.Za ovo novo izdanje 'Kako se stječe znanje o višim svjetovima?' pregledao sam svaki detalj teme kako sam je predstavio prije više od deset godina. Potreba za ovakvom vrstom prorade prirodno se javlja kod slučaja s iskustvima duše i duševnim stazama koje su dane u ovoj knjizi. Uostalom, ne može postojati niti jedan dio unutar onoga što se priopćava s kojim duša onoga koji priopćava ne ostaje usko povezana i koji ne sadrži nešto što neprestano djeluje na tu dušu. Također je teško moguće drugačije nego kombinirati ovaj duševni rad sa težnjom za većom jasnoćom i lucidnošću opisa danog prije mnogo godina. Iz te je potrage proizašlo ono što sam nastojao učiniti za knjigu u ovom pretisku. Istina je da su svi bitni dijelovi izlaganja, sve glavne točke ostale kao što su bile; a ipak su napravljene važne promjene. Mogao sam mnogo učiniti za precizniju karakterizaciju na mnogim mjestima. I to mi se činilo važnim. Ako netko želi primijeniti ono što je u knjizi priopćeno o duhovnom životu, važno je da bude u stanju kontemplirati staze o kojima je riječ pomoću što je moguće točnije karakterizacije. U mnogo većoj mjeri nego u opisu činjenica fizičkog svijeta, s opisom unutarnjih duhovnih procesa mogu se povezati nesporazumi. Takvi nesporazumi mogući su zbog pokretljivosti duševnog života, potrebe da se nikada ne izgubi svijest o tome koliko je različit od cjelokupnog života u fizičkom svijetu i mnogih drugih stvari. U ovom novom izdanju svoju sam pozornost usmjerio na pronalaženje mjesta u knjizi gdje mogu nastati takvi nesporazumi; i nastojao sam ih spriječiti.
Kada sam pisao eseje koji čine knjigu, o nekim se stvarima moralo govoriti drugačije nego sada, jer sam tada morao drugačije aludirati na sadržaj onoga što je od tada objavljeno u vezi sa činjenicama spoznaje duhovnih svjetova. U mojoj 'Tajnoj znanosti', 'Duhovno vođenje svijeta i čovječanstva', 'Put samospoznaje' i posebno 'Prag duhovnog svijeta' te u drugim mojim spisima, opisuju se duhovni procesi na čije je postojano ukazano, ali drugačije nego što se to mora učiniti sada. Tada sam morao reći da se mnoge stvari koje još nisu napisane u knjizi mogu naučiti kroz 'usmeno priopćenje'. Mnogo toga što se pod tim podrazumijevalo sada je objavljeno. Ali upravo te natuknice možda nisu u potpunosti isključile pogrešne predodžbe među čitateljima. U osobnom odnosu prema ovom ili onom učitelju moglo bi se vidjeti nešto mnogo bitnije nego što bi trebala vidjeti osoba koja teži duhovnom usavršavanju. Nadam se da sam u ovom novom izdanju uspio naglasiti, kroz način na koji su neki od detalja jasnije predstavljeni, kako, za one koji traže duhovni trening u smislu sadašnjih duhovnih uvjeta, postoji mnogo više toga u potpuno izravnom odnosu prema objektivnom duhovnom svijetu nego to ovisi o odnosu prema osobnosti učitelja. I u duhovnom obrazovanju ta će osoba sve više zauzimati položaj upravo takvog pomagača, koju učitelj, prema novijim stajalištima, ima u nekoj drugoj grani znanja. Vjerujem da sam dovoljno istaknuo da učiteljev autoritet i vjera u njega ne bi trebali igrati nikakvu drugu ulogu u duhovnom školovanju nego je to u bilo kojem drugom području znanja i života. Čini mi se da mnogo ovisi o odnosu duhovnog istraživača prema ljudima koji razvijaju interes da se rezultati njegovih istraživanja prosuđuju što ispravnije. Stoga mislim da sam poboljšao knjigu u kojoj sam nakon deset godina mogao naći potrebu za poboljšanjem.
Nakon prvog dijela slijedi drugi dio. On bi trebao donijeti dodatna objašnjenja o stanju duše, koje ljudsko biće vodi do iskustva viših svjetova.
Novo izdanje knjige bilo je spremno za tisak kada je započeo veliki rat koji čovječanstvo trenutno proživljava. Ove uvodne napomene moram pisati dok je moja duša duboko dirnuta sudbonosnim događajem.
Berlin, 7. rujna 1914.