Što je još ostalo za reći u zaključku? - Sve u svemu, ne mnogo. Dragi antropozofski prijatelji, antropozofski orijentirane dame i gospodo, nije pitanje o tome da li knjiga S.O.Prokofjeva sadrži istinu ili zabludu. U njegovim knjigama (knjigama Prokofijeva, prim. prev.) sadržane su duboke zablude, lažne ideje i ogromna masa slavenskog otpada. To ne samo što ne popularizira, ne razvija ideje Rudolfa Steinera, nego čak iskrivljuje, profanira i gradi ogromnu opoziciju učenju antropozofije. Zbog toga je svim sljedbenicima i vatrenim poklonicima Prokofieva, knjige Rudolfa Steinera nužno iznijeti na potkrovlje ili u podrum i ostaviti ih tamo u sigurne sanduke. Prije ili poslije, njih očekuje ozbiljna duševna drama. Kriza će izbiti u trenutku kada shvate da je "učenje" Sergeja Prokofieva nespojivo sa učenjem Rudolfa Steinera. Prokofiev - to je jednostavno klasičan primjer pogrešnog shvaćanja okultnog puta, uzrokovano osobnim ambicijama i drugim sličnim pobudama. Prokofiev se takoreći približio svim greškama i narušavanjima zdravog okultnog razvoja, na koje je tako mnogo upozoravao Rudolf Steiner. Ukoliko se želi ostati antropozofom, može se jedino biti nepomirljiv protivnik Prokofieva. Knjige, slične ovoj, ili gospodina Vimbauera, ne bi bilo potrebe pisati, da je već poslije izlaska prvog rada Prokofieva, iz antropozofske jezgre došla zakonita kritika koja bi stvari postavila na svoje mjesto. Ali, to se nije dogodilo. Naprotiv, pojavio se bum, smutnja i tendencija grupne samoodrživosti. I sada mi riskiramo, da bilo koji čovjek iz vanjskog svijeta (izvan antropozofskog pokreta, prim. prev.), proniknuvši jednom u ono što je proisteklo, slegne ramenima i kaže: neko strano Udruženje i komični članovi su ga zaposjeli! Takvu smo mi predstavu o antropozofskom radu stvorili kod vanjskog svijeta. Ipak, nešto bi se moglo i popraviti. Radi zdrave promjene u Antropozofskom društvu i Antropozofskom pokretu, potrebno je jasno i otvoreno priznati: da, bilo je grešaka, upali smo u veliko iskušenje, ali smo smogli snage da to shvatimo. I neka naše pogreške posluže kao osvješćenje potomcima. Što se tiče Istoka i Zapada, karakter njihovih kulturnih prožimanja okarakterizirao je Rudolf Steiner. Na Istoku je potrebno da se "upali" ono što se "formira na Zapadu". A ukoliko na Zapadu bude "plamtjelo" ono što se "formira" na Istoku, kultura će loše proći. Duševnu toplinu, vatru duše potrebno je raspaliti na Istoku, da bi duh bio darivan. Ali osnaživanje misaonih formi, filigranska obrada mišljenja - to je potrebno naučiti na Zapadu, kada on, razumije se, bude na visini zadatka, a ne kada upadne u kolektivno bezumlje.