Tijekom godine 1916, Edith Maryon preselila se u dva velika, novoizgrađena ateljea na južnom dijelu Schreinerei (stolarije), jedna od njih je veoma visok, da udomi model Grupe u prirodnoj veličini. U ljeto 1915, prvi cijeli model - nekih dva metra visok - već je bio završen. Imao se dojam da je to prije svega djelo gđice. Maryon, premda je skica u plastelinu, kao i plan cjeline, dolazio od dr. Steinera. Moglo se vidjeti, u mnogim proučavanjima, koliko je mnogo pažnje i napora gđica. Maryon posvetila liku Predstavnika čovječanstva.
Izgradnja modela u njegovoj konačnoj veličini bio je gigantski zadatak. Za to je bilo nužno podizanje odgovarajuće skele, devet metara visoke, da podrži teške mase plastelina; zatim dolaze stijene oblikovane u gipsu, koje su odvojene figure morale povezati, i konačno neizmjerno težak rad modeliranja samih likova. Mnogo je ljudi bilo na usluzi na strani gđice. Maryon. Morali smo oblikovati stijenje iz gipsa, i još je druga enormna količina posebnog plastelina morala biti pripremljena i potpuno zamiješana. Skele su podignute sa savjesnom posvećenošću od mladog stolara, Sonderegger-a, koji je sve do smrti lojalno posvetio svoje snage Bau (zgradi).
Morala sam pomoći gđici Maryon kao model na razne načine, katkad ležeći na stepenici, glavom dolje, držeći ruku gore kao ruku koja grabi stijenu od Lucifera. To mi je donijelo divnu mogućnost da pratim nastajanje Grupe u inače striktno zaštićenom ateljeu. Između snopova skele moglo se vidjeti kako pojedine forme podsjećaju na arhitrave Goetheanuma, samo što se ovdje razmiču ili sklupčaju da bi se oblikovale u ono što nalikuje biću. Bilo je nadahnjujuće vidjeti s koliko je snage i sposobnosti gđica Maryon oblikovala likove. Jedino je središnja figura meni bila manje uvjerljiva od ostatka.
Tijekom vremena kada je dr. Steiner poduzimao svoja bezbrojna putovanja u Njemačku, gđica Maryon pripremala je rad za njega. Ali jedva da bi se vratio i počeo ponovno raditi, to je bilo kao da se živa oluja uvukla u atelje - sve, svaka površina i svaki kut potaknuti su na kretanje, na djelovanje, izraz nadljudske drame. Oko se nije više moglo razvlačiti po samim divnim formama; živjelo je s time, prolazilo kroz i išlo izvan, i sama forma je nestajala da bi postala samo kretanje, izraz, biće. Tragedija kozmičkih bića - Lucifer i Ahriman - ovdje su suprotstavljeni božanskom ljudskom liku.
Jednom je dr. Steiner doveo gđu. doktor i nekoliko euritmista s probe da im pokaže model Grupe. "G.doktor, Grupa se naginje na desno; nije u ravnoteži", bila je prva reakcija Miete Waller. Ona je imala dragocjeni talent da slobodno govori ono što misli bilo to prikladno ili ne. "U pravu si", on je odgovorio nakon kratkog razmatranja. "Još moram oblikovati nešto na lijevoj strani da je dovedem u ravnotežu". "G. doktor, morate nam reći priču o Grupi", rekla je gđa doktor, i tako smo ubrzo čuli legendu o "Novoj Izidi". Gore na obodu stijene na lijevo došlo je kao "promatrač" biće koje "nema nikakve veze sa Zemljom. Došlo je iz kozmosa i zuri u zemaljska događanja". Ponekad je nazvano "kozmički humor".
Nezaboravna ostaje slika dr. Steinera dok nam je, nešto kasnije, stojeći na stepenici s lijeva blizu Grupe, pokazao ovaj rad koji se ni s čime ne može usporediti. Stajao je tamo obuzet i kao da zaista pulsira kroz toplinu njegovih kreativnih moći, u dubokoj ozbiljnosti, a ipak u jednostavnoj nesebičnosti, tako ljudski prirodno u svojoj veličini. Bilo je kao da je zaista želio u nama pročitati učinak svoga djela. Moje oči su ostale fiksirane na sputane prste Ahrimanove ruke podignute prema Luciferu. "Da, velika tragedija leži u onim rukama", nastavio je moje misli. "Mnogo toga moram u ovim figurama ublažiti; inače ih ljudi ne bi mogli podnijeti". Zatim je govorio o figuri Krista. On ne sudi. Samo je tamo. U Njegovoj gesti ne može se naći ništa agresivno ni borbeno. On tiho korača naprijed. Lucifer i Ahriman ne mogu podnijeti Njegovu blizinu; oni sude jedan drugoga. Nije Kristova ruka ono što lomi krilo Luciferu i sputava Ahrimana u zlatnim venama Zemlje. Obje figure na lijevo od središnje figure, kako su prikazane su, u njihovom međuodnosu, netaknute od Krist impulsa.
Kada sam se nakon nekog vremena vratila u atelje - zbog zdravlja morala sam par mjeseci biti odsutna - bila sam zapanjena vidjevši kako je rad u međuvremenu napredovao. Ne samo da je drvo brijesta, zalijepljeno u velike blokove, smješteno pored gipsanog modela, već su i odvojene figure već bile podignute u drvu. Donji Ahriman u pećini je odnesen, zajedno s njegovim modelom, u susjedni atelje i tamo je stajao gotovo završen. Padajući Lucifer je također prilično napredovao, i s poletom, Jan Stuten je oblikovao krilate uši kako slušaju glazbu sfera. Stuten je također bio odgovoran za formacije poput kristala na lijevoj strani Ahrimanove spilje. Dr. Steiner visoko je cijenio njegovu sposobnost kao kipara. Stijene su izrađene od Nizozemke, gđice Hoyak; gđica Geck okupirala se s "kozmičkim bićem" s lijeva. Osim ovih već spomenutih, na Grupi su radile gđica Kucerova, zadužena rezbarenje, i moja sestra, Turgenjev-Pozzo.
Gđica Maryon je preuzela pripremni rad srednje figure. Veličanstvena, statua je stajala tamo, kao Apollo, s divnim, oblikovanim mišićima izrezbarenim iz mekog drva s kojim je rukovano kao s baršunom. "Ovaj Engleski gentleman nije, međutim, moj Krist", dr. Steiner se smijao kada se vratio s dugog puta. "Moj Krist nije mišićav; nema sala", i njegov željezni alat energično je radio na drvu. Nije bilo ni najmanjeg traga povrijeđenosti ili nevoljkosti na gđici Maryon. Za nju je to bila normalna stvar da je, čak i uz njene artističke sposobnosti, ona bila samo učenik, na usluzi dr. Steineru.
Sada kada je rezbarenje "Zgrade" došlo do izvjesnog zaokruženja, ja sam radila na desnoj strani stijena. Bilo je zadovoljstvo opet duboko rezati drvo. Međutim, ljudi su mislili da je teško drvo i težak malj previše za moju ne sasvim obnovljenu snagu, tako da su tražili da pomognem u rezbarenju na gornjem liku Ahrimana, takozvanom "malom Ahrimanu".
"On je divan čovjek", dr. Steiner me kuražio. "Divno je: kada je ružno napravljeno ružnim. Trebati će sve više računati s ružnoćom u umjetnosti." – "Ahriman je moćan gospodar", rekao je. "On utječe i djeluje na okruženje. On sebe utiskuje u to. Iza njega, u špilji u stijeni, trebalo bi ugravirati njegov profil u negativu poput sjene i, u stijenama razbacanim okolo, uvesti naznake njegovih osobina. Priroda, također, želi oblikovati lica. To je njezin cilj. Kada izađem vani, vidim, cijelo vrijeme, lica koja žele nastati."
Za nas je bila velika radost kada je potpuno pripremljeni komad bio odnesen u atelje dr. Steinera. Tu je u velikoj osami radio na središnjoj figuri. Kroz njegove ruke, koje su oblikovale samo iz unutarnjeg iskustva, naš uvodni rad je značajno dobio na snazi izražaja i karakteru.
Jednom sam imala nešto posla u ateljeu dr. Steinera. Već je cijelo tijelo Središnje figure izašlo iz trupa pripremnog stupnja. "Pokušao sam svuda unijeti dušu", rekao je. "Drevni su oblikovali u kamenu iz impulsa mudrosti. U kršćanskoj kulturi, treba ugravirati toplinu u živi materijal drva..."
