.
Friedrich Rittelmeyer
(5 listopada 1872 - 23 ožujka 1938)
Bio je luteranski svećenik, teolog i suosnivač i pokretačka snaga Zajednice kršćana, vodeća figura u luteranskoj crkvi početkom stoljeća. U vrijeme kada je vjerovanje u autentičnost evanđelja brzo blijedjelo, bio je jedan od pionira koji je ponovno otkrio njihov trajan značaj kroz meditativni pristup. Michael Bauer omogućuje mu da se 1910. po prvi puta susretne s Rudolfom Steinerom, što čini dramatičan okret u njegovom životu. Posvećenje toj novoj mudrosti donijelo mu je veće, uzvišenije shvaćanje kršćanstva. Godine 1922, žrtvovao je eminentan položaj svećenika da bi vodio Zajednicu kršćana, međunarodni pokret za religijsku obnovu utemeljen u suradnji s Rudolfom Steinerom.
(5 listopada 1872 - 23 ožujka 1938)
Bio je luteranski svećenik, teolog i suosnivač i pokretačka snaga Zajednice kršćana, vodeća figura u luteranskoj crkvi početkom stoljeća. U vrijeme kada je vjerovanje u autentičnost evanđelja brzo blijedjelo, bio je jedan od pionira koji je ponovno otkrio njihov trajan značaj kroz meditativni pristup. Michael Bauer omogućuje mu da se 1910. po prvi puta susretne s Rudolfom Steinerom, što čini dramatičan okret u njegovom životu. Posvećenje toj novoj mudrosti donijelo mu je veće, uzvišenije shvaćanje kršćanstva. Godine 1922, žrtvovao je eminentan položaj svećenika da bi vodio Zajednicu kršćana, međunarodni pokret za religijsku obnovu utemeljen u suradnji s Rudolfom Steinerom.
Karl Theodor Unger
(28 ožujka 1878 - 4 siječnja 1929)
U listopadu 1903 pridružio se njemačkoj sekciji teozofskog društva. U veljači 1904. prvi puta je slušao predavanje Rudolfa Steinera. Krajem 1904. primljen je u ezoternu sekciju teozofskog društva u Njemačkoj. Održao je više stotina predavanja u Njemačkoj i Švicarskoj. Godina 1912/1913 donijela je odvajanje antropozofa od teozofskog društva i on slijedi Rudolfa Steinera. 1914 i 1915 bio je Upravni direktor za izgradnju Goetheanuma. U oporuci 18 ožujka 1915 Marija i Rudolf Steiner imenovali su Karla Ungera za nasljednika. U slučaju njihove istodobne smrti dobio je i pristup literarnoj baštini Rudolfa Steinera.
Dok je u Nürnbergu 4 siječnja 1929 držao javno predavanje "Što je to antropozofija" postao je žrtva atentata. Ubijen je ritualno s tri hica iz pištolja. Jedan metak u nogu, jedan u vrat (bio je namijenjen srcu) i jedan u glavu, u skladu s elementima duše: voljom, osjećanjem i mišljenjem.
(28 ožujka 1878 - 4 siječnja 1929)
U listopadu 1903 pridružio se njemačkoj sekciji teozofskog društva. U veljači 1904. prvi puta je slušao predavanje Rudolfa Steinera. Krajem 1904. primljen je u ezoternu sekciju teozofskog društva u Njemačkoj. Održao je više stotina predavanja u Njemačkoj i Švicarskoj. Godina 1912/1913 donijela je odvajanje antropozofa od teozofskog društva i on slijedi Rudolfa Steinera. 1914 i 1915 bio je Upravni direktor za izgradnju Goetheanuma. U oporuci 18 ožujka 1915 Marija i Rudolf Steiner imenovali su Karla Ungera za nasljednika. U slučaju njihove istodobne smrti dobio je i pristup literarnoj baštini Rudolfa Steinera.
Dok je u Nürnbergu 4 siječnja 1929 držao javno predavanje "Što je to antropozofija" postao je žrtva atentata. Ubijen je ritualno s tri hica iz pištolja. Jedan metak u nogu, jedan u vrat (bio je namijenjen srcu) i jedan u glavu, u skladu s elementima duše: voljom, osjećanjem i mišljenjem.
Andrej Beli - Boris Nikolajević Bugajev
(26. listopada 1880 - 8 siječnja 1934)
Kao mlad bio je pod jakim utjecajem Vladimira Solovjeva a posebno njegovog mlađeg brata Mikhaila. Mikhail Solovjev mu je i dao pseudonim Andrej Beli. Bio je pjesnik simbolizma i najstarija ustanovljena literarna nagrada u Rusiji utemeljena 1978. nazvana je po njemu. Nagrada se sastojala od jedne jabuke, jednog rublja i jedne boce votke. Iako zvuči zabavno, nagrada je uskoro postala veoma prestižna. U kasnijim godinama bio je pod utjecajem antropozofije Rudolfa Steinera. Uskoro je postao i osobni prijatelj Steinerovih. Revolucionarno doba proveo je na relaciji između Rusije, Švicarske i Njemačke.
(26. listopada 1880 - 8 siječnja 1934)
Kao mlad bio je pod jakim utjecajem Vladimira Solovjeva a posebno njegovog mlađeg brata Mikhaila. Mikhail Solovjev mu je i dao pseudonim Andrej Beli. Bio je pjesnik simbolizma i najstarija ustanovljena literarna nagrada u Rusiji utemeljena 1978. nazvana je po njemu. Nagrada se sastojala od jedne jabuke, jednog rublja i jedne boce votke. Iako zvuči zabavno, nagrada je uskoro postala veoma prestižna. U kasnijim godinama bio je pod utjecajem antropozofije Rudolfa Steinera. Uskoro je postao i osobni prijatelj Steinerovih. Revolucionarno doba proveo je na relaciji između Rusije, Švicarske i Njemačke.
Irina Jurijevna Gordienko
Visoko gore u planinama nedostupno ljudskom pogledu, daleko od mjesta, gdje još nitko nije išao, među golim, snijegom prekrivenim sjenovitim padinama, stara je ruševna koliba. U njoj za okruglim stolom sjedi sedam staraca. Njihova bijela raspuštena kosa doseže tlo. Na njima je jednostavna odjeća od platna, a iz njihovih transparentnih očiju mekano svjetluca neobjašnjiva jasnoća i razumijevanje. Njihovi kapci su napola zatvoreni, ruke položene na stol, prekrivene plavom tkaninom. Ispred njih, na sredini stola, prozirna je staklena kugla, koju promatraju s kraljevskim odmakom. Sve što se događa u svijetu - događaji, misli, osjećaji i djela ljudi, poput višebojnog svijetla, lebde u kugli pred njihovim očima. Ne postoji ništa na ovom svijetu što bi moglo izbjeći njihovoj neprestanoj i indiferentnoj pažnji. Oni vide svih zajedno i svakog pojedinačno. Kratkotrajni snovi u njihovu umu, poput prostora, postaju predmet života onih na kojima se na trenutak zaustavio njihov pogled. S vremena na vrijeme neki čovjek odjednom počinje osjećati pažnju jednog od njih, a događaji iz njegova života otkrivaju suptilan i nevjerojatno vješt način mišljenja nevidljivog režisera. Tada čovjek započinje ono što se naziva potraga za duhovnom stazom.
Prolaze stoljeća ili tisućljeća - ne postoji vrijeme za stare ljude, uronjene u kontemplaciju - i iscrpljeni putnik u otrcanoj odjeći diže se do praga njihova doma i licem u lice, konačno se susreće s onima čiji ga je tihi poziv prisilio da prekine normalni tok života i krene na dugačko i teško putovanje. "Dobrodošao brate" - kažu starješine, ustajući i klanjajući se pred gostom, a zatim ga pozivaju za stol. Bez obzira koliko ljudi sjeda za taj stol, i koliko god ih sjedilo u budućnosti, za mudrace, uronjene u kontemplaciju, nema ni vremena ni zbroja, a za stolom ih sjedi uvijek sedmero. Doista, tko god je sjeo za taj stol, odmah je dokazao da je jedan od sedam. I nitko drugi nije bio niti će ikada biti u ovom svijetu, komadu kojeg oni kontempliraju.
Visoko gore u planinama nedostupno ljudskom pogledu, daleko od mjesta, gdje još nitko nije išao, među golim, snijegom prekrivenim sjenovitim padinama, stara je ruševna koliba. U njoj za okruglim stolom sjedi sedam staraca. Njihova bijela raspuštena kosa doseže tlo. Na njima je jednostavna odjeća od platna, a iz njihovih transparentnih očiju mekano svjetluca neobjašnjiva jasnoća i razumijevanje. Njihovi kapci su napola zatvoreni, ruke položene na stol, prekrivene plavom tkaninom. Ispred njih, na sredini stola, prozirna je staklena kugla, koju promatraju s kraljevskim odmakom. Sve što se događa u svijetu - događaji, misli, osjećaji i djela ljudi, poput višebojnog svijetla, lebde u kugli pred njihovim očima. Ne postoji ništa na ovom svijetu što bi moglo izbjeći njihovoj neprestanoj i indiferentnoj pažnji. Oni vide svih zajedno i svakog pojedinačno. Kratkotrajni snovi u njihovu umu, poput prostora, postaju predmet života onih na kojima se na trenutak zaustavio njihov pogled. S vremena na vrijeme neki čovjek odjednom počinje osjećati pažnju jednog od njih, a događaji iz njegova života otkrivaju suptilan i nevjerojatno vješt način mišljenja nevidljivog režisera. Tada čovjek započinje ono što se naziva potraga za duhovnom stazom.
Prolaze stoljeća ili tisućljeća - ne postoji vrijeme za stare ljude, uronjene u kontemplaciju - i iscrpljeni putnik u otrcanoj odjeći diže se do praga njihova doma i licem u lice, konačno se susreće s onima čiji ga je tihi poziv prisilio da prekine normalni tok života i krene na dugačko i teško putovanje. "Dobrodošao brate" - kažu starješine, ustajući i klanjajući se pred gostom, a zatim ga pozivaju za stol. Bez obzira koliko ljudi sjeda za taj stol, i koliko god ih sjedilo u budućnosti, za mudrace, uronjene u kontemplaciju, nema ni vremena ni zbroja, a za stolom ih sjedi uvijek sedmero. Doista, tko god je sjeo za taj stol, odmah je dokazao da je jedan od sedam. I nitko drugi nije bio niti će ikada biti u ovom svijetu, komadu kojeg oni kontempliraju.
Ilona Schubert
(28. ožujka 1900 - 26. listopada 1983)
Ilona Schubert je prvi puta srela Rudolfa Steinera nakon jednog od njegovih predavanja 1917. Upoznao ju je sa svojom ženom, Marijom Steiner, koja ju je odmah pozvala da se pridruži grupi koja je izvodila euritmiju. U svojim Sjećanjima opisala je mnoge epizode koje su se odnosile na izgradnju Goetheanuma, ometanje izvedbi euritmije od desničara nakon rata, paljevinu Goetheanuma, te čajanku na kojoj je Rudolf Steiner dramatično obolio, vjerujući da je otrovan.
Asja Turgenjev
(1890 - 1966)
Asja je bila posebna figura, umjetnik i kreativni duh. Njen rad se odvijao u slikarstvu ali i na izradi prozora za Goetheanum i njihovo oslikavanje. Posvetila je svoj život radu u Dornachu i učenjima Rudolfa Steinera. Ona je prva žena Belog i u Dornachu su uglavnom bili skupa sve do odlaska Belog za Rusiju kada ona ostaje u Dornachu.
(1890 - 1966)
Asja je bila posebna figura, umjetnik i kreativni duh. Njen rad se odvijao u slikarstvu ali i na izradi prozora za Goetheanum i njihovo oslikavanje. Posvetila je svoj život radu u Dornachu i učenjima Rudolfa Steinera. Ona je prva žena Belog i u Dornachu su uglavnom bili skupa sve do odlaska Belog za Rusiju kada ona ostaje u Dornachu.
Margarita Vološin
(31. siječnja 1882 - 2. studenog 1973)
Tijekom njenog boravka u inozemstvu u Rusiji je izbila revolucija i to je privremeno spriječilo da se vrati. Za to vrijeme upoznala je Rudolfa Steinera. U sljedećem je razdoblju Margarita Vološin putovala Europom slušajući predavanja Rudolfa Steinera koja je održavao u različitim gradovima. Godine 1911. Margarita Vološin odabrala je München za svoju rezidenciju jer je željela biti u blizini Rudolfa Steinera. U tim krugovima upoznala je grofa Otta von Lerchenfeld, Christian Morgenstern, Albert Steffen i druge. Kada je 1914. u Dornachu započela gradnja prvog Goetheanuma, Margarita Vološin u početku je radila kao rezbarica s mnogim drugim umjetnicima iz različitih zemalja. Na njima je bilo da isklesaju kapitele mnogih stupova koji su podupirali dvostruku kupolu cijele drvene zgrade. Kasnije se uključila u stropne slike male kupole.
(31. siječnja 1882 - 2. studenog 1973)
Tijekom njenog boravka u inozemstvu u Rusiji je izbila revolucija i to je privremeno spriječilo da se vrati. Za to vrijeme upoznala je Rudolfa Steinera. U sljedećem je razdoblju Margarita Vološin putovala Europom slušajući predavanja Rudolfa Steinera koja je održavao u različitim gradovima. Godine 1911. Margarita Vološin odabrala je München za svoju rezidenciju jer je željela biti u blizini Rudolfa Steinera. U tim krugovima upoznala je grofa Otta von Lerchenfeld, Christian Morgenstern, Albert Steffen i druge. Kada je 1914. u Dornachu započela gradnja prvog Goetheanuma, Margarita Vološin u početku je radila kao rezbarica s mnogim drugim umjetnicima iz različitih zemalja. Na njima je bilo da isklesaju kapitele mnogih stupova koji su podupirali dvostruku kupolu cijele drvene zgrade. Kasnije se uključila u stropne slike male kupole.
Elisabeth Vreede
(16 srpnja 1879 - 31 kolovoz 1943)
Njen prvi susret s Rudolfom Steinerom dogodio se na teozofskom kongresu u Londonu 1903. Roditelji su joj bili teozofi i ona je također bila član teozofskog društva. Godinu kasnije čula je predavanje Rudolfa Steinera o 'Matematici i okultizmu' na kongresu federacije europskih ogranaka teozofskog društva u Amsterdamu 1904. U 1920 Vreede je preselila u Arlesheim gdje je izgradila vlastitu malu kuću. To je druga kuća za stanovanje za koju je model dao sam Rudolf Steiner. U prosincu 1923 Vreede je postavljena za voditelja Matematičko-astronomske sekcije Škole za znanost duha u Goetheanumu. Bila je član Upravnog odbora (Vorstand) Općeg antropozofskog društva od prosinca 1923 do 1935.
Anna Samweber
(1884 - 1969)
Mala rastom ali hrabra osobnost koja je imala svoju ulogu u silasku antropozofije na Zemlju i vjerna suradnica Rudolfa Steinera. Imala je urođen 'drugi pogled' i jako osjetljiva na igre sudbine kojih u njenom životu nije nedostajalo.
Ita Wegman
(22 veljače 1876 - 4 ožujka 1943)
Rođena kao Maria Ita Wegman u gradu Karawang (Zapadna Java) kao prvo dijete u obitelji. Smatra se da je s Rudolfom Steinerom utemeljila antropozofsku medicinu. Godine 1921. osnovala je prvu antropozofsku medicinsku kliniku u Arlesheimu, poznatu do 2014. kao klinika Ita Wegman. Godine 1923. pridružila se Izvršnom odboru reformiranog Antropozofskog društva. Šikanirana od ostalih 'dragih' kolega, dostojanstveno je sve otrpjela i pokazala se kao osobnost koja je sazrela u svojim duhovnim nastojanjima. Napadi na nju u stvari su bili napadi na antropozofiju i nakon njenog izbacivanja iz Odbora (također i gđice Vreede, u isto vrijeme), društvo se praktički rascijepilo. Većina onih u vrhu društva koji su imali nekakav utjecaj pokazali su se kao nedostojni pokreta kojem pripadaju, gledajući osobni interes a ne širi interes društva a zapravo i cijelog čovječanstva.
Ova kratka crtica ni približno ne predočava njenu veličinu.
(22 veljače 1876 - 4 ožujka 1943)
Rođena kao Maria Ita Wegman u gradu Karawang (Zapadna Java) kao prvo dijete u obitelji. Smatra se da je s Rudolfom Steinerom utemeljila antropozofsku medicinu. Godine 1921. osnovala je prvu antropozofsku medicinsku kliniku u Arlesheimu, poznatu do 2014. kao klinika Ita Wegman. Godine 1923. pridružila se Izvršnom odboru reformiranog Antropozofskog društva. Šikanirana od ostalih 'dragih' kolega, dostojanstveno je sve otrpjela i pokazala se kao osobnost koja je sazrela u svojim duhovnim nastojanjima. Napadi na nju u stvari su bili napadi na antropozofiju i nakon njenog izbacivanja iz Odbora (također i gđice Vreede, u isto vrijeme), društvo se praktički rascijepilo. Većina onih u vrhu društva koji su imali nekakav utjecaj pokazali su se kao nedostojni pokreta kojem pripadaju, gledajući osobni interes a ne širi interes društva a zapravo i cijelog čovječanstva.
Ova kratka crtica ni približno ne predočava njenu veličinu.
Ludwig Polzer-Hoditz
(23 travnja 1869. Prag - 13 listopada 1945 Wien)
od 1917 do 1919. Graf von Polzer-Hoditz und Wolframitz
Najstariji sin u obitelji, odrastao je u Beču. Na prijedlog svog oca, člana Teozofskog društva, prvi put je slušao predavanje Rudolfa Steinera u Beču 1908. godine. 1917 bio je prvi kojeg je Steiner upoznao sa svojom idejom o trostrukoj socijalnoj strukturi, uz Otto Lerchenfelda i Walter Johannes Steina.
Godine 1935. pokušao je spriječiti raskol u Antropozofskom društvu; nakon što to nije uspio, dao je ostavku 1936. i do smrti radio kao publicist i predavač.
Kao i za Itu Wegman, ova kratka crtica ni približno ne predočava njegovu veličinu.
(23 travnja 1869. Prag - 13 listopada 1945 Wien)
od 1917 do 1919. Graf von Polzer-Hoditz und Wolframitz
Najstariji sin u obitelji, odrastao je u Beču. Na prijedlog svog oca, člana Teozofskog društva, prvi put je slušao predavanje Rudolfa Steinera u Beču 1908. godine. 1917 bio je prvi kojeg je Steiner upoznao sa svojom idejom o trostrukoj socijalnoj strukturi, uz Otto Lerchenfelda i Walter Johannes Steina.
Godine 1935. pokušao je spriječiti raskol u Antropozofskom društvu; nakon što to nije uspio, dao je ostavku 1936. i do smrti radio kao publicist i predavač.
Kao i za Itu Wegman, ova kratka crtica ni približno ne predočava njegovu veličinu.