.Vidjeli smo promjene koje se događaju u četiri glavna člana ljudskog bića kroz ozbiljan ezoterni ili okultni razvoj, i mogli ste primijetiti da je u našem opisu glavni naglasak stavljen na unutarnje promjene u ova četiri člana ljudske prirode koji se u određenoj mjeri doživljavaju iznutra. Treba jasno razlikovati ove promjene koje se može iskusiti iznutra od opisa koji se može dati za vidovnjakov vanjski pogled na svijet. Naravno da je to drugačije. U stvarnom ezoternom razvoju prije svega je važno znati što se događa unutar ljudskog bića i što je pred njim kada prolazi kroz okultni razvoj. Zanimljiva je, iako možda ne toliko važna, promjena koja postaje očigledna vanjskom vidovitom pogledu. I ovdje možemo ukratko okarakterizirati: ono što se iznutra opaža kao svojevrsna pokretljivost i neovisnost pojedinih dijelova fizičkog tijela pokazuje se vidovitom pogledu, koji promjenu u fizičkom tijelu ne doživljava iznutra, već je promatra izvana, je da se tijelo osobe koja je uključena u okultni razvoj dijeli, takoreći; i zbog tog rascijepa, vidovitom pogledu je to kao da se raspada.
Za vidovnjaka fizičko tijelo ličnosti koja ide sve dalje i dalje u okultnom razvoju, raste. I može se reći: ako se susretne osoba koja prolazi pravi okultni razvoj, ono što vidovita vizija vidi u određeno vrijeme kao fizičko tijelo ima određenu veličinu; ako ga se ponovno sretne godinama kasnije, to fizičko tijelo je naraslo, postalo znatno veće. Dakle, postoji takav rast fizičkog tijela izvan obične fizičke veličine; ali s tim je povezana činjenica da ono postaje više zasjenjeno. Ali tada primijetite: kada se dotična osoba razvije, ona pokazuje fizičko tijelo koje se sve više i više povećava; ali sastoji se od pojedinačnih dijelova, da tako kažemo, i ti se pojedinačni dijelovi predstavljaju u onome što se u okultnom životu zove imaginacija. Fizičko tijelo osobe uključene u okultni razvoj sve se više pokazuje kao zbroj imaginacija, slika koje su, takoreći, iznutra žive i aktivne; a te slike, zapravo postaju sve zanimljivije, jer te slike nisu proizvoljne. U početku, kada je dotična osoba na početku okultnog razvoja, one još nisu posebno značajne; najmanje su značajne kada vidovito oko promatra ljudsko tijelo koje nije počelo okultni razvoj.
Kada se gleda ljudsko tijelo, koje se još nije okultno razvilo, opaža niz slika, imaginacija. Ono što je fizička materija, nestaje za vidoviti pogled, to mjesto zauzimaju imaginacije; ali one su toliko zgusnute da ne pokazuju iznutra sjajni aspekt osobe koja se bavi okultnim razvojem, nego se radije pokazuju kao zatamnjena tvar. Ali čak i u nerazvijenom ljudskom biću pojavljuju se kao dijelovi, a svaki dio se odnosi na nešto u makrokozmosu. U biti, može se izdvojiti dvanaest karika. Svaka takva karika je zapravo slika; slika dijela velikog svijeta. Kad imate svih dvanaest zajedno, imate dojam da je neki nepoznati slikar stvorio minijaturne slike makrokozmosa - njih dvanaest - i od njih oblikovao ljudsko fizičko tijelo. Ako je pojedinac uključen u okultni razvoj, tada će ta slika postajati sve veća i veća, ali iznutra više prijateljska, svijetleća. To je zato što se, u slučaju pojedinca koji nije uključen u okultni razvoj, makrokozmos odražava samo u svom fizičkom aspektu; ali u slučaju nekog tko prolazi kroz okultni razvoj, sve više i više se u slikama očituje duhovni sadržaj; pojavljuju se slike duhovnih bića makrokozmosa. Dakle, okultni razvoj nam se predstavlja na takav način da osobnost uključena u okultni razvoj postaje sve više i više duhovni mikrokozmos od čisto fizičkog mikrokozmosa; to jest, pokazuje sve više slika ne samo planeta i sunaca, već i bića viših hijerarhija. To je razlika između osobe koja nije u okultnom razvoju i one koja je u okultnom razvoju. I pojavljuju se sve više i više hijerarhije, što čovjek više napreduje u svom okultnom razvoju. I tako se upoznaje, da tako kažemo, ustrojstvo svijeta, vidovitim promatranjem fizičkog ljudskog tijela.
Etersko ljudsko tijelo, u slučaju osobe koja nije uključena u okultni razvoj, pokazuje razvoj svijeta, ono što slijedi jedno za drugim u vremenu; pokazuje se kako se planeti i sunca, čak i ljudske civilizacije na Zemlji, i pojedinačna ljudska bića mijenjaju tijekom inkarnacija, kako se pojavljuju u uzastopnoj egzistenciji. Dakle, etersko tijelo je zapravo pripovjedač; ono priča povijest svijeta. Dok je fizičko tijelo ljudskog bića poput zbirke slika koje je naslikao nepoznati umjetnik, etersko tijelo pokazuje se kao neka vrsta pripovjedača koji pripovijeda samu povijest svijeta u vlastitim unutarnjim zbivanjima. I što je ljudsko biće više uključeno u okultni razvoj, to je širi raspon priča. Osoba koja je relativno malo uključena u okultni razvoj može, vidovitom pogledu, u svom eterskom tijelu pokazati nekoliko generacija koje su prethodile u fizičkom nasljeđu; jer ta egzistencija također se pokazuje u eterskom tijelu ljudskog bića. Ali što ide dalje okultni razvoj osobe, to je više moguće vidjeti ljudske kulture, pojedinačne inkarnacije ove ili one individualnosti, dapače, popeti se do kozmičke egzistencije i udjela duhova viših hijerarhija u kozmičkoj egzistenciji.
Astralno tijelo ljudskog bića, uobičajeno se može se vidjeti samo kroz njegovu unutarnju sjenovitu sliku, samo kroz iskustva misli, volje, osjećaja; sve više postaje odraz onoga što čovjek vrijedi u odnosu na svoju egzistenciju u kozmosu. Molim vas da ovaj opis, ovu prezentaciju shvatite vrlo ozbiljno. Astralno tijelo ljudskog bića uključenog u okultni razvoj postaje sve više i više odraz vrijednosti ljudskog bića u kozmosu. Već smo opisali kako smo došli do zaključka da je astralno tijelo neka vrsta egoista u svojoj izvornoj prirodi, ali kako okultni razvoj to mora nadvladati uzdižući osobne interese u interese svijeta. Ako netko promatra astralno tijelo ličnosti u procesu višeg razvoja, tada će se iz tog astralnog tijela vidjeti, ovisno o tome hoće li se pokazati mračnim ili tamnim ili će se pokazi kao jarko svijetlo, ovisno o tome hoće li se otkriti u reskim neskladnim ili u skladnim, milozvučnim zvucima, iz toga će se vidjeti je li dotična osoba vodila svoj razvoj tako da je ostala povezana sa svojim osobnim interesima, o kojima smo govorili, ili je doista napravila to da interesi svijeta postaju njeni interesi. To je ono što se može dogoditi u astralnom tijelu ljudske osobnosti usred višeg razvoja, da, ako se razvoj dogodio u ispravnom okultnom moralu, mi u tome vidimo koliko divno ljudsko biće postaje kada horizont svojih interesa proširi s osobnih na općeljudske i svjetske interese. Astralno tijelo postaje sve blistavije, sve više nalik Suncu, kako čovjek sve više uči opće stvari čovječanstva i svijeta učiniti svojim vlastitim stvarima.
Što više čovjek napreduje u svom razvoju, to ljudsko jastvo sve više pokazuje tendenciju da se razdvoji, da se podijeli. Ono šalje sadržaj svoje svijesti vani, takoreći; moć sadržaja ove svijesti ima posla u svijetu. Da, ako čovjek želi upoznati neko biće iz hijerarhije anđela, naprimjer, onda nije dovoljno da se služi običnim spoznajnim moćima. Ako ih doista želi upoznati, onda mora biti sposoban transponirati svoju svijest, odnosno mora biti sposoban izolirati snage svoga jastva i transponirati djelić svoje samosvijesti u bit dotičnog bića iz hijerarhije anđela. Kakvo god biće da upoznamo, možemo ga upoznati samo prijenosom svoje samosvijesti u ovo biće. To je poriv jastva da izađe iz sebe, da se prenese u drugo biće i pusti da ono što je isprva živjelo samo u sebi, nastavi živjeti u drugom biću. Taj se poriv na nižem stupnju razvoja čovjeka, na razini obične ljudske egzistencije, pokazuje u određenom porivu za uklanjanjem vlastite svijesti od sebe; to se pokazuje u potrebi za spavanjem. A ono što duševno tjera čovjeka na spavanje, upravo je isti impuls koji, ne vodi svijest u nesvjesni svijet spavanja, već u svijest anđela, ili Duhova oblika, ili još viših hijerarhija. Tako bi mogli paradoksalni reći: što znači susresti jednog od Elohima, jednog od Duhova Oblika? To znači, da je evoluirao do te mjere da može zaspati u svijesti Elohima i probuditi se u Elohimu sa sviješću tog Duha oblika, tog duha viših hijerarhija. To znači prepoznati više biće: odreći se svoje svijesti, kao što je se odriče kod spavanja, ali odreći je se na takav način, zahvaljujući višim silama probuđenim u njemu, da se ta svijest probudi i zasja prema čovjeku kao svijest ovog višeg bića.
Tako astralno tijelo u pravilnom okultnom razvoju postaje poput Sunca koje zrači interese svijeta. Ali jastvo, kada je više razvijeno, postaje poput planeta koji kruže oko ovog sunca astralnog tijela i koje u svom kruženju kroz svijet susreće druga bića, i u susretu s drugim bićima, donosi znanje i poruke tih drugih bića ljudskom biću. Dakle, doista astralno tijelo i jastvo kod okultno razvijenog čovjeka predstavljaju sliku Sunca - to je astralno tijelo - okruženo svojim planetima: to je umnožavanje jastva, koja se šalju u druga bića kao da čovjek, kroz ono što mu umnoženo jastvo zrači natrag iz tih drugih bića, može prepoznati prirodu tih drugih bića.
I osjećaj koji čovjek ima kad prepoznaje članove viših hijerarhija u njihovom unutarnjem biću – kroz fizičko i etersko tijelo uči se prepoznati ih u njihovom vanjskom biću; iznutra ih učimo prepoznati kroz astralno tijelo i jastvo, kroz astralno tijelo i jastvo dolazimo u kontakt, da tako kažemo, s tim bićima viših hijerarhija – osjećaj koji se ima je: kao da će se u našem astralnom tijelu pretvoriti u sunce i odcijepiti jastvo, koje ima predispoziciju da uroni u hijerarhiju anđela; drugo jastvo je predisponirano za uranjanje u hijerarhiju arhanđela; opet drugo jastvo ima dispoziciju uroniti u hijerarhiju Duhova oblika. Četvrto jastvo uranja u hijerarhiju Duhova kretanja, peto u hijerarhiju Duhova mudrosti i volje, šesto jastvo uranja u hijerarhiju Kerubina, a sedmo uranja u hijerarhiju Serafina. Moguće je, dragi prijatelji, da kada čovjek uzdigne četiri člana svog bića na visoku razinu obukom, on zapravo dolazi do takvog iskustva kakvo je upravo opisano. Moguće je; ali pored činjenice da čovjek postiže takav razvoj jastva kao što sam upravo naznačio, on može postići još viši razvoj svog jastva, da tako kažemo.
Budući da jastvo iz sebe izdvaja sedam jastava, ono prolazi kroz viši razvoj kao osmo preostalo. Dakle, molim vas, gledajte na to ovako: imamo čovjekovo izvorno jastvo, dano je čovjeku prije nego što je prošao kroz okultni razvoj. Zatim kroz to prolazi, i kroz to ova osoba iz sebe emitira sedam jastava. Da bi ono što mu je izvorno dano moglo emitirati sedam jastava, morao je upotrijebiti unutarnju moć. Budući da je to jastvo prošlo kroz to, samo se popelo stepenicu više. Ali sada bih vas zamolio da uzmete u obzir da se proces, koji sam ovdje opisao u krajnosti, da tako kažem, odvija malo po malo. Čovjek koji prolazi okultni razvoj nije odmah, naravno, savršeno Sunce u svom astralnom tijelu, okružen planetima svog jastva, već prvo postiže nesavršenu sunčevu egzistenciju, nesavršene formacije svog planetarnog jastva; sve se to događa malo po malo. Međutim, s tim, razvoj običnog jastva također vrlo polako i postupno prelazi u više jastvo. Kada je ovaj razvoj dosegao određenu točku, kako jastvo postaje sve više i više, tada se postupno pojavljuje mogućnost osvrtanja na ranije inkarnacije. Dakle, ovdje označavam točku, koja vam daje priliku da se osvrnete na ranije inkarnacije. To je razvoj jastva izvan njega samog, tako da nadmašuje sebe kroz sile koje mu također daju mogućnost da vidi kroz više hijerarhije. Moglo bi se stoga reći: u odnosu na sebe i svoje astralno tijelo, kroz svoj okultni razvoj čovjek postaje poput zvijezde, poput zvjezdanog sustava, za vidoviti pogled.
Ovim sam vam, dragi prijatelji, više-manje opisao što se događa kod vidovitosti, kod gledanja druge osobe koja postaje vidovita, dok sam vam u proteklih nekoliko dana iznio iskustva kao unutarnja iskustva. Treba iznijeti još nešto važno, za što u određenom smislu, moram proširiti nagovještaj koji je već dan. Čovjek, kao što vidite, kako razvija svoje astralno tijelo i jastvo, počinje vidjeti, svijet koji je prije bio prazan, ispunjen bićima viših hijerarhija: anđele, arhanđele, arhaje i tako dalje. Sada možete postaviti pitanje: mijenjaju li se i carstva prirode oko čovjeka? – I doista, carstva prirode se značajno mijenjaju. Vidite, već sam vam rekao da vidovnjak vidi fizičko tijelo kao zbirku slika, čak i kod obične osobe, koje postaju sve sjajnije kako osoba napreduje.
Što je sa životinjama? Da, ako gledate životinje vidovitim pogledom, onda se i njihova fizička tijela pretvaraju u imaginacije, i tada znate: ove životinje nisu onakve kakve se pojavljuju u mayi, već su imaginacije, odnosno imaginacije postavljene u svijesti. Tko onda postavlja životinje kao imaginacije? Od koga su imaginacije? Životinje, također i biljke u njihovim vanjskim oblicima - ali biljke manje nego životinje, a ponajmanje minerali - imaginacije su Ahrimana. Naši fizičari u vanjskim carstvima prirode traže materijalne zakone; okultist sve više i više otkriva da su vanjska carstva prirode, u onoj mjeri u kojoj se predstavljaju kao materijalna bića, imaginacija Ahrimana. Znamo, naprimjer, da se životinje temelje na grupnim dušama. Grupne duše nisu imaginacije Ahrimana, ali pojedinačne životinje u vanjskim oblicima su imaginacije Ahrimana. Dakle, ako imamo kraljevstvo lavova, onda njihova grupna duša pripada dobrim duhovnim bićima, da tako kažemo, a borba Ahrimana protiv dobrih duhovnih bića sastoji se u tome da on njihovu grupnu dušu utiskuje u pojedinačne oblike životinja i utiskuje u njih svoju imaginaciju. Pojedinačne figure lavova, dok stvarno lutaju uokolo svijetom, Ahriman je istjerao iz grupnih duša. Na isti način, i vanjski se svijet postupno mijenja u nešto sasvim drugo od onoga kako izgleda u mayi.
Sada vam želim dati neku vrstu shematskog crteža kako biste imali nešto od čega možete voditi misli koje su nam se otvorile tijekom ovog ciklusa, kao na ljestvama. Prije svega želim pokazati ono što možemo nazvati strukturom običnog čovjeka: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo, duša osjećaja, duša uma ili intelekta, duša svijesti, duh-sam, životni duh i duhovni čovjek. Dakle, znamo strukturu ljudskog bića. Samo ću to prikazati linijama. Unutarnje biće je duša osjećaja, sljedeće je duša uma ili intelekta, sljedeće je duša svijesti, sljedeće duh-sam. Gornje poveznice možemo smatrati dopunjenima jer nam danas više ne trebaju. Ovakva konstitucija čovjeka pokazuje se izvana na takav način da je fizičko u tri niža člana, ono što se doživljava u duši u tri srednja člana, duh-sam još nije prisutan, već je kao perspektiva za budućnost. Kada čovjek prolazi kroz okultni razvoj, prije svega se radi o potiskivanju određenih stvari u samoj duši. Vidjeli smo kako je osobito važno da čovjek ostavi po strani vanjske osjetilne dojmove. Prvi uvjet okultnog napretka je isključivanje vanjskih osjetilnih dojmova. Budući da čovjek isključuje vanjske osjetilne dojmove, član njegove duše koji se prvenstveno razvija pod utjecajem tih dojmova se iznutra mijenja. To je duša svijesti. Shvatite ispravno: duša svijesti je trenutno usred svog glavnog razvoja, uglavnom se računa na vanjske dojmove. Ne smije se brkati činjenica da duša svijesti najviše jača iznutra pod dojmom osjetilnih impresija, s činjenicom da su ti osjetilni dojmovi posredovani dušom osjećaja. Kad je riječ o okultnom razvoju, treba promatrati utjecaje pod kojima duša svijesti najviše jača: to su utjecaji vanjskih osjetilnih dojmova; kada su oni isključeni, duša svijesti je prigušena. Tako da - s desne strane želim nacrtati ono što odgovara pojedinačnim članovima duše kod okultno razvijenog čovjeka - duša svijesti kod okultno razvijenog čovjeka morat će se povući od svih stvari. Misli se na ono što u običnom životu navodi ljude da ističu svoje 'Ja' na svim mogućim područjima. U naše vrijeme taj ego je već naglašen u oblasti mišljenja. Ništa se ne čuje više od: ovo je moje stajalište, ja mislim ovo ili ono. – Kao da je bitno što ovaj ili onaj misli, kao da istina nije važna! Istina je da zbroj triju kutova daje sto osamdeset stupnjeva i nije važno kako tko gleda na to. Istina je to da se hijerarhije dijele na tri puta tri, gledano s čovjekova gledišta, i nema razlike kako tko na to gleda. Ono što ističe 'Ja' povlači se; umjesto toga, duša svijesti, koja je prije prvenstveno služila za kultiviranje 'Ja, postupno se ispunjava onim što zovemo imaginacija. Možemo reći: kod čovjeka u okultnom razvoju, duša svijesti se transformira u imaginativnu dušu.
Onda iz onoga što je rečeno proteklih dana znamo da se mora promijeniti i samo mišljenje, koje je prvenstveno razvijeno u duši uma ili intelekta. Čuli smo kako se mišljenje mora sve više odricati razvijanja vlastitih misli, kako sve više mora potiskivati osobno mišljenje. Ako čovjek uspije potisnuti ono što je u običnom životu napravio od svoje duše uma ili intelekta, tada inspiracija zauzima mjesto onoga što živi u čovjeku kao obično mišljenje, razumijevanje, i također kao obični mentalni život za fizičku razinu, a duša uma ili intelekta se transformira u inspiraciju ili inspiriranu dušu. Inspirirana djela kulture primljena su u transformiranoj duši intelekta kao inspiracija.
Duša osjećaja je uglavnom ostavljena po strani nadvladavanjem astralnog tijela, time što se interese svijeta čini svojima, time se sve više nadilazi i vlastiti osjećaj; time se duša osjećaja, svi unutarnji impulsi, unutarnje strasti i afekti, pretvaraju u intuicije. A intuitivna duša zauzima mjesto duše osjećaja. Tako da sada možemo nacrtati okultno razvijeno ljudsko biće ovdje desno [vidi raniji crtež], za koje kažemo: on se također sastoji od astralnog tijela, eterskog tijela i fizičkog tijela, ali iznutra se sastoji od intuicijske duše, inspiracijske duše, imaginacijske duše, koja zatim prelazi u duh-sam. A sada iz ovoga dijagrama, koji stvarno odražava činjenice okultnog promatranja, kako čovjek utječe na svoj okultni razvoj stupnjem svog moralnog razvoja. Uostalom, što je osoba koja je još potpuno ispunjena osobnim afektima, osobnim strastima, koja djeluje pod dojmom, reklo bi se, ljudskih instinkta? Takva osoba još uvijek u potpunosti živi u svojoj duši osjećaja; ona ne ublažuje svoje instinkte kroz intelektualne koncepte, a kamoli kroz razvoj svoje svijesti; to je, da tako kažem, ako sada nacrtam moralni razvoj u sredini kao ovu liniju [vidi raniji crtež, najmanja strelica], ona je razvijena samo ovdje do duše osjećaja.
Tako se može dogoditi da se osoba razvila samo do mjere duše osjećaja, što znači da potpuno prepušta, svojim osobnim željama, porivima, i tako dalje, da zavladaju. Sada pretpostavimo da je takva osoba prisiljena na okultni razvoj. Rezultat bi bio da je transformirala svoju dušu osjećaja i intuitivnu dušu i imala bi određene intuicije; ali te intuicije se ne predstavljaju kao ništa drugo nego transformacije njenih osobnih poriva, želja i instinkta. Osoba čiji je moralni razvoj dosegao razinu duše intelekta, odnosno koja je stekla jasne pojmove, općenite pojmove, koja u svom umu na određeni način obuhvaća opće svjetske interese, svoju će dušu intelekta barem preobraziti u inspirativnu dušu i ona može doći do određenih nadahnuća, čak i ako njegova vidovita moć nije uvijek posve čista.
Tek kada je čovjek stvarno prodro u dušu svijesti sa svojim 'Ja', prvo razvija transformaciju duše svijesti u imaginativnu dušu, a drugo slijedi kao prirodna posljedica, jer je prošao kroz druge faze. U naše vrijeme, dakle, odgovarajuća vidovitost mora biti usmjerena na to da čovjeku postavi zadatak da slijedi svoj moralni razvoj na takav način da prvo odvoji svoje nagone, želje itd., od osobnih interesa i uzdigne ih do točke gledišta općih interesa svijeta; onda se mora pokušati da takva osoba stvarno shvati sebe kao 'Ja', ali shvati sebe kao 'Ja' u duši svijesti. Tada, bez ikakve opasnosti, duša osjećaja, duša intelekta i duša svijesti, mogu se transformirati u intuitivnu dušu, inspiracijsku dušu, imaginacijsku dušu. Ako uzmemo u obzir običnu svijest na fizičkoj razini, duša osjećaja je najbogatija duša. Jer sve se to krije kao zbroj nagona i poriva u takvoj ljudskoj duši, ma koliko ona niska bila! Za kakve porive i strasti je sposobna takva duša! Ova ljudska duša je nešto siromašnija u smislu umnog i intelektualnog sadržaja, ali je najsiromašnija kao duša svijesti, skvrčena do svijesti o sebi, kao do jedne točke. Moglo bi se reći: figura koja nam predstavlja ljudsku dušu u njenom prirodnom stanju na fizičkoj razini predstavljala bi neku vrstu piramide usmjerene prema gore [vidi dva trokuta]; dolje u osnovi zbroj nagona, želja i strasti, gore na vrhu točka svijesti. Obrnuta piramida predstavlja razvijenu dušu pravog vidovnjaka: piramida, kojoj je baza na vrhu, odnosno sve moguće imaginacije koje se mogu formirati i koje izražavaju sve što nam može prikazati sadržaj svijeta; na dnu, ono što rezultira kao viša individualna svijest čovjeka.
Ali ova je shema u određenoj mjeri mjerodavna u još jednom smislu. Već sam naznačio u novim izdanjima moje 'Teozofije' da možemo reći: duša osjećaja je, da tako kažemo, privremeno transformirano astralno tijelo. Tako da možemo sažeti: ispod je fizičko tijelo, zatim etersko tijelo, zatim astralno tijelo. Privremeno transformirano astralno tijelo je duša osjećaja na fizičkoj razini; privremeno transformirano etersko tijelo je duša uma ili intelekta, a privremeno transformirano fizičko tijelo je duša svijesti.
Stoga u našem sadašnjem ciklusu imamo dušu svijesti inicijalno lokaliziranu u fizičkom tijelu, to jest, na takav način da koristi fizičke alate. Dušu intelekta u eterskom tijelu, što znači da koristi eterska kretanja. Duša osjećaja, koja sadrži nagone, želje i strasti, koristi sile koje su lokalizirane u astralnom tijelu. Duša uma ili intelekta, koja sadrži unutarnje snage osjećaja, moć suosjećanja, naprimjer, koristi se eterskim tijelom; duša svijesti koristi mozak fizičkog tijela.
Ako se u tom smislu duša osjećaja transformira u intuitivnu dušu, moramo također na odgovarajući način zamisliti da intuitivna duša ima svoj alat u astralnom tijelu čovjeka. Inspiracijska duša je transformirana duša uma ili intelekta. Ima svoje alate u eterskom tijelu čovjeka. A imaginativna duša, transformirana duša svijesti, ima svoj alat u fizičkom tijelu čovjeka. A sada usporedite ono što sam ovdje predstavio kao shemu, s onim što sam ranije objasnio, tada ćete shvatiti da u ovom dijagramu imate sliku sjećanja. Objasnio sam da se za vidovito promatranje fizičko tijelo transformira u imaginacije koje su slike kozmosa. Ovdje u shemi vidite imaginativnu dušu koja ispunjava fizičko tijelo. Naime, imaginativna duša prodire u fizičko tijelo, prožima ga, tako da vidovita svijest, što se suočava s više razvijenim ljudskim bićem, vidi članove fizičkog tijela prožete sve višim i višim imaginacijama, koje dolaze iz unutrašnjosti ove osobnosti gurnute u fizičko tijelo. Kod običnog čovjeka postoji niz imaginacija utisnutih u članove njegova tijela od strane viših duhovnih bića; u slučaju više razvijenog ljudskog bića, uz imaginacije koje su izvorno tu, u članovima fizičkog tijela pojavljuju se i one koje on iz sebe utiskuje u svoje tjelesne članove; tako da organi fizičkog tijela okultno razvijene osobe postaju sve bogatiji.
U ovoj shemi vam nisam želio dati ništa osim zabilješke koja sažima ono što sam opisao na predavanjima. Skrećem vam pozornost na činjenicu da se iz ove sheme uvijek možete sjetiti da su duša osjećaja, duša uma ili intelekta, i duša svijesti obrnute, tako da duša svijesti ne postaje intuitivna duša, već imaginativna duša, a duša osjećaja ne imaginativna duša, već postaje intuitivna duša.
Time, dragi prijatelji, imate skicu onoga što se moglo dati tijekom ovih naših predavanja na temu: promjene u ljudskim ovojima i ljudskom jastvu tijekom ozbiljno vođenog antropozofskog razvoja ili ezoterijskog okultnog razvoja, koji se u osnovi, da, mogu podudarati. Vidjeli ste kako smo započeli, da tako kažemo, s malim, jedva primjetnim promjenama u fizičkom tijelu, koje oni koji provode okultni razvoj isprva jedva opažaju: pojedini članovi fizičkog tijela postaju sve više i više iznutra živi, dok nam se inače samo cijelo fizičko tijelo čovjeka čini živim. Zatim smo vidjeli kako se događaju određene promjene, koje predstavljaju moćne činjenice unutarnjeg života: one promjene u astralnom tijelu i jastvu koje rađaju te snažne imaginacije, kroz koje se možemo osjećati kao da smo prebačeni na početak našeg zemaljskog ljudskog razvoja, čak i malo dalje od toga, što vodi do imaginacije Raja i Kaina i Abela. Vidjeli ste kako se, zapravo, kao stvarnost, u fizičkom tijelu javlja neka vrsta sile koja mu omogućuje, takoreći, da se podijeli; ali ono ostaje na okupu, ne popušta, jer ovdje u našem ljudskom ciklusu okultna praksa ne smije ići tako daleko da dovede do oštećenja fizičkog tijela. Ali postoji snaga u okultnom razvoju koja dovodi do mogućnosti da fizička i eterska tijela razviju unutarnje sile uništenja; i u osnovi su uvijek tu kada se čovjek susreće s Čuvarom praga. Ovaj susret s Čuvarom praga uopće nije moguć bez da se osoba suoči s opasnošću usađivanja destruktivnih snaga u svoje fizičko i etersko tijelo; ali svaki ispravni okultni razvoj istovremeno stvara i protuotrove, a ti su protuotrovi dati u onome što ćete u mojoj Tajnoj znanosti pronaći kao šest pomoćnih okultnih vježbi: koncentracija misli, to jest, snažno naprezanje vlastitih misli, koncentriranje misli; razvoj određene inicijative volje, određene ravnoteže zadovoljstva i patnje, određene pozitivnosti u odnosu na svijet, određene nepristranosti. Svatko tko njeguje ove osobine u svojoj duši paralelno s okultnim razvojem, s jedne strane će razviti neku vrstu težnje fizičkog i eterskog tijela da se razbiju na komade, to jest, apsorbiraju klice smrti pod utjecajem okultnog razvoja; ali u istoj mjeri kako se to razvija, to se i poništava, tako da nikada nije stvarno učinkovito ako čovjek razvije spomenute kvalitete ili već ima dovoljno kvaliteta koji odgovaraju ovih šest kvaliteta kroz svoj moralni razvoj.
Nastojao sam dati više od pukog opisa, nastojao sam u vašim srcima pobuditi osjećaj o tome što je okultni razvoj i koliko mnogostruko okultni razvoj koji mijenja čovjeka intervenira u ljudskom biću. Mogli ste naslutiti i osjetiti da se čovjek suočava sa svim vrstama šokantnih, pa čak i opasnih stvari kada prolazi kroz okultni razvoj. Ali uz neke stvari koje su možda izazvale blagi užas čak i gledano teoretski, uvijek se moramo podsjetiti misli koja raspršuje svaki strah, može ukloniti svaki strah, jednostavno izazivajući entuzijazam, snagu u našoj duši: misao da daljnjim razvojem sebe radimo na evoluciji koju žele bogovi. Tko može shvatiti ovu misao u svoj njenoj veličini, u svom njenom poletnom i nadahnjujućem značenju, tko zna shvatiti ovu misao na takav način da mu se evolucija, okultni razvoj u najljepšem smislu, pojavljuje kao dužnost, tko god je sposoban to osjetiti, osjeća početak onoga što je, uz sve opasnosti, pored sve borbe, pored sve zbrke, pored svih prepreka, povezano sa pristupom prema blaženstvu duhovnih svjetova. Jer kad netko osjeti ovu misao o entuzijazmu ideala razvoja, već može osjetiti početak blaženstva razvoja; ali ovo blaženstvo znači prepoznavanje razvoja, ovog okultnog napretka kao nužnosti. Budućnost ovakvih duhovno-ezoterijskih pokreta poput našeg, bit će da će se duhovni razvoj ljudskih duša sve više doživljavati kao nužnost, i da će isključivanje duhovnog razvoja i usvajanje neprijateljskog stava prema njemu – značiti povezivanje s otpadnim proizvodima propadanja Zemlje koji su izbačeni vlastitom težinom, značiti otpadanje od evolucije kozmosa po Božjoj volji.