.Na moje veliko zadovoljstvo karma je funkcionirala na takav način da večeras možemo biti zajedno i progovoriti nekoliko riječi u ovo ozbiljno vrijeme. Ali iznad svega, u ovom trenutku želimo se prisjetiti onih koji stoje vani, žrtvujući svoju hrabrost, svoje živote, svoju krv za zadaće koje ovo izuzetno vrijeme stavlja pred ljude. Želimo uputiti naše misli pune ljubavi tražeći pomoć prvenstveno za one koji su često sjedili s nama u našim zajedničkim razmatranjima i koji sada stoje vani i moraju izravno sudjelovati u velikim događajima koji se sada odvijaju, donoseći razvoj nacionalne i ljudske karme. Najprije onima koji su vezani uz nas, a onda šire, i svima drugima. A onda želimo njegovati određeni pogled na bliže i dalje veze, koje također tražimo drugdje u našoj duhovnoj struji, i koje se stvaraju između svih duša koje su prizvali veliki događaji. Stoga također usmjeravamo naše misli pune ljubavi, onima koji su vani na terenu kako bismo pokazali da smo povezani s njima, ustanimo i prisjetimo ih se sljedećim riječima:
Duhovi vaših duša, aktivni čuvari,
Vaša krila mogu donijeti
Preklinjuću ljubav naših duša
Zemaljskim ljudima u vašim njedrima,
Da, vašom ujedinjenom snagom,
Neka naša molba za pomoć obasja
Duše koje s ljubavlju traži!
I želimo vam poslati naše misli pune ljubavi, pa da s vama bude On, Spasitelj, Krist kojeg tražimo, Krist koji mora pozvati duše našeg vremena da traže sklad u neskladu, da također vodi duše kojima će se nanijeti bol do otkupljenja koje im je potrebno, da se ispuni smisao, koji je ondje naznačen za ljudsku i kramu naroda: s vama, s vašim dušama, želimo biti sjedinjeni u znaku koji nas povezuje s jedinim duhom na Zemlji, s Kristom.
Davno se moglo predvidjeti ono što je sada tako očito palo na zemaljsko čovječanstvo. Dogodilo se neočekivano jer su u ovom događaju, može se reći, okultni uzroci također igrali ulogu, a oni su tek postupno postali očiti od 28. lipnja. U naše vrijeme doista se moglo vidjeti kako se uvijek može prepoznati nešto novo u odnosu na duhovne svjetove. Zaista mogu samo u nekoliko riječi naznačiti ono što mislim. Kad sam se u srpnju vratio iz Švedske s ciklusa predavanja u Norrköpingeru, nekome tko je na neki način vezan uz aktualna zbivanja morao sam skrenuti pozornost na činjenicu da je sarajevski događaj za okultiste imao vrlo čudne posljedice, budući da je vanjski simptom, i kako se čudno ova umrla osoba ponašala za razliku od svih drugih umrlih ljudi koji su se u prošlosti mogli okultno promatrati. Dakle, u okultnoj pozadini zemaljskih događaja, ono što se u posljednjim danima srpnja i prvim danima kolovoza, brzo odvijalo, zapravo se užasno brzim koracima odvijalo i na fizičkom planu. Međutim, sigurno je u dušama onih koji su bili daleko od duhovnog života proizvelo neke slutnje, neke određene osjećaje za duhovni svijet, za postojanje duhovnog svijeta. Ogromna su, moglo bi se reći i neusporediva, iskustva kroz koje sada prolazi čovječanstvo na Zemlji.
Ako bih, dragi prijatelji, najprije želio neke riječi uputiti vama, to bi bilo da bih to povezao s nizom primjedbi koje se zadnjih godina često iznose u našim duhovno-znanstvenim promišljanjima. Kakva bi trebala biti veza s duhovnim životom u dubini duše, koju tražimo? Trebala bi nam dati sigurnost i unutarnju snagu, sigurnost da u svim promjenjivim vremenima i događajima postoji nešto čvrsto za što se možemo uhvatiti. I u ovakvim vremenima u našu dušu mora ući nešto od vjere u nepobjedivost duhovnog života i njegovih zadaća, te bismo trebali naučiti spajati tu vjeru u pobjedu duha s aktualnim vanjskim događajima.
U prvim danima kolovoza, kada su postupno rekao bih, olujne objave rata stizale sa svih strana, morao sam se prisjetiti nedavno izgovorenih riječi, riječi koje su se mogle duboko utisnuti u nečije srce, i koje su zapravo jako blizu onome što sam nedavno rekao. Nekoliko tjedana prije izbijanja rata, jedna važna ličnost rekla je nešto poput sljedećeg: sa svim silama samo u prijateljskim odnosima. Hvatamo se u kotac nakon što je medijsko uznemiravanje počelo u Rusiji u proljeće ove godine i naišlo odjeka u njemačkim i bečkim novinama; ne treba se obazirati na novinarsku kampanju i držati se starog, prijateljskog odnosa. - U lipnju je izrečena riječ koja također daje povod za razmišljanje: ublažavanje napetosti vodi uspjehu – i još jedna riječ iz istog govora: pregovori s Engleskom još nisu gotovi, nego se vode u duhu prijateljstva koje inače prevladava u našem odnosu s Velikom Britanijom. - I pomisli što je sad! Razmilite o tome koliko je na fizičkom planu promjenjivo ono što čovjek danas vjeruje i ono što je prisiljen gledati u sljedećih nekoliko tjedana zbog razvoja događaja. Zamislite valove, njihanja, oluje događaja na fizičkom planu, zamislite potrebu za tim valovima i olujama. Čovjek bi rekao da ono u što se danas može vjerovati, da se sutra više neće pokazati istinitim. Kako je u ovim olujama potrebno imati sigurnost, postojanost, ono što je istinito i danas i sutra i prekosutra, i kroz svu vječnost! Ono što je dakle istina je istina duha, poslanje duha, koje prožima evoluciju.
Zaista simptomatično, ne zato što je riječ o nečem osobnom, nego zato što je uistinu simptomatično i simbolično govorilo duši, želio bih spomenuti sljedeće: kao što znate, u srpnju je objavljen prvi svezak mog spisa 'Die Rätsel der Philosophie'. Drugi svezak tiskan je na 206 stranica kad je izbio rat. Bio je to prijelaz misli od francuskih filozofa Boutroux, Bergsona do njemačkog filozofa Preuß-a, naznaka kako Bergson izvodi misao olako ignorirajući ono što je ranije snažno dao nepoznati, usamljeni mislilac, Preuß, najavljujući naš teozofski svjetonazor, napisao u posljednjoj trećini 19. stoljeća. Pokušao sam ovom usamljenom misliocu dati pravo mjesto. A onda se pokazalo da se tiskanje mora prekinuti, mora se nastaviti kasnije, Prekinuto je prijelazom iz Francuske u Njemačku. Izbio je rat. Na prazne neispisane stranice, doista sam morao gledati kao na simbol onoga što se dogodilo između Zapadne i Srednje Europe, preko čega je prelazio put moje prezentacije.
A mogle su se simbolički vidjeti i druge stvari. Podsjetio bih i na našu zgradu u Dornachu, koja je donekle napredovala, ali ne onoliko koliko bismo željeli. Možda neki od naših prijatelja znaju koliki je naglasak stavljen na to, ne samo kao moja želja, već kao nužnost koja mi je stajala pred očima, da sa zgradom treba biti gotovo do prvog kolovoza ove godine. - Možda se sada pokušava razmišljati bi li imalo smisla u odnosu na ovo što se sada dogodilo da je gradnja završena prvog kolovoza. Naravno, protiv činjenica nemamo se što boriti s onim što izgleda kao želja, a među mnogim stvarima o kojima danas ne želim govoriti, a koje bi u zgradi trebalo riješiti, bio je i problem akustike golemog prostora koji je trebalo riješiti jačom rezonancijom. Bilo je to u srpnju, kada je zgrada već bila zaokružena, kada se na nekom mjestu progovori nekoliko riječi, prvi put se moglo naslutiti da bi taj akustički problem doista bio riješen da se gradnja završi. Na pojedinim mjestima mogla se čuti rezonancija na način koji se okultnim proračunima očekivao za to mjesto, pa se moglo očekivati da će riječ i glazba zvučati onako kako bi trebali zvučati. Bio je svojevrsni ideal čuti riječ koja je trebala govoriti o duhu. - Ono što su naši prijatelji prvo čuli u našoj zgradi bila je jeka topova u neposrednoj blizini na alzaškim ratištima. Tako je prostorija za koju smo na određeni način tražili odjek riječi posvećenih duhu, najprije svjedočila grmljavini topa, koja je odjeknula nedaleko. Drugi naši prijatelji vidjeli su, također na određeni simboličan način, ono što smo očekivali da bude naš veliki ideal. Očekivali smo da bi vijest o svijetlu duha, duhovnih svjetova mogla zazvoniti, da će ovo svijetlo duhovnih svjetova doći na svoje – nekoliko noći vidio se sjaj utvrde Isteiner koji se protezao daleko i četiri minute prodirao je i probijala se kroz našu zgradu njegova svjetlost: zvuk i svjetlost sadašnjih događaja!
Ali druge misli i osjećaji također mogu proći kroz dušu. Dana 26. srpnja razgovarao sam s našim prijateljima o nekim stvarima koje se tiču naše zgrade i u nekoliko riječi ukazao na teška vremena koja nas gledaju kroz naše prozore. I moram reći: samo sam sa suzama mogao čitati pismo koje je jedan naš mladi prijatelj nedavno napisao svojoj majci, koja je bila tamo 26. srpnja. Odmah potom je mobiliziran, otišao u svoju austrijsku domovinu, i upravo je iz snage duhovnog života koju je on – naš vrlo mladi član – crpio iz naših napora, dobio je i snagu u najljepšem, najsvetijem, najčišćem smislu za ispuniti mjesto koje mu je karma dodijelila.
I opet je 26. srpnja bio prisutan još netko, pisao mi je sam kad je krenuo na srpsko bojište, pun osjećaja koji su s jedne strane pothranjivani sigurnošću koja tamo struji i vjerom u pobjedu duha, s druge strane su se hranili entuzijastičnim osjećajima izravnog sudjelovanja u događajima našeg vremena na mjestu na koje je postavljen.
Zaista, dragi prijatelji, u ovim vremenima se osjećalo kako duše rastu, sazrijevaju i bilo je lijepo, bilo je sjajno, govoriti našim srcima, kada se vidjelo da su svi osjećaji, osjećaji koji su godinama ulazili u duše naših prijatelja, također se pokazali i prikladnim da dovedu ljude na pravo mjesto u današnjoj teškoj situaciji.
Kada se govori o sigurnosti koju treba steći kontemplacijom duha i duhovnih bića, osjećaj te sigurnosti usko je povezan s onim što je naš moto, koji je prepisao Goetheove riječi i reproducira ih: 'Mudrost leži samo u istini'. Među velikim nadama koje možemo gajiti iz sadašnjih događaja je i ova, da sve što ima veze s riječima: 'Mudrost leži samo u istini', i je sve to zapečaćeno kroz velike, bolne i duboke kušnje čovječanstva. Sve što ima veze s izrekom: 'Mudrost leži samo u istini', mora sve dublje dopirati u ljude, a sada je već mnogo postignuto kroz velikog učitelja, koji govori kroz svoje projektile, pomažući u prevladavanju materijalizma.
Malo prije izbijanja rata pročitao sam što je napisao jedan ugledni novinar: 'Unatoč protestima gospodina Liebknechta, ostajem pri mišljenju da su nadležni ne samo u pravu, nego i dužni poricati istinu i dužni tvrditi neistinu. To pravo, tu dužnost vladara kolektivnog morala, ograničavaju dva uvjeta: neistina ne smije biti dokaziva niti protivna interesu države'. - Uzmite ovu izreku zajedno s onim što smo odabrali kao moto kada smo osnovali Antropozofsko društvo: 'Mudrost je samo u istini'! Puno toga će se spojiti, jer su potpuno drugačiji osjećaji već ušli u duše onih koji osjećaju ozbiljnost trenutne situacije. Koliko često, dragi prijatelji, iz onoga što je izgovoreno na našem tlu, dolazimo do zaključka: nije stvarnost ono što se događa na vanjskoj fizičkoj razini, već su ljudske misli veća stvarnost, sila, aktivna moć. No, priznajmo sebi, jer je istina: takve stvari su se govorile samo unutar duhovne struje. Sada, na prilično kompliciranom putovanju koje sam morao napraviti, u ruke mi je došao časopis s datumom 1. rujna 1914. godine. U njemu je bio vrlo lijep esej vojnika, Roberta Michela, koji je bilježio svoje misli na terenu. U eseju je lijepo opisano kako je objavljena mobilizacija, kako su on i njegovi suborci otišli u nepoznato, da tako kažem. Za nas su važne posljednje riječi: "Ali dužnost je svakoga tko je ostao u monarhiji dati sve od sebe kako bi pomogao dok ne dođe pobjednička odluka. Sve dobre riječi, srdačni povici i blagoslovi koje smo dobili kada smo otišli povećali su naše samopouzdanje. Bilo je to iverje koje se nije izgubilo. Vojska mora nastaviti dobivati su dodatnu duševnu snagu, volja za pobjedom mora titrati od svakog pojedinca do boraca na fronti. Zato neka nitko ne ustukne pred odlukom koja se sprema na Sjeveru. Svatko tko dokono promatra goleme napore vojske i carstva neka pokuša dati svoj dio na putu kojim idu duševne snage. Ako Bog čuje, moli – ako ne možeš moliti, skupi sve svoje misli i snagu volje za žarku želju za pobjedom – a ako ne možeš ništa drugo, stisni šake i reci: Moramo pobijediti, moramo pobijediti! Na taj će način i najslabiji pridonijeti pobjedi".
Vojnik koji odlazi u boj zapisuje riječi u kojima odjekuje ono što se često govorilo na osnovu duhovnog života: oni koji ne mogu moliti skupljaju misli i snagu volje za žarku želju za pobjedom. - Vjeru u duh, vidimo sada kako stoji na početku velikog događaja.
Ne trebamo gajiti nikakve iluzije. Neke stvari mogu izgledati sasvim drugačije u nadolazećim vremenima, ali doći će i vremena kada će se obistiniti ono što možemo opisati u nekoliko riječi. Napredak svijeta mora se dogoditi, događa se ono što se treba dogoditi; ponekad se događa na vrlo čudan način, tako da se volja ljudi vodi korak po korak, tako da to doista nije drugačije nego što bi činio odgojitelj, dušama se ulijeva smjer koji će kasnije slijediti. Zaista treba pogledati samo kratak vremenski raspon i vidjeti duhovne snage koje nadilaze ljudske snage i imaju pedagoški učinak na napredak čovječanstva.
Sada je vrijeme da se pozabavimo idejom koja se može činiti očitom, ali se ne uzima uvijek u obzir. 1866: Nijemci su stalno protiv njemačke braće, Nijemci protiv Nijemaca. Nije prošlo ni desetljeće - 1870/71: jedan dio Nijemaca mora sudjelovati u velikom događaju u kojem drugi dio nije mogao sudjelovati. Jedan od mojih nastavnika na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Beču često je govorio riječi koje su mi se tada duboko urezale u srce: mi Nijemci u Austriji moramo biti svjesni da je ovo što se dogodilo naša sudbina, a ne naša krivnja što nam nije dopušteno da sudjelujemo u velikom događaju. - Sada je vrijeme kada su dva dijela već iskovana i zavarena zajedno kao željeznom silom, prvo suprotstavljena, zatim jedan bez drugog.
Nije slučajno, to je značajno, važno – nisu potrebna stoljeća da se ova velika lekcija prenese u sljedeća vremena: napredak čovječanstva, ono što duhovne hijerarhije žele za čovječanstvo, to se mora dogoditi, ali može se dogoditi na mnogo različitih načina. Do određene točke mora se postići nešto vrlo specifično. Pretpostavimo – ne zato što je ono što ću reći točno – da do 1950 određena količina spremnosti na žrtvovanje, sposobnosti za ljubav i nesebičnosti, te borba protiv egoizma, treba biti izlivena na čovječanstvo. Uzmimo da se do 1950 mora ostvariti ono što se mora dogoditi, odnosno ono što traže izvjesni znakovi vremena. S jedne strane, obraćajući se srcima ljudi, vjerujući u snagu riječi, događa se da ono što upravlja ljudskom sudbinom želi pristupiti ljudskim bićima na duhovni način, i odvesti ih tako daleko da na njih može utjecati duh. Ali često mora doći i drugi učitelj, koji govori kroz žive dokaze. I vidimo njegova postignuća! Koliko je golemih žrtava, čovjekoljublja i nesebičnosti proizvedeno u nevjerojatno kratkom vremenu u našem dobu materijalizma, kada se pojavio veliki učitelj, rat, koji s jedne strane nosi tako strašne stvari, a s druge strane ono što se u okultizmu naziva željeznim nužnostima, koje se moraju dogoditi da bi se postiglo nešto specifično u određenoj epohi ljudskog razvoja. Prolijevaju se potoci krvi, dragocjeni životu su izbrisani, drugi se odvajaju od fizičkog života u trenutku kada ih pogodi metak neprijatelja. Sve se to događa u tako velikim razmjerima u naše vrijeme. Što je sve to? To je velika žrtva, dragi moji prijatelji, ogromna žrtva koja se podnosi na oltaru cjelokupne evolucije čovječanstva. S jedne strane je ono što treba prodrijeti u ljudsku evoluciju, što se mora prenijeti na čovječanstvo da bi čovječanstvo napredovalo, a s druge strane je potreba za žrtvom.
Bilo mi je iznimno važno promatrati koliko su nakon smrti intimno povezane duše onih koji sada izravno sudjeluju u velikim događajima. Često se moglo vidjeti kako su oni koje je pogodio neprijateljski metak, primljeni u duhovne svjetove sa svojim osobnostima, još ne potpuno probuđeni, još uvijek povezani s onim što se tamo dolje događalo. Ne znam možete li sa mnom suosjećati što to znači vidjeti iza ratnika na bojnom polju koji se još bori, zaštitničku duševnu osobnost onoga koji je već susreo smrt, i koji je s onim koji je još vezan za fizičku razinu. To je jedno od mojih okultnih iskustava koje ne bih mogao usporediti ni s čim drugim. Neprobuđeni ratnici koji su se borili dolje, koji su prošli kroz smrt, ostaju povezani s događajem, i poput su druge ličnosti iza one koja se još uvijek bori dolje na fizičkoj razini. U duhovnim svjetovima također postoje stvari koje mogu uliti povjerenje u naša srca, čak i ako to povjerenje ne dolazi lako.
Svatko tko uzme u obzir koliki se postotak čovječanstva danas bori međusobno, tko uzme u obzir kako smo na početku – nekoliko tjedana otkako je sve počelo – kakvi su ogromni gubici ljudskih života bili cijena za ovih par tjedana, mogao bi postati nestabilan, mogao bi pomisliti: što ako sve ovo mora trajati dugo? - I ako me to često uzrujavalo - to vas može uznemiriti - onda me razveselila misao: dogodit će se prava stvar, ono što je predodređeno duhovnim svjetovima, to će se dogoditi. A kad čovjek ima sigurnost da se ne bore samo živi, nego i umrli ostaju povezani sa svojom sudbinom, onda će snage biti još više.
Tijekom tih vremena pale su mi na pamet i druge stvari. Naše Društvo spaja pripadnike najrazličitijih rasa, naroda koji su danas neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima, u zajedničku duhovnu struju. Neka to bude utjeha! Pogledajmo unatrag na vrijeme koje je vrlo različito od našeg, koje s njim ima malo toga zajedničkog, na vrijeme koje opisuje Bhagavad Gita, na vrijeme kada su stari, često opisivani odnosi među ljudima još bili prisutni, kada su ljudi živjeli u malim zajednicama krvnog srodstva. Prijelaz iz ovog vremena krvnog srodstva u vrijeme kada se krvni srodnici bore prikazano je u Bhagavad Giti, gdje veliki duh savjetuje Arjunu: ondje stoje braća, a vi stojite ovdje, borit ćete se međusobno, vi u čijim žilama teče ista krv; ali postoji način da se uspostavi ravnoteža u duhu. - Iz onoga što se ne bi trebalo međusobno boriti razvija se ono što se bori: također jedna od željenih nužnosti koja je neophodna za ljudski razvoj! Duh gradi most preko činjenice da se brat suprotstavlja bratu kao neprijatelju, da jedan nasuprot drugome stoje u neskladu. Ovaj put je različit od našeg. Unutar naše duhovne struje mi prolazimo suprotnim putem. Ono što se rasulo po svijetu pokušavamo okupiti, a pripadnici najrazličitijih naroda ponovno se bratski grle, u našim redovima postaju braća. Sada vidimo nekoga kako dolazi iz Francuske i tamo ostavlja drugog, pridružuje se njemačkoj vojsci, i očekuje da će se suočiti s drugim, kojega je ostavio iza sebe s kojim je raskinuo kao antropozofski prijatelj. Suprotna je situacija: raštrkani članovi čovječanstva okupljaju se zajedno u duhu i mislimo da je ispravno ako stvarno ozbiljno razumijemo i ozbiljno shvaćamo duh istine. Samo moramo pronaći način.
Htio bih reći da se mi Nijemci teško snalazimo, možda najteže od svih! Možda će vam zvučati čudno što ja to kažem, ali nama je stvarno teško, razlog zašto nam je teško – bez želje za razmetanjem – je taj što nam je uvijek teško reći da smo u pravu, jer mi se lakše prilagoditi drugome nego sebi. Teško nam je jer modernom čovječanstvu, pogotovo danas, doista nije lako sagledati sve stvarno objektivno, nepristrano, ono što se često razmatra u našoj znanosti duha, što se nalazi i u predavanjima o dušama naroda. Potrebno je da svi oni koji shvaćaju duhovni život u pravom, istinskom smislu našeg vremena, razumiju kako duše ovih ljudi, istinske duše, tvore neku vrstu zbora u kojem već žive skladno zajedno. Ali treba pronaći put do njihove prirode, a to je moguće samo u duhu.
Doista sada nije pravo vrijeme za skretanje pozornosti na osjećaje i senzacije u pozadini duše, ali želio bih vam skrenuti pozornost na nešto drugo, na činjenicu da možemo imati tajni dijalog, unutarnji, intimni dijalog s duhom naroda kojemu pripadamo, da pronađemo put kojim bi naše duše trebale ići. Mogu samo savjetovati, ako nađete nekoliko minuta posebno u sadašnjem trenutku, da upotrijebite sljedeću formulu kako bi se snašli u trenutnoj situaciji u svijetu:
Ti, duhu moj zemaljski!
Otkrij svijetlo svojih eona
Zašto 'eona'? 'Eona' se kaže za duhovna bića, gdje bi se za zemaljska bića reklo 'svjetlo tvog bića'. Eoni su za duh, ono što je biće za zemaljsko.
Ti, duhu moj zemaljski!
Otkrij svijetlo svojih eona
Kristu odanoj duši,
Da ona otkrije u svojoj potrazi
Zbor u sferi mira,
odjekujući slavom i moći
Kristu predanog ljudskog smisla!
Du, meines Erdenraumes Geist!
Enthülle Deines Alters Licht
Der Christ-begabten Seele,
Daß strebend sie finden kann
Im Chor der Friedenssphären
Dich, tönend von Lob und Macht
Des Christ-ergebenen Menschensinns!
Tu nalazimo put do duha naroda kojemu pripadamo, i put od tog duha naroda do dijaloga s Kristom, koji je učitelj svih duhova naroda. A ako se okupe u Kristu, ako se okupe na pravi način, onda svi duhovi naroda koji ispravno vode narode – to se može zaključiti iz knjige 'Duhovno vodstvo svijeta i čovječanstva' – gledaju Krista kao učitelja.
Često sam se nadao da uopće nije istina ono što je rečeno u jednoj istočnoj skupštini naroda, u Dumi, na karaju govora, u kojem vladar poziva narod da sudjeluje u ratu, da je kao zadnja riječ rečena: veliki je Bog Rusije! - Bilo bi strašno da je riječ ovako izgovorena: nesvjesno zazivanje duha, čiji se karakter može zamisliti kada je zazivanje u odnosu na ograničeno područje, ako nije na duh koji je toliko povezan sa sudbinom čovječanstva da čak i oni koji se sukobljavaju jedni s drugima kao neprijatelji, postavljaju sebe u njegovu službu, tražeći spasenje čovječanstva u isto vrijeme dok traže svoje vlastito spasenje. Krist, kad vodi narod, vodi ovaj narod tako da njegovim spasenjem traži spasenje čovječanstva. S pravom zazivamo duh naroda, s kojim smo usko povezani, tako da gledamo gore kako se ono obraća Kristu; kroz duh naroda obraćamo se Kristu. To će pripremiti mnoge misli koje će ostati u duhovnoj atmosferi čovječanstva do vremena kada značajni rat bude praćen značajnim mirom.
To je žrtva, rekao sam, koja se prinosi na oltar čovječanstva, i to je sveta krv koja se proljeva za našu Zemlju, krv koja svjedoči o činjenici da će se oni koji se sada, u ovoj borbi naroda, uzdižući se svojim dušama iz fizičkog svijeta u duhovne svjetove, oni će se ponovno vratiti u budućim inkarnacijama da budu važni za duhovni napredak čovječanstva – žrtva, velika žrtva! Ono što se sada događa mora se dogoditi ovako; i tko god se želi osvrnuti na prošlost da potraži prve uzroke, takoreći, također se mora osvrnuti na vrijeme punskih ratova u 3. stoljeću prije Krista, kada je rimski general – o tome se može čitati u povijesti – koristio mostove za ukrcaj kako bi postigao prvi značajni uspjeh. Danas nije važno što je bio prvi događaj u ovom ratu. To će povijest pokazati, teško je ulaziti u te stvari.
Druge nas stvari vraćaju u vremena kada su se Rimljani hrvali s Germanima, gdje se ljudska povijest odlučivala za mnogo godina unaprijed. Tada se dogodio treći veliki događaj, koji je naš, koji će imati značenje poput punskih ratova tog vremena, koji su stvarno malenog opsega u usporedbi s današnjim vremenom. Kao što se na određeni način ponavljaju veliki, za čovječanstvo značajni događaji, povezani sa seobom naroda - s time je povezan cijeli jedan ljudski ciklus - i kao što je ono što se moralo dogoditi tada u to vrijeme odlučeno u Rimu, da je oblik ljudskog 'Ja' kakav je bio u to vrijeme, u 3. stoljeću prije događaja na Golgoti, prešao u kasniji, oblik ljudskog 'Ja', koji je odlučujući za sljedeći ljudski ciklus, mora biti postavljen na sličan način, u borbi između naroda. Riječ je o najdubljim impulsima čovječanstva.
Ali onda, kada smo povezani s onim čemu godinama zajedno duhom težimo, u sebi možemo nositi vjeru u pobjedu i pobjedonosnost duha. Tada ćemo s tom vjerom dočekati sve što se mora dogoditi, znajući da je ono što se događa pod vodstvom viših hijerarhija i da će ići svojim putem. Na nama je samo da taj put slijedimo na pravi način. Međutim, to činimo samo kada pronađemo pravi način promatranja svoje karme, kada ne izbjegavamo zadatke koje pred nas postavlja ovaj veliki čas. I ako s vremena na vrijeme možemo biti zahvalni za ono što nam daje znanost duha, jedna stvar bi trebala biti na prvom mjestu: da ta znanost duha jača naš duh i izoštrava pogled da, kako bi osigurala da smo sa svojom osobnošću u najboljem položaju i da činimo pravu stvar. Što više to činimo konkretno, neosobno, bez ičega drugog na umu, što nam je znanost duha više izoštrila pogled, učinila naša srca prijemčivijima, to ćemo više razumjeti jezik kojim nam se sada obraća u teškim vremenima.
Jedna od formula koju je Duh dao za ovo vrijeme, a koju također možemo dati našim prijateljima, podsjeća nas na značajan pogled na bol, koju sada možemo vidjeti toliko obilnu. Ogromna je bol u dušama koja se stvara u naše vrijeme, golema su odricanja koja se traže, golema mora biti i spremnost na žrtvu i prijemčivost za tuđu bol- Krist je uskrsnuo samo kada ga razumijemo tako da znamo: za drugoga ne može postojati bol koja nije i naša bol; jer gdje god da je ušla, to je i naša bol. Sve dok postoji mogućnost da u drugome vidimo bol koju ne osjećamo kao vlastitu bol, Krist nije u potpunosti ušao u svijet. Bol u drugome ne smije nas zaobići! Ovaj ideal je težak, velik i golem, ali i Kristov ideal je težak, velik i golem. Ispunjava se kada rana koju imamo na sebi ne peče više od rane koju nosi drugi. Stoga je dobro i prikladno pomoći se sljedećim riječima koje upućujemo zajednici ili drugome koji pati:
So lang du den Schmerz erfühlest,
Der mich meidet,
Ist Christus unerkannt
Im Weltenwesen wirkend.
Denn schwach nur bleibet der Geist,
Wenn er allein im eignen Leibe
Des Leidesfühlens mächtig ist.
Sve dok ti osjećaš bol,
koje sam ja pošteđen,
Krist nije prepoznat
U biću svijeta.
Jer slab ostaje Duh,
Kad se samo vlastita
Patnja osjeća.
Pokušajte osjetiti ove riječi do kraja. Ako se kroz prvu formulu pokušamo povezati s duhom naroda, prožeti ćemo se mislima i osjećajima koji nam omogućuju da doživimo bol čovječanstva, bol ljudskog društva u vlastitom biću, i sve ono što nam je dopušteno učiniti u pravom kršćanskom smislu. Učinimo to u ovom trenutku, posebno prožeti osjećajem Duha!
Dragi moji prijatelji, rane od metaka, ne bi zacijelile da moć iscjeljenja nije u divnom mikrokozmosu ljudskog organizma. Dobro je da u našim ograncima, kao i ovdje zahvaljujući dragom prijatelju dr. Peipers-u, postoji poduka o previjanju rana. Dobro je, jer vrlo lako možemo doći u situaciju da to moramo koristiti. Ali također moramo znati, kada pristupamo takvom zadatku, da je duh stvarnost, i da će ono što radimo tijekom previjanja, bilo ove ili one ozljede, kod ove ili one patnje, biti puno učinkovitije kada smo s duhom u pravom odnosu nego kada nismo. Dakle, kada priđemo rani u ljudskom organizmu, uz to vežemo prave misli, mislimo:
Krv iz izvora,
U izvoru djeluje,
Oživljava mišić
Stimulira klicu,
Brižna ljubav
toplog srca,
Neka bude iscjeljujući dašak.
Jer u ovoj krvi, koja izvire iz rane, je znak da iza nje leže sile, a to su ljekovite snage rana.
Krv iz izvora,
U izvoru djeluje,
Oživljava mišić
Stimulira klicu,
klicu koja umire kad metak prođe. Pošaljite ispravne osjećaje onome tko stavlja zavoj za pomoć bližnjemu:
Krv iz izvora,
U izvoru djeluje,
Oživljava mišić
Stimulira klicu,
Brižna ljubav
toplog srca,
Neka bude iscjeljujući dašak.
Ako dopustimo da ovaj stav prožme našu dušu, ako dopustimo da njime bude ispunjeno cijelo naše biće, ako pomognemo svojim bližnjima, tada će, dragi prijatelji, duh pomoći u onome što mi kao fizički ljudi možemo dati kao fizičku pomoć. I mislimo često kao pojedinac o pojedincu, koji stoji vani izložen, kada počinjemo sastanke, mislimo na one koji su izvan našeg kruga, koji su tamo na terenu. Formula koja je za to, a koju sam i sam na počeku uputio onima koji su na terenu - koju pojedinac može uputiti pojedincu:
Duhu tvoje duše, vjerni čuvaru,
Tvoja krila mogu donijeti
Ljubav za koju moja duša moli
Tvojom brigom za vjerne zemaljske ljude,
Da, sjedinjena s tvojom snagom,
Neka moja molba zasja
Duši, koja s ljubavlju traži.
Ako netko želi usmjeriti misli na više ili mnoge koji su vani, tada kaže:
Duhovi vaših duša, vjerni čuvari,
Vaša krila mogu donijeti
Ljubav za koju moja duša moli
Vašom brigom za vjerne zemaljske ljude,
Da, sjedinjena s vašom snagom,
Neka moja molba zasja
Dušama, koje s ljubavlju traže.
Učitelji ljubavi, nesebičnosti, to će biti veliki događaji koji se sada odvijaju. Nadamo se da će postati i učitelji za duhovne svjetove! Tada će velike žrtve, ogromne žrtve koje ljudi podnose svojom krvlju, biti ponuđene na oltaru duhovnih bića, i ono što može biti tako bolno izravno gledati, poslužit će za postizanje velikih ciljeva čovječanstva. Što se više prožimamo takvim stavom, to će više biti takvih misli kada nakon rata bude sklopljen veliki mir.
20. stoljeće je predodređeno da promijeni mnoge stvari u sudbinama, u načinu uređenja stvari. A ono što je već postignuto nakon ovog prvog velikog događaja, spasit će čovječanstvo od ponavljanja ovog događaja. Pobjeda i pobjedonosnost duhovnog života, riječ je koja je u ovim vremenima često bila u našim srcima. Pokušajte shvatiti kako smo svjedočili događaju koji ne bi trebao biti odlučujući na kratko vrijeme, već dugo, dugo! I pokušajmo da iz ove ozbiljnosti izvučemo ljubav, nesebičnost koja će nas voditi na putu, da najbolje što možemo, stanemo na pravo mjesto. Naša karma će nam to pokazati. A onaj tko sada ne može intervenirati da pomogne, neka ne bude neutješan. Važno je i da čuvamo snagu za ono što će se mnogima kasnije morati dogoditi, da u pravom trenutku prepoznamo da nas karma zove. Tada bi se dogodilo ono što će onaj koji ispovijeda znanost duha sam sebi reći u ovom trenutku, da ono što se događa u vanjskom svijetu čini sve jasnijim i jasnijim kako bića, sile, impulsi volje duhovnog svijeta ulaze u ljudski duh, u ljudsku dušu, u ljudsko srce iz svih svjetskih događaja. Savez koji može proizaći iz svega što doživljavamo u smislu tuge, uključujući bol, taj savez je sklopljen između ljudske duše i božanskih duhova koji donose, upravljaju i vode sudbinu ljudske duše. I ljudske duše će pronaći ovo uporište. Neka ljudska duša pronađe ono što se misli kada se kaže u našoj formuli: neka kršćanska ljudska duša koja teži pronaći:
U koru mirnih sfera
Ti, koji odzvanjaš slavom i snagom
Kristom ispunjen ljudski smisao!
Pa, dragi moji prijatelji, možda se ne možemo svugdje boriti zajedno, možda ne možemo svugdje učiniti ono što bismo željeli prema našim idealima, ali imamo priliku sudjelovati u velikim događajima u smislu gornjih riječi. Na mnogim mjestima, na različitim mjestima, možemo biti na svojim mjestima, jedni ovdje drugi ondje; ali ondje gdje god se nalazili, uvijek smo na pravom mjestu, gdje smo u skladu sa univerzalnim ljudskim odnosima, to je mjesto gdje ljubav mora imati učinka, ta snaga koja nam dolazi iz ljubavi, to je mjesto gdje bol, patnja, bijeda traže da djeluju, razmišljaju, sudjeluju, mjesto na kojem stvarno osjećamo kako bismo trebali biti povezani iz dubine srca s drugom osobom, prema kojoj trebamo gledati, jer ona svojom hrabrošću, životom, požrtvovnošću štiti svoja i naša zajednička najsvetija dobra. Stoga su naše misli još jednom, kako na početku, tako i na kraju, usmjerene na one koji su, kako je maloprije rečeno, smješteni usred zbivanja našeg vremena:
Duhovi vaših duša, vjerni čuvari,
Vaša krila mogu donijeti
Ljubav za koju moja duša moli
Vašom brigom za vjerne zemaljske ljude,
Da, sjedinjena s vašom snagom,
Neka moja molba zasja
Dušama, koje s ljubavlju traže.
Neka duh koji tražimo, tražimo kroz našu znanost, tražimo svojim srcem, kojem naš duhovni pokret želi služiti, bude naš vodič. Ali neka bude i vodič cijelom čovječanstvu, jer ljudi koje vodi neće sami slijediti svoj cilj, nego će također imati na umu čitavo čovječanstvo i slijediti ga.
Ljudi koji mogu vjerovati Kristu pronaći će pravi put. Dakle, dragi moji prijatelji, usuđujem se reći da smo tijekom godina težili Kristu. Neka vrijeme koje je sada svanulo bude za nas vrijeme kušnje, i da nauk o duhu povežemo sa svojom dušom na takav način da nam u vremenima kušnje bude pomoć, da postane naša moć koja nije ograničena na nas, nego je cijelog čovječanstva! Neka nam duh koji nas vodi do Krista pomogne proniknuti u ovog živog, kozmičkog-zemaljskog Krista, kako bismo uvijek na pravi način mogli poslati naše misli onima koji su vani, gdje se odlučuje sudbina naroda i čovječanstva, tako da pomogne pravom duhu koji tako mudro vodi razvoj čovječanstva, da taj razvoj konačno donese spasenje i blagoslov čovječanstvu na Zemlji! Učinimo što možemo kako bismo osigurali da oni čija najsvetija žrtvena krv sada natapa Zemlju, nakon što budu pozvani intervenirati u daljnjem tijeku razvoja Zemlje, siđu na takav način da ono što se dogodilo na samoj Zemlji, u duhovnom napredovanju postignu duhovni napredak, iz čega bi mogli zaključiti: uistinu, vrijedilo je proliti krv za ovu zemlju koja takve rađa!
Svi oni koji nisu izravno pozvani da proliju svoju krv trebaju zapamtiti da moraju raditi da duh prodre u zemaljski razvoj, da oni koji su prolili svoju svetu žrtvenu krv, pronađu nešto vrijedno prolijevanja njihove krvi. Ako tako zajedno radimo na ovozemaljskom razvoju, onda ćemo se mi, kao oni koji ne idemo izravno na front, ponašati tako da otvorenim očima promatramo situaciju i ne trebamo se sramiti. Ako to ne možemo, vjerojatno ćemo zatvoriti oči, vjerojatno nećemo imati slobodan pogled na stvari kada, s jedne strane, pripadamo svom vremenu, ali u sebi ne nalazimo snage da ovom vremenu pripadamo dostojno. Znanost duha će dati određeni pečat ako bi mogla pomoći ljudima da s jedne strane, dobiju podršku oni koji su prolili krv, a s druge strane pomoći i onima koji rade na drugačiji način - svatko na svom mjestu.
I tako će znanost duha moći reći: bio sam sredstvo koje je omogućilo čovječanstvu da prođe veliki test. Tada će znanost duha postići svoj božanski cilj.
Ovim jednostavnim riječima želim završiti ovu večer, dragi moji prijatelji, na kojoj sam bio tako sretan što imamo priliku biti zajedno.