Danas ćemo više dati naglasak na okultnu stranu jučerašnje opservacije. Četiri post-atlantske kulture nekako moraju biti odraz velikih kozmičkih događaja u dušama ljudskih bića kako su se događali u povijesnom nizu. Međutim, počevši s trinaestim ili četrnaestim stoljećem naše kulturalne epohe, takvo odražavanje se više ne odvija jer vanjske događaje u ljudskoj evoluciji treba pratiti do dubljih razloga.
Znamo da su eterska tijela velikih atlantskih posvećenika bila sačuvana za sedam svetih Rishi-a, i također znamo da su eterska i astralna tijela Zaratustre bila utkana u ona od Mojsija i Hermesa. Uvijek je postojala mogućnost da takva eterska tijela, koja su bila kultivirana i pripremljena od posvećenika, mogu dalje biti korištena u duhovnoj ekonomiji svijeta. Ali odvijale su se i druge stvari. Za posebno važne osobnosti, takva eterska tijela su formirana u višim svjetovima. Kada je netko bio posebno važan za misiju čovječanstva, etersko i astralno tijelo je bilo istkano u višim svjetovima i bilo utisnuto na tu osobnost.
To je ono što se dogodilo u slučaju Šema koji je zaista bio povezan s cijelim plemenom Semita. Za takvog plemenskog pretka skovano je posebno etersko tijelo, i tim procesom je postao vrsta dvostruke osobnosti. Modernom umu može zvučati fantastično, ali osobnost kao Šem vidovnjak bi vidio kao što bi vidio i obično ljudsko biće s njegovom ili njenom aurom; ali potom također i na takav način kao da je više biće koje se iz viših svjetova širi dolje potpuno ispunilo njegovo etersko tijelo i kao da aura postaje posrednik između te osobnosti i višeg svijeta. Međutim, prebivajući u ljudskom biću, takvo božansko biće, ima veoma posebnu moć: može umnažati takvo etersko tijelo, i umnožena eterska tijela potom formiraju mrežu koja je stalno utkana u potomke. Tako su potomci Šema primili otiske kopije njegova eterskog tijela. Međutim, misterijski centri su držali ne samo umnožene kopije već također i etersko tijelo samog Šema. Svaka osobnost koja je trebala dobiti posebnu misiju morala je koristiti to etersko tijelo ako je željela moći komunicirati sa semitskim narodom, slično načinu na koji je veoma obrazovani Europljanin morao naučiti jezik Hottentota ako je želio s njima komunicirati. Prema tome, osobnost s posebnom misijom morala je u sebi nositi pravo etersko tijelo Šema da bi mogla komunicirati sa semitskim narodom. Takva osobnost je, na primjer, bio Melchizedek: mogao se pokazati Abrahamu jedino u eterskom tijelu Šema.
Sada se nešto moramo upitati. Ako nam je tek sada, u petoj post-atlantskoj kulturalnoj epohi, moguće razviti razumijevanje za kršćanstvo, kakva je bila situacija u ostatku grčko-latinske ere, koja je trajala do trinaestog i četrnaestog stoljeća? Odvio se misteriozan, okultni proces. Krist je živio samo tri godine u ovojima Isusa iz Nazareta, koji je bio tako uzvišena individualnost da je u dobi od trideset mogao napustiti fizički svijet kada se nad Njegovom glavom pojavila golubica tako da je mogao ući u duhovni svijet. Od kada je Krist-individualnost živjela u fizičkom tijelu, ispunila je tri visoko razvijena tijela Isusa. Nevidljivo za fizičko oko, ona su sada bila umnožena kao i prije u slučaju eterskih tijela Šema tako da su eterska i astralna tijela Isusa iz Nazareta bila dostupna od vremena kada je umro na križu. To nema veze s Njegovim egom; on je prešao u duhovni svijet i nakon toga se više puta utjelovio.
Vidimo kako su kršćanski pisci u prvih nekoliko stoljeća nakon Krist-događaja još radili na osnovu oralne tradicije koja je bila prenošena od učenika apostola, koji su pridavali veliku važnost direktnom, fizičkom prijenosu Krist-događaja. Međutim, to ne bi bila dovoljna osnova za kasnija stoljeća, i zato su kopije eterskog tijela Isusa iz Nazareta bila utkana u posebno eminentne glasnike kršćanske poruke počevši od šestog i sedmog stoljeća. Jedan takav glasnik je bio Augustin, koji je u njegovoj mladosti prošao kroz ogromne borbe. Međutim, tek kada je impuls eterskog tijela Isusa iz Nazareta počeo na značajan način u njemu raditi on je postao uključen u kršćanski misticizam na vlastitu inicijativu. Njegovi spisi se mogu razumjeti jedino u tom svjetlu. Mnoge druge osobnosti u svijetu, kao što je Columban, [Napomena 40] Gallus, [Napomena 41] i Patrik, [Napomena 42] nosile su u sebi takvu kopiju eterskog tijela Isusa i stoga bili u položaju da šire Kršćanstvo i grade most od Krist-događaja do narednih vremena.
Nasuprot tome, vidimo ljudska bića čija astralna tijela su u jedanaestom i dvanaestom stoljeću primila astralno tijelo Isusa iz Nazareta. Takva osobnost je bio Franjo Asiški. Kada s tog gledišta gledamo na njegov život, shvatiti ćemo ga na dosta načina. Njegove osobine poniznosti i kršćanske posvećenosti će nam postati posebno jasne kada sebi kažemo da je takva misterija u njemu živjela. U vremenu od oko jedanaestog do trinaestog stoljeća takva ljudska bića su postali glasnici kršćanstva samom činjenicom da je astralno tijelo Isusa bilo utkano u njihovo vlastito astralno tijelo. Stoga, oni su primili kršćanstvo zahvaljujući Milosti.
Premda je ego Isusa iz Nazareta napustio njegova tri ovoja pri krštenju od Ivana, kopija tog ega je ostala u svakom od njih slično otisku koji ostavlja pečat. Krist-Biće je preuzelo ta tri tijela i ono što je ostalo kao otisak ega Isusa. Počevši s dvanaestim, trinaestim, i četrnaestim stoljećem, nešto kao kopija ega Isusa je bila utkana u ljudska bića koja su počela govoriti o „unutarnjem Kristu”. Meister Eckhart i Tauler su bili pojedinci koji su govorili iz njihova vlastita doživljaja kao ego kopije Isusa iz Nazareta.
Još su prisutni mnogi ljudi koji u sebi nose nešto kao razna tijela Isusa iz Nazareta, ali oni nisu više vodeće osobnosti. Sve više možemo vidjeti kako postoje ljudska bića pete epohe koja se moraju oslanjati na sebe i na njihov vlastiti ego i kako su tako nadahnuti ljudi postali rijetkost. Stoga je bilo nužno da se u našoj petoj epohi razvije duhovna tendencija da se osigura da će čovječanstvo nastaviti biti prožeto duhovnim znanjem. Ti pojedinci koji su bili sposobni gledati u budućnost morali su se pobrinuti da ljudska bića u vremenima koja dolaze ne budu jednostavno prepuštena da se oslanjaju samo na njihov vlastiti ljudski ego. Legenda o Svetom gralu priča da se kalež koji je Krist Isus uzeo na Posljednjoj večeri s njegovim učenicima čuvao na određenom mjestu. U priči o Parsifalu vidimo tijek obrazovanja mlade osobe tipičan za našu petu post-atlantsku epohu. Parsifal je bio poučavan da ne postavlja previše pitanja, i njegova dvojba se pojavila zbog slijeđenja tih uputa. To je važna tranzicija iz tradicionalnih u moderna vremena: u drevnoj Indiji i kasnije s Augustinom i Franjom Asiškim učenik je morao živjeti u stanju najvišeg stupnja pasivne privrženosti. Svi ti ponizni ljudi su sebi dopustili da budu nadahnuti s onim što je u njima već živjelo i s onim što je bilo u njih utkano. Ali sada su se stvari promijenile u tome da je ego postao ispitivački ego. Danas, svaka duša koja pasivno prihvaća ono što joj je dano ne može sebe nadmašiti jer samo promatra događaje u fizičkom svijetu oko nje. U naše vrijeme duša mora postavljati pitanja; mora se dići iznad sebe; mora narasti izvan njenog danog oblika. Mora postavljati pitanja, baš kao što je Parsifal konačno naučio pitati nakon misterija u dvorcu Grala. [Napomena 43]
Duhovno istraživanje danas počinje jedino kad postoji propitivanje, i duše koje su danas od vanjske znanosti potaknute da postavljaju pitanja i traže, duše su Parsifala. I to je vodilo do uvođenja ružokrižarskog obrazovanja — te mnogo klevetane misterijske škole mišljenja — koja tradiciju prihvaća sa zahvalnošću ali tradicijsku mudrost ne prihvaća slijepo. Ipak ono što danas čini ružokrižarsku duhovnu orijentaciju istraživano je u višim svjetovima direktno s duhovnim okom i sa sredstvima koje je sam učenik bio upućen da koristi. Do toga nije došlo jednostavno jer je ova ili ona mudrost zapisana u starim knjigama ili zato jer su neki ljudi vjerovali ovo ili ono. Radije, ružokrižarska duhovna metoda objavljuje mudrost koja je istraživana danas. Ona je postepeno pripremljena u ružorkižarskim školama koje su osnovane u trinaestom i četrnaestom stoljeću kao rezultat rada osobnosti s imenom Christian Rosenkreutz.
Tu akumuliranu mudrost danas se može objaviti kao znanost duha. To je tako jer danas više nije moguće u ljudska bića usaditi ono što će ih inspirirati iznutra bez da oni sudjeluju u procesu. Ljudi koji danas osjećaju da se znanost duha obraća njihovim srcima moraju joj pristupiti preko vlastite slobodne volje, kroz njihov vlastiti slobodni impuls, i kroz činjenicu da se osjećaju oživljeni od duhovnog znanja. Stoga mi ne trebamo pokušati raspiriti interes za duhovnu znanost.
Preko teozofsko-ružokrižarske orijentacije duha, mi ponovno sebi približavamo ono što je još prisutno u kopijama ega Isusa iz Nazareta. Oni koji se na ovaj način pripreme u svoje duše će smjestiti kopiju ega Isusa iz Nazareta tako da mogu postati poput otisaka pečata, i na taj način Krist-princip nalazi svoj put u ljudsku dušu. Ružokrižarstvo je pripremilo nešto pozitivno, i pošto antropozofija treba postati život, duše koje je apsorbiraju i iskreno prihvate postepeno će pretrpjeti metamorfozu. Prihvatiti antropozofiju u sebi znači promijeniti dušu na takav način da može doći do pravog razumijevanja Krista.
Antropozof ili antropozofkinja čini sebe živim primateljem onog što je dano Mojsiju i Pavlu u Jahve Krist – otkrivenju. Zapisano je u petom pismu apokalipse da su ljudi u petoj kulturalnoj epohi oni koji zaista mogu apsorbirati stvari koje će biti sasvim očigledne za zajednicu Filadelfije. Mudrost petog kulturalnog perioda otvoriti će se kao cvijet ljubavi u šestom periodu.
Danas je čovječanstvo pozvano da u sebe prihvati nešto novo, nešto božansko, i time ponovno poduzme uspon u duhovni svijet. Duhovno znanstvena učenja evolucije su dana ne zato što bi ljudi u to trebali slijepo vjerovati, već zato što bi čovječanstvo trebalo doći do razumijevanja toga kroz vlastitu moć prosudbe. Ovo učenje je usmjereno prema onima koji unutar sebe nose jezgru Parsifalove prirode. I nije bilo objavljeno samo na posebnim mjestima ili posebnoj grupi ljudi, već će se ljudska bića iz cijelog čovječanstva sakupiti da čuju poziv duhovne mudrosti.