Faza evolucije koja počinje u naše vrijeme ima vrlo poseban karakter. Isto se može, naravno, reći za svaku epohu ali u svakom slučaju to je stvar određivanja posebnih karakteristika. Sadašnju fazu evolucije možemo na općenit način okarakterizirati rekavši da će sva iskustva s kojima je čovječanstvo suočeno u fizičkom svijetu tijekom daljnje egzistencije Zemlje predstavljati opadanje, retrogresiju. Vrijeme kada je ljudski napredak bio moguć stalnim usavršavanjem fizičkih snaga već je prošlo. U budućnosti, također, čovječanstvo će napredovati, ali samo kroz duhovni razvoj, kroz razvoj na višem nivou nego je onaj od procesa na fizičkom planu. Ljudi koji se u potpunosti oslanjaju na procese na fizičkom planu neće u njima naći izvor zadovoljavanja. Nagovještaj davno dan u znanosti duha, na ciklusu predavanja o Apokalipsi, [Dvanaest predavanja danih u Nürnbergu, 1908.] naime da idemo prema "Ratu svih protiv svih", od sada se mora shvatiti u punom značenju i ozbiljnosti; njegove implikacije ne smiju ostati u oblasti teorije već također doći do izražaja u djelovanju, cjelokupnom ponašanju ljudskih bića.
Činjenica da — da budemo kolokvijalni — ljudi u budućnosti neće se baš zabavljati iz razvoja na fizičkom planu i to će im donijeti kući to da daljnji razvoj mora poći od duhovnih snaga.
To se može razumjeti jedino istraživanjem dugog perioda evolucije i ono što se otkrije primijeniti na iskustva koja će u budućnosti postati sve više prisutna. Trend sila koje će se manifestirati u skorom ritmičkom izbijanju rata i destrukciji — procesi za koje je sadašnja katastrofa tek početak — postati će previše evidentan. Djetinjasto je vjerovati da bilo što povezano s ovim ratom može dovesti do trajnog mira za čovječanstvo na fizičkom planu. To neće biti tako. Ono što se mora dogoditi na Zemlji je duhovni razvoj. Njegov smjer i smisao biti će nam jasan ako, nakon pregleda relativno velike epohe koja je prethodila Otajstvu Golgote, imamo na umu nešto od značenja Otajstva Golgote i zatim pokušamo predvidjeti impuls tog događaja koji će raditi u budućoj evoluciji čovječanstva.
Proučavali smo Misterij Golgote sa mnogih različitih gledišta i to ćemo ponoviti opet danas karakterizirajući ukratko, civilizaciju koja mu je prethodila — recimo do trećeg tisućljeća prije Krista — a zatim se neko vrijeme nastavila kao poganska kultura u periodu razvoja samog kršćanstva. Unutar ove poganske kulture, zaživjela je krajnje različita hebrejsko-židovska kultura, čiji je izdanak kršćanstvo.
Prirodu poganske kulture možemo najbolje razumjeti ako shvatimo da je bila rezultat znanja, vizije i djelovanja, rođena iz snaga daleko šireg opsega nego su one što pripadaju sadašnjoj zemaljskoj egzistenciji. Zapravo je kroz hebrejsku kulturu moralni element prvi put usađen u čovječanstvo. U poganstvu moralni element nije zauzimao odvojeno mjesto; ta je poganska kultura bila takva da su se ljudi osjećali pripadnicima čitavog kozmosa.
To je nešto što posebno moramo imati na umu. Ljudska bića koja žive na Zemlji u starom poganskom svijetu osjećala su se uključena u cijeli kozmos. Osjećala su kako se snage na djelu u kretanjima zvijezda protežu na njihovo vlastito djelovanje, ili, bolje reći, u snage koje imaju učinka u njihovom vlastitom djelovanju. Ono što je kasnije prešlo na astrologiju, i još je tako, samo je odraz — i to vrlo zavaravajući — drevne mudrosti koja je proizašla iz kontemplacije zvijezda u njihovom kursu, a zatim je korištena kao osnova za propise koji upravljaju ljudskim djelovanjem.
Te drevne civilizacije mogu se shvatiti samo ako znanost duha baci svijetlo na ljudsku evoluciju u njenom vanjskom aspektu nekih četiri ili pet tisuća godina prije Krista.
Skloni smo prilično činjenično govoriti o drugoj ili prvoj post-atlantskoj epohi, ali griješimo ako predstavimo ljudsku egzistenciju u petom, šestom ili sedmom tisućljeću prije Krista kao da je slična našoj sadašnjoj egzistenciji. Sasvim je točno da su ljudi koji su živjeli na Zemlji u ta davna vremena imali neku vrstu instinktivnog duševnog života, u izvjesnom pogledu sličniju duševnom životu životinja nego sadašnjih ljudskih bića. Ali vrlo je jednostrano reći da su u ta davna vremena ljudi bili više poput životinja. Općenito u duši, ljudska bića koja su se tada kretala Zemljom bila su, istina je, više poput životinja; ali ta ljudsko-životinjska tijela su korištena od bića od duše i duha koji su se osjećali članovima nadosjetilnih svjetova, iznad svega kozmičkih svjetova. I pod uvjetom da se vratimo dovoljno daleko, recimo u peto pretkršćansko tisućljeće, može se reći da su ljudi koristili životinjska tijela kao instrumente, prije nego da su osjećali sebe unutar tih tijela. Da bi se ti ljudi točno okarakterizirali, trebali bi reći da kada su budni, da su se kretali s instinktivnim životom duše poput onog od životinja, ali u tom instinktivnom životu sjajilo je nešto poput snova iz njihovog stanja spavanja, budnih snova. I u tim budnim snovima percipirali su kako su sišli, da bi životinjska tijela koristili samo kao instrumente. Taj unutarnji, temeljni smjer ljudske duše zatim je došao do izražaja u religijskom obredu, u kultu Mitre s glavnim simbolom boga Mitre koji jaše na biku, iznad njega su zvjezdana nebesa kojima on pripada, a ispod njega Zemlja koji pripada bik. Ovaj simbol nije bio, striktno govoreći, simbol tim ljudima starine; to je bila vizija stvarnosti. Cjelokupan smjer duše natjerao ih je da sebi kažu: Kada sam noću izvan svog tijela pripadam snagama kozmosa, zvjezdanim nebesima; kada se probudim ujutro koristim se životinjskim instinktima u životinjskom tijelu.
Tada je ljudska evolucija prešla, slikovito govoreći, u period sumraka. Izvjesno prigušenje, izvjesna letargija, raširila se životom čovječanstva; kozmički snovi su se povukli i prednost su dobili instinkti.
Stav duše koji je ranije prevladavao kod ljudskih bića bio je sačuvan u misterijima, uglavnom kroz azijske misterije. Ali u četvrtom tisućljeću prije Krista i sve do početka trećeg, čovječanstvo je općenito — kada nije bilo pod utjecajem misterija — živjelo egzistenciju prožetu više-manje mutnom, sviješću sumraka. U Aziji i tada poznatom svijetu, može se reći da je tijekom četvrtog i početkom trećeg tisućljeća prije Misterija na Golgoti, čovjekov život duše bio prigušen i instinktivan. Ali tamo su bili misteriji, u koje je, kroz moćne obrede i ceremonije, duhovni svijet mogao prodrijeti. I iz tih središta su ljudska bića primala prosvjetljenje.
Početkom trećeg tisućljeća dogodio se važan događaj. Osnovni uzrok tog mutnog, više instinktivnog života može se okarakterizirati govoreći da kao bića duha i duše, tada ljudi još nisu mogli koristiti ljudske organe intelekta. Ti organi su već bili u njima, oblikovali su se u njihovu fizičku konstituciju, ali biće duha i duše nije ih još moglo koristiti. Tako ljudska bića nisu mogla steći znanje kroz vlastito razmišljanje, kroz vlastitu moć intelektualnog razlučivanja. Bili su ovisni o tome što im je preneseno iz misterija. I tada, oko početka trećeg tisućljeća, dogodio se važan događaj na istoku Azije.
Dijete ugledne azijske obitelji smjelo je odrasti u predjelima ceremonija misterija. Okolnosti su bile takve da je djetetu zapravo bilo dopušteno sudjelovati u ceremonijama, bez sumnje jer su svećenici imali kao inspiraciju to da takvom djetetu mora biti dopušteno da sudjeluje. I kad je biće utjelovljeno u tom djetetu dosegnulo dob od oko četrdeset — približno tu dob — nešto izvanredno je izašlo na vidjelo. Postalo je očito — a uopće nema sumnje da su svi svećenici u misterijima proročki predvidjeli događaj — postalo je očito da je taj čovjek kojemu je bilo dopušteno da odraste u predjelu jednog od misterijskih središta na istoku Azije, odjednom počeo, u dobi od oko četrdeset, počeo shvaćati kroz sposobnost ljudskog intelekta ono što je ranije došlo u misterije kroz otkrivenja, i samo kroz otkrivenja. Bio je takoreći prvi koji je koristio organe intelekta, ali još uvijek udružen s misterijima.
Prevodeći u današnji jezik kako su svećenici misterija govorili o tome, moramo reći: U tom čovjeku, sam Lucifer je bio utjelovljen — ni više ni manje od toga! To je značajna, važna činjenica da se u trećem tisućljeću prije Krista zapravo dogodilo utjelovljenje Lucifera u tijelu na istoku Azije. I iz tog utjelovljenja Lucifera u tijelu — jer to je biće postalo učitelj — nastalo je ono što je opisano kao pretkršćanska, poganska kultura koja je još uvijek preživjela u gnozi najranijih kršćanskih stoljeća.
Bilo bi pogrešno pogrdno suditi o toj luciferskoj kulturi. Jer sva ljepota proizvedena od Grčke civilizacije, čak i uvid koji je još živ u staroj grčkoj filozofiji i u tragedijama Eshila ne bi bio moguće bez tog utjelovljenja Lucifera.
Utjecaj utjelovljenja Lucifera je bio još snažan na jugu Europe, na sjeveru Afrike, i u Maloj Aziji tijekom prvih stoljeća kršćanstva. I kada se na Zemlji dogodio Misterij Golgote, u biti se mogao razumjeti kroz lucifersku mudrost. Gnoza, koja je postavila zadatak shvatiti Misterij na Golgoti, bila je skroz prožeta luciferskom mudrošću. Stoga treba naglasiti, prvo, da je na početku trećeg tisućljeća prije Krista bila kinesko utjelovljenje Lucifera; na početku našeg doba odigralo se utjelovljenje Krista. I za početak, značaj utjelovljenja Krista je shvaćen jer je moć stare luciferske mudrosti još bila preživjela. Ta moć nije zapravo iščezla iz ljudske sposobnosti shvaćanja sve do četvrtog stoljeća nove ere; i čak i tada, imala je svoje naknadne posljedice.
Tim dvama utjelovljenjima, utjelovljenju Lucifera u drevno vrijeme i utjelovljenju Krista koje Zemlji daje njen smisao, biti će dodano treće utjelovljenje u ne tako dalekoj budućnosti. Događaji sadašnjeg vremena se već kreću na takav način da ga pripreme.
Za utjelovljenje Lucifera na početku trećeg tisućljeća prije Krista, moramo reći: kroz Lucifera, ljudska bića su stekla sposobnost da koriste organe intelekta, moći intelektualnog razlučivanja. Sam je Lucifer, u ljudskom tijelu, onaj koji je prvi shvatio snagom intelekta ono što se ranije čovječanstvu moglo prenijet samo kroz otkrivenja, naime, sadržaj misterija.
Ono što se sada priprema i sasvim sigurno će se dogoditi na Zemlji u ne tako dalekoj budućnosti je stvarno utjelovljenje Ahrimana.
Kao što znate, od sredine petnaestog stoljeća živimo u dobu u kojem čovječanstvo sve više i više dolazi u posjed pune moći svijesti. Od najveće je važnosti da ljudi pristupe tom utjelovljenju Ahrimana s punom svijesti o tom događaju. Utjelovljenje Lucifera moglo se prepoznati samo po proročkom uvidu svećenika misterija. Ljudi su također bili vrlo nesvjesni onoga što je utjelovljenje Krista i događaj na Golgoti stvarno značio. Ali prema utjelovljenju Ahrimana moraju živjeti s punom sviješću usred potresnih događaja koji će se dogoditi na fizičkom planu. Usred neprestanih ratnih stresova i drugih nedaća neposredne budućnosti, ljudski um će postati vrlo inventivan u oblasti fizičkog života. I upravo kroz ovaj rast inventivnosti u fizičkom životu — koji se ne može spriječiti ni na koji način ni bilo kojim sredstvom — tjelesna egzistencija ljudske individualnosti u kojoj će se Ahriman utjeloviti postati će moguća i neizbježna.
Iz duhovnog svijeta ova Ahrimanska moć se priprema za utjelovljenje na Zemlji, nastojeći na sve pojmljive načine da takvu pripremu za utjelovljenje Ahrimana u ljudskoj formi može dovesti kao krajnju zabludu i iskvariti čovječanstvo na Zemlji. Zadatak čovječanstva tijekom sljedeće faze civilizacije biti će da živi prema utjelovljenju Ahrimana sa takvom budnom sviješću da to utjelovljenje može zapravo služiti da promovira viši, duhovni razvoj, utoliko što će kroz samog Ahrimana čovječanstvo postati svjesno što se može, ili reći ćemo, što nije moguće postići samo od fizičkog plana. Ali ljudi moraju ići naprijed s punom sviješću prema ovom utjelovljenju Ahrimana i postati sve više i više budni u svakoj oblasti, da bi sa sve većom jasnoćom prepoznali one trendove u životu koji vode ovom utjelovljenju Ahrimana. Ljudi iz znanosti duha moraju učiti kako bi pronašli ključ u životu i tako mogli prepoznati i naučiti kontrolirati struje koje vode prema utjelovljenju Ahrimana. Treba shvatiti da će Ahriman živjeti među ljudima na Zemlji, ali da će u suočenju s njim ljudi sami odrediti ono što od njega mogu naučiti, što od njega mogu primiti. To, međutim, neće moći učiniti ukoliko, od sada nadalje, ne preuzmu kontrolu nekih duhovnih a također i ne-duhovnih struja koje su inače korištene od Ahrimana u svrhu da ostavi čovječanstvo što je moguće dublje nesvjesno njegovog dolaska; tada će se, jednog dana, moći pojaviti na Zemlji, i shrvati ljude iskušavajući ih i mameći da odbace evoluciju Zemlje, tako je sprječavajući da postigne svoj cilj. Da bi razumjeli cijeli proces o kojem sam govorio, bitno je prepoznati karakter izvjesnih struja i utjecaja — duhovnih ili onih drugih.
Ne vidite li u današnje vrijeme sve veći broj ljudi koji ne žele nikakvu znanost o duhu, nikakvo znanje o duhovnom? Zar ne vidite koliko su brojni ljudi kojima stare snage religije više ne daju nikakav unutarnji stimulans? Bilo da idu u crkvu ili ne, stvar je potpune ravnodušnosti velikog broja ljudskih bića danas. Stari religijski impulsi ne znače im ništa. Ali neće se natjerati ni da promisle o onome što može ući u civilizaciju kao novi duhovni život. Tome se opiru, odbacuju, gledaju kao ludost, nešto nezgodno; neće si dopustiti da imaju bilo kakve veze s time. Ali, vidite, ljudska bića kao što smo mi dok žive na Zemlji zaista čine jedinstvo. Naša duhovna priroda ne može se odvojiti od naše fizičke prirode; oboje djeluju zajedno kao jedinstvo između rođenja i smrti. Pa čak i ako ljudska bića ne prime duhovno kroz njihove sposobnosti duše, duhovno ipak stupa na snagu. Od zadnje trećine devetnaestog stoljeća duhovno struji oko nas; utječe u zemaljsku evoluciju. Duhovno je zaista tu — samo ljudi ga nisu spremni primiti.
Ali čak i ako ne prihvaćaju duhovno, ono je tu! I što se tu događa? Može izgledati paradoksalno — jer mnogo toga što je točno izgleda paradoksalno modernom umu — kod onih ljudi koji odbijaju duhovno i najviše od svih stvari u životu vole jesti i piti, duhovno struji, za njih nesvjesno, u proces jedenja i probave. To je tajna tog pohoda u materijalizam koji je počeo oko godine 1840, ili radije, bio u aktivnoj pripremi. Oni koji ne primaju duhovni kroz njihove duše ipak ga danas primaju: jedući i pijući oni jedu i piju duh. Oni su "izjelice" duše i duha. I na taj način duh koji struji u evoluciju Zemlje prelazi u luciferski element, prenosi se Luciferu. Time luciferska moć, koja može biti od pomoći ahrimanskoj snazi za njegovo kasnije utjelovljenje, stalno jača. To moraju spoznati oni koji priznaju činjenicu da će u budućnosti ljudi ili primiti duhovno znanje svjesno, ili konzumirati duh nesvjesno, time ga prenoseći u ruke luciferskih snaga.
Ovu struju konzumacije duha i duše posebno ohrabruje Ahriman jer na taj način može uspavati čovječanstvo u sve veću pospanost, tako da će tada, preko svoj utjelovljenja, moći doći među ljude i spustiti se na njih nesvjesne jer se s njim ne suočavaju svjesno.
Ali Ahriman može također izravno pripremati svoje utjelovljenje, i to i čini. Svakako, ljudi naših dana također imaju duhovni život, ali on je čisto intelektualan, nepovezan s duhovnim svijetom. Taj čisto intelektualni život postaje sve više raširen; u početku on je zastupan uglavnom u znanosti, ali sada nanosi svakakvu štetu u socijalnom životu. Što je esencijalni karakter tog intelektualnog života?
Ovaj intelektualni život ima malo veze s pravim interesima ljudskih bića! Pitam vas: koliko mnogo učitelja vidite danas, ulazeći i izlazeći iz viših i nižih obrazovnih ustanova bez unošenja ikakvog entuzijazma u njihovu znanost, već to jednostavno vrše kao način egzistencije? U takvim slučajevima interes duše nije izravno povezan sa stvarnim težnjama. Ista se stvar događa čak i u školi. Promislite koliko mnogo se uči na raznim stupnjevima života bez stvarnog entuzijazma ili interesa, koliko vanjski intelektualni život postaje za mnoge ljude koji mu se posvete! I koliko ih mnogo ima danas koji su prisiljeni proizvesti masu intelektualnog materijala koji se zatim čuva u knjižnicama i, kao duhovni život, nije stvarno živ!
Sve što se razvija kao intelektualni život bez da ga prožme toplina duše, bez da je oživljen entuzijazmom, izravno unaprjeđuje utjelovljenje Ahrimana na način koji slijedi njegovo srce. Uspavljuje ljude na način koji sam opisao, tako da to rezultira prednošću za Ahrimana.
Postoje brojne druge struje u duhovnim i neduhovnom životu koje Ahriman može okrenuti sebi u korist. Nedavno ste čuli — i još to čujete — da nacionalne države, nacionalna carstva moraju biti osnovana. Mnogo toga je rečeno o "slobodi pojedinih naroda". Ali vrijeme osnivanja carstava temeljenih na krvnoj vezi i rasi je prošlo i završeno u evoluciji čovječanstva. Ako se danas uputi apel nacionalnim, rasnim i sličnim vezama, vezama koje proizlaze iz intelekta a ne iz duha, tada će se nesklad među čovječanstvom povećati. I upravo taj nesklad među čovječanstvom ahrimanske snage mogu posebno koristiti. Šovinizam, izopačeni patriotizam u svakom obliku — to je materijal iz kojeg će Ahriman izgraditi upravo ono što mu treba.
Ali postoje i druge stvari. Svuda danas vidimo stranke osnovane zbog ovoga ili onoga. Ljudi danas nemaju razboritost, niti je žele imati što se tiče stranačkih mišljenja i programa. Intelektualnom domišljatošću, može se pružiti dokaz da podupre radikalno suprotne teorije. Pametni argumenti mogu se koristiti za dokazivanje ispravnosti lenjinizma — ali isto vrijedi i za izravno suprotna načela a također i za ono što leži između dva ekstrema. Za svaki stranački program može se iznijeti izvrstan slučaj: ali onaj tko utvrdi valjanost suprotnog jednako je u pravu. Intelektualizam koji danas prevladava među ljudima nije sposoban pokazati unutarnje potencijale i vrijednosti bilo čega. Može pružiti dokaze; ali ono što je intelektualno dokazano ne bi trebalo smatrati stvarnom vrijednošću niti uspješno u životu. Ljudi se suprotstavljaju jedni drugima u strankama jer valjanost svakog stranačkog mišljenja — u svakom slučaju i glavnih stranačkih mišljenja — može dokazati s jednakom opravdanošću. Naš intelekt ostaje na površinskom razumijevanju i ne prodire u dublji sloj gdje zapravo leži istina. To se, također, treba potpuno i temeljito shvatiti.
Ljudi danas više vole da njihov intelekt ostane na površini i ne prodre s dubljim snagama na one nivoe gdje se otkriva esencijalna priroda stvari. Potrebno je samo malo pogledati oko sebe, jer čak i tamo gdje poprima najviše vanjski oblik, život često otkriva zamke sadašnjih sklonosti. Ljudi vole brojke i račune u znanosti, ali vole računati i u socijalnoj sferi također. Društvena znanost gotovo se u potpunosti sastoji od statistike. A iz statistike, odnosno brojki, donose se zaključci s najvećom težinom. Pa, s brojkama se može dokazati sve u što se vjeruje; jer brojke nisu sredstvo s kojim se može dokazati bitna stvarnost stvari — one su jednostavno sredstvo obmane! Kad god netko ne pogleda dalje od brojki na ono kvalitativno, mogu biti krajnje varljive.
Slijedi očiti primjer. Postoje, ili su barem nekada postojala, mnogi argumenti o nacionalnosti Makedonaca. U političkom životu balkanskog poluotoka, mnogo toga zavisi o tamošnjim statistikama. Podaci su jednako vrijedni kao i oni sadržani u drugim statistikama. Bilo da se skupljaju podaci o proizvodnji pšenice i raži, ili o broju nacionalnih Grka, Srba ili Bugara u Makedoniji — U odnosu što tako može biti dokazano sve je isto. Iz brojki navedenih za Grke, Bugare, ili Srbe, mogu se izvući vjerodostojni podaci. Ali također se može pripaziti i na kvalitativni element, i onda se često nalazi da je zapisano da je otac Grk, jedan sin Bugarin, a drugi Srbin.. Što je u pozadini ove zagonetke možete sami odgonetnuti! Te se statistike uzimaju kao mjerodavne, dok su u ovom slučaju prikupljene isključivo kao potpora stranačkim ciljevima. Razumljivo je da, ako je otac zaista Grk, da su dva sina također Grci. Ali tamo usvojena procedura samo je primjer mnogih stvari koje se čine s brojkama. Ahriman može postići mnogo kroz zbrajanje i brojke korištene na ovaj način kao dokaz.
Daljnje sredstvo kojim se Ahriman može poslužiti opet izgleda paradoksalno. Kao što znate, bavili smo se u našem pokretu proučavanjem evanđelja u svijetlu znanosti duha. Ali te dublje interpretacije evanđelja, koje su sve više nužne u naše vrijeme, odbacuju se na sve strane, baš kao što je znanost duha kao cjelina odbačena.
Ljudi koji često izjavljuju poniznost o tim pitanjima — na tome inzistiraju — zapravo su najarogantniji od svih. Sve se više govori da bi ljudi trebali uroniti u samu jednostavnost evanđelja i ne pokušati razumjeti Misterij na Golgoti ulazeći u složenosti znanosti duha. Oni koji glume nepretencioznost u njihovom proučavanju evanđelja najarogantniji su od svih, jer preziru iskrenu potragu za znanjem koju zahtijeva znanost duha. Toliko su arogantni da misle da se najviša otkrivenja duhovnog svijeta mogu dobiti bez napora, jednostavno pregledavanjem jednostavnosti evanđelja. Ono što tvrdi da je "ponizno" ili "jednostavno" danas je često vrhunska arogancija. U sektama, religijskim konfesijama — tamo će se naći najarogantniji ljudi:
Moramo se sjetiti da su evanđelja nastala u vrijeme kada je luciferska mudrost još uvijek preživjela. U prvim stoljećima kršćanstva, ljudi su shvaćali evanđelja sasvim različito od onog što je došlo kasnije. Danas, ljudi koji ne mogu produbiti svoj um kroz znanost duha samo se pretvaraju da razumiju evanđelja. U stvari nemaju pojma ni o izvornom značenju riječi; jer prijevodi napravljeni u različite jezike nisu vjerna reprodukcija evanđelja; često jedva podsjećaju na izvorno značenje riječi evanđelja od kojih su sastavljena.
Stvarno razumijevanje intervencije Krist bića u zemaljskoj evoluciji danas je moguće samo kroz znanost duha. Oni koji žele proučavati, ili zapravo proučavaju evanđelja "bez pretenzija" — kako se kaže — ne mogu doći do ikakvog unutarnjeg shvaćanja Krist bića onakvog kakvo stvarno jest, već samo do iluzorne slike, ili, u najboljem slučaju, vizije ili halucinacije Krist bića. Nikakva stvarna veza s Krist impulsom ne može se danas postići samo čitanjem evanđelja — već samo s halucinantnom slikom Krista. Otuda prevladavanje teološkog gledišta da Krist nije bio prisutan u čovjeku Isusu iz Nazareta, koji je jednostavno povijesna ličnost poput Sokrata ili Platona ili drugih, premda možda uzvišenija. "Jednostavan čovjek iz Nazareta" je ideal čak i za teologe. I malo njih doista može napraviti bilo što s događajem kao što je Pavlova vizija na vratima Damaska, jer bez produbljenja znanja koje daje znanost duha, evanđelja mogu dovesti samo do halucinacije Krista, ne do vizije stvarnog Krista. Tako se i Pavlova vizija u Damasku gleda kao halucinacija.
Dublje shvaćanje evanđelja u svijetlu znanosti duha je od presudne važnosti danas, jer apatija koja zahvaća ljude koji su zadovoljni životom samo u okrilju denominacija ono je što Ahriman u najvećoj mjeri može iskoristiti da postigne svoj cilj — a to je da njegovo utjelovljenje zatekne ljude nesvjesne. A oni koji vjeruju da su istinski kršćani odbacujući bilo kakav razvoj koncepta Krist misterije, oni su, koji u svojoj aroganciji, rade najviše za promicanje ciljeva Ahrimana. Denominacije i sekte su izvjesno sfere ohrabrenja, uzgajališta za Ahrimana. Uzaludno je davati sjaj tim stvarima s iluzijama. Baš kao što materijalistički stav, potpuno odbijajući duhovno i zadovoljavajući se time da je ljudsko biće proizvod onoga što ljudi jedu i piju, unaprjeđuje ciljeve Ahrimana, tako su ti ciljevi podržani i tvrdoglavim odbacivanjem svega duhovnog i privrženošću doslovnom, "jednostavnim" konceptom evanđelja.
Vidite, prepreka koja sprječava da pojedino evanđelje neprimjereno ograničava ljudski um, podignuta je činjenicom da je Događaj na Golgoti opisan u evanđeljima sa četiri — naizgled kontradiktorne — strane. Samo će malo razmišljanja pokazati da je to zaštita od previše doslovnog poimanja. Međutim, u sektama, gdje je samo jedno evanđelje uzeto kao osnova učenja — generiraju se zamke, omamljenost i halucinacije. U njihovo vrijeme, evanđelja se dana kao nužna protuteža luciferskoj gnozi; ali kako se ne pokušava razumjeti njihov sadržaj, unaprjeđuju se ciljevi Ahrimana, ne napredak čovječanstva. U apsolutnom smislu, ništa samo po sebi nije dobro, već je uvijek dobro ili loše prema onome u koju svrhu se koristi. Najbolje može biti najgore ako se krivo koristi. Iako uzvišena, evanđelja mogu imati suprotan učinak ako su ljudi prelijeni da traže dublje razumijevanje temeljeno na znanosti duha.
Stoga ima dosta toga u duhovnim i neduhovnim strujama vremena čega bi ljudi trebali biti jako svjesni, i u skladu s time odrediti svoj stav duše. O sposobnosti i volji da prodru do korijena ovakvih stvari zavisiti će učinak koji utjelovljenje Ahrimana može imati na ljudska bića, hoće li ih utjelovljenje navesti da spriječe Zemlju od postizanja svog cilja, ili im vratiti ograničeni značaj intelektualnog, neduhovnog života. Ako ljudi ispravno uzmu struje koje vode prema Ahrimanu, tada će jednostavno kroz njegovo utjelovljenje u zemaljski život prepoznati ahrimanski utjecaj na jednoj strani, i na drugoj njegovu suprotnost — luciferski utjecaj. I tada će im sam kontrast između ahirmanskog i luciferskog omogućiti da percipiraju treću stvarnost. Ljudska bića moraju se svjesno boriti za razumijevanje ovog trojstva kršćanskog impulsa, ahrimanske i luciferske utjecaje; jer bez te svijesti neće moći ići dalje u budućnost s perspektivom postizanja cilja egzistencije Zemlje.
Znanost duha mora se uzeti duboko ozbiljno, jer se samo tako može ispravno razumjeti. Ona nije došla iz nekog sektaškog hira već je proizašla iz temeljnih potreba ljudske evolucije. Oni koji prepoznaju ove potrebe ne mogu birati hoće li ili neće njegovati znanost duha. Naprotiv, oni će sebi reći: Cijeli fizički i duhovni život ljudskih bića mora biti prosvijetljen i prožet konceptima znanosti duha!
Baš kao što je na Istoku bilo utjelovljenje Lucifera, a zatim, u središnjoj točci, takoreći, evolucije svijeta, utjelovljenje Krista, tako će i na Zapadu biti utjelovljenje Ahrimana.
Utjelovljenje Ahrimana ne može se izbjeći; neizbježno je, jer čovječanstvo se mora suočiti s Ahrimanom lice u lice. On će biti pojedinac s kojim će postati jasno kakva neopisiva pamet se može razviti ako u pomoć prizovu sve što zemaljske snage mogu napraviti da unaprijede pamet i domišljatost. U katastrofama koje će zadesiti čovječanstvo u bliskoj budućnosti, ljudi će postati ekstremno inventivni; mnoge stvari otkrivene u silama i supstancama univerzuma koristiti će se za opskrbu čovjeka. Ali upravo ta otkrića će u isto vrijeme napraviti očitim da je materija povezana s organima intelekta, ne s organima duha već intelekta. Ljudi će naučiti što jesti i piti da bi postali zaista pametni. Jelo i piće ne mogu ih napraviti duhovnima, ali pametnim i pronicljivim, da. Čovječanstvo još nema znanja o tim stvarima; ali ne samo da će im težiti, one će biti neizbježni ishod katastrofa koje se naziru u bliskoj budućnosti. A određena tajna društva — u kojima se pripreme već odvijaju — primijeniti te stvari na takav način da se mogu uspostaviti neophodni uvjeti za aktualno utjelovljenje Ahrimana na Zemlji. To utjelovljenje ne može se izbjeći, jer ljudi moraju shvatiti za vrijeme egzistencije Zemlje koliko mnogo toga može proizaći iz čisto materijalnih procesa! Moramo naučiti staviti pod kontrolu one duhovne ili neduhovne struje koje vode do Ahrimana.
Jednom kad shvatimo da se programi suprotstavljenih stranaka mogu dokazati jednako ispravnima, naš će duhovni stav biti da se ne postavimo tako da stvari dokazujemo, već da ih doživimo. Jer doživjeti nešto je sasvim različita stvar od pokušaja intelektualnog dokazivanja.
Jednako ćemo tako biti uvjereni da je sve dublje prodiranje u evanđelja nužno kroz znanost duha. Doslovno, od riječi do riječi, prihvaćanje evanđelja koje je još danas toliko rasprostranjeno promovira ahrimansku kulturu. Čak i na vanjskim osnovama očito je da je striktno doslovno prihvaćanje evanđelja neopravdano. Kao što znate, ono što je dobro i ispravno za jedno vrijeme nije ispravno za svako drugo. Ono što je ispravno za jednu epohu postaje lucifersko i ahrimansko kada se prakticira u kasnijoj. Puko čitanje evanđeoskih tekstova imalo je svoje vrijeme. Ono što je sada bitno je steći duhovno razumijevanje Otajstva Golgote u svijetlu istina zapisanih u evanđeljima. Mnoge ljude, naravno, te stvari uznemiruju; ali oni čiji interes je privukla antropozofija moraju shvatiti da su nivoi kulture, postupno se gomilajući jedan na drugi, stvorili kaos, i da svijetlo mora ponovno prodrijeti u taj kaos.
U današnje vrijeme je zanimljivo slušati nekog čiji su pogledi postali ekstremni, ili čitati o gorućim pitanjima dana, i zatim slušat propovijedi na istu temu koju drži svećenik neke denominacije koji je još natopljen misaonom strujom proteklih vremena. Tu se suočavate s dva svijeta koja nikako ne možete pobrkati ako izbjegnete sve pokušaje da se dođe do korijena stvari. Slušajte modernog socijalista kako govori o socijalnom pitanju i zatim, odmah nakon toga, katoličkog svećenika koji govori o istim pitanjima. Zanimljivo je naći dva nivoa kulture jednog pored drugog ali koristeći riječi u potpuno drugom smislu. U svakom tom slučaju ista riječ ima sasvim različito značenje.
Te stvari treba gledati u svijetlu koje će svanuti ako se uzmu u iskrenom duhu koji smo pokušali prenijeti. Ljudi koji pripadaju određenim religijama također, na kraju, žude na svoj način za duhovnim produbljivanjem. Nije bez značaja da čovjek koji je izrazito duhovan poput kardinala Newman-a, iako je bio gorljivi katolik, na svom ređenju u Rimu kaže da ne vidi drugog spasa za kršćanstvo onim novog otkrivenja.
Zapravo, ono što je kardinal Newman rekao je da nema drugog spasenja za kršćanstvo osim novog otkrivenja! Ali nije imao hrabrosti uzeti ozbiljno novo duhovno otkrivenje. I tako je i s mnogim drugima. Danas možete pročitati bezbroj rasprava o tome što je potrebno u socijalnom životu. Nedavno se pojavila još jedna knjiga: Socijalizam, od Roberta Wilbrandt-a, sina pjesnika. U njoj se raspravlja o socijalnom pitanju na temelju točnog i detaljnog znanja. I na kraju se navodi da se bez duha ništa neće postići, da sam tijek događaja pokazuje da je duh nužan. Da, ali što takav čovjek zaista postiže? Doseže toliko da izgovori riječ "duh", izgovori apstraktnu riječ "duh"; ali odbija prihvatiti, uistinu odbija, sve što teži da duh zaista stupi na snagu.
Za to je prije svega bitno shvatiti da valjanje u apstrakcijama, koliko god glasan bio vapaj za duhom, još nije duhovno, još nije duh! Nejasna, apstraktna brbljanja o duhu ne smiju se brkati s aktivnom potragom za sadržajem duhovnog svijeta kakvo se provodi u antropozofskoj znanosti.
Danas se puno govori o duhu. Ali vi koji prihvaćate znanost duha ne bi se trebali zavarati takvim brbljanjem; trebali bi opaziti razliku između toga i opisa duhovnog svijeta pokušanog u antropozofiji, gdje je duhovni svijet opisan objektivno kao i fizički. Trebali biste proučiti te razlike, stalno se podsjećajući da je apstraktni razgovor o duhu odstupanje od iskrene težnje za duhom i da samim njihovim govorom, ljudi sebe udaljuju od duha. Čisto intelektualna aluzija na duh ne vodi nigdje. Što je dakle, "inteligencija"? Koji je sadržaj naše inteligencije? To najbolje mogu objasniti na sljedeći način. Zamislite — i ovo će najbolje razumjeti mnoge prisutne dame! — zamislite kako stojite ispred ogledala i gledate u njega. Slika koju predstavlja ogledalo ste vi, ali ona uopće nema stvarnosti. To je samo odraz. Sva inteligencija u vašoj duši, sav intelektualni sadržaj, samo je zrcalna slika; nema stvarnosti. I kao što je vaša reflektirana slika prizvana u zrcalu, tako se i ono što se zrcali kao inteligencija priziva kroz fizički aparat vašeg tijela, kroz mozak. Inteligentni ste samo zato jer je vaše tijelo tu. I onoliko malo koliko se možete dodirnuti pružajući ruku prema vašoj zrcalnoj slici, toliko malo možete zahvatiti duh ako se okrenete samo intelektualnom — jer duh nije tamo! Ono što se shvaća intelektom, koliko god genijalno bilo, nikada ne sadrži sam duh, već samo sliku duha. Ne možete istinski iskusiti duh ako ne idete dalje od puke inteligencije. Razlog zašto je inteligencija tako zavodljiva je taj što daje sliku, reflektiranu sliku duha — ali ne i sam duh. Čini se nepotrebnim ići na neugodno prodiranje u duh, jer je tamo — ili barem tako netko zamišlja. U stvarnosti to je samo reflektirana slika — ali uz sve to, nije teško govoriti o duhu.
Razlikovati puku sliku od stvarnosti — to je zadatak duše koja samo ne teoretizira o znanosti duha već ima stvarnu percepciju duha.
To je ono što sam vam danas htio reći da bi pojačao ozbiljnost koja bi trebala prožeti naš cjelokupan stav prema duhovnom životu naumljen u antropozofiji. Jer evolucija čovječanstva u budućnosti će zavisiti o tome koliko će današnji ljudi stvarno zauzeti takav stav. Ako ono što sam okarakterizirao na ovim predavanjima i dalje naiđe na prijem kakav se danas nudi od većine ljudi na Zemlji, onda će Ahriman kada dođe biti zao gost. Ali ako ljudi budu u stanju da pobude sebe da prime u svijest ono što smo proučavali, ako su u stanju da to vode tako da se čovječanstvo slobodno može suprotstaviti ahrimanskom utjecaju, tada će, kada se Ahriman pojavi, ljudska bića steći, upravo kroz njega, snagu da shvate da iako Zemlja mora ući u svoje propadanje, kroz samu tu činjenicu čovječanstvo je uzdignuto iznad zemaljske egzistencije. Kada ljudska bića u fizičkom životu dosegnu određenu dob, tijelo počinje propadati, ali ako su razumni ne žale se, znajući da se zajedno s dušom približavaju životu koji ne teče usporedo s tim fizičkim propadanjem. U čovječanstvu živi nešto što nije vezano s propadanjem fizičke Zemlje već postaje sve više duhovno upravo zbog tog fizičkog propadanja.
Naučimo iskreno reći: Da, Zemlja propada, i ljudski život, također, s obzirom na fizičku manifestaciju; ali upravo zato jer je to tako, skupimo snagu da u svoju civilizaciju uvučemo onaj element koji će, izvirući iz samog čovječanstva, živjeti dalje dok je Zemlja u propadanju, kao besmrtni plod evolucije Zemlje.