.Ovu večer želimo više posvetiti okultno-povijesnom razmatranju i općem okultnom razmatranju okrenuti se prekosutra. Ako danas želim započeti s pitanjem koje proizlazi, da tako kažem, iz različitih potreba i o kojem se mora raspravljati s obzirom na sadašnjost, to se ne smije shvatiti kao želja s moje strane da idem u prošlost, evociram stare rasprave, već je nužno da se kaže nešto što treba reći. Stoga bih počeo s pitanjem na koje ne želim izravno odgovoriti već na koje želim odgovoriti kroz različita razmatranja koja želim kasnije iznijeti. Želim započeti s pitanjem: zašto je gospođa Besant, naš njemački pokret, na tako nečuven način klevetala u svojim engleskim časopisima od početka rata? Zašto je odmah nakon izbijanja rata krenula u kampanju blaćenja i zašto to na gotovo nevjerojatan način nastavlja činiti sada? - Pa, sljedeća razmatranja možda će dati neke tragove za odgovore na ova pitanja.
Predavanja koja sada moram javno održati u vezi s našim duhovnim pokretom moraju naravno biti održana na način koji je razumljiv javnosti. Ali u osnovi svaka ovako izgovorena rečenica temelji se na mnogo, mnogo dubljim stvarima: svaka je rečenica izrečena iz nužnosti određenog činjeničnog konteksta. I iz ovog činjeničnog konteksta želim danas reći nekoliko stvari.
Često sam isticao kako živimo u doba u kojem se nešto od okultno-duhovnog znanja mora uliti u cjelokupno kretanje kulture. Okultna struja, duhovno-znanstvena struja u razvoju čovječanstva, zapravo nikada nije bila potpuno prekinuta. Ali morate raskinuti s jednom stvari, ne baš s predrasudama, već s jednom vrstom predosjećaja koji je također vrlo raširen u našim redovima, ako želite na pravi način prosuditi određene stvari koje bi već trebale biti poznate. Treba raskinuti - nema drugog načina da se to kaže - s određenom ovisnošću o snu, s određenom pospanošću, koja tako lako pada onima koji prilaze našem duhovno-znanstvenom pokretu i žele nešto stvarno ugodno za svoju dušu, da je zagrije kada čovjek sluša, da može vjerovati u višu sudbinu ljudske duše, što je sasvim točno, ali također je sasvim točno da je to povezano s određenim uspavljivanjem uma. To se prečesto opaža kod onih koji puštaju znanost duha da radi na njihovoj duši, a koji istovremeno ne teže jasnom, pouzdanom sudu o životnim događajima, o spletu činjenica, unutar kojih stoji svaki pojedini čovjek.
Sada, kada se raspravlja o ljudskoj evoluciji, često se skreće pažnja na činjenicu da naša peta post-atlantska kulturna epoha, u kojoj živimo, ima zadatak razviti dušu svijesti iz općeg raspoloženja ljudske duše, i kako će se u šestoj post-atlantskoj epohi morati razviti duh-sam. I skrenuta je pažnja na suštinski doprinos koji određene tendencije moraju odigrati, a koje u Istočnoj Europi danas još drijemaju i uspavane su, i posebno se mogu naći među ruskim narodom, ako će šesto post-atlantsko razdoblje stupiti na snagu na odgovarajući pravi način. A onda je potrebno da neka svojstva, koja su tako duboko ukorijenjena u ruskoj duši naroda, da ruski čovjek, ako nije zaveden svojom 'inteligencijom', zaista u svojoj duši bude prožet tim svojstvima. Na ta svojstva je važno skrenuti pozornost. U cijelosti ta ruska duša naroda ima nešto, gotovo bi se moglo reći ženstveno, nešto umiljato, nešto što lako upija ono što je donio kulturni razvoj.
S tim u vezi je i činjenica da ruski čovjek upija, i tijekom razvoja kroz koji je prošao uvijek je upijao, ono što kroz rusku kulturu od davnina teče kao više orijentalno obojeni, bizantski oblici religije. Duša ruskog naroda do sada je bila malo iznutra produktivna, malo iznutra kreativna, ali receptivna u najeminentnijem smislu. Zato se tako malo može reći o razvoju rusko-pravoslavne vjere u stoljećima u kojima je ova rusko-bizantski orijentirana vjera djelovala među Rusima. Svatko tko sudjeluje u ceremoniji u ruskoj crkvi, čak i ako samo letimično, može osjetiti koliko beskrajno mnogo istočnjačke aure teče kroz te ceremonije, kako se ta aura, da tako kažemo, opipljivo prenosi u neposrednu sadašnjost. To je jedno.
Drugo, duša ruskog naroda sadrži činjenicu da pojedinačna ruska osoba ima malo smisla za oblike mišljenja koji su u zapadnoj i srednjoj Europi nužni za strukturiranje društvenog života i njegov daljnji razvoj. Nužnost koju to označava postoji, primjerice, kod usvajanja striktno pravnog mišljenja u europskom društvenom poretku. Ali Rusi imaju malo razumijevanja za ovu prožetost društvenog života misaonim formama. To Rusa zbunjuje u onome što bi mogli nazvati slobodnim emocionalnim proživljavanjem svoje sudbine. On ne želi da ga pokolebaju nikakvi misaoni oblici utkani u vanjsku socijalnu strukturu.
I treća osobina je ona koja je tako privlačila Herdera i koja je dosta intimno povezana s onim što se može nazvati ruska duša naroda. Jer ta značajka nije otkrivena u Rusiji, odnosno nije naznačena i uočena u Rusiji, nego je na nju prvi ukazao Herder, kao što je slavenstvo i uopće panslavizam izvanredno mnogo posudio od Herdera; opet dokaz usklađenosti rusizma. Daleko je od ruskog naroda agresivno zagovaranje bilo kakvih dogmi ili slično. To je treća osobina.
Naravno, takve se osobine raznim okolnostima mogu izokrenuti u svoje suprotnosti - a to je upravo ono što sa sobom nosi složenost ljudskog života - a gotovo sve te tri osobine bivaju odmah izokrenute od onih zavodnika s kojima sada imamo posla. Ova činjenica ne bi trebala biti iznenađenje za sve koji se bave znanošću duha.
Dakle, vidi se - a to bi vidjeli još bolje ako bismo detaljnije proučili - da postoji u istočnoj Europi materijal koji se mora, da tako kažem, stopiti s onim što proizlazi u zapadnoj Europi iz jednog mnogo aktivnijeg razloga. U zapadnoj Europi mogu se uočiti suprotna obilježja. Istaknuto je što se čovječanstvu može donijeti iz određenog aktivnog razvoja u našem petom post-atlantskom dobu i što se mora još donijeti, ako se takve stvari ne prespavaju, stvari kao što su opisane na mom predavanju o izblijedjelom tonu njemačkog duhovnog života.
Za one koji sada mogu promatrati razvoj duhovnog života na doista nepristran način - čak i kada im se on prikazuje u vanjskoj fizičkoj stvarnosti, osobito u sadašnjosti, u strašnim iskrivljenim slikama, u karikaturama - koji mogu vidjeti unutarnje pokretačke snage ovog duhovnog života, ipak je jasno da zbog određene činjenice ono što je prisutno u srednjoeuropskom duhovnom životu mora stupiti u neku vrstu braka s onim što izvire iz prirodnih talenata Rusije. Mora se dogoditi neka vrsta suradnje između onog što se može proizvesti u Srednjoj Europi, mogu reći, kroz jedinstvenost ovoga srednjoeuropskog duhovnog života, i onoga što se može apsorbirati kroz određene čisto prirodne karakteristike europskog istoka.
Kad biste pobliže proučili srednjoeuropski duhovni život, konkretno onu osobinu na koju sam skrenuo pozornost na javnom predavanju, vidjeti biste: dakako, ova osobina još ne sadrži znanost duha kao takvu, ali u njoj doista postoji nešto što je klica znanosti duha. Fichte govori, kao što sam često govorio, o 'višem smislu'. Goethe govori o 'pronicljivom sudu'. Schelling kaže da ako duša zaista želi pogledati u misterije egzistencije, mora se uzdići do onoga što naziva 'intelektualna percepcija'. Da bi se stvari preciznije razumjele, valja upozoriti i na nešto što je Schelling postigao u dubokoj starosti u neizmjerno dubokim djelima 'Filozofija mitologije' i 'Filozofija otkrivenja'. U tim djelima, koja danas još nisu shvaćena, živi duboko razumijevanje kršćanstva. Duhovna koncepcija svijeta živi u djelima kao što su 'Božanstva Samotrake', gdje Schelling pokušava prodrijeti u misterije Kabira. Zapravo, nigdje u suvremenom duhovnom životu ne postoji tako snažna svijest da kršćanstvo nije skup dogmi, da je ono što se njeguje kao kršćanska dogma zapravo sporedna stvar, nego da je glavna stvar da se događaj, otajstvo Golgote, dogodio, nigdje to nije tako snažno kao u Schellingovoj 'Filozofiji otkrivenja'. To je sve sposobno za razvoj, sve to mora dovesti do onog razvoja kojeg smo tako često ocrtavali kada gledamo što je Srednja Europa morala postići u petom post-atlantskom razdoblju.
Ali sada Zapadna Europa! Ako se promatra Zapadna Europa, iznad svega mora biti jasna činjenica da je zapadna Europa prožeta povijesnim, tradicionalno prenijetim okultizmom koji nigdje nije tako organski, na tako živ način proizašao iz onoga što također živi u vanjskom egzoternom životu, kao što pravi moderni okultizam može proizaći iz duhovne struje koja teče kroz Goethea, Schellinga, Hegela i tako dalje. Ono što na Zapadu postoji kao okultizam ima malo veze s onim što je vanjska znanost. Bilo bi nemoguće, naprimjer, otkriti sličnu vezu između okultne znanosti i stvarne težnje za znanjem, u Engleskoj, kao što je stvarno slučaj sa slikom svijeta njemačkog idealizma. Ne može se zamisliti da bi ono što je izvana istinski englesko, kao što je filozofija Bacona od Verulama, Spencera, darvinizam sa svojom engleskom nijansom, ili noviji pragmatizam, pronašlo put do onoga što živi u raznim okultnim redovima zapada kao što je slučaj s njemačkim idealizmom. Onome što prolazi kroz razne okultne redove mora doći kraj, što ne može stvoriti pravi most prema vanjskoj svjetovnoj znanosti.
S druge strane, u ovim zapadnjačkim redovima, posebno u određenim redovima visokog stupnja, postoji znanje koje se povijesno prenosilo, i koje se upija, postoji izvjesna spoznaja, mogu reći, o toj europskoj situaciji, koja doista svoju glavnu tajnu krije u opisanoj rečenici: da je s jedne strane istočna Europa predodređena da bude apsorbirana kao iz krvi, a ono što leži zapadno od ovog istoka, predodređeno je da razvije nešto što će istok apsorbirati. Ova spoznaja je svakako prisutna kod vođa zapadnih redova. Tamo gdje ove vodeće ličnosti razvijaju osnovnu ideju svog okultnog rada, definitivno govore o ovoj povezanosti.
Ali nešto vrlo specifično povezano je s razvojem takvih temeljnih ideja na zapadu. O čemu se radi najbolje se vidi ako se stvari prate tamo gdje su postale najrigidnije i najviše uobražene: unutar britanskog života redova. U svakome tko je iniciran u određene više stupnjeve u ovom britanskom životu redova - određene više stupnjeve koje poznaje povijesno, u koje naravno nije stvarno aktivno iniciran - živi određena predodžba, naime da anglosaksonstvo mora iz svoje nacionalne biti izvući ono što se može kombinirati s ruskom nacionalnošću kako bi se formirala neka vrsta duhovnog kulturnog braka. Jer svatko tko stoji u anglosaksonskom okultizmu na način koji sam upravo okarakterizirao, smatra ga onim što mora nadvladati najdublje okultne pokretačke snage grčko-latinske suštine. Tako se misli. Za četvrto post-atlantsko kulturno razdoblje, koje je, kao što znamo, završilo oko 15. stoljeća, odlučujuće je bilo ono što su grčka i rimska kultura, što je grčko-latinska kultura iznjedrila u smislu okultizma. U petoj post-atlantskoj kulturi, međutim, ovaj grčko-latinski element mora biti zamijenjen anglosaksonskom kulturom. To je zapravo ono što se traži, nešto što se mora ostvariti, nešto što se mora realizirati. I svatko tko stoji u ovoj dogmi, koja je ujedno i dogma volje: peta post-atlantska kultura mora imati anglosaksonsku fizionomiju, anglosaksonski karakter - ujedno ima i određenu sliku budućeg oblika Europe. U toj budućoj slici europskog ustrojstva treba prije svega potisnuti ono što u Srednjoj Europi postoji kao duhovni život, vidjeti to kao nešto što ne smije ući u budući razvoj čovječanstva. To treba promatrati kao nešto beznačajno.
To je više-manje nesvjesna dogma u svim anglosaksonskim redovima, a odatle i u svim redovima koji imaju neke veze, naprimjer, s 'Grand Orient de France' i u svim zapadnoeuropskim tajnim društvima. Osnovna dogma koja djeluje više ili manje nesvjesno je sljedeća: to srednjoeuropsko znanje ne dolazi u obzir za petu post-atlantsku kulturu, ne smije dolaziti u obzir. Sve mora biti posloženo tako da peta post-atlantska kultura ima anglosaksonsku fizionomiju. Stoga se mora uspostaviti neka vrsta braka između zapadne i istočne Europe, čak i uz zanemarivanje srednjoeuropskog života. - U takvim okultnim redovima, mnogo, mnogo godina, ljudi su govorili o ratu u kojem sada živimo. Prikazivali su ovaj rat ništa manje užasnim nego što je zapravo bio. Samo je naivno vjerovanje da bi ovaj rat izbio a da mnogi to nisu predvidjeli, kao da se o tom ratu nije puno govorilo. O tome se puno pričalo! A frazu o nadolazećem velikom europskom ratu naći ćete posvuda, stalno iznova, posebno u anglosaksonskim redovima, citiranu i raspravljanu. Uvijek iznova nalazimo nagovještaj da do tako velikog europskog sukoba mora doći. I zamišlja se buduća situacija Europe. Poznato je da sa šestim post-atlantskim kulturnim razdobljem, koje se, pomalo materijalistički obojeno, naziva šesta podrasa u anglosaksonskom smislu, povezuju određene karakteristike, krvne karakteristike, mogu reći, ruskih ljudi, te da iz toga mora proizaći svojevrsni spoj zapadnoeuropske i ruske suštine. Ove se stvari moraju vidjeti s najvećom jasnoćom i preciznošću, inače čovjek živi uspavano za ono što je okultni pokret današnjice.
S tim u vezi želim skrenuti pozornost na jednu činjenicu. Nisam je zaboravio, niti je mogu zaboraviti. Kada je gospođa Besant krenula na svoje prvo putovanje u Srednju Europu, održan je sastanak s njom u Hamburgu, gdje je održala predavanje. U to sam vrijeme postavio konkretno pitanje gospođi Besant: ako sada želimo započeti sa srednjoeuropskim okultnim pokretom, što reći o činjenici da se početkom 19. stoljeća, na prijelazi iz 18. u 19. stoljeće, u Srednjoj Europi mogu primijetiti značajne klice posebnog duhovnog života? - Tada je gospođa Besant odgovorila - naravno, malo se shvaćala veza na kojoj se to temelji: u to se vrijeme nešto duhovnog znanja pojavilo u njemačkom životu u apstraktnom, pojmovnom obliku; ali budući da ga čovječanstvo nije moglo koristiti, moralo se kasnije ispravno razviti u čišćem, višem, istinitijem obliku unutar engleskog duhovnog života. - Nekima je možda neugodno što ne zaboravljam takve karakteristične izjave. Ne mogu se zaboraviti.
Sada, u posljednjoj trećini 19. stoljeća, pojavio se poseban, izvanredno značajan fenomen u odnosu na okultni razvoj Europe, pa čak i proširen na Ameriku. A ta pojava, koja se, doduše, samo izvana pojavljuje kao osobnost, ima mnogo veći značaj nego što se obično misli. Zapravo, tu pojavu susrećemo u ličnosti Helene Petrovne Blavatsky. Izvana činjenica je već tu - ali ova izvanredna činjenica samo je izraz da duboke duhovne veze - da je Helena Petrovna Blavatsky proizašla iz ruskog naroda, sa svim karakteristikama ovog ruskog naroda, razvijajući iz njih velike, medijski oblikovane duhovne osobine, prije svega psihičke osobine najvišeg stupnja.
Treba imati predodžbu o tome što pojava takvog fenomena znači u tijeku ljudskog okultnog razvoja, ako se želi u potpunosti cijeniti takav fenomen, ako se želi s razumijevanjem pratiti ono što, naprimjer, ja sada imam za reći. U anglosaksonskim, zapadnim redovima, tajnim društvima, itd. koja su se bavila okultnim idejama na način kako sam upravo opisao, uslijedila je živa aktivnost kada se saznalo da postoji takva jedinstvena osobnost koja se upravo pojavila koja, izravno iz osobina ruskih ljudi, pokazuje buduće karakteristike ljudskog razvoja, koncentrirane u istaknutim psihološkim karakteristikama, u sasvim jedinstvenom mediju. Komešanje je bilo posvuda. U ovim anglosaksonskim zapadnim redovima pojavilo se puno hitnih pitanja. Ta se živost može izraziti na sljedeći način, iako, naravno, stvari morate staviti u perspektivu. Ljudi koji su pravi čuvari ovog anglosaksonskog zapadnog pokreta, rekli su sebi: to nešto znači, da se takav pojedinac budi iz istočnog čovječanstva u sadašnjosti, to treba uzeti u obzir, treba se prema tome i postaviti. - I sad se doista postavilo pitanje: kako unijeti nešto što, kroz jake psihološke kvalitete, može svijetu otkriti određene duboke tajne, što se može usmjeriti tako da se ruski element budućnosti kombinira s anglosaksonskim karakterom? - Ugraditi kvalitete Blavatsky u anglosaksonska bića, to je sada postala težnja. U najmanju ruku, preko psihičkih kvaliteta Blavatsky htjeli su svijetu predstaviti prije svega okultne dogme, koje zapadnjački redovi žele objaviti svijetu. Trebalo je pokazati kako će doći izvjesna znanost budućnosti, prožeta okultizmom; na to se ciljalo. Htjelo se upravljati mišljenjem ljudi, koje se tako lako može voditi, prema onome što vodi od petog do šestog razdoblja, ali tako, da to najprije prožmu impulsi ukorijenjeni u anglosaksonskom okultizmu i njegovim dogmama. Dakle, psihička osobnost Blavatsky trebala je biti iskorištena da joj se usadi ono što se tradicionalno prenosilo i postavljalo kao dogma u zapadnom okultizmu.
U početku su stvari išle kako treba, rekao bih. Blavatsky se počela upoznavati s okultnom stranom srednjoeuropskog života. Što to znači, bit će nam jasno ako pomnije pogledamo ovaj srednjoeuropski duhovni život u odnosu na njegove okultizme. Ovaj srednjoeuropski duhovni život uvijek je izvlačio okultno na površinu. Ovaj se okultizam čak može prepoznati u određenoj, iako površnoj literaturi. To je živjelo u 15, 16 ,17, da, još u 18. stoljeću, dok nije došao jezuitizam i uništio sve izvana - ali samo izvana. Do tada je bio živ. A kada danas govorimo o tome kako je jedno dublje stremljenje izašlo na vidjelo u određenom čisto idealnom obliku u doba Goethea, Schellinga i Fichtea, mora biti jasno i to da je dublje stremljenje ukorijenjeno u srednjoeuropskom okultizmu, u srednjoeuropskom okultnom razvoju. U ovu struju srednjoeuropskog okultnog razvoja, Helena Petrovna Blavatsky doista je ušla kroz dobar proces, tako da je ono što je najprije ušlo kroz podzemne kanale u psihički život Blavatsky, bilo zasićeno okultizmom koji je živio u Srednjoj Europi kroz kasniji Srednji vijek.
Ali nešto drugo se ranije dogodilo s tim okultizmom. Zapadni okultisti naravno nisu glupi; oni su izvanredno pametni, čak i u odnosu na ono što se ponekad prepoznaje kao vanjska pamet. Grey-a i Asquith-a ne ubrajam među ove pametne; ne želim ostaviti dojam da sadašnje engleske državnike ubrajam među ove pametne. Ali već je bilo izvanrednih ljudi, posebno unutar okultnih redova, koji su prije svega bili obdareni velikom mudrošću, i uz pomoć te pameti došlo se do točke da je gotovo sve što se izvana moglo usvojiti od njih kao srednjoeuropski okultizam, preuzelo Englesku, tako da je u Engleskoj ponovno oživljen u književnosti koja je doduše površna, egzoterična, ali ipak sveobuhvatna.
Onome tko poznaje stvari kakve jesu, sasvim je jasno, ako uzme išta od Wynn-Westcott-a, ili od onih engleskih okultista koji išta znaju, čak i ako intimnije slijedi spise Laurence Oliphant-a, jasno je što je uključeno u produkciju ove engleske okultne literature: da se sprema dati englesko, zapadnoeuropsko ruho onome što je proizvedeno u Srednjoj Europi, što se u početku moralo povući jer je zavladao materijalistički razvoj. Zato je, rekao bih, tako beznadno tužno kada se stalno iznova vidi kako neki Nijemci uvijek pokazuju kako bi svaka istinska okultna potraga doista trebala biti 'engleska' i kako taj smjer treba slijediti koliko je god moguće. Ljudi jednostavno ne znaju da je ono što je došlo iz srednjovjekovne njemačke kulture prenijeto onamo i da to sada nose natrag u engleskom ruhu. Mogli bi čak napraviti simpatično istraživanje: pedantno istraživanje rezultiralo bi, naprimjer, prevođenjem engleskih okultnih djela i zatim stavljanjem uz prijevod onoga što je dostupno na puno temeljitiji, ozbiljniji način iz srednjovjekovne njemačke okultne literature. Kad biste te dvije stvari spojili, imali bi groteskne stvari! Ispostavilo bi se da su vrlo duhovne stvari unutar srednjoeuropskog razvoja samo prekrivene nekom vrstom ruševnog otpada, i da se ponovno vraćaju natrag, ogrezle u britanskom materijalizmu, a da nitko ne zna da su tamo prvo prenesene iz Srednje Europe.
Ali Helena Petrovna Blavatsky je bila prožeta onim što je živjelo u srednjovjekovnom okultizmu. Nije bila potpuno svjesna što joj se događa, bila je podsvjesne psihičke prirode u visokom stupnju. Sada se, međutim, nastavio napor da se sve što ima budućnost dovede u podređeni položaj od zapadnoeuropske anglosaksonske prirode. Taj poriv je bio snažan. A u vezi s tim porivom - naravno, mogao bih vam opisati sve pojedinačne događaje, ali moram ih samo skicirati jer nemamo toliko vremena - povezano je to što je u određeno vrijeme Blavatsky, naprimjer, bila prisiljena ući u određeni okultni red u Parizu.
Tako je sada Blavatska, s jedne strane s okultistički produbljenim ruskim karakteristikama, s druge strane prožeta cijelim korpusom stvarnog znanja koje je stiglo iz Srednje Europe - bilo rozenkrojcersko, ili kako god ga želite nazvati - ušla u tajno društvo u Parizu. Bila je unutra. Zbog onoga što je živjelo u njezinoj duši, bila je nevjerojatno snažna duša, koja je manifestirala ono što je živjelo u njoj, koja ne ide tamo samo - što bi naravno u tim okultnim redovima voljeli - da je se smatra okultnim medijem. Tamo se zanimaju za te njene sposobnosti, za mogućnost da sa svijetom podijeli ta svoja okultna iskustva koja su smatrana dobrima i koja su neka vrsta više duhovnosti. Svijetu bi mogli reći: vidite, ono što vam imamo za reći, ne govorimo vam iz teorije, nego na super-medijumski način; ona probija svoj put iz jezgre, iz ruske prirode, iz psihe ličnosti koja je u najvišem stupnju psihička osobnost. - Ali da bi to mogli učiniti, naravno, Blavatsky bi morala biti puno manje tvrdoglava osobnost. Nije se pomirila s tim. Otuda činjenica da je ona sada postavila uvjete tom tajnom redu u Parizu koje ne želim navoditi - doći će vrijeme i za govoriti o tim stvarima - ali koji su proizašli iz nagona Blavatsky. Osjećala je: oni tamo na zapadu žele promicati svoju vladavinu do te mjere da je promiče i okultizam - neću se petljati u to! - Zato što je upravo tada, uz sve čudne stvari koje su se događale u tom pariškom tajnom redu, snažno osjećala da je Ruskinja i postavila je uvjete, kao što rekoh, ne želim navoditi, za svoj ostanak u redu, uvjete, koji se ni izdaleka ne bi mogli uzeti u obzir, ako bi ovaj red i dalje htio imati očekivanja u vanjskom svijetu. Postavila je uvjete koji bi bili prikladni, takoreći, da se cijela povijest Francuske zavrti u krug. Stoga je isključuju. Osjećalo se kao da je izbačena baš na vrijeme, prije nego je naučila previše o tajnama reda.
Zatim su došli razni drugi događaji, uključujući i to da je sada, mogu reći, uživala u sudjelovanju u velikim svjetskim događajima. I tako je dopustila da bude primljena u drugi, sada veći, američki red. Tamo nije postavila uvjete kao pariškom redu, ali se ponašala kao da bi ono što je željela postići u Parizu otvorenim uvjetima, mogla postići na američki način. A u vezi s čovjekom, kojemu se u svakom slučaju nisu previše dopadale tadašnje američke prilike, u vezi s Olcott-om, imala je na umu velike stvari s obzirom na američki život, stvari koje su zapadne okultiste, utoliko što su bili anglosaksonski, doveli u stanje duše za koje se može reći: ljudima je bilo vrelo do ključanja! - Vrelo do ključanja, toliko vrelo nije bilo dr. Faustu, niti Richardu III, kako je Goethe jednom rekao iz izvjesnog ugođaja. A sada se događa još nešto što se nije dogodilo u Parizu - pa, Blavatsky je već previše znala, precizno je razaznala prave namjere! - događa se nešto što se svakako ne može opravdati ako se mjeri drevnim okultnim pravilima, ali je moralo doći do toga da se spriječi velika nesreća koja se mogla dogoditi. Stvari koje je trebalo napraviti, upravo se tada razmatra na sastanku američkih i europskih okultista, i zaobilaznim putem poduzete mjere, rezultirale su onim što se u okultizmu zove stavljanje osobe u okultno zatočeništvo. Ovo okultno zatvaranje sastoji se u određenim procesima koji uzrokuju da težnja osobe, naime okultna težnja, bude zatvorena u sferu, tako da dotična osoba uvijek vidi svoju težnju odbačenu i ne gleda izvan sfere. Blavatsky je sada transponirana u takvu okultnu sferu. Izvana je stvar bila uređena, da tijekom ovog okultnog utamničenja bude u Aziji.
Ali razvoj čovječanstva je sa sobom donio neke stvari. Kao što sam rekao, ono što kažete naravno, nije uvijek precizno, to jest, stvari su točne, ali budući da nemate vremena, neke stvari morate preskočiti, koje se možda drugi put može ispričati. Ono što se tada dogodilo, je da su vodeći indijski okultisti sada pokušali učiniti ono što je bilo posebno pogodno za njihov indijski narod, izvlačenjem Blavatsky iz njenog okultnog zatočeništva. I sve ono što je u početku imalo srednjoeuropsku nijansu, što je potom bilo prekriveno svim onim što su u nju htjeli unijeti iz Zapadne Europe, sada je imalo indijsku nijansu, i složene okultne stvari sada su se odvijale, da tako kažem, oko jadne Blavatsky. Jednog je dana bila oslobođena okultnog ropstva; ali sve od okultnog što je bilo u njenoj duši dobilo je indijsku boju. A tu je bio i nesvjesni utjecaj Olcotta, što je zauzvrat značilo da su ti okultizmi, koji su imali indijsku boju, stavljeni u službu Anglosaksonaca. I tako je došlo do toga da je ranije vodstvo Blavatsky zamijenio drugi vođa, kojeg su sada nastavili nazivati Koot-Hoomi u skladu s prethodnim; ali kasniji, drugi vođa Blavatsky u osnovi je bio - kao što to znaju oni upućeni - ništa drugo nego jadnik u službi Rusa, osoba koja je, uz sve ono što je predala Blavatsky i njenim sljedbenicima, slijedila potpuno drugačije ciljeve od onih iskrenog širenja okultnog znanja; osobnost koja je prije svega težila velikim političkim ciljevima, svojevrsnoj ruskoj špijunaži, i koja je sada htjela voditi i usmjeravati stvari na način, da do tog duhovnog braka između Rusa i Anglosaksonaca dođe s druge strane.
Sve ono što prožima neke izvanredno velike istine, koje su sadržane i u 'Tajnoj doktrini', kao nešto užasno pogubno, sve se to svodi na naznačene uzroke. Također se može primijetiti da eminentno ruski kolorit, koji je ovaj kasniji Koot-Hoomi unio u cijeli pokret Blavatsky, nije odgovarao određenim engleskim okultistima na visokoj razini, a posebno određenim okultnim krugovima koji su u Engleskoj izvanredno bliski Visokoj Crkvi, i čine sve protiv obojenosti koju sam upravo opisao. Tamo se razmotava priča puna događanja.
Prije svega, trebalo bi nam biti jasno da je Helena Petrovna Blavatsky bila vrlo važna psihička osobnost, u kojoj su kroz njenu psihu djelovale najrazličitije tendencije i struje. U to vrijeme, osobito na početku javnog nastupanja Blavatsky, postojala je tendencija u više smjerova, da se određene političke stvari pripremaju za budućnost zatupljivanjem ljudi određenim okultizmima. Okultisti određene vrste jako dobro znaju da - oprostite na oštrom izrazu - nema ničeg boljeg za zatupljivanje svijeta od podučavanja okultizma na određeni način. Osim ako ne postoji apsolutna tendencija iskrenog osjećaja za istinu iza ovih okultnih učenja, ljude koje se okultno učinilo glupima možete odvesti kamo god želite. To je sklonost onih okultista koji su više ili manje crne, sive sorte. A takvi ljudi vrlo često slijede daleke političke ciljeve, pažljivo pripremajući sve dugo unaprijed. Nisu bez razloga neka tajna društva, osobito u Britaniji, ali i u Francuskoj, opetovano naučavala - ili je barem tako bilo - kakva će biti buduća sudbina Poljske i kako se treba ponašati prema raznim težnjama i strujanjima u poljskom narodu. Nije se uzalud uvijek učilo kako se mora ostvariti veza između Rumunjske, Bugarske, Srbije i anektiranih područja Balkanskog poluotoka, i kako se moraju pripremiti određene političke podloge da bi se promoviralo ono što se želi. U zapadnoeuropskim tajnim redovima ogroman dio čini politika. Hoću reći da se tamo vodi velika politika.
Budući da se Blavatsky zapravo nikad nije dala uvjeriti da okultistički promiče samo ono čisto anglosaksonsko, smatrana je opasnom jer je bila psihička osobnost, posebno okultisti bliski Visokoj crkvi i koji su htjeli ono što sam već naznačio. Konkretno, isprva se mislilo da će moći djelovati preko ljudi koji zbog nedostatka talenta i zdravog razmišljanja sudjeluju u takvom pokretu ne sluteći ništa. Vjerovalo se da se mnogo može postići usmjeravanjem g. Sinnetta na određeni način. Pod navedenim uvjetima, putevi ljudskog bića mogu biti vođeni i upravljani, kao što je rečeno, ako se ne priznaje kao najviše ono što pravi okultizam mora priznati kao najviše: bezuvjetno očuvanje ljudske slobode i ljudskog dostojanstva. A uvijek se mora upozoriti da bi okultist, ili onaj tko se upoznaje s okultizmom, trebao na svoju dušu paziti baš po ovom pitanju. I gospođa Besant ulazi u stvari prilično nesvjesno, ali ona također ima jak anglosaksonski instinkt, pa su sve ove stvari mogle imati učinka preko gospođe Besant. Ako shvatite koliko je sve komplicirano u struji u koju je stavljena, shvatiti ćete mnoge stvari o ovoj gospođi Besant. Ali treba pokušati steći barem malo razumijevanja za ove stvari.
Dragi moji prijatelji, veoma je bitno, da naše istinsko, jasno prosuđivanje, naša sposobnost promatranja vanjskih uvjeta, ne trpi zbog činjenice da se upuštamo u okultizam, bitno je da mi, da tako kažemo, zadržimo zdrav razum u prosuđivanju vanjskih uvjeta, da ne dopustimo da nas zamagle razne vrste okultizma. Potreban nam je jasan sud o događajima u životu, koji nam omogućuje da ne nasjednemo na svakakva mutna okultistička šarlatanstva, naime na stvari u kojima se, polazeći iz određenih središta, teži nečem sasvim drugom od čiste istine, i gdje se određeni okultizmi šire kako bi se moglo loviti u mutnim vodama u određene ciljeve i svrhe. I također je doista hitno potrebno da naš pokret podigne zid između svoje poštene težnje za istinom, težnje koja izvire samo iz znanja o tome što u naše vrijeme univerzalni duhovni pokret mora utjeloviti, i svega što se upravo sada na krajnje nepošten način proširilo svijetom kao okultizam. Mora se podignuti barijera između pukog praznovjerja u koje upadaju 'znalci' - ali 'znalci' u strašnom smislu - i duhovnog pokreta koji bi trebao ostati unutar naše struje, i ne smije biti sumnje na kojoj strani niste! To je apsolutno neophodno. U protivnom upadate u drijemež, koji može izazvati najgora razaranja. Budući da se o ovim stvarima raspravlja i obznanjuje ih se iz više materijalističkih krugova, i sigurno će ih zlonamjerni krugovi u budućnosti zloupotrijebiti da naškode cijelom okultizmu, želio bih vam danas ovdje skrenuti pozornost - sutra ću možda morati i javno to učiniti - na određene stvari koje su sposobne ljudima otvoriti oči i zbog kojih je potrebno naglasiti, ne želimo ništa imati s tim stvarima i moramo se naoružati, biti spremni za trenutak kada se ti mutni poslovi počnu miješati s iskrenom duhovnom potragom.
Uzmimo jednu takvu činjenicu - kao što sam rekao spominjem te stvari jer su danas poznate i potrebno je reći što mislimo o njima - u Parizu živi, sasvim jasno u vezi s težnjama određenih tajnih redova, osobnost koja ima psihičke kvalitete, čije psihičke kvalitete utječu na ljude, kojoj se dive kao značajnom mediju, ali koja je povezana s okultnim strujama takve vrste, i dijelom svjesno, dijelom nesvjesno, dopušta takvim okultnim strujama da djeluju kroz nju. Ova okultna ličnost izdaje godišnjak: u godišnjaku za 1913. koji je objavljen 1912, čitamo u vezi s Austrijom: neće vladati onaj koji misli da će ubuduće vladati, nego će vladati drugi, mlad, koji ne bi trebao vladati. - A u godišnjaku, koji izlazi 1913 za 1914, ova tvrdnja se ponavlja još jasnije.
Oni koji vole piti mogu se, po želji, diviti velikom proročanstvu ovog pariškog medija. Ali oni koji su bistriji u svom duhovnom životu željeli bi ući u trag činjenicama. Ako sada uzmete određeni list koji se pojavljuje u Parizu i koji se možda može usporediti s 'B. Z. am Mittag' - naziv lista je 'Paris Midi' - tamo je 1913., slično u vrijeme kad i tvrdnja u godišnjaku, izražena čvrsta želja da se austrijski nadvojvoda Ferdinand ubije. - A u istom listu stoji - u vrijeme kad se pregovaralo o trogodišnjoj službi u Francuskoj - da bi Jaures, da je bilo mobilizacije, bio ubijen u prvim danima! Usporedite ovo sa svim besmislicama koje se rade kako bi se raširio što veći veo na misterij atentata na Jaures-a, i s činjenicom da je osoba koja je uređivala taj godišnjak, u prvim danima mobilizacije, kolovoza 1914, otišla u Rim kako bi u anti-srednjoeuropskom duhu utjecala na određene tamošnje krugove. Spojite te činjenice i onda pokušajte prosuditi imate li ovdje posla s proročanstvom ili s nečim bitno drugačijim, što vjerojatno ne trebam dalje opisivati. Ali proučite, u čijoj je službi onaj koji se da uprljati, i ako se nešto dogodi ovdje ili tamo, kao u godišnjaku koji se kasnije ispuni, tada jednostavno govori o proročanstvu! Potreban je jasan, trezven sud ako uzmete u obzir što sve oblači kaput okultizma.
A možemo pogledati još unatrag. Ovi zapadnoeuropski redovi imali su svoje izaslanike u Rusiji od početka 19. stoljeća. Ljudi će reći da u Rusiji nisu tolerirali masonske redove ili slično. - Utoliko su više potajno cvjetali i utoliko više ploda davali, a tko proučava povijest slavenofila i panslavista, morat će izvore potražiti u tim ruskim tajnim društvima. Ako ste nekoga uhvatili, poslali ste ga ovamo ili onamo, ili ga ustrijelili; ali dogodilo se to da se zapadnoeuropski okultizam spojio s ruskim duhovnim životom.
Treba sagledati dublje veze koje postoje, ako se želi stvoriti mišljenje o tome što se događa u svijetu. Pa čak i ako se sada, dok smo donekle blokirani, malo toga može reći o tome, i zato jer bi neki podaci nedostajali: doći će vrijeme kada ćemo vidjeti kakvu ulogu u cijelom zapadnoeuropskom razbuktavanju rata imaju ti zapadnoeuropski redovi, čije niti - i više od niti! - vode u engleska ministarstva, u pariška ministarstva i tako dalje, i kako su ti masonski redovi igrali veliku ulogu, posebno u zapadnoj Europi, kada je bilo pitanje ostvarivanja unije Italije s takozvanom Antantom. Bili su vrlo, vrlo marljivi, a zauzvrat su bili dobro povezani s određenim vezama u istočnoj Europi. Njemački masoni nižeg i višeg stupnja, koji su naravno uvijek bili povezani s ostalima u međunarodnoj svjetskoj federaciji, izmjenjivali su 'bratske pozdrave' i isticali bratsku suradnju, ali se za njih može reći, da ih oslobodimo krivnje, da su preglupi, nesvjesni cijele priče u koju su ubačeni. To se može naglasiti kako bi ih se oslobodilo krivnje. I to je najznačajnija karakteristika ove srednjoeuropske masonerije, da je bila zavarana do zadnjeg trenutka, kao i mnogi drugi koji nisu baš bili u masonstvu i za koje je također postojala mogućnost da možda ne dopuste da budu zavedeni.
Koliko se često tijekom vremena naglašavalo da se treba uključiti u razmatranje takvih veza i da treba zadržati jasan sud kada se bavimo okultizmom. Na takve stvari treba skrenuti pozornost u našim krugovima. Mnogo toga što je rečeno, što je proteklih godina dotjecalo, to se premalo razmatralo, premalo se pazilo na stvari. Dakle, u našem pokretu već imamo nešto što može ispuniti tugom, osobito u današnje vrijeme. Naš srednjoeuropski pokret doista je izgrađen na drugačijim temeljima od drugih sličnih pokreta. Pomislite samo na to da naš srednjoeuropski pokret već možemo usporediti sa živim bićem. On ima kvalitetu živog bića. Ako pronađete udrugu u koju se ljudi učlanjuju i iz koje ponovno izlaze, ta se udruga ne može usporediti sa živim bićem. Mnogo toga što je Weismann rekao o živom biću, sigurno je pogrešno, ali jedno je istina: da živo biće za sobom ostavlja leš kada povuče svoju dušu. Upravo to se odnosi na naše društvo, u drugačijem smislu od ostalih društava. Naše društvo vitalnost ima u tome što naše cikluse daje članovima, oni su sada s članovima. Ako se neka udruga raspusti, članovi se razilaze i iza njih ne ostaje leš. Ljudi mogu imati divne ideale i razići se. Ali razmislite: ako se raziđemo: cijela hrpa ciklusa ostaje iza. To je leš! To je svjedočanstvo da nismo utemeljeni na slamnatim principima, na programima, nego na nečem živom. To će pronaći onaj koji želi promotriti stvari. A osim toga, cijeli je naš pokret morao poprimiti oblik koji je poprimio. Kako je teško, kako beskrajno teško bilo upravljati malom lađom između svih hridi, koje se sada kada pogledate malo prepoznaju, ako pogledate sve što je bilo potrebno da se ono što se moralo nametnuti u Srednjoj Europi istrgne i oslobodi zapadnoeuropske zamke, koja je bila tu od samog početka. I s obzirom na to, može biti pomalo žalosno kada se, upravo u današnje ozbiljno, sudbonosno vrijeme, unutar našeg pokreta javlja činjenica da se osobne razmirice od početka rata ne samo nisu smanjile, nego su se 'u određenom trenutku' povećale, zapravo na užasan način. Činjenica da je duša usmjerena prema osobnim stvarima bila je toliko jaka u to vrijeme. Ima nešto tužno u tome, dragi moji prijatelji, da je u ovo vrijeme tako malo svijesti da pripadnost ovom pokretu nije kao pripadnost običnoj udruzi i da se iz obične udruge ne izlazi ako se nekom ne sviđa ovo ili ono! Ne možemo samo reći da mnogi nisu krivi za ono što se događa; ali kada se stoji na okultnom tlu, činjenice se moraju uzeti u obzir.
S druge strane, mora se reći: ako su te stvari moguće i dogodile se, onda u obliku u kojem društvo postoji, neka se u društvu više ne radi! - Ne možete nastaviti raditi ako ne shvatite da je ovo društvo nešto živo, nešto stvarno, a ne klub iz kojeg možete otići ako vam nešto ne odgovara. Naravno, nikoga se ne može zadržati. Ali uopće se ne radi o tome. Ako o tome nema svijesti, onda se može samo reći, da se stvari koje se žele postići u našoj duhovnoj kulturi, moraju postići na drugačiji način nego kroz društvo, koje je onda samo prepreka. Ono što mora proći kroz naš pokret i što će sve drugo učiniti ispravnim je najčišća, poštena težnja za istinom, ali samo najčišća težnja za istinom. Jer kroz ovu čistu težnju za istinom imamo zadatak unijeti novi element u duhovni razvoj čovječanstva. Stoga je prvo potrebno razmotriti neke stvari.
Nije beznačajno ako skrenem pozornost na nešto poput sljedećeg. Događa se stalno - ali vi na to gledate kao na sporednu činjenicu - da mi netko dođe i ne pita ništa što se odnosi na duševni život ili slično, nego nešto što pitate liječnika. Uvijek moram skretati pozornost da onim medicinskim osobama koje su tu u našem društvu treba pristupiti u duhu povjerenja. - To je nužno. Naravno, istina je da je najčišća umjetnost liječenja i najispravnija medicina povezana s našim pokretom. Ali ako područje na kojem ću raditi mora za mene biti uredno, onda sve što ima veze s medicinskim savjetima mora biti podalje od mene. Potrebno je i zato, jer mora biti jasno da je i to neka vrsta uljuljkivanja kada kažete: službena medicina vani nema ništa, okrećemo se nečem drugom. - Dapače, važno nam je, ili bi trebalo biti važno, da ono što pokušavamo ne radimo krišom, nego na pošten, otvoren način, te da ne težimo zaobići zakone ili vanjske običaje. Umjesto toga, radi se o stvaranju vanjskih uvjeta da vanjsko ponašanje i način djelovanja zavladaju evolucijom ljudi. Svatko mora znati da, ako ne želi da ga službena medicina izliječi, mora prije svega odraditi svoj dio posla da prestane tiranija službene medicine, i ne bi prije toga smio tražiti kurira svakakvim tajnim putevima. Naravno, to se ne odnosi ni na ovoga niti onoga koji svoju djelatnost okreće tom cilju; njemu izgleda da je to baš ono pravo. Ali potrebno je ozbiljno shvatiti ono što uvijek iznova naglašavam: kad je u pitanju farmakologija, okrećemo se našem medicinskom osoblju. Naravno, svatko će naći prijateljski savjet od mene ako ga želi; ali mora se razumjeti trend koji trebamo danas.
Pokušao sam, barem dati skicu nekoliko stvari koje bi mogle biti važne i koje također mogu izoštriti pogled na razne stvari koje su se morale dogoditi. Moglo bi također biti dobro razmisliti o tome da je postojala dublja veza u pravovremenom odvajanju našeg srednjoeuropskog duhovnog pokreta od svih besmislica od strane Besant, a sada izbijaju na čudan način kao najgore klevete. Jer to se ipak može reći, iako, kao što rekoh, ne želim ponavljati stare rasprave: među stvarima koje gospođa Besant sada ponovno tiska u svom engleskom časopisu je, naprimjer, stvarno smiješno, je to da je rekla da je moj cilj bio biti izabran za predsjednika cijelog Teozofskog društva, ako je moguće, kako bih došao u Indiju i izbacio nju, gospođu Besant, iz njene sfere djelovanja tamo, i pravi razlog zašto sam težio tome, bilo bi to što sam ja i drugi koji mi pripadaju zapravo agenti njemačke vlade, koji teže ništa manje, nego upotrijebiti sve vrste okultnih makinacija kako bi zamijenili ono anglosaksonsko nekom vrstom pangermanizma i posebno izbacili englesku vladu iz Indije! Te se stvari sada nalaze u mnogo oštrijem obliku u člancima gospođe Besant. I na drugim područjima može pričati slične gluposti, tako da se gluposti o Alcyone mogu sada ostaviti po strani. U svakom slučaju, sada se čuje da će Alcyone-u biti oduzeta čast da bude nositelj Krista. Pa, da bi odabrao Alcyone, svrgnuo si druge, zar ne! Uvijek se prema potrebi raspoređivao ovaj ili onaj. Čak je i nasljednik ruskog prijestolja, mladi Aleksej, u određenim ezoterijskim krugovima već bio udostojen da postane nositelj Krista! Naravno, prethodnog je trebalo otkazati. Ali bilo je i prije toga, čak je bilo drugačijih ponuda u isto vrijeme! Pa, ako se o tome ne smije nikome reći - to se uvijek tajanstveno sugerira, zar ne - onda se u isto vrijeme može imati više ponuda!
Ali vidite, ako ove stvari shvaćate previše olako, nećete primijetiti nešto poput ovoga, što također želim spomenuti: godine 1909, kada je izbio najgori skandal Leadbeater-Besant - to jest, 'prvi najgori' - formirano je društvo koje je trebalo biti međunarodno. Dugogodišnji prijatelj gospođe Besant, koji je ispravljao njezine knjige tražeći znanstvene pogreške, g. Keightley, bio je u to vrijeme posebno povezan s onim međunarodnim društvom koje se imalo osnovati iz Indije protiv Besant. Tada su mi pisali da li bih se želio prihvatiti predsjedanja ovog međunarodnog društva. Ponuđeno mi je iz Indije. Godine 1909. kongres je bio u Budimpešti. Tada sam pred svjedocima rekao gospođi Besant da mi je ponuđeno mjesto predsjednika. Međutim, rekao sam to samo nekolicini ljudi na brodu, da bih joj odmah potom rekao: ali u odnosu na okultni pokret na meni nije ništa drugo nego unutar njemačke nacionalne zajednice predstavljati ono za što sam odgovoran, a izvan njemačke nacionalnosti ni na koji način neću zauzimati nikakav okultni položaj. - I sad se usuđuje u novinama reći da pretendiram na položaj predsjednika iz Indije! Uvijek sam govorio o objektivnim neistinama brojnih stvari koje je rekla gospođa Besant. Ali ako doživite nešto takvo, da sam vam izričito rekao da unutar Teozofskog društva nikada ne želim biti ništa drugo do najviše generalni tajnik njemačke sekcije ili ono što to uključuje, onda više ne morate govoriti o objektivnoj neistini, onda možete reći: ne radi se o objektivnoj neistini od strane gospođe Besant, već kao i kod isusovačke optužbe, o svjesnoj laži. A ako danas želite braniti gospođu Besant, mora prihvatiti i činjenicu da će vam netko tko poznaje situaciju reći da branite poznatog lažljivca. A ako se uzme zajedno isusovačka optužba, i ova stvar i cijela kampanja koja se sada vodi iz engleskog šovinizma protiv onoga što mi ovdje želimo, onda se može govoriti i o sustavnoj kampanji laži, koja je svakako prisutna.
Svatko kome su riječi prejake mora znati da se o meni nikada ne govori ništa u smislu napada, samo kada se radi o odbrani. O tome bi trebali voditi računa svi oni koji stalno govore o jednakim pravima obje strane. U našem slučaju obje strane bi bile u pravu samo da zažmirimo - barem naknadno - na ono što je istina i na našim terenu! Ovo sadašnje, sudbonosno vrijeme mora dovesti do toga da stvari sagledamo u skladu s istinom u njihovoj punoj, iskrenoj ozbiljnosti i postupamo u skladu s tim. Jer istina je da su sve ove žrtve, stotine i stotine smrti, napravljene za spasenje čovječanstva, ako se ovdje na Zemlji nađu duše koje znaju na pravi način misliti i osjećati vrijeme! Ako se ono što se priprema u duhovnom svijetu ispravno shvati, tada će to u budućnosti postati sile, koje će inteligentne, okultno osjetljive duše, transformirati u sile koje čovječanstvo pokreću naprijed. Ako se to ne razumije, tada će se sadašnji događaji duhovno odvijati tako da će one sile koje su gore u duhovnom svijetu kao rezultat stotina i stotina žrtvenih smrti biti odvedene u ruke Ahrimana. U tom kontekstu sam uvijek govorio:
Iz hrabrosti boraca,
Iz krvi ubijanja,
Iz tuge napuštenih,
Iz požrtvovnih djela ljudi
Narasti će duhovni plod -
Duše duha svjesne, usmjerite
Svoj um u duhovnu oblast.