.Predgovor izdavača 1978.
1948, u njenom uvodu za prvo, mimeografirano, izdanje ovih lekcija, Marie Steiner je opisala okolnosti u kojem su održana u prosincu 1916 i siječnju 1917:
‘Poslije izbijanja Svjetskog rata 1914, velika većina onih koji su radili na Goetheanum-u bili su prinuđeni napustiti Dornach. Ipak, dovoljan broj, građana neutralnih zemalja, je ostao, sa čvrstom namjerom da završe rad na zgradi u suradnji s umjetnicima, koji su se osjećali pozvani da udvostruče napore. Svi su iskreno namjeravali, u svom osobnom okruženju, da se odupru izazovima koji su ih vodili u simpatiju ili antipatiju u pogledu na druge nacije. Ipak u njihovu svakodnevnom životu bilo je dovoljno razloga za kontroverze i emocionalne ispade, i od dr Steinera je često traženo da dade svoje mišljenje u vezi spora. Ali ti koji su to tražili nisu bili slobodni od željenog razmišljanja dok bi slušali njegove odgovore. Nadali su se odgovorima slaganja koje bi mogli podijeliti s prijateljima, koji su bili čak i više zahvaćeni željama i antipatijama. Tako je veći dio onog što je rekao izobličen, obojan i iskrivljen do te mjere da kada bi se to "vratilo" u Dornach bilo bi neprepoznatljivo. Činilo se da bi dr. Steiner, prema tome, trebao govoriti na privatnim predavanjima prilično širokom krugu antropozofa, opominjući ih da ostanu objektivni u svom traganju za istinom, zaista ih podučavati u ovome… Prirodna ljubav za svoju vlastitu zemlju i izvjesna doza lakovjernosti ljude ostavljaju u priličnoj mjeri bez obrane protiv reguliranog utjecaja i vještih nagovještaja; to su moćna propagandna oružja. Kroz njih, Antropozofsko društvo, koje se sastoji od predstavnika mnogih zemalja, bilo je suočeno s dodatnim teškoćama…’
Ovo je, dakle, bila situacija koja je dovela do predavanja objavljenih u ova dva toma. Bila su održana od Rudolf Steinera od 4 prosinca 1916 do 30 siječnja 1917, većinom u Dornachu, za publiku koja se sastojala od članova Antropozofskog društva: ljudi i žene različitih nacionalnosti, od kojih su neki bili u ratu jedni s drugim. Marie Steiner nastavlja:
‘Bilo je posebno teško prepisati kratke zabilješke od izgovorenih riječi zbog živog konverzacijskog tona kojeg je primjenjivao. Mogao je tako lako čitati osjećaje u duši publike i često je odstupao od glavne teme da bi onda ponovno opet odstupio od teme. Stenograf trenutno gubi nit tijeka misli, i mora premošćivati praznine. Sa strpljivom provjerom to je moguće, iako rezultat nije uvijek stilistički zadovoljavajući. Ali esencijalni sadržaj je sačuvan. Postupak kulminira sa potpunom slikom, onako kako dolazi, i može dovesti do osnova nove povijesne znanosti kao i do duševnog treninga danas očajnički potrebnog: treninga istine.’
U ovim predavanjima, Rudolf Steiner ne govori samo kao onaj tko provodi duhovno istraživanje već i kao čovjek koji i sam pati kroz događaje tog vremena. Prvi svjetski rat je došao do točke okretanja: kobna godina 1917, koja je donosila kolaps Rusije, rusku revoluciju i ulazak Amerike u rat, upravo je počinjala. Centralne sile su bile pred bezdanom na stepenicama sudbine. Sudar Zapada i Istoka na ruševinama Srednje Europe, koji je konačno završen 1945 ali koji je on gledao kako nastupa, bio je u njegovim očima nemjerljiva nesreća za budućnost čovječanstva.
Rudolf Steiner govorio je na mnogim predavanjima o dušama naroda i o duhovnoj povezanosti naroda Europe, i o velikim kontrastima između istočnih i zapadnih naroda. Posebno se može napomenuti ciklus 'Misija pojedinih duša naroda' održan 1910 i također mnoga predavanja 1914 i 1915 koja su već objavljena u 'Sabranim djelima' u Njemačkoj, kao i ona koja se uglavnom bave s problemom Istok-Zapad u kasnijim godinama. Uvijek je stremio potaći razumijevanje za pravo Srednje Europe na postojanje. Zaista je smatrao to postojanje esencijalnim za povoljnu evoluciju ljudske kulture i civilizacije, i bio je posebno svjestan toga kobnih godina na prijelazu 1916 u 1917. Ne treba napomenuti da je svaka vrsta nacionalizma za njega strana. Ipak u određenim krugovima bio je optužen da je na strani Centralnih sila. Kao u rano doba 1915 članak Gedanken während der Zeit des Krieges (Misli tijekom ratnog doba) uzrokovao je da francuski pisac Edouard Schuré, koji je bio bliski prijatelj oboje Rudolfa Steinera i Marie Steiner do Prvog svjetskog rata, označi ga javno u Francuskoj kao njemačkog šovinista. Kasnije, poslije rata, putem pokušaja napada na njegov život, podstreka na borbu u javnosti, i tako dalje, pravi njemački šovinisti su sprječavali da predaje javno u Njemačkoj.
U prosincu 1916 postalo je jasno da nije više realno očekivati ograničenje sukoba ili rani kraj rata. Strasti su postajale još više nasilne. Na obje strane ratna propaganda je tukla sa proizvodnjom praznih fraza i laži u dotada nepoznatom stupnju. U predavanju od 1 siječnja 1917 Rudolf Steiner govori o ‘karmi neistine’. Želi skinuti masku s iluzije koja izranja iz sustava nacionalnih država koji je došao iz prošlosti i projicira se u sadašnjost, i želio je pokazati da su ratni događaji sami po sebi, kao veo iza kojeg novi svijet čeka da stupi na scenu: u stvarnosti, rat je revolucija u socijalnoj strukturi čovječanstva.
Tako dok čitamo ova predavanja moramo imati na umu i novi socijalni impuls o kojem Rudolf Steiner govori po prvi puta u ljeto 1917 kada je skicirao trostrukost socijalnog organizma u ‘Memorandumu’. Ovo je kasnije više razrađeno 1919 u Aufruf an das deutsche Volk und die Kulturwelt (Poziv njemačkom narodu i civiliziranom svijetu) i u Trostruki socijalni poredak. [pogledaj Obnova socijalnog organizma] Trostrukost u svojim različitim aspektima — funkcionalna u individualnom i socijalna za čovječanstvo u cjelini — postala je jedna od glavnih tema u njegovim predavanjima u godinama koje su slijedile. Jedno od tih plodova bila je Slobodna Waldorfska škola u Stuttgartu, prva institucija koja pripada 'slobodnoj' duhovnoj sferi socijalnog života i polazišna točka za novu umjetnost obrazovanja.
Iz njegovog duhovnog razumijevanja skrivenih impulsa ljudske evolucije Rudolf Steiner je stremio u ovim predavanjima da privuče pažnju na esencijalne faktore u odnosima nacija i naroda koji su potpuno ignorirani od svih kojih se tiču. Trebali bi biti promatrani kao aspekti ‘simptomatičnog pogleda na povijest’ (pogledaj Od simptoma do stvarnosti u modernoj povijesti).
Predavanja su zapisivana od strane Helene Finckh, profesionalne stenografkinje pozvane u Dornach od Rudolfa Steinera i Marie Steiner, koja je zapisala gotovo sve od Rudolf Steinerovih predavanja od siječnja 1916 nadalje. Ponavljane napomene od strane predavača da se ne prave zabilješke tijekom predavanja bila su upućena publici a ne, naravno, autoriziranoj stenografkinji. Skraćena izvješća nisu izdavana od Rudolfa Steinera ni za objavljivanje ni za čitanje, i sve do 1948 nisu bili dostupni, čak ni u arhivi Dornacha. 1948 Marie Steiner je odlučila izvući vani ograničenu, mimeografsku ediciju koja je uručena samo na osobnoj osnovi. Prvo njemačko izdanje u formi knjige objavljeno je 1966. Drugo izdanje, 1978 (Svezak 1, GA 173) i 1983 (Svezak 2, GA 174), koje je uglavnom sadržavalo ispravke tiskarskih grešaka i navoda kao i neke dodatke na zabilješke.
Robert Friedenthal