Bili su novi impulsi i novi zadaci za nas gotovo svaki dan. Postojala je ogromna kreativnost i aktivnost. Najveća ozbiljnost je ustupila mjesto divnom humoru. Često se imalo čemu smijati. Tijekom proba koje su nam bile dane samo od gđe dr. Steiner, mogli smo vidjeli koliko je točno razumjela svaki detalj često veoma kratkih instrukcija danih od dr. Steinera i potom bi ih razradila na veličanstven način. I kako joj je drago bilo kada bi dr. Steiner odobrio ono što je napravila. Također je razvila mnoge vlastite ideje i zatim pitala dr. Steinera za mišljenje. Često je uzeo ideju od gđe dr. Steiner i prenio je dalje.
1921 Marie Steiner vježbala je 'Merlina' iz Pjesama šume od Nicolaus Lenau. Dr. Steiner joj je za nju dao euritmijske forme. Tatiana Kisseleff je uzela ulogu Merlina. Ja sam bila kraljica vilenjaka. I također su bila dva elementarna bića u ovoj izvedbi uzeta od Asje Turgenjev i Nataše Pozzo.
Na kraju jedne od probi pridružio nam se dr. Steiner, za kojeg je cijela poema bila ponovno odigrana. Kada je naša demonstracija došla do kraja Marie Steiner ga je upitala koja bi vrsta muzike bila pogodna za nju, na što je Rudolf Steiner odgovorio: 'Dobro sada, kako bi bilo Leteći Holandez ili Tristan?' Marija Steiner je zapanjena uskliknula, 'Što, Lenau i Wagner?' 'Ne', rekao je Rudolf Steiner, ne Lenau i Wagner već Merlin-Wagner!'
Nakon nekog vremena Marija Steiner ponavljala je riječi 'Merlin-Wagner' i onda opet, kao da je upravo shvatila nešto, 'Ah, Merlin-Wagner!' I onda je pitala, 'Da li je Richard Wagner Merlin?' 'Da', rekao je, 'to je tako. Možeš dobiti nagovještaj toga iz njegove glazbe.'
Dugo vremena smo svi bili veoma tihi. Pod velikim dojmom, duboko smo razmišljali o onome što smo čuli.
Više se ne sjećam koja je glazba korištena za pjesmu 'Merlin'. Sigurno nije ništa od Richarda Wagnera jer, kao što je Rudolf Steiner naglasio kada je bio upitan o tome, to nije bilo podesno za korištenje s euritmijom.
Kod vježbanja Goetheove pjesme Weltseele [Duša-svijeta], gđa dr. Steiner je željela to napraviti prilično brzim tempom. Forme su bile uređene u tri koncentrična kruga tako da su euritmisti u vanjskom krugu morali trčati posebno brzo. Jurišali smo prilično velikim koracima i stizali bez daha. Dr. Steiner nas je neko vrijeme promatrao i zatim rekao, 'Nemojte raditi tako gigantske korake. To izgleda veoma ružno i nećete postići ništa. Napravite mnogo malih koraka i vidjeti ćete da ćete moći trčati brže i s manje napora, i osim toga cijelo kretanje dobiti će na živahnosti i lakoći.' Također je u slučaju vesele pjesme jednom rekao, 'Zašto uvijek uzimate tako velike korake? Nemojte da vam stopala budu lijena. To čini da izgleda nespretno. U svakom trenutku morate ostati fleksibilni.'
U prvim godinama euritmije sve forme su išle koncentrično, odnosno, učesnici su bili okrenuti središtu prostorije. Kako je rad napredovao, pojavila se mogućnost usmjeravanja pokreta prema periferiji. U takvim slučajevima glava je bila ona koja je vodila a tijelo je kasnije slijedilo. Najprije smo to na ovaj način učili vježbati s 'Romantičnim preludijem'. Dr. Steiner bi prvo dao formu i zatim bi g. Schurman napisao glazbu za to. Izvodeći formu na ovaj način osjećalo bi se kao da ste nježno podignuti izvan tijela. Duša je tada bila isprepletena s osjećajem romantike. U početku smo malo preuveličavali stvari tako da nam je dr. Steiner rekao: 'Ali ne brišite pod svojim glavama.'
Koliko smo daleko trebali biti svjesni koju vrstu kretanja moramo primijeniti u kojem slučaju, pokazati će sljedeći primjer. U to vrijeme nam je bilo veliko zadovoljstvo koristiti ovu novu vrstu kretanja u prostoru kada god je bilo moguće. Jedna od grupa je vježbala jedan od 'Tjednih stihova' na ovaj način. Grupa je naporno radila na tome i radovali su se pokazati dr. Steineru što su napravili. Rezultat je bila lomljava! Euritmistima o kojima se radilo nije dopušteno niti da završe komad kada je dr. Steiner uzviknuo: 'To što radite je nešto strašno. Potpuno se gubite u okruženju i uopće ne doživljavate baš ništa. To nije način za predstaviti 'Tjedne stihove' ili bilo što drugo s duhovnim sadržajem. Ako se želi ovakve tekstove raditi na način usmjeren prema periferiji nikada se ne smije izgubiti veza sa središtem!' I zabranio je ne samo ovoj grupi već svim grupama da išta rade povezano s 'Tjednim stihovima' na pola godine, i još je naglasio da je bio prisiljen biti tako strog s nama da bi u našu svijest utisnuo osjećaj odgovornosti kojeg moramo imati prema duhu euritmije.
Kod predstavljanja luciferskih i ahrimanskih bića ovaj drugi oblik kretanja bio je odgovarajući. Treba ispasti iz središta, takoreći, i osjećati se privučen na jednu ili drugu stranu. Dugo smo vremena vježbali pokrete za ova bića i mislili da smo našim naporom nešto postigli. Ali dr. Steiner je napravio jednu jedinu lakonsku primjedbu: 'Vaš Lucifer je kao rezanci a vaš Ahriman kao džepni nožići. Oni trebaju biti kao bljeskovi munje i zmije.' Bili smo prilično očajni, ali gđa dr. Steiner nas je opet spasila sugerirajući da bismo trebali pokušati da se stavimo na mjesta tih bića, da bi nadišli ljudsko i da ne bi ostali previše 'fizički'. Da, to je jedna od najtežih stvari za napraviti! Slično tome je i predstavljanje elementarnih duhova jako težak zadatak za napraviti. Ovaj primjer se može pokazati veoma instruktivan. Kada smo vježbali ulogu vilenjaka iz Sna ljetne noći u kojem smo morali raditi kružna kretanja s našim glavama kao i trčati forme, uskoro smo se počeli osjećati ošamućeno. Kada smo pitali dr. Steinera što bi trebali napraviti u vezi toga, rekao je: 'Da, to znači da to radite upravno na pravi način. Trebali bi zapravo pomalo sebe izgubiti i odstupiti od onog što je ljudsko.'