Kako duhovni zadaci srednje i istočne Europe mogu biti ispunjeni ako netko nije načisto s pitanjem što su zapravo duše-naroda? Prokofiev je naviknut duhovno-znanstvena pitanja rješavati brzo i bez napora, ali ovdje njegove ideje postaju neočekivano složene. Njegova duša-naroda je postala previše mnogoslojna i s mnogo aspekata. Ali stvari mogu postati neugodne i za arhanđela također, pošto on sada posjeduje duševno tijelo koje se sastoji od mnoštva najrazličitijih i stalno mijenjajućih individualiteta. Kako Prokofiev razmatra stvari sa stajališta arhanđela, zatim sa stajališta kozmosa, i konačno sa stajališta duhovnih bića koja vode čovječanstvo, pojavljuju se kontradikcije. I pošto ne bi trebalo doći do anarhije u duši-naroda onakvoj kako ju je on zamislio, on odlučuje napraviti red u anđeoskoj oblasti (a time također i u duši-naroda) preko raspoređivanja anđela u skladu s različitim sferama odgovornosti ili u više manje jednostavno pregledne „kategorije“. (Nečega takvog se bio poduhvatio Swedenborg, o kome znamo da je bio reinkarnirani Ignacije od Loyole.)
Najprije, on predviđa tri stupnja evolucije anđela (VII, str. 123). Princip po kojem se stupnjevi pojavljuju – oni su kategorije – je zabavan. Prvoj kategoriji pripadaju anđeli „običnih ljudskih bića i svim njihovim različitim gradacijama“ (ibid.). Ovdje bi Prokofiev trebao sebi postaviti pitanje: što, sa stajališta duhovne znanosti, znači „običnih ljudskih bića u svim njihovim gradacijama“? On ne radi ništa manje nego postavlja klasifikaciju po rangu unutar oblasti anđela! Na kakvu gradaciju se ovdje misli? Je li to u vezi socijalnog statusa, doktorata, ili vojnog čina? Takvi koncepti nemaju mjesta u antropozofiji Rudolfa Steinera.
Drugoj kategoriji pripadaju anđeli „istaknutih“ ljudskih bića (ibid., str. 124). A čak i koncept istaknutih ljudskih bića je nepoznat u znanosti duha. Iako možda vrijedi spomenuti da je Otto Weininger napisao knjigu pod naslovom „Genij i mentalna konfuzija“!
Trećoj kategoriji pripadaju, prema Prokofievu, anđeli posvećenika.
„Među njima se mogu naći“ – informira nas – „najviše razvijeni anđeli, na primjer, anđeo čuvar Rudolfa Steinera, a također i anđeli čuvari drugih vodećih posvećenika“ (ibid., str. 123). Da se treća kategorija ne bi preklapala s drugom (ili prvom), posvećenike ne bi trebalo ubrajati među istaknute – a još manje među obične – ljude. Da Prokofiev zna mnogo o posvećenicima čovječanstva u svakom slučaju ne bi više trebalo biti iznenađenje. Može se postaviti pitanje: kakva je vrijednost ovakve apstraktne sheme čijim konceptima potpuno nedostaje kontura? Da li napredak ljudskog bića treba biti određen, ne po njemu samom, naporima njegova individualnog ‘Ja’, već nivoom njegova anđela u nizu rangova postavljenih od Prokofieva? – Ili, obrnuto, da li se anđeo na uzlaznim ljestvama penje više kada je povjereno mu ljudsko biće odradilo svoj put od kategorije „običnih“ do kategorije „istaknutih“ ljudi? Kakav kriterij određuje da li je ljudsko biće postalo istaknuto, ili je još obično? Da li je broj knjiga koje je osoba napisala, ono što je odlučujući faktor, ili je to njihova debljina? Po tom pitanju Prokofiev ne daje konkretne preporuke nebeskim silama vodiljama, i daje im prostora – unutar okvira koji daje – da djeluju po vlastitom nahođenju. U tom pogledu Prokofiev odstupa od katoličkog klera, koji sam odlučuje ovakve stvari, čak i ako se proces odluke može protegnuti stoljećima.
Prema Prokofievu prva kategorija anđela je još „na početku njihova razvoja“ (ibid., str. 124), dok se anđeli posvećenika pripremaju „da se popnu na slijedeći viši rang, onaj od arhanđela“ (ibid.). Prema Steinerovom istraživanju karme, ljudska bića koja su, u jednoj inkarnaciji prošla inicijaciju, ne moraju se nužno odmah potom inkarnirati kao „istaknuta ljudska bića“ – da koristimo izraz Prokofieva – već ponekad kao „obična“, jer moraju ispuniti određene zadatke koji nisu u direktnoj vezi s njihovom prethodnom inkarnacijom. Ali što se događa anđelima? – Da li su, nakon što su gotovo postigli rang arhanđela, učinili da se vrate na početak njihova razvoja? Prokofiev na to kaže: „U individualnom razvoju, a također i u općenitom povijesnom razvoju čovječanstva kao cjeline, te tri grupe duhova anđeoske oblasti odgovaraju približno stupnjevima razvoja duše-osjećaja, intelektualne ili duše razuma, i duše svijesti“ (ibid.). U ovoj izjavi ne može se pronaći greška, pošto je bez sadržaja. Ona dolazi od trivijalne činjenice da između dvije količine koje se sastoje od istog broja elemenata postoji numeričko podudaranje. S jednakom valjanošću se može držati da postoji podudaranje sa te tri anđeoske grupe u: glavi, ritmičkom i metaboličkom sustavu u ljudskom biću; Atma, Buddhi, Manas u odnosu a ljudski duh; lipanj, srpanj, kolovoz u odnosu na ljetne mjesece godine. I zašto formulacija „približno“? Da li je potrebna aproksimacija kada se računa do tri?
Ako njegovu zadnju tvrdnju razmotrimo s aspekta razvoja pojedinca, da li ćemo shvatiti da „obični“ ljudi razvijaju dušu osjećaja; posebno „istaknuti“ - kao što su Goethe i Schiller, preko čijeg se rada duh-naroda mogao obraćati ljudskim bićima (ibid., str. 123) – razvijaju dušu intelekta; a posvećenici dušu svijesti? Prema Rudolfu Steineru to nije tako, jer obična ljudska bića treće post-atlantske epohe razvijaju dušu osjećaja, ona četvrte dušu intelekta, a obična ljudska bića pete epohe razvijaju dušu svijesti. Posvećenici razvijaju još više članove.
Sada gornju izjavu pokušajmo ispitati s aspekta „povijesnog razvoja čovječanstva kao cjeline“ (ibid., str. 124). Kada Prokofiev drži da tri post-atlantske epohe o kojima se radi odgovaraju njegovim trima anđeoskim grupama, kome (ili čemu) odgovaraju prva, druga, šesta ili sedma post-atlantska epoha? Ako postoji podudaranje između epoha čovjekova razvoja i grupa unutar hijerarhija, tada i se u tim podudaranjima očekivala određena zakonita struktura, i sve hijerarhije epohe trebale bi imati dodijeljeno njihovo mjesto. Ali to nije slučaj.
Zaključujemo da je pokušaj Prokofieva da uvede novi poredak u anđeoski svijet neuspješan. Istražujući dalje shvaća se da, unutar druge kategorije, postoji još jedna druga kategorija, koja se sastoji od anđela „koji nisu anđeli čuvari pojedinih ljudskih bića“ (ibid.).
Ova druga druga kategorija je opet podijeljena u tri kategorije: glasnici, vođe (ljudskih) zajednica (ibid.) i – nazovimo ih radi sažetosti – „Bogovi naroda“. Tako imamo treću drugu kategoriju: anđele zajednica. Dakle kako ne bi gnjavili čitatelja s verbalnim, cjepidlačenjem izvještavajući o kategorijama Prokofieva, pokušati ćemo pomoću dijagrama uvesti reda u njegove kategorije:
Koliko je kategorija Prokofiev ukupno „našao“? Njegov odgovor je: sedam, jer on kaže: „kod svih sedam opisanih anđeoskih kategorija …“ (ibid., str. 125).
Da li on izostavlja veće „kategorije“ i broji samo manje u koje su one podijeljene? Ali ima ih samo šest. Ono što bi trebalo biti uključeno kao sedma kategorija on naziva, ne kategorija, već „grupa“. Ona se sastoji od bića koja zapravo „pripadaju hijerarhiji arhanđela“! Tako se sedma grupa anđela sastoji od onih arhanđela koji su „u duhu žrtve voljni raditi u duhovnom svijetu koji graniči s Zemljom, na istom nivou kao anđeli“ (ibid., str. 124). Shodno tome anđeoska oblast u shemi Prokofieva podijeljena je u šest (malih) „kategorija“ anđela i „grupe“ arhanđela – ne u sedam kategorija anđela.
Pogledajmo kako shvaća preostale tri ili četiri (ili što god je potrebno da ih dovede do broja sedam) kategorije anđela: „Anđeli-glasnici izvršavaju instrukcije duha-naroda u odnosu na razna ljudska bića koja pripadaju narodu“ (ibid.) – t. j. oni su nešto kao kozmički poštari. Ili bi anđeli čuvari također mogli preuzeti taj zadatak, možda? Zašto bi zasebna institucija anđela glasnika trebala biti postavljena? Rudolf Steiner ih ne spominje. On samo kaže da anđeli imaju odnos s čovjekovim životom duše, jer su „angažirani u transformaciju njegovog astralnog tijela u Manas … ali još nisu završili taj posao.
Ljudska bića su na početku tog posla… Tako u potpunosti shvaćaju sve što ljudska osobnost može doživjeti kroz tugu i radost“ (9.6.1910, GA 121). A sve to vrijedi za anđele općenito, ne samo za posebnu grupu. Ali kako anđeli s njihovom sviješću također dosežu sferu arhanđela služe kao posrednici između ljudskih bića i duha-naroda: „Oni primaju instrukcije duhova-naroda“ – kaže Rudolf Steiner – „i prenose ih u individualne duše…“ (ibid.). Nigdje ne govori o podjeli prema kojoj neki anđeli služe samo kao glasnici, a drugi kao anđeli čuvari.
U treću „drugu kategoriju“ anđela u sustavu Prokofieva spadaju „vođe ili ‘grupne-duše’ pojedinih ljudskih zajednica ili udruženja unutar sfere aktivnosti danog arhanđela-naroda“ (VIII, str. 124; istaknuo S. O. P.). Obični anđeli djeluju zajedno s individualitetima, i njihov je zadatak raditi s ciljem individualizacije. Bića anđela rade u astralnom tijelu ljudskih bića; ako bi anđeli radili kao duhovi grupe, to bi im dalo mogućnost raditi na razvoju osobina grupne-duše, time stvarajući dominaciju svijesti grupne-duše u odnosu na individualnu. Međutim, to bi bilo u konfliktu s zadatkom naše epohe.
Samo luciferski anđeli rade na taj način. Da li Prokofiev misli na njih, možda? Raditi s grupama zadatak je arhanđela, čija sfera aktivnosti je čovjekovo etersko tijelo. U naše vrijeme jedino nazadni duhovi se bave s razvojem grupne duševne prirode. (Postoje iznimke; ali njima bi se trebalo baviti odvojeno, i nisu povezani s temom Prokofieva.)
Daljnjoj trećoj kategoriji u sustavu Prokofieva pripadaju „oni anđeli čije djelovanje doseže izvan granica sfere aktivnosti Naroda“ (ibid.). Međutim, iz duhovne znanosti, znamo da tu nemamo posla ni s anđelima niti arhanđelima, već s Arhajima. Kakvu vrstu aktivnosti Prokofiev pripisuje „anđelima“? On kaže: „Ti anđeli uspostavljaju vezu između raznih naroda na nivou anđela“ (ibid.). Što bi to moglo značiti? „Na ljudskoj razini“ takve veze su realizirane preko diplomatskih predstavnika – t. j. preko ambasada. Možda se „ambasade“, modelirane prema zemaljskima, pojavljuju također i u oblasti anđela, i Prokofievi anđeli treće kategorije su imenovani za njihovo osoblje?
Do zanimljive opservacije dolazimo ako ove „kalkulacije“ Prokofieva usporedimo s onim što o sebi kaže u knjizi „Duhovni zadaci srednje i istočne Europe“. On u predgovoru kaže: „Knjiga može [također biti gledana] kao zadatak dodijeljen mi od Sudbine, koja me je učinila posrednikom između dva naroda. Stoga uzajamno razumijevanje tih naroda vidim kao jedan od mojih najvažnijih zadataka“ (str. 12). Ovdje bi se moglo poželjeti upitati Prokofieva: Zar ne bi bilo jednostavnije kazati sasvim direktno – „Moj anđeo čuvar nije anđeo kao kod drugih ljudi (obični, istaknuti, i inicirani), već anđeo (druge) treće kategorije, čija aktivnost prelazi granice naroda – drugim riječima, Arhaj“?
Zaista, nešto usporedivo s tim u vezi njegova odnosa s duhom vremena, Mihaelom, već je izraženo u njegovom autobiografskom eseju (cf. § 1.2.).
Zar ne bi mogli, pitamo se, kao dodatak Prokofievom osobnom „Arhaj-duhu-čuvaru“, također postojati i drugi „anđeli“ te vrste? Da, naravno. I Prokofiev nam o njima govori: „Toj grupi pripadaju mnogi od bogova, nama poznati u raznim mitologijama, koji su bili štovani od raznih naroda starine. (Tako je egipatski bog Tot bio štovan u Grčkoj kao Hermes a u Rimu kao Merkur“ (VIII, str. 124). Iz toga izvlačimo da je jedno te isto biće bilo poznato u Egiptu kao Tot, u Grčkoj kao Hermes, i u Rimu kao Merkur, t. j. to je Biće „ostvarilo vezu između različitih naroda“, i to radi do danas. Prema Rudolfu Steineru, Hermes – ili Tot, kako su ga zvali egipćani – bio je osobnost koja je jednom bila učenik Zaratustre, i od njega primila mudrost Sunca i moć prosudbe, i kasnije se pojavila u oblasti znanosti. Nakon toga ovaj učenik se pojavio u astralnom tijelu žrtvovanom od njegova učitelja, kao Hermes, veliki učitelj i mudrac egipatskih misterija (cf. 15.2.1909, GA 109 i 2.9.1910, GA 123). Da je Hermes anđeo koji uspostavlja vezu između naroda – o tome Rudolf Steiner nije rekao ništa, to je „otkriveno“ od Prokofieva. Ali Rudolf Steiner jest govorio nepogrešivim izrazima o biću hijerarhija koje je u drevnim religijama također bilo poznato kao Hermes ili Merkur (cf. 4.1.1918, GA 180).
On kaže: „Bog Merkur je arhanđeosko biće“ (1.6.1924, GA 236). Tako se Prokofieva schema anđeoske oblasti, pri pobližem pregledu, rastvorila ni u što.
Da li on izostavlja veće „kategorije“ i broji samo manje u koje su one podijeljene? Ali ima ih samo šest. Ono što bi trebalo biti uključeno kao sedma kategorija on naziva, ne kategorija, već „grupa“. Ona se sastoji od bića koja zapravo „pripadaju hijerarhiji arhanđela“! Tako se sedma grupa anđela sastoji od onih arhanđela koji su „u duhu žrtve voljni raditi u duhovnom svijetu koji graniči s Zemljom, na istom nivou kao anđeli“ (ibid., str. 124). Shodno tome anđeoska oblast u shemi Prokofieva podijeljena je u šest (malih) „kategorija“ anđela i „grupe“ arhanđela – ne u sedam kategorija anđela.
Pogledajmo kako shvaća preostale tri ili četiri (ili što god je potrebno da ih dovede do broja sedam) kategorije anđela: „Anđeli-glasnici izvršavaju instrukcije duha-naroda u odnosu na razna ljudska bića koja pripadaju narodu“ (ibid.) – t. j. oni su nešto kao kozmički poštari. Ili bi anđeli čuvari također mogli preuzeti taj zadatak, možda? Zašto bi zasebna institucija anđela glasnika trebala biti postavljena? Rudolf Steiner ih ne spominje. On samo kaže da anđeli imaju odnos s čovjekovim životom duše, jer su „angažirani u transformaciju njegovog astralnog tijela u Manas … ali još nisu završili taj posao.
Ljudska bića su na početku tog posla… Tako u potpunosti shvaćaju sve što ljudska osobnost može doživjeti kroz tugu i radost“ (9.6.1910, GA 121). A sve to vrijedi za anđele općenito, ne samo za posebnu grupu. Ali kako anđeli s njihovom sviješću također dosežu sferu arhanđela služe kao posrednici između ljudskih bića i duha-naroda: „Oni primaju instrukcije duhova-naroda“ – kaže Rudolf Steiner – „i prenose ih u individualne duše…“ (ibid.). Nigdje ne govori o podjeli prema kojoj neki anđeli služe samo kao glasnici, a drugi kao anđeli čuvari.
U treću „drugu kategoriju“ anđela u sustavu Prokofieva spadaju „vođe ili ‘grupne-duše’ pojedinih ljudskih zajednica ili udruženja unutar sfere aktivnosti danog arhanđela-naroda“ (VIII, str. 124; istaknuo S. O. P.). Obični anđeli djeluju zajedno s individualitetima, i njihov je zadatak raditi s ciljem individualizacije. Bića anđela rade u astralnom tijelu ljudskih bića; ako bi anđeli radili kao duhovi grupe, to bi im dalo mogućnost raditi na razvoju osobina grupne-duše, time stvarajući dominaciju svijesti grupne-duše u odnosu na individualnu. Međutim, to bi bilo u konfliktu s zadatkom naše epohe.
Samo luciferski anđeli rade na taj način. Da li Prokofiev misli na njih, možda? Raditi s grupama zadatak je arhanđela, čija sfera aktivnosti je čovjekovo etersko tijelo. U naše vrijeme jedino nazadni duhovi se bave s razvojem grupne duševne prirode. (Postoje iznimke; ali njima bi se trebalo baviti odvojeno, i nisu povezani s temom Prokofieva.)
Daljnjoj trećoj kategoriji u sustavu Prokofieva pripadaju „oni anđeli čije djelovanje doseže izvan granica sfere aktivnosti Naroda“ (ibid.). Međutim, iz duhovne znanosti, znamo da tu nemamo posla ni s anđelima niti arhanđelima, već s Arhajima. Kakvu vrstu aktivnosti Prokofiev pripisuje „anđelima“? On kaže: „Ti anđeli uspostavljaju vezu između raznih naroda na nivou anđela“ (ibid.). Što bi to moglo značiti? „Na ljudskoj razini“ takve veze su realizirane preko diplomatskih predstavnika – t. j. preko ambasada. Možda se „ambasade“, modelirane prema zemaljskima, pojavljuju također i u oblasti anđela, i Prokofievi anđeli treće kategorije su imenovani za njihovo osoblje?
Do zanimljive opservacije dolazimo ako ove „kalkulacije“ Prokofieva usporedimo s onim što o sebi kaže u knjizi „Duhovni zadaci srednje i istočne Europe“. On u predgovoru kaže: „Knjiga može [također biti gledana] kao zadatak dodijeljen mi od Sudbine, koja me je učinila posrednikom između dva naroda. Stoga uzajamno razumijevanje tih naroda vidim kao jedan od mojih najvažnijih zadataka“ (str. 12). Ovdje bi se moglo poželjeti upitati Prokofieva: Zar ne bi bilo jednostavnije kazati sasvim direktno – „Moj anđeo čuvar nije anđeo kao kod drugih ljudi (obični, istaknuti, i inicirani), već anđeo (druge) treće kategorije, čija aktivnost prelazi granice naroda – drugim riječima, Arhaj“?
Zaista, nešto usporedivo s tim u vezi njegova odnosa s duhom vremena, Mihaelom, već je izraženo u njegovom autobiografskom eseju (cf. § 1.2.).
Zar ne bi mogli, pitamo se, kao dodatak Prokofievom osobnom „Arhaj-duhu-čuvaru“, također postojati i drugi „anđeli“ te vrste? Da, naravno. I Prokofiev nam o njima govori: „Toj grupi pripadaju mnogi od bogova, nama poznati u raznim mitologijama, koji su bili štovani od raznih naroda starine. (Tako je egipatski bog Tot bio štovan u Grčkoj kao Hermes a u Rimu kao Merkur“ (VIII, str. 124). Iz toga izvlačimo da je jedno te isto biće bilo poznato u Egiptu kao Tot, u Grčkoj kao Hermes, i u Rimu kao Merkur, t. j. to je Biće „ostvarilo vezu između različitih naroda“, i to radi do danas. Prema Rudolfu Steineru, Hermes – ili Tot, kako su ga zvali egipćani – bio je osobnost koja je jednom bila učenik Zaratustre, i od njega primila mudrost Sunca i moć prosudbe, i kasnije se pojavila u oblasti znanosti. Nakon toga ovaj učenik se pojavio u astralnom tijelu žrtvovanom od njegova učitelja, kao Hermes, veliki učitelj i mudrac egipatskih misterija (cf. 15.2.1909, GA 109 i 2.9.1910, GA 123). Da je Hermes anđeo koji uspostavlja vezu između naroda – o tome Rudolf Steiner nije rekao ništa, to je „otkriveno“ od Prokofieva. Ali Rudolf Steiner jest govorio nepogrešivim izrazima o biću hijerarhija koje je u drevnim religijama također bilo poznato kao Hermes ili Merkur (cf. 4.1.1918, GA 180).
On kaže: „Bog Merkur je arhanđeosko biće“ (1.6.1924, GA 236). Tako se Prokofieva schema anđeoske oblasti, pri pobližem pregledu, rastvorila ni u što.