Predavanja

Rudolfa Steinera

Irina Gordienko - S.O.P. - mit i stvarnost

7. Prokofiev kao obnovitelj misterija

7.3. Utrka za budućnost - "Rasa koja dolazi"



Sada bismo željeli raspraviti daljnji aspekt Prokofieva koncepta božićnog zasjedanja. To je njegova na prvi pogled budalasta teorija o formiranju nove, mihaelske, rase od članova antropozofskog društva. Ali i ovdje također imamo posla s pokušajem, dalekosežnim po posljedicama, izobličenja onog što znamo kao mihaelski impuls za naše vrijeme i smještanje toga u službu elitističkog grupnog egoizma.

Znamo da impulsi Duha-vremena imaju univerzalne ljudske osobine. Oni su valjani za svakog tko živi u dotičnom vremenskom periodu, bez obzira pripada li on/ona ovoj ili onoj grupi ljudskih bića. Upravo u tom univerzalnom ljudskom smislu Rudolf Steiner govori o ,,rasno-oblikujućim impulsima” Mihaela; i svatko tko ima unutarnji odnos s impulsima Duha-vremena može sudjelovati u ,,zajednici mihaelita”.

Ova priopćenja Rudolfa Steinera u vezi djela Duha-vremena, od Prokofieva su korištena u restriktivnom smislu kada kaže: ,,Rasno-oblikujući impulsi Mihaela, koji su do tada radili samo iz nadčulnog svijeta u antropozofski pokret, od tada su mogli strujati u antropozofsko društvo, dolje u fizička tijela njegovih članova. S time je položen temelj, prave zajednice Mihaela na Zemlji. Govoriti o ovome u zemaljskom smislu nije bilo moguće prije božićnog zasjedanja (premda je novi Duh-vremena bio aktivan od 1879). Dakle od božićnog zasjedanja imamo zajednicu Mihaela na fizičkom planu, koja je različita od svih ostalih sadašnjih i prošlih zajednica. To je zajednica koja čini ne samo duhovno, već duhovno-fizičko jedinstvo, i koja će se u budućnosti sve više razvijati ... do točke gdje će ‘rasna’-obilježja postati izvana vidljiva. U tom smislu je božićno zasjedanje pravi portal pojavljivanja Mihael-rase u svijetu” [I, str. 378-379] (cf. str. 343-344).

U drugom pasusu Prokofiev entuzijastički objavljuje: ,,tu je skrivena tajna novih mihaelskih misterija, tajna koja je povezana s pojavljivanjem nove rase mihaelita!” I dalje: ,,Jer bi trebali biti potpuno svjesni okultne stvarnosti koja stoji iza riječi: ‘Na Zemlji će nastati nova rasa!” (ibid., str. 346, 347 [str. 381]).

Pokušajmo ,,postati svjesni” ,,okultne stvarnosti” iza mitoloških slika Prokofieva. Iznad svega smo pogođeni jednom stvari: toj ,,novoj rasi”, toj ,,zajednici Mihaela” mogu pripadati jedino oni, koji su članovi Općeg antropozofskog društva. A na str. 346 [str. 381] Prokofiev kaže da se na Božićnom zasjedanju, po prvi puta u razvoju Zemlje, samo Biće antropozofije, njegova središnja ezoterijska jezgra, njegovo ‘Ja’, manifestiralo; da je to stvarno rođeno na Zasjedanju, kao ,,grupno-’Ja’ nove zajednice mihaelita”. Ovo grupno-’Ja’ je formiralo duhovni temelj koji ujedinjuje sve (članove), i moglo je raditi kao potpuno ,,novi rasno formirajući princip upravo dolje u fizičkom tijelu svakog pojedinog antropozofa”. I zatim dolazi definicija koja kaže da je to grupno-’Ja’ sami Duh-vremena Mihael. (Ovdje se više nećemo baviti apsurdnošću teorije prema kojoj se, tijekom Božićnog zasjedanja, Mihael manifestirao ,,po prvi puta u ljudskom razvoju” i prije tog Zasjedanja antropozofija nije imala središnju ezoterijsku jezgru. U § 3.3. to smo već raspravljali; ono što nas zanima sada to je buduća rasa.) U fusnoti u poglavlju 7 [str. 522] on dodaje da je impuls Božićnog zasjedanja — kako ga je on okarakterizirao — ,,temeljni kršćanski impuls našeg vremena”.

A na strani 454 čitamo slijedeće: ,,U tom smislu, strujeći tako iz dubokog nerazumijevanja u odnosu na Božićno zasjedanje, i otuda na središnju jezgru antropozofije kao cjeline (naglasila I.G.; prije je rekao, da je ta ‘središnja jezgra’ Duh-vremena Mihael), karakterističan je stav onih ljudi, koji su više ili manje intenzivno uključeni u antropozofiju, ali na kraju se ipak ne pridruže Općem antropozofskom društvu.”Iz ovoga zaključujemo: Bilo tko, tko se nije pridružio Općem antropozofskom društvu uopće nije povezan (jer nedostaje dublje razumijevanje) sa središnjom jezgrom antropozofije kao cjeline, a time ni s vodećim Duhom-vremena i njegovom zajednicom; taj odnos također nedostaje i s ,,temeljnim kršćanskim impulsom našeg vremena”, pošto on proizlazi od Božićnog zasjedanja. Takvi ljudi također nemaju odnos s njihovim vremenom,  pošto Duh-vremena ograničava njegovu aktivnost isključivo na antropozofsko društvo. Ali čemu tada njihovo življenje? Jedino za što bi mogli možda biti korisni je da onečiste nebesa!

Ali tkogod se pridruži antropozofskom društvu direktno pripada ,,izabranom narodu”, ,,rasi budućnosti”, i njegovom Maniju koji na ,,svoju ruku” okuplja sa cijelog globusa. Međutim, radeći tako, riskira pripisivanje sebi mihaelskog impulsa, kroz korištenje staromodnih, lažnih sredstava — igra na ljudsku taštinu i pripadanje elitističkoj grupi.

Ideja je zaista popularna, ali nije nova. Davno je postojao, kao što znamo, izabrani narod Izraela (što nije bilo ,,rasa”). Njihov zadatak pripreme tijela Krista je bio izvršen. Ali kada se Krist, Bog individualnog ‘Ja’, pojavio, taj narod ga nije mogao primiti, jer je grupno-’Ja’ prevladalo. Narod Izraela je bio zadnji legitimni ,,izabrani narod”. Od Misterija na Golgoti jedino pojedinci su legitimno izabrani.

Impulsi koji su postali zastarjeli zahvaćeni su od nazadnih duhova i rade na stvaranju ,,izabranih” naroda, sekti i zajednica. Tako se pojavio, na primjer, Narod Crkve. U pozadini je na djelu ista ideja, jedino primijenjena na Crkvu. To je: izvan Crkve, nisu kršćani. Tamo je: izvan Općeg antropozofskog društva — nema shvaćanja impulsa božićnog zasjedanja, koji je temeljni kršćanski impuls našeg vremena. Gdje je tu razlika? Jezuiti žele stvoriti izabrani narod pomoću kolektivne sugestije. Principi su: grupna svijest i bezuvjetna pokornost vrhovnom autoritetu — u ovom slučaju Papi.

Jedan drugi primjer je posebno poznat građanima bivšeg Sovjetskog saveza: ,,Sovjetski narod — nova povijesna zajednica koja ranije nikada nije postojala”. Tu je korištena ista tehnika — sugestija, grupna-svijest, bezuvjetna podložnost ideologiji.

I konačno se pojavljuje i naš ideolog. Živeći kratko vrijeme u Sovjetskom savezu, mogao je apsorbirati dovoljno emanacija kreatora nove sovjetske ,,rase”, one povijesne zajednice koja je stopljena s uniformnom ideologijom koja vrijedi za sve. Da li je to ono odakle dolazi njegova slično-zvučeća nova i prethodno nepostojeća  ,,zajednica Mihaela”? Ali u kojem smislu je ona ,,mihaelska”?

Svatko upoznat s antropozofijom znade da, prema Rudolfu Steineru, u ovom dobu Mihaela od odlučujuće važnosti nisu grupe ljudskih bića, već ljudski pojedinci (25.12.1919, GA 195), pošto Mihael bdije, u najužem smislu, nad individualnom slobodom ljudskog bića. Kako on može biti grupno-’Ja’ zajednice kakvu je opisao Prokofiev, zajednice koja, s prigušenom ‘Ja’-sviješću, prelazi Prag duhovnog svijeta u stanju spavanja i kao grupa? Rođenje grupnog-’Ja’ u takvoj zajednici je katastrofalan događaj. Ono samo može pasti kao plijen nazadnog duha. Iz toga izvire oblast bespomoćnosti i smrti, o kojoj Prokofiev govori ,,en passant” u njegovoj knjizi ,,Okultni značaj opraštanja”. I potpuna je obmana željeti naći analogiju između njegove ,,zajednice’ i one od kristova apostola. Jer ,,Krist je takvo Biće koje nikada ne zaposjeda grupe, koje nikada ne postaje uključeno u grupe bilo koje vrste,” kaže Rudolf Steiner. ,,Krist je Biće koje ne poznaje nikakve grupe, koje poznaje jedino pojedince; i onaj tko vjeruje da se bilo kakva veza može uspostaviti unutar grupe uz pomoć Krista, krivo razumije Krist-Biće. Jer duh može uskrsnuti samo u pojedinom ljudskom individualitetu. Duh može uskrsnuti jedino ako je mogućnost razvoja dana ljudskim jedinkama” (28.3.1921, GA 203). Iz tog razloga čovječanstvo budućnosti će, prema Rudolfu Steineru, biti izgrađeno na prirodi individualnog ‘Ja’ (a ne zajednice s grupnom sviješću).

Prokofiev je revidirao povijest Božićnog zasjedanja (sovjetski ideolozi su također stalno revidirali povijest u skladu s ,,trenutnim potrebama”), i dok tobože predstavlja njene impulse, on stvara rasnu grupu. Njene značajke nisu upečatljive po njihovoj originalnosti, i lako su prepoznatljive pažljivom promatraču. One su: masovno uranjanje u san, pripadanje grupnoj svijesti, i slijepa servilnost prema određenim ,,impulsima obnove”.