.Sljedeće informacije dio su duhovnog treninga čije će ime i priroda postati jasni svakome tko ih ispravno koristi. Odnose se na tri stupnja kroz koje škola duhovnog života vodi do određenog stupnja inicijacije. Ali ovdje će se naći samo onoliko objašnjenja koliko se može javno dati. To su naznake izvučene iz mnogo dubljeg, intimnijeg učenja. U samom ezoteričnom treningu slijedi se vrlo specifičan slijed učenja. Određene aktivnosti služe za dovođenje ljudske duše u svjesni kontakt s duhovnim svijetom. Te su vježbe povezane s onim o čemu će se izvijestiti u nastavku, kao što su lekcije koje netko dobije u višoj, strogo reguliranoj školi, s podukom koja se povremeno daje u pripremnoj školi. Ali ozbiljna i ustrajna potraga za onim što je ovdje predloženo može dovesti do pravog ezoteričnog treninga. No, nestrpljivo pokušavati, bez ozbiljnosti i ustrajnosti, ne vodi ničemu. - Tajno proučavanje može biti uspješno samo ako se od početka pridržava onoga što je već rečeno i na temelju toga napreduje.
Stadiji koji gore navedena tradicija daje su sljedeći: 1. Priprema, 2. Prosvjetljenje, 3. Inicijacija. Nije apsolutno nužno da ova tri stupnja slijede jedan za drugim na način da se prvi u potpunosti prođe prije drugog, a ovaj prije trećeg. Prosvjetljenje, čak i inicijacija, može se postići u odnosu na određene stvari, dok ste u odnosu na druge još uvijek u procesu pripreme. Međutim, morat ćete provesti neko vrijeme u pripremi prije nego što prosvjetljenje može uopće započeti. I barem će neke stvari zahtijevati prosvjetljenje, ako će započeti inicijacija. Međutim, u opisu, tri faze moraju slijediti jedna za drugom radi jednostavnosti.
1. Priprema
Priprema se sastoji u vrlo specifičnom njegovanju života misli i osjećaja. Kroz to njegovanje, duševno i duhovno tijelo su obdareni višim osjetilnim alatima i organima za aktivnost, baš kao što su prirodne sile opremile fizičko tijelo organima napravljenim od nediferencirane žive materije.
Početak mora biti usmjeravanjem pažnje duše na određena zbivanja oko nas. Takvi procesi su nicanje, rast i bujanje života s jedne strane, te sve pojave vezane uz uvenuće, odumiranje, s druge strane. Kamo god čovjek okrene pogled, ti procesi su prisutni u isto vrijeme. I također, posvuda prirodno izazivaju osjećaje i misli kod ljudi. No, u normalnim okolnostima čovjek se nedovoljno prepušta tim osjećajima i mislima. Za to prebrzo juri s jednog dojma na drugi. Stvar je u tome da svjesno usmjerava svoju pozornost na te činjenice. Gdje god opazi cvjetanje i napredovanje neke specifične vrste, mora odagnati sve ostalo iz svoje duše i nakratko se prepustiti ovom jedinom dojmu. Ubrzo će se uvjeriti da osjećaj, koji bi u takvom slučaju prije samo preletio njegovom dušom, da buja, poprima snažan i energičan oblik. Zatim mora smireno dopustiti da taj oblik osjećaja odjekne u njemu. Mora u sebi ostati vrlo miran. Mora se odvojiti od ostatka vanjskog svijeta i sam slijediti ono što njegova duša govori o činjenici procvata i napredovanja.
Pritom ne treba misliti da će se daleko stići ako otupi svoj osjetila za svijet. Prvo sagledajte stvari što je moguće živopisnije i preciznije. Tek tada se prepustite osjećaju koji oživljava u vašoj duši, nadolazećoj misli. Ono što je bitno je da posvetite pažnju i jednom i drugom, u potpunoj unutarnjoj ravnoteži. Ako pronađete potreban mir i posvetite se onome što se budi u vašoj duši, tada ćete nakon određenog vremena doživjeti sljedeće. Vidjet ćete kako se u vama pojavljuju nove vrste osjećaja i misli koje prije niste poznavali. Što se češće na ovaj način skrene pažnja na nešto što raste, cvjeta i napreduje, pa naizmjenično na nešto što vene, umire, to će ti osjećaji biti življi. A iz osjećaja i misli, koje na taj način nastaju, izgrađuju se vidoviti organi, kao što se oči i uši fizičkog tijela izgrađuju iz žive materije putem prirodnih sila. Vrlo specifičan oblik osjećaja povezan je s rastom i nastajanjem; još je jedan vrlo specifičan s uvenućem i umiranjem. Ali samo ako se ti osjećaji njeguju na opisani način. Moguće je približno točno opisati kakvi su to osjećaji. Svatko može steći potpunu predodžbu o tome prolazeći kroz ta unutarnja iskustva. Svatko tko je često skretao pozornost na proces nastajanja, napredovanja, cvjetanja, osjetit će nešto izdaleka slično osjećaju pri izlasku Sunca. A proces uvenuća i umiranja rezultirat će iskustvom koje se na isti način može usporediti s polaganim usponom Mjeseca u vidno polje. Ova dva osjećaja su dvije sile koje, uz odgovarajuću njegu i obuku, dovode do najznačajnijih duhovnih učinaka. Onima koji se uvijek iznova promišljeno i namjerno prepuštaju takvim osjećajima otvara se novi svijet. Pred njim počinje svitati svijet duše, takozvani astralni plan. Za njega rast i propadanje više ne ostaju činjenice koje ostavljaju nejasne dojmove kao prije. Umjesto toga, oblikuju se u duhovne linije i figure o kojima prije nije imao pojma. I ove linije i figure također imaju različite oblike za različite pojave. Rascvjetani cvijet pred njegovu dušu dočarava sasvim specifičnu figuru, kao i životinja koja raste ili drvo koje umire. Svijet duše (astralni plan) polako se širi pred njim. U ovim linijama i figurama nema ničeg proizvoljnog. Dva okultna učenika koja su na odgovarajućoj razini obuke uvijek će vidjeti iste linije i figure u istom procesu. Kao što dvoje ljudi s ispravnim vidom vidi okrugli stol kao okrugli, a ne da ga jedan vidi kao okrugao a drugi kao četvrtast, tako se isti duhovni oblik pojavljuje dvjema dušama kada gledaju cvijet u cvatu. - Kao što se oblici biljaka i životinja opisuju u običnoj prirodnoj povijesti, tako stručnjak za okultnu znanost opisuje ili crta duhovne oblike procesa rasta i umiranja prema rodovima i vrstama.
Kada je učenik toliko daleko da može vidjeti takve duhovne oblike pojava, koje se također pokazuju fizički njegovom vanjskom pogledu: onda on također neće biti daleko od razine da vidi stvari koje nemaju fizički egzistenciju, koje stoga moraju ostati potpuno skrivene (okultne) od onih koji nisu primili upute o tajnoj doktrini.
Treba naglasiti da se okultni istraživač nikada ne bi trebao izgubiti u špekulacijama o tome što ova ili ona stvar znači. Takvim intelektualiziranjem samo sebe skreće s pravoga puta. Trebao bi promatrati osjetilni svijet zdravim osjetilima, s oštrom moći zapažanja i onda se prepustiti svojim osjećajima. Što same stvari znače, ne bi trebao pokušavati shvatiti špekulativnim umom, već neka mu stvari same kažu. [Treba napomenuti da je umjetnički osjećaj, zajedno s tihom, samoživom prirodom, najbolji preduvjet za razvoj duhovnih sposobnosti. Taj osjećaj prodire kroz površinu stvari tako dopire do njihovih tajni.]
Druga stvar koja je važna je ono što okultna znanost naziva orijentacijom u višim svjetovima. Do toga se dolazi tako da se postane svjestan da su osjećaji i misli stvarne činjenice, kao što su stolovi i stolice u fizičkom svijetu osjetila. U svijetu duše i u svijetu misli, osjećaji i misli djeluju jedni na druge, baš kao što to čine osjetilne stvari u fizičkom svijetu. Osim ako osoba nije na živ način prožeta tom sviješću, neće vjerovati da pogrešna misao koju ima može biti jednako razorna za druge misli koje oživljavaju misaoni prostor, kao i sačma ispaljena naslijepo u fizičke objekte koje pogađa. Takva osoba si možda nikada neće dopustiti da počini fizički vidljivu radnju koju smatra besmislenom. Međutim, neće bježati od njegovanja pogrešnih misli ili osjećaja. Zato što mu se čine bezopasnima za ostatak svijeta. Međutim, čovjek može napredovati u okultnoj znanosti samo ako pazi na svoje misli i osjećaje kao što pazi na svoje korake u fizičkom svijetu. Kad osoba vidi zid, ne pokušava protrčati kroz njega; usmjerava korake postrance. Prilagođava se zakonima fizičkog puta. Takvi se zakoni sada primjenjuju i na svijet osjećaja i misli. Oni se jednostavno ne mogu ljudima nametnuti izvana. Moraju poteći iz života same duše. To se postiže tako da sebi zabranite da u bilo kojem trenutku njegujete pogrešne osjećaje i misli. Sva proizvoljna mišljenja, sve razigrane fantazije, svi nasumično navirući i opadajući osjećaji moraju tijekom tog vremena biti zabranjeni. Time ne gubimo osjećaje. Uskoro ćete vidjeti da postajete bogati osjećajima, kreativni u pravoj fantaziji, ali tek kada na ovaj način uredite svoje unutarnje biće. Značajni osjećaji i plodonosne misli zauzimaju mjesto sitne emocionalnosti i razigranog povezivanja ideja. A ti osjećaji navode ga da se orijentira u duhovnom svijetu. On dolazi u ispravan odnos prema stvarima duhovnog svijeta. Za njega je to vrlo specifičan učinak. Kao fizičko ljudsko biće snalazi se između fizičkih stvari, a sada ga njegov put vodi između rasta i umiranja, koje upoznaje na gore opisanom putu. S jedne strane prati sve procese rasta i bujanja, a s druge uvenuća i propadanja, na način nužan za svoj i boljitak svijeta.
Okultni učenik mora posvetiti daljnju brigu svijetu zvuka. Razlikujte zvuk koji proizvodi ono što se naziva neživim (tijelo koje pada, zvono ili glazbeni instrument) i zvuk koji proizvodi nešto živo (životinja ili čovjek). Tko čuje zvono, zamijetiti će zvuk i pridati mu ugodan osjećaj; tko čuje krik životinje, osim tog osjećaja, u zvuku će osjetiti i objavu unutarnjeg doživljaja životinje, užitka ili boli. Potonju vrstu tonova okultni učenik mora koristiti. Svoju punu pažnju mora usmjeriti na zvuk koji mu objavljuje nešto što se nalazi izvan njegove vlastite duše. I trebao bi uroniti u to što mu je strano. Svoj osjećaj mora intimno povezati s boli ili zadovoljstvom koje mu najavljuje zvuk. On treba zanemariti kakav je zvuk za njega, je li ugodan ili neugodan; njegova duša treba biti ispunjena samo onim što se događa u biću iz kojeg dolazi zvuk. Samo onaj tko radi takve vježbe na planiran i promišljen način time će steći sposobnost, da tako kažemo, teći zajedno s bićem iz kojeg zvuk izvire. Glazbeno osjetljivoj osobi bit će lakše voditi brigu o svom životu osjećaja nego nemuzikalnoj osobi. Ali nitko ne bi trebao vjerovati da glazbeni smisao zamjenjuje ovu unutarnju aktivnost. Okultni učenik na taj način mora naučiti osjećati u odnosu na cijelu prirodu. I kao rezultat toga, nova dispozicija ulijeva se u svijet osjećaja i misli. Čitava priroda svojim odzvanjanjem počinje čovjeku šaputati tajne. Ono što je prije njegovoj duši bio nerazumljiv zvuk, postaje smisleni jezik prirode. I dok je prije čuo samo zvuk, kada je zazvučalo takozvano beživotno, sada čuje novi jezik duše. Uznapreduje li u takvom njegovanju svojih osjećaja, uskoro postaje svjestan da može čuti ono što prije nije ni slutio. Počinje čuti dušom.
Ovome treba dodati još nešto da bi se dosegao vrh koji se može dosegnuti na ovom području. - Ono što je posebno važno za obuku okultnog učenika je način na koji sluša druge ljude kako govore. Mora se naviknuti da to čini na takav način da njegova vlastita nutrina bude potpuno tiha. Ako netko izrazi mišljenje, a drugi sluša, opći osjećaj odobravanja ili neslaganja probudit će se u potonjem. Mnogi će se ljudi vjerojatno također osjetiti i ponukani odmah izraziti svoje mišljenje koje se slaže, a posebno ako proturječi. Okultni učenik mora ušutkati svako takvo slaganje i sva proturječenja. Nije neophodno da on odjednom mijenja svoj način života na način da stalno nastoji postići takvu unutarnju, temeljitu tišinu. Morat će to početi činiti u pojedinačnim slučajevima koje namjerno odabere. Tada će se, polako i postupno, kao sam od sebe, potpuno novi način slušanja uvući u njegove navike. - U duhovnom istraživanju to se prakticira planski. Učenik se osjeća obveznim, kao vježbu, u određenim trenucima saslušati kontradiktorne misli i pritom potpuno utišati svako pristajanje, a pogotovo svako omalovažavanje prosudbe. Važno je ušutkati ne samo sve intelektualne prosudbe, već i sve osjećaje nezadovoljstva, odbacivanja ili odobravanja. Učenik osobito mora pažljivo promatrati nisu li takvi osjećaji prisutni, ako ne na površini, ono barem u intimnim dubinama duše. Mora, naprimjer, potisnuti svaki osjećaj nadmoći kada sluša riječi ljudi koji su u nekom pogledu daleko ispod njega. - Svima je korisno slušati djecu na ovaj način. Čak i najmudriji mogu neizmjerno mnogo naučiti od djece. - Tako se čovjek tjera da nesebično sluša riječi drugoga, uz potpuno eliminiranje vlastite osobe, mišljenja i osjećaja. Ako tako prakticira nekritičko slušanje, čak i kada se iznosi sasvim suprotno mišljenje, kada se pred njim događa 'beznadna pogreška', postupno se uči potpuno stopiti s bićem drugoga, potpuno se zadubiti. Zatim kroz riječi osluškuje dušu drugoga. Kontinuiranim ovakvim vježbanjem zvuk postaje pravo sredstvo za percepciju duše i duha. Međutim, to uključuje i najstrožu disciplinu. Ali to vodi visokom cilju. Jer kada se ove vježbe prakticiraju zajedno s ostalima koje su dane u vezi sa zvukom u prirodi, u duši se javlja novo osjetilo zvuka. Ona postaje sposobna opažati manifestacije iz duhovne oblasti koje ne nalaze izraz u vanjskim zvukovima koji su opazivi fizičkom uhu. Budi se percepcija 'unutarnje riječi'. Istine iz duhovnog svijeta postupno se otkrivaju okultnom učeniku. Govor čuje na duhovan način. [Samo onome koji nesebičnim slušanjem može to stvarno iznutra apsorbirati, tiho, bez miješanja bilo kakvog osobnog mišljenja ili osjećaja, viša bića o kojima je riječ u okultnoj znanosti mogu se obraćati. Sve dok se nabacuje bilo kakvo mišljenje, bilo kakav osjećaj, bića duhovnog svijeta ostaju tiha.] - Do svih viših istina se dolazi takvim 'unutarnjim govorom'. Ono što se može čuti iz usta pravog tajnog istraživača, on je tako doznao. Ali to ne znači da se nije potrebno baviti ezoterijskim spisima prije nego se na takav način može čuti 'unutarnji govor'. Naprotiv: čitanje takvih spisa, slušanje učenja tajnog istraživača i sami su načini stjecanja vlastitog znanja. Svaka rečenica okultne znanosti koju čovjek čuje prikladna je za usmjeravanje uma kamo mora ići ako duša želi doživjeti istinski napredak. Uz sve što je rečeno, mora se revno proučavati ono što tajni istraživači priopćuju svijetu. Uz svu tajnu obuku, takvo proučavanje je dio pripreme. A tko bi se htio poslužiti drugim sredstvima, ne bi ništa postigao ako ne bi upijao učenja tajnih istraživača. Jer budući da ta učenja dolaze od žive 'unutarnje riječi', izvučena su iz 'živog iskaza', ona sama imaju duhovni život. To nisu samo riječi. To su žive snage. I dok slušate riječi okultnog učenjaka, dok čitate knjigu koja proizlazi iz stvarnog unutarnjeg iskustva, u vašoj duši djeluju sile koje vas čine vidovitim, kao što su vam sile prirode oblikovale oči i uši iz žive materije.