.- Okultna znanost i okultni razvoj - inicijacija
Veza između živih i umrlih. Utjecaj luciferskih i ahrimanskih impulsa. Razvijanje budućih fizičkih organa za sjećanje na prošla utjelovljenja. Okultni razvoj modernog čovjeka: 1. Razvoj unutarnjeg mišljenja kroz meditaciju; 2. Prožimanje meditacije snagom osjećaja; 3. Prožimanje meditacije snagom volje.
London, 1. svibnja 1913.
Veliko mi je zadovoljstvo danas prvi put ovdje pozdraviti naše prijatelje u ovoj zemlji. Žao mi je što vam ne mogu govoriti na vašem jeziku, ali kako bismo prevladali ovu poteškoću, naš prijatelj baron Walleen danas će prevoditi moj govor rečenicu po rečenicu, a sutra ću održati predavanje bez prekida, a baron Walleen će ljubazno pružiti sažetak na engleskom.
Naši dragi prijatelji u ovoj zemlji, koji su nas često posjećivali na kontinentu, stvorili su prekrasnu unutarnju vezu između naših prijatelja ovdje i onih s druge strane. Prekrasan dom u kojem smo se danas okupili svjedoči o dubokom unutarnjem osjećaju s kojim se naši prijatelji u ovoj zemlji ujedinjuju s nama kako bi radili na širenju antropozofije. A oni koji su došli s kontinenta posjetiti naše engleske prijatelje, istinski će se radovati što će u ovom ogranku pronaći tako lijepo okruženje za ono što je toliko drago našim srcima, ono što je tako duboko ukorijenjeno u našim dušama.
S tim dubokim unutarnjim osjećajem jedinstva koji pripada antropozofiji i u koje bi se sva ljudska bića na Zemlji trebala ujediniti bez razlike na rasu, boju kože ili slično, s tim osjećajem dopustite mi da vam se danas prvi put obratim i najsrdačnije vas pozdravim. I trebalo bi biti pravo jamstvo za naš budući rad, da smo pronašli prijatelje koji su se ovog posla prihvatili u ovoj zemlji s tako velikim unutarnjim entuzijazmom.
Tema o kojoj danas želimo raspravljati odmah nas vodi u područje koje pripada cijelom čovječanstvu, bez obzira na bilo kakve razlike.
Prvo, moramo govoriti o području ljudskih nastojanja, koje se u svom istinskom obliku ne može opisati nijednim ljudskim jezikom, već u svom izvornom obliku samo jezikom misli: to je područje okultne znanosti.
Kroz svoje ljudske sposobnosti, čovjek teži okultnom znanju i može ga postići. Ali za svijet to znanje ima veći značaj od onoga koje posjeduje samo unutar duše. U svijetu koji nas okružuje možemo razlikovati supstance i tvari kroz koje se izražavaju njegovi raznoliki fenomeni i manifestacije. U tom iskonskom principu, koji se teško može izraziti ljudskim jezikom, ukorijenjena su sva stvorenja i sve stvari Zemlje i svih svjetova. Ali u fizičkom svijetu, pojedinačne diferencijacije ovog iskonskog principa izražene su u tvarima zemlje, vode, zraka, vatre, etera i tako dalje.
Jedna od najsuptilnijih stvari koja je još uvijek dostupna ljudskim stremljenjima naziva se Akaša. A otkrivenja entiteta i fenomena unutar Akaša supstance, najsuptilnija su od svih dostupnih ljudima. Ono što čovjek stekne okultnom spoznajom, ne samo da prebiva u njegovoj duši, već je i utisnuto u Akaša supstancu svijeta. Kada u svojoj duši oživimo misao okultne znanosti, ona se odmah upisuje u Akaša supstancu, i značajno je za opći razvoj svijeta da se takvi otisci prave u Akaša supstanci, jer te otiske, koje čovječanstvo može napraviti i koje opisujemo kao okultna znanost, u Akaša supstancu ne može upisati nijedno drugo biće na cijelom svijetu osim čovjeka.
Važno je da uočimo karakteristiku Akaša supstance, naime da između smrti i ponovnog rođenja u duhovnom svijetu, ljudi žive u Akaša supstanci, baš kao što ovdje na Zemlji živimo unutar atmosfere.
Ako bi vidovnjak, koristeći sredstva koja su mu dostupna, uspostavio kontakt s ljudskim dušama koje žive između smrti i ponovnog rođenja, mogao bi primijetiti sljedeće. Čovjek koji u trenutnom ciklusu razvoja ovdje na Zemlji - to je u prošlosti bilo drugačije - nikada nije u stanju u sebi probuditi duhovno znanstvene misli, ne može biti promatran, čak i ako je prisutan, od strane ljudske duše koja živi između smrti i ponovnog rođenja. Ako čovjek koji živi ovdje na Zemlji, u sebi probudi duhovno znanstvenu misao ili ideju, tako da se može upisati u Akaša zapis, tada postaje vidljiv drugim dušama koje žive između smrti i ponovnog rođenja. Vidovnjak koji se strpljivo pripremio za dar vidovnjaštva može, prilikom uspostavljanja kontakta s dušama koje su prošle kroz vrata smrti, primiti duboko dirljive dojmove. Dat ću vam konkretan primjer takvog slučaja.
Vidovnjak je susreo čovjeka koji je prošao kroz vrata smrti, ostavljajući za sobom svoju ženu, koju je jako volio, i svoju djecu, koju nije volio ništa manje. Taj čovjek i njegova obitelj bili su ljubazni, dobri ljudi, ali nisu imali sklonosti prihvatiti duhovne uvide, niti su nadišli vjerske tradicije kroz koje se neke duše još uvijek osjećaju povezanima s duhovnim svijetom.
I neko vrijeme, nakon prolaska kroz vrata smrti, ovaj čovjek je rekao sam sebi: Ostavio sam na Zemlji svoju dragu ženu i djecu, koji su bili Sunce mog života, ali svojim duhovnim pogledom ne mogu ih dosegnuti. Imam samo sjećanje na vrijeme koje sam s njima proveo na Zemlji.
Potpuno drugačija slika pojavljuje se kada duša koja je još uvijek na Zemlji formira jasne, snažne duhovne misli i ideje. Kada druga duša, koja živi između smrti i ponovnog rođenja, pogleda dolje na ovu dušu koju je ostavila iza sebe, može pratiti njezin duševni život u sadašnjem vremenu jer je taj duševni život upisan u Akaša supstancu.
Ovdje se dotičemo točke koja nam pokazuje kako će antropozofsko učenje ukloniti jaz između takozvanih živih i takozvanih umrlih. Čak i u sadašnjem vremenu možemo vidjeti kako ljudi koji imaju razumijevanje duhovnog, mogu biti od velike koristi takozvanim umrlima tiho im čitajući istine znanosti duha. Ako u svojim mislima, bilo naglas ili čitajući u sebi, pratimo ideje i koncepte znanosti duha i istovremeno osjetimo da pred nama dok čitamo sjedi jedan ili više onih koji su prošli kroz vrata smrti, tada će ovo čitanje - jer su takve misli upisane u Akaša supstancu - postati za njih nešto vrlo stvarno. I ovo čitanje može biti od najveće koristi nakon smrti, ne samo onima koji su se dok su bili na Zemlji bavili proučavanjem znanosti duha, već i onima koji, dok su bili ovdje, nisu s tim htjeli imati ništa.
Sada se može postaviti pitanje: budući da umrli nastavljaju živjeti u duhovnom svijetu, treba li im doista takvo čitanje? Mnogi vjeruju da čovjek samo treba proći kroz vrata smrti da bi naučio sve što se na Zemlji može postići samo s velikim poteškoćama kroz znanost duha. Takvi ljudi također vjeruju da čovjek samo treba umrijeti da bi stekao svo okultno znanje nakon smrti, jer će tada biti u duhovnom svijetu. Ali to nije slučaj.
Kao što ovdje na Zemlji postoje bića osim ljudi - kao što je slučaj, naprimjer, sa životinjama, koje kroz svoja osjetila vide sve što ljudi mogu vidjeti, a pritom nisu u stanju formirati ideje i koncepte o tome - tako je i s dušama koje žive u nadosjetilnim svjetovima, iako vide bića i činjenice višeg duhovnog svijeta, ne mogu formirati koncepte i ideje o njima osim ako kao ljudi ovdje na Zemlji ne zabilježe takve koncepte i ideje u Akaša kroniku.
Misija ljudskog života na Zemlji nije bez značaja, naprotiv, od velike je važnosti. Da ljudske duše nikad nisu nastanjivale Zemlju, duhovni svjetovi bi i dalje postojali, ali ne bi bilo okultnog znanja o tim svjetovima. Tijekom evolucije svijeta, Zemlja je dostigla točku u kojoj znanost duha mogu razvijati duhovna bića koja su organizirana i konstituirana na način kao ljudi na Zemlji. I ono što je upisano u Akaša supstancu kroz znanost duha, nikada ne bi bilo tamo da znanost duha nije postojala na Zemlji.
Ako netko pokuša propitati svoj duševni život na Zemlji, prvo će otkriti da je tijekom našeg sadašnjeg doba koristio svoje aktivnosti za stjecanje znanja, u svrhe koje nisu stjecanje znanosti duha. Ove ljudske sposobnosti za učenje korištene su za stjecanje znanja nastalog putem osjetila i putem intelekta, koji je vezan za ljudski mozak. Dakle, imamo dvije vrste ljudskog znanja: jedna vrsta pripada iskustvu stečenom isključivo putem osjetila, koje zahtijeva organ intelekta da ga transformira u znanje; druga vrsta je znanost duha. Znanje koje pripada isključivo svijetu osjetila čini jednu struju; druga se sastoji od onoga što ljudi upisuju u Akaša kroniku putem znanosti duha. Jer znanost duha razvija ideje i koncepte koji zatim vječno ostaju zapisani u Akaša kroniku.
Svo znanje, svo razumijevanje koje se odnosi na osjetilna iskustva, na tehnička pitanja, na poslovni i industrijski život čovječanstva, ima takav učinak kada se upiše u Akaša supstancu, da Akaša supstanca izbacuje ovaj konglomerat ideja i koncepata; drugim riječima, briše se. Ako se spomenute činjenice promatraju okom vidovnjaka, može se uočiti sukob unutar Akaša supstance, između dojmova koje je tamo utisnula ljudska okultna znanosti, koji su vječni, i onih temeljnih na osjetilnim percepcijama, koji su samo privremeni. Ovaj sukob proizlazi iz činjenice da su ljudi, kada su prvi put počeli nastanjivati Zemlju kao ljudi - to jest, u drevnoj lemurskoj epohi - već bili predodređeni od strane visokih duhovnih bića da steknu znanost duha.
Ali kroz ono što nazivamo luciferskim utjecajem, kroz intervenciju luciferskih entiteta, čovjek je preusmjerio svoju misaonu moć i druge duhovne sile, koje bi inače posvetio isključivo stjecanju okultnih ideja i koncepata, na proučavanje stvari koje pripadaju samo fizičkom svijetu.
Mnogi ljudi sada kažu da, dok je obična znanost otvorena svima, znanosti duha mogu pristupiti samo oni koji mogu vidjeti u duhovne svjetove.
To je temeljna pogreška, jer u dubini vlastite duše svaki čovjek posjeduje sposobnost i moć, čak i prije nego što postane vidovnjak, prepoznati istine znanosti duha. Istina je da okultne istine može otkriti samo vidovnjak; ali nakon što su otkrivene i izražene običnim jezikom ljudskog razuma, može ih razumjeti svaka ljudska duša koja je iz sebe spremna ukloniti prepreke takvom razumijevanju.
Kao rezultat luciferskih impulsa, kasnije je u razvoju postalo moguće da drugi entitet, kojeg nazivamo Ahriman, vrši utjecaj na duše ljudska bića. I tek kada je ahrimanskim utjecajima mogućnost razumijevanja potisnuta u duši, razumijevanje znanosti duha postaje nedostižno. Kad entitet kojeg nazivamo Ahriman ne bi djelovao u svakoj ljudskoj duši, kad bi naše duše bile bez njegovog utjecaja, tada bi ideja ili misao znanosti duha trebala biti samo izrečena, i ljudska duša bi, kroz svoj podsvjesni odnos prema toj istini, u svom najdubljem biću osjetila: ova ideja, ova tvrdnja znanosti duha, istinita je. - U svakoj ljudskoj duši postoji život koji svakodnevna svijest razumije i može objasniti, i podsvjesni život duše koji leži zakopan kao u dubinama oceana i tek s vremena na vrijeme izlazi na vidjelo. Među dubinama duše je, naprimjer, onaj strah koji je prisutan u svakom ljudskom biću: strah od čisto duhovnog. Taj strah je rezultat utjecaja Ahrimana, i ne bi postojao da Ahriman nije uvećao moć nad dušama čovječanstva. Razlog zašto ljudi obično nisu svjesni takvog straha jest taj što on djeluje u najdubljim zakucima duše i ne igra nikakvu ulogu u onome što se može objasniti svakodnevnom sviješću.
Ponekad taj strah pokuca na vrata nečije obične svijesti, a da ta osoba ne zna što je to što je uznemiruje iz dubine duše, i tada traži nešto otupljujuće, nešto što će ublažiti osjećaj straha, koji želi ignorirati. To otupljujuće sredstvo pronalaze u materijalističkim mislima, teorijama i idejama. Materijalističke teorije nisu izmišljene iz logičnih razloga, iako bi se tako moglo pomisliti, već su začete iz straha od duhovnog koji je rezultat utjecaja Ahrimana na dušu. Stoga je pripremni uvjet za neposredno razumijevanje duhovnih istina, mnogo manje poznavanje fizičke znanosti nego obrazovanje duše u vrlini moralne hrabrosti, unutarnje duhovne hrabrosti. I stoga možemo reći da okultno znanje mora istražiti vidovnjak, ali ga može razumjeti svaka ljudska duša, samo ako ta duša želi osloboditi svu moralnu hrabrost koju posjeduje u sebi, kako bi mogla ukloniti prepreke koje potječu od Ahrimana.
Ako netko želi razumjeti okultne istine kroz iskonske moralne moći svoje duše, može pokušati sljedeće. Može dopustiti znanosti duha da djeluje na njegov um bez prethodnog izjavljivanja: slažem se s ovim, ili, ne slažem se s ovim. - Može upiti duhovno znanstvene ideje i koncepte koje predstavlja vidovnjak i dopustiti im da utječu na njegov um. A ako zatim ovo okultno znanje primi s unutarnjim entuzijazmom, a ne iz puke znatiželje, doživjet će nešto usporedivo s fizičkim lebdenjem bez tla pod nogama, osjećajem lebdenja u zraku.
Ovaj pokušaj će proizvesti potpuno različite učinke ovisno o tome provodi li ga netko s religioznim, pobožnim sklonostima prema duhovnom životu ili netko naviknut na materijalističko razmišljanje. Netko tko ne posjeduje okultno znanje, ali čije su sklonosti i osjećaji prema duhovnom svijetu religiozne prirode, može se osjećati pomalo nesigurno kao rezultat ovog pokušaja, ali mnogo manje od materijalista koji nema osjećaj privlačnosti prema duhovnom svijetu. Potonji će osjetiti snažan osjećaj straha, neizvjesnosti. Materijalist se ovim iskustvom može uvjeriti da okultne ideje i koncepti utječu na njega na način da izazivaju strah i teror. I kroz takvo iskustvo, materijalist može prepoznati koliko je još uvijek pun straha i može si reći: ovo mi pokazuje ne samo da sam ispunjen strahom od ove oblasti, već je strah jedna od mojih temeljnih sklonosti.
Da su Ernst Haeckel ili Herbert Spencer, naprimjer, poduzeli ovaj pokušaj, ne bi se samo uvjerili da okultno znanje nije proturječno ili da se u njega može vjerovati, već bi ih u najvećim dubinama duše ispunio strah. I u određenom smislu bi ubrzo zaboravili svaku sumnju i nevjericu u vezi s onim što su navikli smatrati fantazijama duhovnih učenja i priznali bi si da je prevladavanje tog straha od velike važnosti. I nakon što bi to priznali, ubrzo bi napustili svoj otpor prema fantazijama duhovnih učenja. Rekli bi si: moram pokušati ojačati svoju moralnu hrabrost. - A onda bi možda uzeli svoje samoobrazovanje u svoje ruke. I ako bi prevladali taj strah, rekli bi: sada kada smo postali jače duše, više nemamo nikakvih sumnji u istinitost znanosti duha. Ovo iskustvo, kroz jačanje moralne hrabrosti u duši, pobjeda je nad Ahrimanom, čiji se utjecaj može vidjeti u znanosti Ernsta Haeckela i u filozofiji Herberta Spencera. Ahriman je taj koji je nadahnuo duše da krenu putem materijalizma.
Ako samo mali dio čovječanstva - kao rezultat istinskog razumijevanja - djeluje na upravo naznačeni način kako bi ojačao svoju moralnu hrabrost, sve te materijalističke teorije postupno bi nestale iz svijeta.
Kao što smo vidjeli, okultno znanje je nužno za cijeli tijek evolucije jer mora biti upisano u Akaša supstancu. Značaj toga možemo ilustrirati kratkim pregledom razvoja čovječanstva na Zemlji.
Ljudski razvoj na Zemlji postupno napreduje od jednog razdoblja do drugog. Tijekom tih uzastopnih razdoblja, ljudske duše kao individualiteti, nastanjuju tijela koja pripadaju tim uzastopnim kulturama Zemlje. Sve duše okupljene ovdje večeras, bile su utjelovljene u tijelima koja pripadaju ranijim kulturama. Svaka pojedinačna duša napreduje prema karmi koju je akumulirala.
Osim ovog razvoja pojedinačnih duša, koji ovisi o njihovoj karmi, moramo priznati razvoj čovječanstva kao cjeline, koje napreduje u ljudskim tijelima iz epohe u epohu. Grčko tijelo, egipatsko, kaldejsko, drevno perzijsko ili atlantsko tijelo bilo je, u finijim detaljima svoje strukture, sasvim drugačije od ljudskog tijela sadašnjeg doba.
Moramo razlikovati unutarnji napredak 'Ja' i astralnog tijela od inkarnacije do inkarnacije, te vanjski napredak i promjenu u fizičkom i eterskom tijelu od jedne rase do druge, od jedne nacije do druge, od jednog doba do drugog.
Taj napredak vanjskih tijela, i fizičkih i eterskih, od jednog doba do drugog, ne bi bio uočljiv onima koji proučavaju anatomiju i fiziologiju, ali je ipak prisutan i može se razaznati putem okultne znanosti. Dakle, ljudsko fizičko tijelo ponovno će biti potpuno drugačije tijekom normalnog razvoja čovječanstva, kada se, nakon našeg sadašnjeg života, naše duše ponovno pojave na Zemlji u budućoj inkarnaciji.
U sadašnjem periodu čovječanstva priprema se delikatni organ, neprimjetan vanjskim anatomima i fiziolozima. Ipak, anatomski postoji. Ovaj organ se nalazi u ljudskom mozgu, blizu organa za govor.
Razvoj ovog organa u moždanim vijugama nije rezultat karme pojedinačnih duša, već rezultat ljudske evolucije u cjelini na Zemlji. U budućnosti će svi ljudi posjedovati ovaj organ, bez obzira na razvoj duše koja se utjelovi u tijelu, i potpuno je neovisan o karmi povezanoj s dušom.
Ovaj organ će u budućoj inkarnaciji posjedovati ljudi koji trenutno mogu biti neprijateljski raspoloženi prema antropozofiji, kao i oni kojima je sada simpatična. U budućnosti će ovaj organ biti fizički instrument za određene duševne sile, baš kao što je, naprimjer, Brocin organ u trećoj vijugi mozga organ za ljudsku sposobnost govora.
Nakon što se ovaj organ razvije, čovječanstvo će ga moći ispravno koristiti ili ne. Oni koji se sada pripremaju da imaju pravo sjećanje na svoju trenutnu inkarnaciju, kada uđu u sljedeću, moći će ga ispravno koristiti. Jer će ovaj fizički organ biti fizičko sredstvo za sjećanje na prošlu inkarnaciju, nešto što se sada može postići samo kroz viši duhovni razvoj.
Trenutno, za veliku većinu ljudi, sjećanje na prošle inkarnacije može se postići samo kroz viši duhovni razvoj, kroz inicijaciju. Ali ono što se u ovim vremenima može postići samo kroz inicijaciju, kasnije će, u određenom smislu, postati zajedničko vlasništvo čovječanstva. Naše sadašnje znanje, prije je bilo znanje isključivo atlantskih posvećenika; sada ga može svako posjedovati. Na isti način, sjećanje na prošle zemaljske živote trenutno je dostupno samo posvećenicima, ali u budućnosti će ga posjedovati svaka ljudska duša.
Moguće je da posvećenik stekne određeno znanje bez upotrebe fizičkog organa, ali to znanje može postati zajedničko vlasništvo čovječanstva tek kada čovječanstvo u cjelini, tijekom evolucije, razvije vanjski fizički organ putem kojeg se do njega može doći. Reinkarnirane duše, međutim, moraju biti sposobne ispravno koristiti ovaj organ, uz čiju će se pomoć kasnije sjećati svojih prošlih inkarnacija. Samo oni koji su u svojoj trenutnoj inkarnaciji jasno upisali okultne misli i ideje u Akaša supstancu, moći će ispravno koristiti ovaj organ.
Često se čuje: čemu vjerovati u prošle živote ako se čovječanstvo u cjelini ne može sjetiti ni jednog? - Trebalo bi razmisliti koliko bi bilo više nevjerojatno kada bi se, na temelju onoga što znamo o životu, čovječanstvo u cjelini već moglo sjećati svojih prošlih života. Ako se pitamo što je potrebno da bismo se uopće išta mogli sjetiti, morali bismo odgovoriti: možemo se sjetiti samo onoga što smo prethodno mislili.
Svakodnevni život nas tome može naučiti. Zamislite nekoga tko ne može pronaći svoje manžete kad se ujutro probudi. Traži posvuda, ali ih ne može pronaći. Zašto ih ne može pronaći? Zato što dok ih je spremao, nije razmišljao o tome što radi. Neka pokuša obrnutim eksperimentom: svake večeri dok sprema manžete, neka pokuša biti svjestan: manžete sam stavio na ovo mjesto - tada nikada neće pogriješiti, ići će točno tamo gdje ih je stavio. Ta misao mu vraća radnju u sjećanje.
Kada živimo u budućoj inkarnaciji, moći ćemo se sjetiti prošlih života samo ako se možemo prisjetiti prave prirode duše, koja se nastavlja iz jedne inkarnacije u drugu. Oni koji ne proučavaju okultnu znanost u svom sadašnjem životu, ne mogu steći nikakvo znanje o prirodi i biću duše, a bez tog znanja, kako se mogu, nakon reinkarnacije, sjetiti onoga što nikada nisu ni razmatrali u prethodnoj inkarnaciji?
Proučavanjem znanosti duha, koja, između ostalog, uključuje proučavanje bića duše, pripremamo u sebi ono što će nam omogućiti da se u budućoj inkarnaciji sjetimo što se dogodilo u ovoj sadašnjoj. Međutim, trenutno postoji mnogo ljudi koji se još ne žele posvetiti proučavanju ovog znanja. Te će se osobe ponovno roditi, možda u svojoj sljedećoj inkarnaciji fizički opremljene spomenutim organom za sjećanje na prošle živote, ali se neće pripremiti na način da se mogu prisjetiti prošlosti.
Kakvo značenje, dakle, ima znanost duha u današnjem životu, uz sve što smo već rekli? Kroz nju, u budućim generacijama, stječemo sposobnost korištenja organa koji se razvija - naime, organa za sjećanje na prošle živote. U našoj trenutnoj inkarnaciji moramo upisati uvide naše duše u Akaša supstancu, kako bismo u našoj sljedećoj inkarnaciji mogli ispravno koristiti ovaj organ za sjećanje na prošlost - organ koji se razvija u ljudima, htjeli oni to ili ne. Dakle, u budućnosti će biti ljudi koji će moći koristiti ovaj organ za sjećanje na prošle živote, i drugih koji neće. U potonjem slučaju, manifestirati će se određene bolesti jer će imati organ u svom fizičkom tijelu koji ne mogu koristiti. Posjedovanje organa i nemogućnost njegovog korištenja uzrokuje živčane poremećaje vrlo specifične vrste, a ti živčani poremećaji, koji će nastati posjedovanjem ovog određenog organa i nemogućnošću njegovog korištenja, bit će daleko gori od bilo čega što su ljudi do sada znali.
Kada se na ovaj način razmotri kontekst činjenica, počinje se shvaćati misija znanosti duha i pravi značaj razumijevanja života i čovječanstva kroz proučavanje ovog znanja. Međutim, u slučaju da dojam koji je ovo razmatranje ostavilo na vas dovede do nesporazuma, želim spomenuti još jednu činjenicu koja može ublažiti ono što je bilo neugodno u vezi s ovim dojmom. Iako pravi okultist može vidjeti da znanost duha mora ući u duhovni život našeg sadašnjeg doba kako bi ljudi budućnosti mogli koristiti organ za sjećanje i biti u dobrom fizičkom zdravlju, ne može se u isto vrijeme tvrditi da će osoba koja nije spremna prihvatiti znanost duha u sadašnjem dobu biti izgubljena na prethodno opisani način za svoju sljedeću inkarnaciju. Dugo vremena u budućnosti, još uvijek će biti moguće da osoba, čak i ako je zanemarila ono što je naznačeno - naime, stjecanje sposobnosti korištenja organa sjećanja u ovom životu - to nadoknadi u sljedećem životu, jer će i dalje imati nekoliko prilika da obnovi svoje zdravlje i dođe do duhovno znanstvenih istina. Ali doći će vrijeme kada će ta mogućnost prestati.
Čak i ako nismo dosegli taj specifični trenutak, živimo u epohi čovječanstva u kojoj se, iz već spomenutog razloga, znanost duha mora integrirati u duhovni život čovječanstva, tako da bude nužna za opći napredak čovječanstva i da ne proizlazi iz privatnih mišljenja ovog ili onog pojedinca.
I na taj način, posebno u naše vrijeme, bit će dana mogućnost za subjektivni razvoj ljudske duše, što će je dovesti do individualne vizije duhovnih svjetova, do okultnog razvoja. I možemo reći da svaka osoba koja primjenjuje iskonske moći unutar svoje duše može razumjeti, neometano ahrimanskim utjecajima, sve što nam se otkriva iz duhovnih svjetova, i stoga je, u određenom smislu, moguće da se svaka osoba uzdigne u duhovne svjetove prolazeći kroz okultni razvoj. U sadašnjem vremenu, tri moći naše duše posebno se mogu dobro razviti tako da se može ostvariti okultna veza s nadosjetilnim svjetovima.
Prva moć koja se može dobro razviti u ljudskoj duši je moć mišljenja. Živimo u vezi sa svijetom oko sebe formirajući misli o svojoj okolini. U običnom, svakodnevnom životu, ljudi misle misli koje su uzrokovane osjetilnim dojmovima ili intelektom, koji je vezan za mozak. U mojoj knjizi 'Kako se stječe uvid u više svjetove?', naći ćete kako osoba, kroz meditaciju, koncentraciju i kontemplaciju, jačanjem svog unutarnjeg života, može ovu moć mišljenja učiniti neovisnom o vanjskom životu. Ovdje bih želio skrenuti vašu pozornost na to kako se moć mišljenja unutar naše duše - moć koja se inače razvija samo formiranjem misli o vanjskom svijetu - može, u biti, učiniti slobodnom i neovisnom od svega što pripada tijelu. To jest, kroz takav razvoj duša stječe sposobnost mišljenja, formiranja misli unutar sebe, bez korištenja tijela, bez korištenja mozga kao instrumenta. To možemo dobro razumjeti ako razmotrimo koja je glavna karakteristika običnog, svakodnevnog mišljenja, koje ovisi o dojmovima stečenim putem osjetila.
Glavna karakteristika običnog mišljenja jest da svaki pojedinačni čin mišljenja oštećuje živčani sustav, posebno mozak; uništava nešto unutar mozga. Svaka svakodnevna misao predstavlja destruktivni proces u maloj mjeri, unutar stanica mozga. Zbog toga nam je san neophodan, kako bi se taj destruktivni proces mogao popraviti. Tijekom spavanja nadomještamo ono što je uništeno u našem živčanom sustavu kroz mišljenje tijekom dana. Ono što svjesno percipiramo u običnoj misli, zapravo je destruktivni proces koji se odvija unutar našeg živčanog sustava.
Sada se potrudimo razviti meditaciju, naprimjer, posvetivši se kontemplaciji sljedećeg:
Mudrost živi u svijetlu.
Ova ideja ne može proizaći iz osjetilnih dojmova jer, prema vanjskim osjetilima, mudrost ne prebiva u svjetlu. U takvom slučaju, meditacijom obuzdavamo misao do te mjere da se ne povezuje s mozgom. Kada na ovaj način razvijemo unutarnju misaonu aktivnost koja nije povezana s mozgom, osjetit ćemo, kroz učinke takve meditacije na našu dušu, da smo na pravom putu. Budući da meditativnim mišljenjem ne izazivamo nikakav destruktivni proces u našem živčanom sustavu, takvo meditativno mišljenje nikada nas ne čini pospanima, bez obzira koliko dugo traje, što naše obično mišljenje lako može učiniti.
Istina je da se često događa suprotno kada se meditira, jer se ljudi često žale da odmah zaspu kada se predaju meditaciji. Ali to je zato što meditacija još nije kakva bi trebala biti. Sasvim je prirodno da u meditaciji u početku koristimo način mišljenja na koji smo inače navikli. Tek se postupno navikavamo prestati koristiti vanjsko mišljenje. Kada dođemo do ove točke, meditativno mišljenje nas više neće uspavljivati i tako ćemo znati da smo na pravom putu.
Kada se unutarnja snaga mišljenja razvije na ovaj način, bez moći mišljenja pomoću vanjskog tijela, tada ćemo steći znanje o unutarnjem životu, prepoznat ćemo svoje istinsko jastvo, svoje više 'Ja'.
Put do istinskog znanja o ljudskom jastvu nalazi se u upravo opisanoj vrsti meditacije, koja vodi do oslobađanja unutarnje misaone moći. Samo kroz takvo znanje čovjek može shvatiti da ovo ljudsko jastvo nije vezano granicama fizičkog tijela. Naprotiv, uči se razumjeti da je ovo jastvo povezano s pojavama svijeta oko nas. Dok u običnom životu vidimo Sunce ovdje i Mjesec ondje, planine, brda, biljke i životinje, sada se osjećamo povezani sa svime što vidimo i čujemo; dio smo toga i za nas tada postoji samo jedan vanjski svijet, a to je naše vlastito tijelo. Dok smo u običnom životu ovdje, a vanjski svijet je oko nas, nakon razvoja neovisnog mišljenja, izvan našeg tijela jedno smo s onim što inače vidimo, a naše tijelo, u kojem inače boravimo, izvan je nas samih. Osvrćemo se na njega; sada je postalo jedini svijet koji možemo percipirati izvana.
Na taj način, oslobađajući moć mišljenja, čovjek može istinski izaći iz svog fizičkog tijela i smatrati ga nečim vanjskim. Može se čak i više od toga. Naprimjer, može se pozitivno odgovoriti na pitanje: zašto se budimo svako jutro? Tijekom spavanja, naše fizičko tijelo leži u krevetu, a mi smo zapravo izvan njega, baš kao što je to slučaj tijekom meditativnog mišljenja. Nakon buđenja vraćamo se u svoje fizičko tijelo, jer nas k njemu privlače stotine i tisuće sila, poput magneta. Ljudi toga obično nisu svjesni. Ali kada se oslobode meditacijom, svjesno ih privlači ista sila koja, u prethodnom slučaju, nesvjesno privlači njihovu dušu natrag u njihovo fizičko tijelo nakon buđenja.
Kroz takvu meditaciju također učimo kako ljudi silaze iz viših svjetova u kojima su živjeli između smrti i ponovnog rođenja, te kako se povezuju sa silama i supstancama koje su im dali roditelji, bake i djedovi i tako dalje. Ukratko, učimo o silama koje ljude vraćaju u novu inkarnaciju između smrti i ponovnog rođenja.
Kao rezultat takve meditacije, čovjek se može osvrnuti na veliki dio života provedenog u duhovnom svijetu prije rođenja, prije začeća i između smrti i ponovnog rođenja. Međutim, kroz upravo opisanu meditaciju obično se može osvrnuti samo na određenu točku prije najnovije inkarnacije; ova vrsta meditacije ne pušta da se pogleda u ranije inkarnacije.
Za osvrt na ranije inkarnacije u sadašnjosti, sve dok se spomenuti organ još nije razvio u ljudskom mozgu, potrebna je drugačija vrsta meditacije od meditacije u mišljenju koju smo upravo opisali. Ova druga vrsta meditacije može se dogoditi samo ako se u predmet meditacije unese osjećaj. Sve što je upravo opisano kao meditacija, također može biti prožeto osjećajem od strane onoga koji meditira.
Sada želimo razmotriti ovaj sadržaj meditacije, koji mora biti prožet osjećajem i senzacijom unutar same meditacije. Naprimjer, ako uzmemo sljedeće kao sadržaj:
Mudrost sja u svjetlu
i osjećamo se nadahnuti sjajem mudrosti, kada se osjećamo uzdignuto, kada smo iznutra ispunjeni tim osjećajem, kada u njemu možemo živjeti s entuzijazmom i meditirati o njemu, tada pred našim dušama imamo nešto više od meditacije u mišljenju. Moć koju tada koristimo u duši kao moć osjećaja, ista je moć koju inače koristimo u govoru. Govor nastaje kada svoje misli temeljito prožmemo unutarnjim osjećajem, unutarnjim osjetom. To je podrijetlo govora, a Brocin organ u mozgu nastaje na ovaj način; misli unutarnjeg života, prožete unutarnjim osjetom, postaju aktivne u mozgu i tako tvore organ koji je fizički instrument govora.
Kada meditiramo na ovaj način, kada je naša meditacija istinski prožeta takvim osjećajima, tada u svojim dušama zadržavamo onu moć koju u svakodnevnom životu koristimo u govoru. Možemo reći da je govor utjelovljenje unutarnje moći duše koja izražava te misli ispunjene osjećajima. Sada, ako, umjesto da dopustimo moći duše da se manifestira u govoru, iz tih misli ispunjenih osjećajima razvijamo meditaciju, ako stalno nastavljamo s ovom meditacijom, tada postupno stječemo sposobnost - čak i sada bez fizičkog organa - da se kroz inicijaciju osvrnemo na prethodne zemaljske živote, a također i da istražimo vrijeme između zemaljskih života, vrijeme koje uvijek leži između smrti i novog rođenja.
Takvim treningom u zadržavanju govora unutar duše, ili kako okultist kaže, zadržavanjem 'riječi' unutar duše, možemo se osvrnuti na sam početak naše Zemlje, na ono što Biblija naziva činom stvaranja od strane Elohima. Možemo se osvrnuti na vrijeme kada su za čovječanstvo započeli ponovljeni zemaljski životi. Jer okultni razvoj koji postižemo zadržavanjem riječi ili govora, omogućuje nam da pogledamo u slijed vremenskih razdoblja, ukoliko su povezana s našom Zemljom, s duhovnim životom našeg planeta. Postajemo sposobni vidjeti bića viših hijerarhija, ukoliko su povezana s duhovnim životom Zemlje.
Ali ove dvije moći vidovitosti, razvijene u meditaciji kroz mišljenje i mišljenje prožeto osjećajima, ne mogu nas dovesti do iskustva koja prethode vremenu sadašnje Zemlje, do iskustava povezanih s ranijim planetarnim inkarnacijama naše Zemlje. Za to je potrebna treća meditativna moć, o kojoj ćemo sada ukratko raspravljati.
Sadržaj naše meditacije možemo dodatno prožeti impulsima volje na takav način da, naprimjer, kada meditiramo o
Mudrost svijeta sja u svjetlu,
da sada možemo istinski osjetiti, bez vanjske namjere, impuls naše volje povezan s tom aktivnošću. Možemo osjetiti vlastito biće povezano sa zračećom snagom svjetlosti i možemo pustiti da ta svjetlost sja i vibrira kroz svijet. Moramo osjetiti impuls naše volje povezan s ovom meditacijom.
Kada meditiramo na način da je naša meditacija ispunjena impulsima volje, obuzdavamo silu koja bi se inače oslobodila u pulsiranju krvi. Lako možete primijetiti da se život našeg unutarnjeg 'Ja' može osloboditi u pulsiranju krvi ako se sjetite da problijedimo kada se bojimo i pocrvenimo kada se sramimo. To je prijenos moći duše u pulsiranje krvi. Kada ista ta sila koja utječe na krv postane aktivna na takav način da se ne spušta u fizičko već ostaje samo u duši, tada počinje ova treća meditacija, na koju možemo utjecati impulsima volje.
Onaj tko prolazi kroz ova tri oblika okultnog razvoja osjeća se, kada jednostavno oslobodi moć mišljenja, kao da ima organ u korijenu nosa. Ovaj organ je opisan kao cvijet lotosa, kroz koji može percipirati ovo 'Ja', ili sebstvo, koje se proteže daleko u kozmos.
Onaj tko je, kroz meditaciju, razvio misli prožete osjećajima, postupno postaje svjestan, kroz ovu razvijenu moć - koja bi inače postala govor - takozvanog šesnaestolatičnog lotosovog cvijeta u području grkljana. Uz pomoć ovog takozvanog lotosovog cvijeta, može shvatiti što je povezano s protokom vremena od početka Zemlje do njezina kraja. Kroz ovaj organ, čovjek također uči prepoznati, u stvarnosti, okultno značenje otajstva Golgote, o čemu ćemo raspravljati na našem sljedećem predavanju.
Kroz potisnutu moć duše, koja bi se u svakodnevnom životu proširila u krv i njezino pulsiranje, razvija se organ u području srca. Taj organ je opisan u mojoj knjizi 'Obrisi tajne znanosti' i kroz njega se može razumjeti evolucija koja se u okultizmu naziva Saturnom, Suncem i Mjesecom - prethodnim inkarnacijama naše Zemlje.
Dakle, vidite, ne tvrdi se da se okultni razvoj postiže nečim nemogućim ili nečim što ne postoji, već onim što je istinski prisutno u ljudskoj duši.
Prva spomenuta okultna moć proizlazi iz višeg razvoja moći mišljenja, one moći koja se inače primjenjuje samo na misli povezane s vanjskim svijetom.
Druga moć o kojoj smo govorili jednostavno je viši razvoj onoga što svako ljudsko biće izvana primjenjuje u svakodnevnom životu kroz tijelo u govoru, u razvoju organa za riječi.
Treća sila je viši razvoj onoga što je još prisutno u ljudskoj duši, uzrokujući da krv pulsira brže ili sporije, usmjeravajući veću ili manju količinu krvi prema jednom ili drugom organu tijela - više prema središtu kada problijedimo, više prema površini kada pocrvenimo, više ili manje prema mozgu i tako dalje.
Kada osoba razvije ove moći, koje su prisutne u njoj, ali se u običnom životu koriste samo za njezinu vanjsku fizičku egzistenciju, tada počinje okultni razvoj. I ono što se može spoznati kroz okultni razvoj, danas svatko tko je spreman ukloniti prepreke razumijevanju može razumjeti i shvatiti. Ono što se može naučiti kroz okultni razvoj jest okultna znanost, a u našem trenutnom ljudskom ciklusu, okultna znanost mora se uliti u ljudsku dušu kako bi ta ljudska duša mogla spoznati vlastitu prirodu, koja je neovisna o tijelu. Oblici svih tvari koje postoje u vanjskom svijetu, poput zemlje, vode, zraka i tako dalje, nestaju; oblici Akaša supstance opstaju. Naša duša mora se osjećati povezanom s Akaša supstancom kroz svoj unutarnji život, a u budućim vremenima imat će želju sjetiti se onoga što doživljava u sadašnjosti. Mogućnost stjecanja ideja i koncepata koji mogu dovesti do takvog sjećanja proizlazi iz proučavanja okultne znanosti, što je moguće samo ako se znanje stečeno okultnim razvojem širi i prihvaća.
Stoga sam na ovom predavanju pokušao razjasniti koliko je apsolutno nužno širenje okultnog znanja, te sam impulsima koji su temelj evolucije čovječanstva dodao referencu na put okultnog razvoja. Misiju znanosti duha nisam pokušao razjasniti riječima temeljenim na običnim razmatranjima, već ispitivanjem samih činjenica, koje su rezultat okultnog istraživanja. Tko god dopusti tim činjenicama da djeluju na njegovu dušu, shvatit će da je za nekoga tko shvati puni značaj tih činjenica nemoguće poreći potrebu širenja duhovno znanstvenog znanja u današnjem dobu. Ne treba uopće postati fanatičan da bi se prepoznala potreba za odgovarajućom izgradnjom; potrebno je samo razumjeti činjenice koje su temelj okultnog života ljudi.
I možemo reći da je samo neznanje o tim činjenicama ono što još uvijek sprječava čovječanstvo i drži ga podalje od antropozofskog života. Stoga će među duhovnim pokretima našeg vremena, znanost duha, kako se ovdje shvaća, biti najmanje fanatična i ona koja se najviše temelji na objektivnim razmatranjima. Posebno je potrebno stalno naglašavati da se sve takve teorije, sva takva učenja, moraju u konačnici ujediniti unutar antropozofskog kruga u temeljnom, živom osjećaju.
Postoji objektivni duhovni život, čiji je odraz u svijetu maye život kojim smo okruženi. Okultni razvoj je izlaz iz svijeta maye i ulazak, s najboljim snagama našeg bića, u svijet duhovne stvarnosti. Svaki korak koji napravimo u okultnom znanju u okultnom razvoju, korak je, od privida do stvarnosti. A budući da istinsko razumijevanje ove činjenice ne može dovesti ni do čega drugog osim do impulsa da se ti koraci zapravo poduzmu, sudbina znanosti duha bit će osigurana, jer će sve više duša željeti znati objektivnu istinu o duhu svijeta.
Antropozofska vatra koja se može zapaliti u nama, samo je rezultat univerzalne kozmičke vatre koja struji od početka do kraja.
To je ono što sam htio reći na ovom prvom predavanju o misiji antropozofskog pokreta u duhovnom životu današnjice.