.- Predgovor Marije Steiner za prvo izdanje knjige (1932.)
Čak i prije prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, kada je materijalistički život imao najsnažniji razvoj, posvuda su bile raštrkane tragajuće duše koje su bježale od buržoaske dosade života u razne pokrete iz kojih su dobivale duhovni poticaj ili zaboravljale mučna zagonetna pitanja o smislu egzistencije. U idealističko- socijalnim, u političko- revolucionarnim, u sektaškim ili tolstojevskim strujama: samo kako bi svojoj egzistenciji dali cilj koji nadilazi uske okvire osobnog života, kako bi pobjegli od mučnih pitanja o besmislu postojanja čija bi granica trebala biti rođenje i smrt, i fizička tjelesnost. Znanost nije imala odgovor na ta pitanja; intelekt je pred njima kapitulirao, ali je u svojoj aroganciji s kategoričkim imperativom potisnuo buntovnu dušu natrag u te granice. S upornom odlučnošću vjerovao je da mora ustrajati unutar kružnog labirinta u kojem ga je osjetilna percepcija držala zatvorenim, i smatrao je amaterskim pokušati se probiti izvan tog kruga i prodrmati vrata duha. Sve više i više opterećen teškom zatvorenošću svega što je mrtvi misaoni život donio sadašnjim ljudima, čovjekovo 'Ja' je stajalo smrznuto i bespomoćno pred zatvorenim vratima duha.
Iz sumračne tame davnih vremena odjekivale su mnoge riječi koje kao da su pokazivale svjetlo. Misterijsko znanje je postojalo i prije. Mjesta koja su bila zatvorena za profane. Ljudi su u misterije ulazili riskirajući živote, nakon strogih testova i zavjeta, a nijedna vijest o misterijskim događajima koji su se dogodili nikada nije stigla do vanjskog svijeta, a da se to nije kažnjavalo smrću. Ali iz njih su proizašle kulture, vladari i njihovi savjetnici, religije i njihovi utemeljitelji, umjetnost i učenja mudrosti. I tako se povijest formirala pod snažnim utjecajem onoga što je proizašlo iz mjesta misterija, a jedna je kultura slijedila drugu, otvarajući ljudima stalno nova područja borbe za egzistenciju, istovremeno vodeći ljudsku dušu od stepenice do stepenice na ljestvici ljudskog razvoja, u vlastito unutarnje biće, od tupe egzistencije do svjesnog života, tako da je unutar sebe jačao i osnažen kao 'Ja' vraćao se natrag u egzistenciju.
Na taj način moraju se izdržati sva ona iskušenja, kroz koja jedino čovjek može rasti. Tu također vrebaju opasnosti, ali pobjedom nad njima ljudi mogu postati mudri. Svladavanje sebe je prvi cilj ovog testa; velika je opasnost da izgubimo sebe.
Ali koliko je ljudi danas u ovoj opasnosti: bezbrojne pojedinačne duše koje osjećaju kako sve više nestaje njihovo 'Ja', mladež koja umire ovom unutarnjom smrću i puže svijetom kao živi leš, da tako kažemo, čovječanstvo koje se, uplašeno, iznenada vidi usred ekonomske krize u kojoj se prijeti da ljudski element bude izgubljen, u kojem čovječanstvo mora kapitulirati pred strojem.
Ali u ovoj opasnosti uništenja ljudskog dostojanstva i ljudskosti, glas otajstva ponovno zvuči glasno i čujno. Drugačije nego prije. Jer otajstvo i njegovo naviještanje također su se promijenili. Povuklo se u skrivenost noći i očito utihnulo nakon što se ispunilo u činu Golgote. Time je iz svetosti nekadašnje povučenosti, izašla u ljudski život. To se dogodilo pred očima svijeta. To je označilo prekretnicu i započela je nova faza misterija.
Drevni misteriji su ispunili svoju zadaću. Ogromna, sporo pripremana stvar, smisao zemljine evolucije, zasjala je kao događaj, kao postignuće. Ono što je preživjelo od starih mjesta misterija, ako se nije spojilo s novim impulsom, moglo se sačuvati samo u vanjskim formalnostima, koje zatim dovode do dekadentnog iskrivljenja. Dekadentnu distorziju ubrzo preuzimaju sile zla, stupaju u savez s njima i odvajaju se od čistog arhetipa. Skrivena čista suština mora tražiti druge oblike izražavanja. Daleko od pozornice vanjskih zbivanja, nevezano više za mjesto, daleko od crkvene i svjetovne vreve, pojavila se nova ezoterija, čija je zadaća bila probuditi svijest čovjekovog 'Ja', dohvaćanja samog sebe, ponovnog osvajanja duhovnog svijeta iz vlastite slobodne volje.
Mjesta u kojima se njegovalo misterijsko znanje primjereno vremenu, vanjskom svijetu su bila nepoznata. Više ne stoje kao žarišta i pozadina kulture koja se izlijevala prema van. Njihova su zračenja, takoreći, vodila otkucaje svjetskih događaja u skrivenoj komori, unoseći život u duhovni krvotok čovječanstva. Ovaj život koji tjera ljude na budnost i slobodu, često se pokušavao potisnuti. Države i crkve koje su mu bile nesklone i nisu željeli vidjeti ugroženost svoje svjetovne moći, čak i još uvijek postojeći predstavnici stare misterijske tradicije, koji su još uvijek bili moć iza kulisa povijesnih događaja, čak i ako su bili vezani političkim i osobnim ciljevima, neprijateljski su raspoloženi prema njemu. Jer ima moć izdići ljude iz diferencijacija, odvesti ih iz podijeljenosti u nacije, ekonomske krugove i klase, do jedinstva i zajedništva. To bi trebalo postići koristeći posebne snage. Ali život koji dolazi iz duhovnog izvora ne može se ubiti. Nekako se probija kroz sve prepreke koje mu se nabacuju.
A danas je vrijeme u kojem se misterij mora obraćati svim ljudima. Čovječanstvu se više ne može pomoći da izađe iz zbrke ako mu se ne pruži mogućnost ovog znanja. U djelu Rudolfa Steinera, koje je žrtveni čin najjačeg genija našeg novog doba, daju se objašnjenja koja odgovaraju stanju svijesti današnjeg čovječanstva o povezanosti tog globalnog duhovnog događaja, koja su se prije uvijek odvijala iza vidljivih povijesnih činjenica; ali i sve ono što je čovječanstvu budućnosti potrebno da probije zatvor svoje skučenosti i nadvladavanjem egoizma postigne unutarnju slobodu, da kroz vrata spoznaje prijeđe u svijet duha, kojem iznutra pripadamo.
Još jedan način da povratimo svoje ljudsko dostojanstvo, još jedan način da u sebi pronađemo čovjeka, koje nam suprotstavljene sile žele oduzeti, kako bi životinja u nama izvojevala pobjedu ili demon stroja ugušio čovjeka, nema drugog sredstva osim znanja o uvijek prisutnim promjenama u oblicima, supstanci i svijesti koja se doživljava u ljudskim događajima i kultivira u misteriju.