Unger - Ponovno utjelovljenje duha i sudbina

Duša je posrednik između tijela i duha, između sadašnjeg trenutka i vječnosti. Ona prolazne senzacije tijela sažima u koncepte, i tim konceptima preko memorije daje stalnost, tako pristupajući duhovno vječnom. Kroz aktivnost, ona vječno utiskuje u prolazno. Svaka aktivnost dobiva stalnost, pošto mijenja okolni svijet i tako uzrokuje posljedice koje sa svoje strane postaju uzroci budućih posljedica.
Kroz manifestaciju fizikalnosti, duša prima utiske iz okolnog svijeta. Duša čuva te utiske i kasnije ujedinjuje s novim iskustvima; dakle, nastaje pamćenje. Preko pamćenja, ono što je primila preko tijela duša dodjeljuje duhu. Vječni zakoni dobrote i istine, kao i sjećanja dovedena mu preko duše, žive u ljudskom duhu. Međutim, sjećanja u duhu ne ostaju u njihovom izvornom obliku; duh iz njih izvlači silu potrebnu da podigne nivo njihovih kapaciteta. Iskustva tijela postaju sjećanja duše, a ona postaju kapaciteti duha.

Ljudsko tijelo možemo objasniti na osnovu zakona nasljeđivanja; ono rekapitulira formu svojih predaka. Ljudski duh možemo objasniti na osnovu zakona o reinkarnaciji; on je rekapitulacija sebe. To je jasno iz biografije ako je ispravno razmatramo. Duša, posrednik između tijela i duha, ima udjela u oboje — u tijelu, pošto prožima duševno tijelo kao duša osjećaja, i u duhu, jer se, kao duša svijesti, isprepliće s duhom-samim. Duša osjećaja transformira duševno tijelo u skladu s prirodom duše, ali duševno tijelo je naslijeđeno, i ono dakle nasljeđuje osobne karakteristike predaka, čime fizičko nasljeđivanje prima svoj duševni element.

U našem životu, duh-sam se miješa s dušom svijesti. Tako duši posreduje zakone istinitog i dobrog. Iskustva duše su, zauzvrat, posredovana duhu preko duše svijesti — ona dolaze do izražaja u duhu-samom kao kapaciteti. Reinkarnirajući duh-sam donosi sa sobom kapacitete koje je stekao u prethodnom životu.

Ono što jedan dan radimo postaje naša sudbina za sljedeći dan. Tako naša djela u jednom životu postaju naša sudbina za sljedeći život. Okružujući svijet je bio promijenjen ljudskim djelima. Tako postoji veza, ili međusobni odnos, između duha i posljedica djelovanja, pošto su kapaciteti duha i djela u okolnom svijetu došli od istog izvora — iskustava duše. Reinkarnirajući duh stoga nalazi okružujući svijet koji odgovara djelima prethodnog života.

Tijelo je podložno zakonu nasljeđivanja. Duša je podložna samo-kreiranoj sudbini (karma). duh je podložan zakonu o reinkarnaciji. Iz ovoga možemo izvući sljedeću analizu:

ANALIZA
A. Uvod: duša je posrednik između tijela i duha preko (1) memorije i (2) djela
B. Izlaganje
1. Duša iskustva zadržava u memoriji	1. Duh impulse volje dodjeljuje duši
2. Duh izvlači svoje kapacitete iz iskustava duše	2. Duša kroz djela struji u okružujući svijet
Razmišljanje u sredini: Pretpostavka za razmatranje posredovanja duše izvan rođenja i smrti
Nasljeđivanje i reinkarnacija
1. Duša, sjedinjavanjem duše osjećaja i tijela osjećaja, daje nešto nasljeđivanju.	1. Duh dolazi u vezu s dušom čija sudbina je fiksirana djelima prethodnog života.
2. Duh, kroz sjedinjavanje duha-samog i duše svijesti, donosi plodove prethodnog života.	2. U fizičkom smislu, mjesto inkarnacije je fiksirano kroz djelo.

DIJAGRAM PRETHODNE ANALIZE

Objašnjenje dijagrama

Utisci tijela su dovedeni, preko sjećanja duše, duhu kao kapaciteti.

Duh daje duši impulse volje; preko djela duša struji u okolni svijet.

U oba slučaja duša posreduje. Tako se pojavljuje veza između 1) okolnog svijeta promijenjenog djelima duše i 2) duha u Devahanu obogaćenog dušom.

Preko tog odnosa duh je vođen natrag na Zemlju i nova duša je formirana. Ta duša doživljava nove utiske iz okolnog svijeta promijenjenog djelima, i ti utisci predstavljaju sudbinu koja dolazi od prethodnog utjelovljenja.

S druge strane, duh ulazi u svoju inkarnaciju s potencijalima koji su se manifestirali preko utisaka prenesenih od duše u prethodnom životu. Novi impulsi volje dotječu iz tih potencijala. Tako ljudski život napreduje kroz reinkarnaciju.

Komentar i objašnjenje temeljeno na ovom poglavlju

Ovdje je najvažnije sjetiti se već danih definicija za tijelo, dušu, i duh. Razumijevanje ovog poglavlja je usko vezano s njima, pošto do cjelokupnog razlaganja reinkarnacije i karme dolazi usko sljedeći te definicije.

Tijelo dopušta da vanjski svijet dođe u odnos s ljudskim bićima.

Duša dopušta ljudskim bićima da stvore vlastiti život.

Duh se ljudskim bićima manifestira kada oni dopuste da stvari govore o sebi.

Također trebamo napraviti primjerenu razliku između duše osjećaja i razumske duše. Percepcija pretpostavlja fizičko tijelo prožeto astralnim tijelom. Tako se pojavljuje potencijal za senzaciju. Prije nego ta mogućnost može postati stvarnost, duhovno biće, kao primatelj, mora postojati iza svega toga. To je "Ja", koje se tu javlja kao duša osjećaja.

Mentalnu sliku koja se sastoji od zgusnute senzacije treba jasno razlikovati od senzacije. Do toga je s druge strane došlo kroz duhovnu snagu "Ja", koje ipak živi kroz snagu eterskog tijela kao razumska duša.