Nešto krajnje zlo i opako je na putu
Parodija počinje: o tom nema sumnje
F. Nietzsche: Prolog ,,Radosna znanost ”
Prokofiev neumorno i neprestano antropozofskom društvu dodjeljuje zadatke. To je otišlo toliko daleko, da on objavljuje programske članke u obliku brošure, u čijim naslovima se pojavljuje fraza ,,Zadaci antropozofskog društva”, ali stidljivo se skrivajući iza riječi: ,,Iz istraživanja karme od strane Rudolfa Steinera” (VI). On društvu nameće njegove vlastite osobne programe, kombinirajući zajedno izbor iz izjava Rudolfa Steinera i reinterpretirajući ih na svoj način.
U njegovim knjigama on objašnjava tko su pravi antropozofi, i u čemu leži stvarno i dublje značenje neke izjave Rudolfa Steinera; on odlučuje tko je ispravno shvatio značenje božićnog zasjedanja, ali također i tko ga ne razumije — a stoga i glavnu srž antropozofije — uopće [I, str. 454]; kaže nam kako bi trebali, kao pravi antropozofi, djelovati u vezi ovoga ili onoga; kako trebamo misliti; što bi trebali osjećati i raditi, a čak i što mi trebamo ,,da bi ispunili našu karmu” (VI, str. 30). On nas zatrpava raznim pozivima na djelovanje i sloganima, govoreći čas u ime Rudolfa Steinera, čas u ono od Duha vremena, čas u ono od samog Mihaela.
Ovdje bi željeli staviti samo jedan od tih grandioznih apela iz njegove prve knjige: ,,Aktivirajmo unutar sebe ‘mihaelovu misao’, tako da ona u nama može postati odjekujuća riječ svijeta, koja se izlijeva od mihaelove halje od svijetla i u kojoj se on pred nama pojavljuje kao veliki [uzvišeni] vođa novih misterija, i, u našoj želji da položimo dodekaedarski kamen ljubavi u naša srca, poziva nas s njegovim ‘mudrim pokazivanjem’ [mudrošću-ispunjen znak], njegovom gestom, opominjući nas: opet da doživimo blagdan Duhova kao svjetsku poruku antropozofije; da primimo ‘riječ ljubavi’ u naše duše, tako da ‘sveta volja svjetova’, u kojoj živi volja eterskog Krista, može biti realizirana na Zemlji.
[Ova činjenica (t.j. ovaj poziv)] je da će se kulminacija antropozofije dogoditi krajem ovog stoljeća kao svjetski dan Duhova, kao pravi blagdan Duha svetog ... Mi smo pozvani da svjesno sudjelujemo u toj kulminaciji” (I, str. 381 [str. 419-420]; naglasio S.O.P.). S gornjim citatom nećemo nastaviti dalje, premda bi to bilo vrijedno. Čitatelj je pozvan da ponekad sam otvori knjigu i da samo iz ovog pasusa izvuče ,,prosvjećivanje”. Ako radeći to ne padne u san niti entuzijastički plješće, preporučili bi još nekoliko primjera, uzetih iz brošure ,,Zadaci antropozofskog društva” (VI).
Na str. 32 [str. 38] čitamo: ,,[I jedino kroz ispunjenje ovog zadatka za antropozofa će biti moguće vidjeti sebe kao] pravog Mihaelita, [kao sljedbenika i slugu Mihaela. Ali to se može postići jedino ako se sljedeće uzme u obzir]...” Prokofiev nastavlja propisivati kako se postaje ,,pravi Mihaelit”: ,,Mihael danas teži u Opće antropozofsko društvo unijeti snage karmičkog ostvarenja” (a on mu je to rekao ,,jučer”?). Na str. 33 [str. 39]: ,,I ako mi danas osjećamo da snage bratstva u [antropozofskom] društvu nisu dovoljno jake, tada smo obvezni (svi mi zajedno, pod pritiskom ‘našeg’ kolektivnog kategoričkog imperativa) iskreno priznati da još nismo proželi sebe (svi mi zajedno, kao grupna-bića) u dovoljnom stupnju s Mihael-voljom ... Jer ako smo uspjeli [kao antropozofi] tijekom faze našeg života od 28 do 49 godine [raditi s potrebnim intenzitetom na ispunjenju naše karme — i to posebno u shvaćanju] impulsa bratstva koji nas sve ujedinjuje (nova definicija koncepta karme), tada u slijedećem periodu od 42-ge [49-te] do 63-e godine ćemo moći, uz pomoć Druge hijerarhije, razviti golemu kreativnu snagu na svim poljima života, iznad svega u socijalnoj oblasti.” Tako piše osoba koja je jedva dostigla njenu 40-godinu.*
* Ovdje bi napomenuli da, dok se čitaju,,radovi” Prokofieva uvijek se ima osjećaj, kada govori od sebe, da se sve to pročitalo negdje kod Rudolfa Steinera (i zato je površni čitatelj tako voljan vjerovati sve što Prokofiev podučava), premda u vezi drugog i s drugačijim značenjem. Ako se netko pita što je pročitao kod Rudolfa Steinera što ga podsjeća na stvari u gore citiranom pasusu, tada se sjeti da je Rudolf Steiner rekao da ljudsko biće u djetinjstvu živi u elementu jednakosti, sredinom života u onom od bratstva, a krajem života u elementu slobode; da je Krist gospodar karme i donosi impuls bratstva u socijalne odnose; da su se različite karmičke struje spojile u antropozofskom društvu, itd. Može se pojaviti utisak, da je netko napunio čipove humanitarnih informacija u kompjuter i potom na njih primijenio programe namijenjene za matematičke proračune.
Dakle, ako je karma impuls prema bratstvu koji će nas uskoro sve ujediniti, a impuls prema bratstvu koji će nas uskoro sve ujediniti — karma, onda bi svi od nas koji su mlađi od 49 željeli, kao antropozofi, nešto dodati sloganu koji poziva na ispunjenje karme u ime cvjetanja bratstva: ,,Živjela sloboda, jednakost — i karma!”
Str. 36 [str. 421 ,,[Iz onog što je ovdje rečeno (od Prokofieva) proizlazi na nas] najvažniji zadatak dodijeljen [svim] njegovim učenicima kroz istraživanje karme Rudolfa Steinera, i koji (u određenom stupnju) mora biti ispunjen prije kraja stoljeća ... To je ono što Mihael danas očekuje od antropozofskog društva.” — Takav je zaključak izveden od Prokofieva u njegovoj brošuri.
Čitatelj neće imati poteškoća pronaći desetke ovakvih primjera u knjigama i predavanjima Prokofieva. Već njegova prva knjiga podsjeća na određena mjesta u programima objavljenim od vrhunskih političara prije izbora. Kroz njegove strastvene govore nepogrešivo svjetluca osobina ideologizirane svijesti; pojava koja možda nije tako dobro poznata na Zapadu, ali koju lako prepoznaju nekadašnji sovjetski stanovnici — oni, naravno, koji još nisu zbunjeni novom ideologijom. Pošto sloganima Prokofieva nedostaje kognitivni sadržaj, još bolje postižu svoj cilj. Jer cilj svakog slogana je paraliziranje individualne ‘Ja’-svijesti.
Tko smo to ,,mi” koji ,,moraju” napraviti ovo ili ono? U kojoj kozmičkoj sferi se može naći taj neiscrpan izvor kategoričkog imperativa koji nam, preko Prokofieva, dodjeljuje naše zadatke? Antropozofsko društvo ne bi trebala biti sekta koja izvlači grupna mišljenja i u kojoj se netko podčinjava kolektivnoj dužnosti, već zajednica u kojoj je ostvaren princip etičkog individualizma. Tu ljudsko biće stječe, putem duhovno znanstvene spoznaje, vlastitu moralnu intuiciju koja određuje njegova djela, odgovornosti za koje se osobno brine.
Rudolf Steiner: ,,Kada to ‘mi’ nestane, tada nemamo sve u društvu kako sjede takoreći na jezercu od kojeg je svatko podržan i na čiji autoritet se može pozvati kada je nužno. Međutim ako unutar društva mora predstaviti svoje mišljenje i, iznad svega, sebe, tada također osjeća odgovornost za ono što govori kao odvojena individua, kao individualnost” (16.6.1923, GA 258). Ovo je ono što je Rudolf Steiner očekivao od antropozofskog društva. Ali to društvo je pustilo da bude pretvoreno u stado ovaca. A danas se moramo upitati: Zašto sve ove godine nitko nije pitao Prokofieva: ,,Tko ti je dao autoritet da nam dodjeljuješ zadatke?”
Rudolf Steiner je to napravio s obzirom na antropozofsko društvo kao cjelinu. I osim toga, Rudolf Steiner je Učitelj (quod licet Jovi non licet bovi — što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu). Ako netko želi ljudima dodijeliti zadatke, njegovo pravo da to radi mora biti jasno dokazivo. Izjave kao što je ,,ovo je ono što Mihael danas želi”, u ovom slučaju nisu dovoljne. Antropozof bi također trebao pružiti dokaz svoje kompetencije u osnovnim pitanjima znanosti duha prije nego mu je dopušteno govoriti o ispunjavanju dužnosti od strane drugih. ,,Onaj tko je sklon raditi osobnu promidžbu ne može, u isto vrijeme, biti okultist!” —kaže Rudolf Steiner (31.8.1912, GA 138). U slučaju Prokofieva to je davno riješeno. To na njega ne utječe ni na koji način.