.- Krist u vrijeme otajstva Golgote i Krist u dvadesetom stoljeću
Priroda Jehove. Mihael, 'lice Jehove'. Mihael i dugi arhanđeli kao oni koji nadahnjuju uzastopne epohe. Veza Krista sa sudbinom čovječanstva i Njegovo jedinstvo s evolucijom Zemlje. Novo Mihael otkrivenje.
London, 2. svibnja 1913.
Od svih misterija, misterij na Golgoti je najteži za razumjeti, čak i za one koji su napredovali u okultnom znanju, i od svih istina s kojima se čovječanstvo može povezati, on je najlakše krivo shvaćen. To je povezano s činjenicom da je misterij na Golgoti bio jedinstven događaj u cijeloj evoluciji Zemlje, da je bio snažan impuls u razvoju čovječanstva na Zemlji, onaj koji se nikada prije nije dogodio na isti način i koji se nikada neće ponoviti na isti način. Ljudski um, međutim, uvijek traži standard, usporedbu s kojom se stvari mogu razumjeti. Ali nešto što je neusporedivo ne može se usporediti, a budući da je jedinstveno, teško ga je razumjeti.
Sada, u duhovno znanstvenom pokretu u kojem radimo, nastojali smo okarakterizirati ovaj misterij na Golgoti iz različitih perspektiva. Ali stalno se mogu birati nove perspektive, nove karakteristike stalno izlaze na vidjelo, kako bi se opisao ovaj značajan događaj u evoluciji čovječanstva na Zemlji.
Jedna takva perspektiva, jedan aspekt, bit će predstavljen ovdje danas, a posebno će se pozornost usmjeriti na ono što se, u određenom smislu, može nazvati obnovom misterija Golgote u našem vremenu, u našem trenutnom ljudskom ciklusu.
Ako netko želi temeljito razumjeti misterij Golgote, ne bi ga trebao smatrati nečim potpuno odvojenim od ljudske evolucije, nečim što se može razmatrati samo tijekom njegova trajanja od tri ili trideset tri godine, već bi trebao razmotriti kako se odvijao baš u četvrtom post atlantskom dobu, takozvanom grčko-rimskom kulturnom razdoblju, te bi također trebao uzeti u obzir da se ovaj misterij Golgote pripremao tijekom cijelog razvoja drevnog hebrejskog naroda. Ne samo da je ono što se događalo unutar čovječanstva tijekom četvrtog post atlantskog doba izuzetno važno za razumijevanje misterija Golgote, već i ono što se pripremalo tijekom cijele hebrejske kulture, naime, štovanje Jehove. Prvo, bitno je razumjeti tko je bio entitet koji se objavio u drevnim hebrejskim vremenima pod imenom Jahve ili Jehova.
Sada, moderni čovjek je biće koje, prije svega, razvija svoj intelekt po pitanjima razuma i razumijevanja te stvari voli shvaćati s intelektualnog stajališta.
Međutim, u trenutku kada se prijeđe prag iz svijeta osjetila u nadosjetilna područja, prestaje mogućnost shvaćanja stvarnosti isključivo putem razuma. Ljudski razum može nam dobro poslužiti na Zemlji, ali u trenutku kada se uđe u nadosjetilne oblasti, on - iako je još uvijek koristan instrument - više nije dovoljan kao sredstvo za postizanje znanja.
Ovaj razum, prije svega, voli praviti razlike, a da bi nešto razumio, potrebna mu je definicija. Oni od vas koji su često pohađali moja predavanja primijetili su gotovo potpuni nedostatak definicija. Stvari stvarnosti ne mogu se shvatiti kroz definicije. Svakako postoje dobre i loše definicije, definicije koje su sveobuhvatne i one koje su manje zadovoljavajuće. Da bi se razumjeli zemaljski poslovi, definicije su potrebne, ali ako se žele razumjeti stvari koje pripadaju stvarnosti, posebno stvari koje pripadaju nadosjetilnoj stvarnosti, onda se ne može definirati. Tu se mora karakterizirati, jer je tada potrebno razmotriti činjenice i to sa svih gledišta.
Definicije su uvijek jednostrane, i, svakoga tko je proučavao logiku stare grčke filozofske škole podsjećam na pokušaj definiranja što je ljudsko biće. Kako bi se dobila ideja o tome što je čovjek, predložena je sljedeća definicija: čovjek je dvonožno stvorenje bez perja. - Sljedećeg dana netko je donio očerupanu kokoš i rekao: ovo je dvonožno stvorenje i nema perja; stoga je to čovjek. - Često se na to podsjetimo kada se zatraže definicije za nešto toliko višestruko i dvosmisleno da definicije nisu dovoljne i može se samo karakterizirati. Ali prije svega, kako bi se razlikovali različiti entiteti u nadosjetilnim svjetovima, ljudi žele definiciju. Pitaju: što je točno takav entitet? - Međutim, što se dublje zalazi u nadosjetilne svjetove, to se entiteti tamo više prožimaju; više nisu jasno definirani, što otežava njihovo razlikovanje.
Iznad svega, ne smije se zanemariti evoluciju kada se razmatra ime Jahve ili Jehova, posebno kada se povezuje s imenom Krist. Čak ćete i u Novom zavjetu naći - a to sam često isticao u mojom knjigama - da se Krist objavio kroz Jehovu, koliko je to mogao učiniti prije misterija Golgote.
Ako netko želi usporediti Jehovu i Krista, dobro je koristiti sunčevo svjetlo i mjesečinu kao sliku. Što je sunčeva svjetlost, a što mjesečina? To je jedno te isto, a opet vrlo različito. Sunčeva svjetlost izvire iz Sunca, ali po mjesečini, sunčevu svjetlost reflektira Mjesec. Na isti način, Krist i Jehova su jedno te isto. Krist je poput sunčeve svjetlosti, Jehova je kao reflektirana svjetlost Krista, utoliko što se Zemlji mogao objaviti pod imenom Jehova prije nego što se dogodio misterij na Golgoti. I opet, kada je u pitanju tako uzvišeno biće kao što je Jehova-Krist, njegovo pravo značenje moramo tražiti u uzvišenim visinama nadosjetilnih svjetova. U stvarnosti, pretenciozno je pristupati takvom biću kao što je Jehova-Krist svakodnevnim konceptima.
Stari Hebreji nastojali su pronaći izlaz iz ove teškoće. Ljudska moć mišljenja je slaba, ali pokušava stvoriti ideju o ovom uzvišenom biću. Pažnja nije bila usmjerena izravno na Jehovu - kojeg se ime samo po sebi ne može izgovoriti - već na biće poznato u našoj zapadnoj literaturi kao Mihael. Naravno, iz ove tvrdnje može proizaći neki nesporazum, ali to je neizbježno. Netko bi mogao reći da će ovo probuditi predrasude kršćana, drugi bi mogao htjeti ne imati ništa s takvim stvarima. Ali biće koje možemo nazvati Mihael, a koje pripada hijerarhiji arhanđela - koje god mu ime dali - postoji. I postoji mnogo takvih bića koja pripadaju istom rangu. Ali ovo posebno biće, ezoterično poznato kao Mihael, uzvišeno je iznad svojih suputnika kao što je Sunce iznad planeta, iznad Venere, Merkura, Jupitera, Saturna i tako dalje.
On, Mihael, najistaknutije je i najznačajnije biće u hijerarhiji arhanđela. Stari Hebreji Mihaela su nazivali 'Lice Božje'. Kao što se čovjek otkriva kroz svoje geste i izraz lica, tako se i u mitologiji starih, Jehova shvaćao kroz Mihaela. Jehova se posvećeniku otkrivao na takav način da je posvećenik mogao shvatiti nešto što prije nije mogao shvatiti svojim običnim razumijevanjem: da je Mihael lice Jehove. Tako su stari Hebreji govorili o Jehovi-Mihaelu: Jehova, nepristupačan, kojeg se ne može dosegnuti, kao što se ne mogu dosegnuti nečije misli, njihove patnje i brige koje leže iza njihovog vanjskog izraza. Mihael je vanjska manifestacija Jahvea ili Jehove, kao što se prepoznaje manifestacija nečijeg 'Ja' na čelu i licu.
I tako možemo reći da se Jehova objavio preko Mihaela, jednog od arhanđela. Poznavanje onoga kojeg smo opisali kao Jahve nije bilo ograničeno samo na stare Hebreje; bilo je mnogo raširenije. A ako ispitamo posljednjih pet stoljeća prije kršćanske ere, nalazimo da se objava preko Mihaela događala tijekom cijelog ovog razdoblja.
Ovu objavu možemo otkriti u drugom obliku kod Platona, Sokrata, Aristotela, u grčkoj filozofiji, pa čak i u starogrčkim tragedijama tijekom pet stoljeća prije događaja na Golgoti.
Ako se uz pomoć okultnog znanja potrudimo osvijetliti što se zapravo dogodilo, možemo reći da je Krist-Jehova biće, koje je pratilo čovječanstvo kroz cijelu njegovu evoluciju. Međutim, tijekom uzastopnih epoha, Krist-Jehova se uvijek otkriva kroz različita bića istog ranga kao i Mihael. Uvijek bira, takoreći, drugačije lice kojim se obraća čovječanstvu. I ovisno o tome koji je arhanđeo iz hijerarhije odabran za posrednika između Krista-Jehove i čovječanstva, čovječanstvu se otkrivaju vrlo različite ideje i pogledi, impulsi osjećaja, impulsi volje i tako dalje. Cijelo razdoblje oko misterija Golgote možemo opisati kao vrijeme Mihaela, a Mihaela možemo smatrati glasnikom Jehove.
U tom vremenu, koje je prethodilo misteriju na Golgoti, otprilike petsto godina i nastavilo se nekoliko stoljeća nakon toga, vodeća kultura čovječanstva nosila je, takoreći, pečat Mihaela. Svojim kvalitetama i svojom moći usadio je čovječanstvu ono što mu je u to vrijeme trebalo biti dano. A onda su došla druga bića, također iz duhovnih područja, koja su bila inspiratori čovječanstva - druga bića ranga arkanđela.
Kao što je već spomenuto, Mihael je bio najveći, najmoćniji, najznačajniji, tako da je epoha poput Mihaelove uvijek najznačajnija, ili jedna od najznačajnijih, koja se može dogoditi u evoluciji čovječanstva. Jer se epohe raznih arhanđela ponavljaju. I činjenica od najveće važnosti je da svako takvo biće u hijerarhiji arhanđela daje dobu njegov temeljni karakter. Oni su prvenstveno vođe različitih naroda, ali budući da postaju vođe određenih epoha i budući da su bili vođe prošlih doba, oni su, u određenom smislu, postali i vođe cijelog čovječanstva.
Što se tiče Mihaela, dogodila se promjena do našeg trenutnog ciklusa evolucije, jer je sam Mihael prošao kroz razvoj. A to je od velike važnosti jer smo, prema okultnom shvaćanju, u posljednjih nekoliko desetljeća ušli u epohu inspiriranu istim bićem koje je bilo inspirator u dobu u kojem se dogodio misterij na Golgoti. Od kraja 19. stoljeća Mihaela možemo ponovno smatrati vođom. [Ovdje je, ili greška, ili ovo nema nikakve veze s bićima arhanđela koji se izmjenjuju kao vođe svakih 300-350 godina, nap.pr.]
Ako ovo želimo razumjeti, misterij Golgote moramo razmotriti iz drugačije perspektive i zapitati se: što je od najveće važnosti u ovom misteriju? To što je biće koje se zove Krist prošlo kroz misterij Golgote i kroz vrata smrti u to vrijeme - to je od najvećeg značaja! Nikada u cijeloj evoluciji Zemlje nije se moglo govoriti o misteriju Golgote, a da se ne uzme u obzir činjenica da je Krist prošao kroz smrt kao najbitniji aspekt ovog misterija.
Razmotrimo zakone prirode. Mnogo toga se može razumjeti njihovim proučavanjem, a još mnogo više će se naučiti kroz njih u budućoj evoluciji Zemlje, ali morali bismo biti samo sanjari kada ne bismo prepoznali da je razumijevanje samog života ideal koji se može shvatiti samo kroz razvoj, a nikada proučavanjem prirodnih zakona. Svakako, u naše vrijeme postoje sanjari koji vjeruju da će se istinsko razumijevanje principa života na kraju postići znanstvenim znanjem; ali to nikada neće biti slučaj. Tijekom evolucije Zemlje, mnogi će se zakoni otkriti putem osjetila, ali sam princip života nikada se ne može otkriti svijetu na ovaj način; to se može dogoditi samo putem okultnog znanja.
Stoga nam se život ovdje na Zemlji čini kao nešto nedostupno znanosti. I kao što je život nedostupan ljudskom znanju, tako je i smrt nedostupna istinskom znanju, koje se postiže u nadosjetilnim svjetovima. U cijeloj oblasti nadosjetilnih svjetova nema smrti. Umrijeti se može samo na Zemlji, u fizičkom svijetu ili u svjetovima koji su u svojoj evoluciji slični našoj Zemlji, a sva bića koja su hijerarhijski viša od ljudi nemaju znanje o smrti; poznaju samo različita stanja svijesti. Njihova svijest može biti privremeno toliko snižena da nalikuje našem zemaljskom stanju sna, ali se mogu probuditi iz tog sna. U duhovnom svijetu nema smrti, postoji samo transformacija svijesti, a najveći strah koji ljudi imaju, strah od smrti, ne može osjetiti onaj pred kim se nakon smrti uzdigao nadosjetilni svijet. U trenutku kada čovjek prođe kroz vrata smrti, njegovo stanje je stanje intenzivne osjetljivosti, ali ona može postojati samo u jasnom ili zamračenom stanju svijesti, i bilo bi izuzetno čudno misliti da bi čovjek u nadosjetilnom svijetu mogao biti mrtav.
Stoga, nema smrti za bića koja pripadaju višim hijerarhijama, uz samo jednu iznimku: Krista. Ali da bi nadosjetilno biće poput Krista prošlo kroz smrt, prvo se moralo spustiti na Zemlju. I to je ono što je od neizmjerne važnosti u misteriju Golgote: da je biće koje, u svom vlastitom carstvu, unutar sfere svoje volje, nikada ne bi moglo iskusiti smrt, moralo sići na Zemlju kako bi prošlo iskustvo jedinstveno za čovječanstvo, naime, da iskusi smrt. Kroz to se stvorila ta unutarnja veza, ta duboka unutarnja veza između čovječanstva na Zemlji i Krista, jer je ovo biće prošlo kroz smrt kako bi tu sudbinu podijelilo s ljudima. Ova smrt, kao što sam već naglasio, od najveće je važnosti, posebno za našu trenutnu zemaljsku evoluciju.
O onome što se uistinu dogodilo u to vrijeme za evoluciju naše Zemlje, mnogo je puta raspravljano. Prije svega, biće, jedinstveno svoje vrste, koje je do tada postojalo isključivo u kozmosu, sjedinilo se s evolucijom Zemlje kroz misterij na Golgoti, kroz smrt Krista. U vrijeme misterija na Golgoti ušlo je u evoluciju Zemlje. Prije nije postojalo. Pripadalo je samo kozmosu, ali kroz misterij na Golgoti sišlo je iz kozmosa i utjelovilo se na Zemlji. Od tada živi na Zemlji na takav način, toliko je vezano za Zemlju da živi u dušama ljudi na Zemlji i s njima doživljava život na Zemlji. Stoga je cijelo vrijeme prije misterija na Golgoti bilo samo vrijeme pripreme u evoluciji Zemlje. Misterij na Golgoti dao je Zemlji njezino značenje.
Kada se dogodio misterij na Golgoti, zemaljsko tijelo Isusa iz Nazareta - kako znamo iz raznih izvještaja koje posjedujemo - bilo je predano elementima Zemlje, i od tada je Krist bio povezan s duhovnom sferom Zemlje i živio je u njoj. Kao što smo već rekli, izvanredno je teško opisati misterij na Golgoti, budući da nemamo standard s kojim bismo ga usporedili, ali ipak ćemo pokušati pristupiti iz druge perspektive.
Krist je, kao što znamo, živio u tijelu Isusa iz Nazareta kao ljudsko biće među ljudima na Zemlji tri godine nakon svog krštenja na Jordanu. To možemo nazvati zemaljskim otkrivenjem Krista u fizičkom ljudskom tijelu. Kako se onda Krist objavio od vremena kada je odložio svoje fizičko tijelo u misteriju Golgote?
Naravno, moramo zamisliti biće Krista kao izuzetno uzvišeno biće, ali iako tako uzvišeno, ipak mu je bilo moguće izraziti se u ljudskom tijelu tijekom tri godine nakon krštenja od Ivana u Jordanu. Ali kako se On objavio od tada? Više ne u fizičkom ljudskom tijelu, jer je ono bilo predano fizičkoj Zemlji i sada čini njezin dio. Sada, onima koji su, proučavanjem okultne znanosti, u sebi razvili sposobnost percipiranja tih okolnosti, bit će otkriveno da se to biće može prepoznati u biću koje pripada hijerarhiji anđela. Kao što se Otkupitelj svijeta objavio u ljudskom tijelu tijekom tri godine nakon krštenja na Jordanu, iako je ovo Krist biće bilo izvanredno veličanstveno, tako se i On od tada izravno objavio kao anđeosko biće, duhovno biće, koje stoji jednu stepenicu više od ljudskih bića. Kao takvog, uvijek su ga mogli pronaći oni koji su bili vidoviti; kao takav, uvijek je bio povezan s evolucijom. Kao što je Krist, kada se utjelovio u tijelu Isusa iz Nazareta, bio više od čovjeka, tako je biće Krista više od anđeoskog. To je samo njegov vanjski oblik. Ali u činjenici da je, kao što smo opisali, moćno, uzvišeno biće sišlo iz duhovnih svjetova i tri godine boravilo u ljudskom tijelu, izražena je i daljnja činjenica, da je to biće i samo napredovalo korak dalje u svom razvoju tijekom tog vremena.
Kada takvo biće izvrši takav čin preuzimajući ljudski ili anđeoski oblik, ono samo napreduje dalje. I time smo naznačili napredak u razvoju Krista-Jehove, da je Krist dosegao stanje u kojem se od sada otkriva, ne kao ljudsko biće, ne samo kroz svoj odraz, kroz svoje reflektirano svijetlo, ne samo kroz ime Jehove, već izravno. I to je velika razlika u svim učenjima i svoj mudrosti koja je ušla u evoluciju Zemlje od misterija na Golgoti: da je dolaskom duha Mihaela na Zemlju, kroz njegovu inspiraciju, čovječanstvo postupno moglo početi shvaćati sve što znači Krist impuls, misterij na Golgoti. Ali u to vrijeme, Mihael je u početku bio glasnik Jehove, odraz Kristova sjaja; on još nije bio glasnik samog Krista.
Mihael je nadahnjivao čovječanstvo nekoliko stoljeća, otprilike petsto godina prije misterija na Golgoti, kako je već naznačeno u drevnim misterijima, od Platona i tako dalje. Međutim, ubrzo nakon što se dogodio misterij na Golgoti i Krist se ujedinio s evolucijom Zemlje, Mihaelov izravni utjecaj je prestao. U vrijeme kada su napisani ti drevni dokumenti koje posjedujemo u obliku Evanđelja - kao što sam opisao u svojoj knjizi 'Kršćanstvo kao mistična činjenica' - sam Mihael više nije mogao nadahnjivati čovječanstvo, ali preko svojih suputnika među arhanđelima, čovječanstvo je bilo toliko nadahnuto da je mnogo duhovne snage nesvjesno apsorbiralo kroz nadahnuće.
Samim piscima nedostajao je jasan okultni uvid, jer je inspiracija Mihaela završila ubrzo nakon događaja misterija na Golgoti. Ostali arhanđeli, Mihaelovi pratitelji, nisu mogli inspirirati čovječanstvo na način koji bi misterij na Golgoti učinio razumljivim. To objašnjava različita tumačenja raznih kršćanskih učenja. Mnoga od tih učenja inspirirali su Mihaelovi pratitelji. Ta učenja nisu inspirirana od samog Mihaela, već stoje u istom odnosu prema njegovim inspiracijama kao što planeti stoje prema moćnom Suncu.
Tek sada, u naše vrijeme, ponovno je prisutan takav utjecaj, izravna inspiracija od Mihaela. Ova izravna inspiracija od Mihaela priprema se od 16. stoljeća. U to vrijeme, arhanđeo najbliži Mihaelu dao je čovječanstvu inspiraciju koja je dovela do savršenstva prirodne znanosti u našem modernom dobu. Moderna prirodna znanost ne potječe od inspiracije Mihaela, već od jednog od njegovih suputnika, Gabrijela. Ova znanstvena inspiracija teži stvaranju znanosti, svjetonazora, koji pruža razumijevanje samo materijalnog svijeta i povezan je s fizičkim mozgom.
U posljednjih nekoliko desetljeća, Mihael je ponovno zauzeo svoje mjesto inspiratora znanosti, a u sljedećih nekoliko stoljeća, Mihael će svijetu dati nešto što je jednako važno u duhovnom smislu - zapravo, čak i važnije, jer je još duhovnije - neizmjerno važnije od materijalne znanosti koja je napredovala korak po korak od 16. stoljeća. Kao što je njegov arhanđeo pratitelj prije svijetu dao znanost, tako će nam Mihael dati duhovno znanje budućnosti, čijem samom početku sada svjedočimo. Kao što je Mihael poslan kao glasnik Jehove, odraz Krista, petsto godina prije misterija na Golgoti, da obilježi to doba, kao što je tada bio glasnik Jehove, tako je sada, za naše vrijeme, Mihael postao glasnik samog Krista. Kao što su se u drevna hebrejska vremena, koja su bila neposredna priprema za misterij na Golgoti, drevni hebrejski posvećenici mogli obratiti Mihaelu kao vanjskoj objavi Jahve ili Jehove, tako se mi sada možemo obratiti Mihaelu, koji je od glasnika Jehove postao glasnik Krista, kako bismo tijekom sljedećih nekoliko stoljeća od njega primili stalno sve veću i veću duhovnu objavu, koja će nam sve više otkrivati misterij na Golgoti. Ono što se dogodilo prije dvije tisuće godina, ali što je svijetu moglo biti obznanjeno tek putem raznih kršćanskih sekti, a čije se dubine mogu otkriti tek u 20. stoljeću kada duhovno znanje, dar Mihaela, prevlada umjesto znanosti, ono je što bi trebalo ispuniti naša srca neizmjerno dubokim osjećajima prema duhovnom u našem vremenu. Moći ćemo doživjeti da su se u posljednjih nekoliko desetljeća otvorila vrata kroz koja nam razumijevanje može doći.
Mihael nam može dati novo duhovno svjetlo, koje možemo smatrati transformacijom svjetla koje je dano kroz njega u vrijeme misterija na Golgoti, a ljudi našeg vremena mogu se smjestiti u to svijetlo. Ako to možemo osjetiti, možemo shvatiti puni značaj novog doba koje upravo sada izranja iz našeg. Možemo primijetiti svitanje duhovnog otkrivenja koje će ući u živote čovječanstva na Zemlji u sljedećih nekoliko stoljeća. Doista, budući da je čovječanstvo postalo slobodnije nego što je bilo prije, moći ćemo, vlastitom voljom, napredovati na način da primimo ovo otkrivenje.
Sada želimo ukazati na događaj u višim svjetovima koji je doveo do ovog promijenjenog stanja, u ovo vrijeme obnove misterija na Golgoti. Kada se osvrnemo na to vrijeme, prisjećamo se onoga što je možda često prolazilo kroz naše duše, što se dogodilo prilikom krštenja od Ivana na Jordanu, kada se Krist objavio u ljudskom obliku, vidljivom na Zemlji među ljudima. Nadalje, želimo svoje duše ispuniti mišlju kako se Krist tada, u smislu svog vanjskog oblika, ujedinio s hijerarhijom anđela i od tada nevidljivo živi na Zemlji.
Prisjetimo se onoga što je rečeno, naime, da u nevidljivim svjetovima nema smrti. Sam Krist, sišavši u naš svijet, podnio je smrt sličnu ljudskoj. Kada je ponovno postao čisto duhovno biće, još uvijek je zadržao sjećanje na svoju smrt. Ali kao biće anđeoskog ranga, u kojem se nastavio manifestirati prema van, mogao je iskusiti samo smanjenje svijesti.
Kroz ono što je postalo nužno za evoluciju Zemlje od 16. stoljeća - naime, trijumf znanosti, koja se uzdiže sve više - nešto je ušlo u cijelu evoluciju čovječanstva što je značajno i za nevidljive svjetove. S trijumfom znanosti, materijalistički i agnostički osjećaji većeg intenziteta ušli su u čovječanstvo, više nego što je to prije bio slučaj. Materijalističke tendencije postojale su i prije, ali ne s intenzitetom materijalizma koji je postao prevladavajući od 16. stoljeća. Sve više i više, kada su ljudi prolazili kroz vrata smrti u duhovne svjetove, sa sobom su nosili rezultate svojih materijalističkih ideja na Zemlji, tako da se nakon 16. stoljeća prenosilo sve više i više sjemena zemaljskog materijalizma. To sjeme se razvilo na poseban način.
Iako je Krist došao drevnoj hebrejskoj rasi i tamo bio odveden u smrt, anđeosko biće, koje je od tada vanjski oblik Krista, ipak je pretrpjelo gubitak svijesti tijekom 19. stoljeća kao rezultat suprotstavljenih materijalističkih sila koje su se uzdigle u duhovne svjetove, kao posljedica materijalističkih ljudskih duša koje su prošle kroz vrata smrti. A početak nesvijesti u duhovnim svjetovima na upravo opisani način, postat će uskrsnuće Krist svijesti u dušama ljudi na Zemlji između rođenja i smrti u 20. stoljeću. U određenom smislu, stoga se može predvidjeti da će od 20. stoljeća nadalje, ono što je čovječanstvo izgubilo u smislu svijesti, sigurno ponovno uskrsnuti za vidoviti pogled. U početku će samo nekolicina, a zatim sve veći broj bića u 20. stoljeću moći percipirati pojavu eterskog Krista, odnosno Krista u obliku anđela. Zbog čovječanstva, ono što se može nazvati uništenjem svijesti, dogodilo se u svjetovima koji leže neposredno iznad našeg zemaljskog svijeta, a u kojima je Krist bio vidljiv u vremenu između misterija na Golgoti i danas.
Može se reći da se u vrijeme misterija na Golgoti, u malo poznatom kutku Palestine dogodilo nešto što je uistinu bio najveći događaj koji se ikada dogodio u cijelom čovječanstvu, a ipak je privukao malo pažnje ljudi tog vremena. Ako se takvo što moglo dogoditi, možemo li se začuditi kada čujemo što se dogodilo tijekom 19. stoljeća, kada su se oni koji su prošli kroz vrata smrti od 16. stoljeća protivili Kristu?
'Sjeme zemaljskog materijalizma', koje su od 16. stoljeća duše koje su prolazile kroz vrata smrti u sve većem broju unosile u duhovni svijet, i koje je donosilo sve više tame, formiralo je 'crnu sferu materijalizma'. Ova crna sfera apsorbirana je od Krista u njegovo biće u skladu s manihejskim principom kako bi je transformirao. Izazvala je 'duhovno gušenje' u anđeoskom biću u kojem se manifestirala Kristova esencija od misterija na Golgoti. Ova Kristova žrtva u 19. stoljeću usporediva je sa žrtvom na fizičkoj razini u misteriju na Golgoti i može se opisati kao drugo raspeće Krista na eterskoj razini. Ovo duhovno gušenje, koje je dovelo do prestanka svijesti tog anđeoskog bića, ponavljanje je misterija Golgote u svjetovima neposredno iznad našeg, kako bi se u dušama ljudi na Zemlji moglo dogoditi oživljavanje ranije skrivene Krist svijesti. Ovo oživljavanje postaje vidovita vizija čovječanstva u 20. stoljeću.
Dakle, od 20. stoljeća nadalje, Krist svijest može se ujediniti sa zemaljskom sviješću čovječanstva, jer nestanak Krist svijesti u anđeoskoj sferi u 19. stoljeću označava uskrsnuće izravne Krist svijesti u zemaljskoj sferi. To znači da će se od 20. stoljeća nadalje, Kristov život sve više osjećati u dušama ljudi kao izravno, osobno iskustvo.
Kao što su rijetki ljudi koji su u to vrijeme mogli čitati znakove vremena mogli promišljati misterij Golgote na način da su shvatili kako je to veliko, moćno biće sišlo iz duhovnih svjetova da živi na Zemlji i prođe kroz smrt kako bi se, kroz njegovu smrt, supstance njegovog bića mogle utjeloviti u Zemlji, tako i mi možemo percipirati da se u određenim duhovnim svjetovima neposredno izvan našeg dogodila svojevrsna duhovna smrt, prestanak svijesti, a s njom i ponavljanje misterija Golgote, tako da se u dušama ljudi na Zemlji može dogoditi oživljavanje ranije skrivene Krist svijesti.
Od misterija na Golgoti, mnogi ljudi su mogli objaviti ime Krista, i od ovog 20. stoljeća nadalje, postojat će stalno rastući broj onih koji mogu prenijeti znanje o Kristu koje se daje u znanosti duha. Moći će ga poučavati i naviještati iz vlastitog iskustva. Krist je već dva puta razapet: jednom fizički u fizičkom svijetu na početku našeg doba, a drugi put duhovno u 19. stoljeću, kako je opisano. Moglo bi se reći da je čovječanstvo tada doživjelo uskrsnuće svog tijela; od 20. stoljeća nadalje doživjet će uskrsnuće svoje svijesti.
Ono što sam u samo nekoliko riječi mogao nagovijestiti, postupno će prodrijeti u duše ljudi, a posrednik, glasnik, bit će Mihael, koji je sada Kristov izaslanik. Kao što je prije vodio duše ljudi kako bi mogli razumjeti usmjeravanje njegova života s neba na Zemlju, tako sada priprema čovječanstvo kako bi moglo iskusiti usmjeravanje Krist svijesti iz stanja nesvijesti u stanje svijesti. I kao što tijekom Kristova zemaljskog života veći broj njegovih suvremenika nije bio sposoban vjerovati kakav se snažan događaj dogodio u zemaljskoj evoluciji, tako u naše vrijeme vanjski svijet nastoji povećati moć materijalizma i još će dugo vremena ono o čemu smo danas raspravljali smatrati fantazijom, sanjarenjem, možda čak i ludošću. I tako će smatrati i ovu istinu o Mihaelu, koji u današnjem dobu počinje iznova otkrivati Krista. Ipak, mnogi će ljudi prepoznati ono što sada počinje izlaziti poput zore i što će se izlijevati u ljudske duše poput Sunca tijekom nadolazećih stoljeća, jer se Mihael uvijek može usporediti sa Suncem. I čak i ako mnogi ljudi ne priznaju ovo novo otkrivenje Mihaela, ono će se i dalje širiti čovječanstvom.
To je ono što se danas može reći o odnosu između misterija na Golgoti, koji se dogodio na početku naše ere, i misterija na Golgoti kako se danas može razumjeti. Prihvatimo te osjećaje, prepoznajući da samo na taj način možemo postati pravi znanstvenici duha. S vremena na vrijeme doći će i druga otkrivenja za koja moramo držati um otvorenim. Ne bismo li trebali osjećati da bi bilo posebno sebično imati te osjećaje isključivo za vlastito zadovoljstvo? Radije osjetimo da je naša iskrena dužnost, kako smo to shvatili kroz duhovno učenje, da se učinimo spremnim instrumentima za takvo otkrivenje. I premda smo samo mala skupina u cijelom čovječanstvu, koja se trudi razumjeti ovu novu istinu misterija na Golgoti, shvatiti ovo novo otkrivenje Mihaela, ipak gradimo novu moć koja nimalo ne ovisi o našem vjerovanju u ovo otkrivenje, već isključivo ovisi o samom ovom otkrivenju, o samoj istini.
Tada ćemo mirno prepoznati da je samo nekolicina nas spremna objasniti svijetu sljedeće, ukoliko je on voljan to čuti: od sada nadalje, postoji novo otkrivenje Krista. Budimo spremni priznati ga, želimo pripadati tom malom krugu koji želi pomoći da ono raste i postane trajno, želimo graditi na unutarnjoj snazi takve objave kako bi se ona mogla proširiti među ostatkom čovječanstva, jer će to znanje postupno postati poznato svima.
To je ono što nazivamo mudrošću, ono što neki nazivaju ludošću. Da bismo ostali čvrsti, danas se samo trebamo sjetiti da je ovo sadašnje vrijeme, vrijeme druge Mihaelove objave, a također i onoga što je jedan od drevnih posvećenika rekao u vrijeme prve objave Mihaela: ono što se ljudima često čini kao ludost, mudrost je pred Bogom.
Pokušajmo danas snagu za sebe crpiti iz takvih osjećaja, iz takvog duhovnog uvida, koji se u mnogim aspektima, vanjskom svijetu mora činiti kao ludost. Imajmo hrabrosti priznati da ono što se čini kao ludost, onima koji se oslanjaju isključivo na osjetila, može biti mudrost i svijetlo za nas, te jasnije razumijevanje nadosjetilnih, duhovnih svjetova prema kojima želimo težiti svom snagom svoje duše i svog uvjerenja.