Kako su ove karikature nastale?
Ove skice su napravljene kao male šale, razigrana zabava, u trenucima opuštanja, možda za vrijeme pijenja čaja ili nakon ručka, u vezi sa slučajnim razgovorom o nekim kulturalnim odstupanjima našeg vremena. Jednostavno su napravljene na praznom komadu papira koji je bio na dohvatu, ili čak na papirnatom ubrusu.
Sakupljač takvih rariteta, koji je imao priliku vidjeti ove karikature, imao je ideju da ih projicira na ekranu. Tako uvećane, tako su snažno i veselo dojmile ljude koji su ih vidjeli, da su izrazili želju da ih imaju u svom vlasništvu, da ih nose kući kao mogući lijek u vrijeme kada su loše volje. Jer u se njima se otkrila iskra genija koja je prožimala sve što je Rudolf Steiner govorio ili što je rukama oblikovao.
I razne druge vesele stvari mogu još ležati negdje skrivene, jer su naše životne okolnosti ostavljale malo vremena za organiziranje stvari: česta putovanja daleko od doma, stalni zahtjevi našeg vremena, mijenjanje doma — činile su nježnu brigu za male stvari osobnog života teško mogućim. Ali čak su i ove smiješne groteske dokaz umjetnikove oštre moći zapažanja i njegova intuitivnog opažanja onoga što je iznutra bitno, čak i iskrivljeno. Ono što je dohvaćeno na nivou duše postaje instinktivna osjetljivost i igrom prelazi u formu. Kao i “Pjesme s vješala” od Christiana Morgensterna, one nam kazuju da najdublja ozbiljnost može i treba biti kombinirana s najsuptilnijim humorom.
Marie Steiner