U svemu što smo do sada razmatrali, vidjeli smo da samo misao kreira ono istinski stvarno. Kada to tek shvatimo, svako osjetilno iskustvo izgleda nam nestvarno. Međutim, to se javlja samo iz činjenice da teoriju spoznaje još nismo potpuno slijedili to njenog zaključka. U stvari, mi kroz misli otkrivamo ono stvarno, prema čemu sva spoznaja slijedi svoj kurs tek kada je misao pridružena osjetilnoj opservaciji.
Znanje o stvarnosti obuhvaća osjetilnu opservaciju plus mišljenje. Činjenica da mu ta stvarnost dotječe sa dvije strane uzrokovana je našom organizacijom. Da bi to razumjeli, moramo jednostavno u mislima istražiti našu osjetilnu opservaciju u njenoj vlastitoj prirodi. Tada učimo razlikovati esencijalno od slučajnog. Ne ostajemo sa "kako" već se probijamo do zaista efektivnog elementa osjetilne opservacije. Drugim riječima, tada u svom osjetilnom promatranju nalazimo da je uključeno nešto što nam je dostupno u mislima. Nalazimo, na primjer, da je i ono što je esencijalno u senzaciji i ono pravo "što", da je to koncept. U onom što nam predstavlja sebe u senzaciji kao određena forma ili boja, koncept "stablo", na primjer, koji je direktno dostupan našoj misli, manifestira sebe. Iz toga vidimo da nam osjetilno promatranje bez misli ne može dati ništa više od kaotičnog kompleksa, ali da mišljenje bez osjetilnog promatranja ne može objekt postaviti pred nas; tek to dvoje zajedno daju nam stvarnost "stablo". Međutim, stablo kao takvo, ono je jedinstvo. Činjenica da ga dohvaćamo u dva dijela je zbog naše vlastite organizacije. Tako je i cijeli svijet također jedinstvo; mi ga cijepamo zbog naše organizacije, i ponovno ga spajamo u jedinstvo preko čina spoznaje.
Percepcija igra istu ulogu u astralnoj oblasti, gdje je da bi stekli znanje nužno ujediniti prave koncepte s promatranjima. Ezoterijski istraživači, stoga, nikada nam jednostavno ne dodjeljuju njihove opservacije već nam ih donose u obliku misli i opažaja. Ako bi ono što su promotrili oblikovali kao "nešto sa smeđim točkama", na primjer, to nam ne bi ništa značilo. Tek kada je s time ujedinjen koncept — kada objasne da se ova ili ona strast manifestira tom bojom — to za nas postaje objekt znanja.