.- Iz predgovora prvom izdanju (Marie Steiner)
Za Božić 1912. godine u Kölnu se održalo prvo službeno okupljanje sljedbenika teozofskog duhovnog smjera, ti sljedbenici nisu bili voljni uroniti u dogmatsku indijsku struju, već su, uzimajući u obzir postignuća modernog duhovnog života i radikalni pomak koji je Krist događaj donio zemaljskim događajima, za Zapad mogli prepoznati samo duhovnu obuku koja je bila primjerena trenutnoj fazi razvoja europskog čovječanstva. U Rudolfu Steineru prepoznali su duhovnog istraživača i mislioca koji je bio dorastao svim zahtjevima moderne znanosti, koji je shvatio veze povijesnih događaja kao nitko prije njega i čija su izlaganja o ljudskoj prirodi otkrivala činjenične veze koje su govorile njihovim vlastitim jezikom, a ne nametnutim doktrinama. Svoje znanje o ljudima oduvijek je nazivao 'antropozofija'. I sljedbenici okupljeni u Kölnu to su ime sada odabrali za znanost izgrađenu na duhovnom razumijevanju čovjeka, znanost koja je nastojala pristupiti spoznaju božanskog nastojeći shvatiti božansko sjeme unutar čovjeka - njegovo 'Ja'.
Kad je Rudolf Steiner donio Teozofskom društvu ono što mu je nedostajalo i podigao ga iznad prijašnje razine, određene utjecajne snage su se uznemirile. Te su snage nastojale transformirati inače opadajući pokret u vlastito oruđe, i sada su vidjele da su njihovi posebni ciljevi ugroženi. Jer njihov cilj nije bio sinteza istočne i zapadne mudrosti za opći napredak čovječanstva, već galvanizacija uspavanog europskog duhovnog života predkršćanskom mudrošću.
Sada se pojavio netko tko je donio novi život iz dubina kršćanskog ezoterizma, iz sinteze istočne i zapadne misli, mudrosti prošlosti i budućnosti.
To je trebalo potisnuti.
I tako je, za novoprobuđenu čežnju za Kristom u dušama Europljana, konstruirana protu slika: čovjek od krvi i mesa. Još dječak, s egzotičnom privlačnošću, hinduist koji je trebao biti obučen za ulogu Mesije. Poštedjet ću čitatelja daljnjih gluposti Krishnamurtija na ovom mjestu. Oglašavanje je učinilo sve što je moglo da ga lansira. Diplomatske vještine, molbe, lukavstvo i prijetnje korištene su kako bi se manipuliralo teozofskim sekcijama i učinilo ih poslušnima novoj namjeri. Članovi su u raznim zemljama masovno davali ostavke. Njemačka sekcija je žestoko prosvjedovala kao jedinstvena cjelina. To je dovelo do njezina izbacivanja iz Teozofskog društva. Vanjska veza s ovim društvom sada je također prekinuta. Rad na antropozofski orijentiranoj znanosti duha u Europi je nastavljen na isti način. Nekoliko godina ranije, Rudolf Steiner je potpunu autonomiju i neovisnost svog rada od bilo kakvog teozofskog vodstva, učinio uvjetom za svaku daljnju vanjsku suradnju. Sada se antropozofski savez, u kojem su sudjelovali mnogi stranci koji nisu mogli pratiti novu fazu razvoja Teozofskog društva, transformirao u neovisno društvo.
Posljednjih dana prosinca 1912. godine u Kölnu su se održale završne rasprave o tom pitanju. Tada je Rudolf Steiner odabrao 'Bhagavad Gita i Pavlove poslanice' kao temu za niz predavanja koja je u Kölnu održao okupljenim antropozofima.