh, izlijeva se u pokret. Čovjek koji raste to osjeća i te vježbe euritmije doživljava kao izraz ljudske prirode, jednako prirodno kao što doživljava učenje govora kad je bio mlađi.
Drugi smjer je terapeutski. Ako se pokretne geste umjetničke i pedagoške euritmije, modificiraju tako da proizlaze iz bolesne prirode čovjeka na takav način, kao što druge proizlaze iz zdrave, tako nastaje terapijska euritmija.
Pokreti koji se izvode na ovaj način djeluju na oboljele organe. Možete vidjeti kako se ono što se čini izvana zdravo, nastavlja u organe ako je pokretna gesta precizno prilagođena bolesti organa. Budući da ovakav način rada pokretom djeluje na tijelo, dušu i duh, intenzivnije djeluje na nutrinu bolesne osobe od bilo koje druge terapije pokretom.
Međutim, terapijska euritmija nikako ne može postati stvar laika i tako se ne smije promatrati niti tretirati.
Terapijski euritmist, koji mora biti dobro uvježban u poznavanju ljudske organizacije, može djelovati samo u suradnji s liječnikom. Svako petljanje može dovesti samo do zla.
Terapija euritmijom može se provoditi samo na temelju odgovarajuće dijagnoze. Praktični uspjesi terapije euritmijom također su takvi, da se ona definitivno može smatrati korisnim dijelom našeg terapeutskog načina razmišljanja koji je ovdje predstavljen.