.- DESETO PREDAVANJE, Dornach, 3. srpnja 1920.
Nastavljanje zastarjelih duhovnih kulturnih tokova u sadašnjosti. Stvarni oblik drevne mudrosti. Sunčev kult drevnih misterija. Krist, duh Sunca. Ritual katoličke mise. Zakoni prirode: destilacija srednjovjekovnih praznih fraza. Jezuitizam i masonerija. Visoki stupnjevi određenih redova. Zbunjenost javnog života uzrokovana okultnim strujanjima. Nužnost prijelaza od širenja ideja na praktično djelovanje. Brošura Kullya. Esej pastora Ernsta.
Jučer sam pokušao predstaviti ozbiljnost našeg vremena, na temelju razmišljanja ili kroz razmišljanje, koje se oslanjalo na knjigu Oswalda Spenglera 'Propast Zapada'. Napomenuo sam da svatko tko takve stvari može shvatiti s potrebnom ozbiljnošću, mora biti obuzet velikom brigom za kulturu, brigom za kulturu koja se može okarakterizirati na vrlo specifičan način, naime brigom koja proizlazi iz činjenice da se naša civilizacija ne može dalje razvijati bez utjecaja znanosti inicijacije, da je stoga nužno da svako ljudsko djelovanje, sva ljudska volja, bude oplođena onim što se danas može duhovno percipirati. Zatim, kada se prijeđe prag koji postoji između fizičkog i nadfizičkog svijeta, onim znanjem koje iz fizičkog svijeta ne može ništa izvući, ali ima sasvim prosvjetljujući učinak na ovaj fizički svijet, također i impulsi za socijalni život sadašnjosti i bliske budućnosti, moraju proizaći iz tog znanja. I danas je čovječanstvo zapravo potaknuto da sve što proizlazi iz tradicionalne struje kulture smatra zastarjelim; potaknuto je da sva pitanja koja se danas mogu pojaviti, smjesti u perspektivu koju pruža ova znanost inicijacije. Zabrinutost za kulturu nastaje kad se uz to vidi, kada se ono što se želi afirmirati kao takva inicijacijska mudrost, napada sa svih strana, i kako su sve vanjske sile civilizacije, usmjerene na sprječavanje takve znanosti inicijacije da postane stvarni čimbenik u civilizaciji. Nužda i odbacivanje, suočeni su na najoštriji mogući način u gotovo svim područjima našeg suvremenog života, te bismo željeli ponovno apelirati na one koji, barem u svojim srcima, mogu ozbiljno shvatiti zahtjev za obnovom našeg kulturnog i civilizacijskog života. Umjesto toga, vidimo da zbog pospanosti upravo najnaprednijih dijelova suvremenog čovječanstva, uvijek prevladaju one budne osobnosti i skupine, one koje nose vrlo specifične duhovne impulse iz prošlosti u sadašnjost, poput sjena, koje, unatoč svemu, točno znaju što zapravo žele. Dok su oni koji se danas nazivaju progresivnima fragmentirani oko pojedinačnih pitanja, fragmentirani oko određenih programa koji jedva vide dalje od nosa, svugdje vidimo stare duhovne struje, koje su dovoljno pokazale, kako moraju modernu civilizaciju voditi u katastrofu, vidimo ih na djelu posvuda, i vidimo ih, rekao bih, 'sretne' na djelu. To je nešto, što se ne može dovoljno propitivati sa svih strana, i čemu se stalno iznova treba vraćati.
Često sam vam u raznim prilikama davao komentare. Rekao sam: kada se danas čovjek upozna s onim što može proizaći iz suvremene inicijacije, s onim što danas može znati, što može naučiti iz uvjeta sadašnje evolucije o duhovnom svijetu i njegovoj povezanosti s fizičkim svijetom, tada se istinski zaprepasti onome što je predano kao iskonska mudrost čovječanstva. Ta iskonska mudrost čovječanstva u svom pravom obliku, doista je izgubljena, a samo su tragovi preživjeli u raznim dokumentima, spomenicima i tako dalje. Crkva je, šireći se Zapadom, Afrikom i Bliskim istokom, namjerno i nasilno uništavala najvažnije stvari. Ali ono što je preživjelo danas se prikuplja u zbirkama učenjaka i može se pročitati u svim vrstama spisa, iako s poteškoćama, jer suvremena filološka znanost stvari čini nečitljivima, koliko god je to moguće kroz komentare, kroz način na koji se stvari predstavljaju svijetu. Ali stvari se prenose. Moglo bi se, međutim, reći, da se ne mogu pročitati, jer se najvažnije stvari mogu izvući samo ako se ponovno otkrije izgubljeni ključ za njihovo čitanje. I ne može se otkriti povijesnim istraživanjem sa znanstvenom metodom. U osnovi, samo se mogu iznijeti riječi. Pravo, dublje značenje, danas se više ne može pronaći osim ponovnim otkrivanjem istina i činjenica iz samog duhovnog svijeta, neovisno o onome što je predano, a zatim, kroz današnju potpuno svjesnu znanost inicijacije, stjecanjem uvida u ono što je bilo sadržano u drevnoj atavističkoj, iskonskoj mudrosti predanoj od bogova. Drevnoj iskonskoj mudrosti može se pristupiti, samo onim što se danas istražuje, potpuno izvorno, kroz moći duhovnog istraživača, i samo se s tim mogu zaista čitati vanjski dokumenti.
Naprimjer, znanstvenici također bilježe kako je u drevnim misterijima postojao svojevrsni kult Sunca, kako se u tim drevnim misterijima, ono što moderna znanost naziva 'Suncem', ili bolje rečeno, za što jednostavno koristi riječ 'Sunce', štovalo kao neka vrsta vrhovnog božanstva. Ali nema se koncept, što je u drevnim misterijima zapravo značilo Sunce, što u osnovi označava ono što se zamišlja kao središnje nebesko tijelo našeg planetarnog sustava, za ono što je riječ 'Sunce' izvorno izražavala. U tim drevnim misterijima, Sunce, ovo fizičko Sunce, koje fizičko oko vidi, promatralo se samo kao svojevrsni odraz onoga što je duhovno Sunce. Ovo duhovno Sunce nije bilo vezano za mjesto. Bilo je nešto izvanprostorno. To je bilo ono što je posvećenik upio u sebe, što je posvećenik upio kao središnju duhovnost svijeta, i učinio svojim vlastitim bićem. I tek kada se istinski stekne razumijevanje, na temelju suvremenog inicijacijskog znanja, onoga što se štovalo kao biće Sunca, što se doživljavalo kao biće Sunca, kada se o tom biću Sunca učilo u ritualima u misterijima, tek tada se stječe i istinsko razumijevanje onoga što su ti drevni ljudi govorili sebi: ako se ti, stanovnik Zemlje, želiš uzdići do onoga što je uistinu izvor tvog vlastitog bića, onda ne smiješ ostati na ovoj Zemlji. Na ovoj Zemlji vidiš minerale, biljke, životinje, pa čak i svoje fizičke bližnje. Sve je to zemaljsko. Ali u tebi živi nešto što nije zemaljsko, i čak i ako znaš sve što se može znati o mineralima, biljkama, životinjama i fizičkom čovjeku, još uvijek ne znaš ono što te vodi do razumijevanja suštine čovjeka, jer se ta suština nikada ne može spoznati kroz znanje koje se odnosi na zemaljske stvari, jer ta suština uopće nije povezana sa zemaljskim, već s nadzemaljskim, koje se u prvom redu odvija u svijetlu Sunca.
Dakle, kako bi prepoznali vlastitu bit, kako bi ispunili 'spoznaj sebe' u sebi, služba u misterijima u davnim vremenima je pozivala da se duhovni pogled usmjeri prema Suncu, prema Suncu u duhovnom smislu, jer se na Zemlji nije moglo pronaći ništa od onoga što čini čovjeka, što čini ljudska bića. Tek kada se shvati punina tih središnjih koncepata tih drevnih misterija, koji su se u određeno vrijeme nalazili na Bliskom istoku, kao i na irskom otoku, tek kada se shvati ta tajanstvena veza između čovjekove duše i bića Sunca, može se sebi reći: ljudi iz davnih vremena morali su ići izvan Zemlje da bi pronašli vlastito biće - tek tada se može steći istinsko razumijevanje punog značaja misterija na Golgoti za zemaljski život, jer se tek tada može shvatiti da se tamo dogodio veliki kozmički događaj, koji je imao temeljno, središnje značenje za Zemlju. Tek tada se moglo shvatiti da je Biće prema kojem su štovatelji Sunca, oni koji su okrenuli svoja lica, svoja duhovna lica, prema Suncu kako bi iskusili bit čovjeka, gledali prema gore, da su oni, kada su struju vremena iskusili u pravom smislu, rekli sebi: to Biće, koje se u drevnim misterijima tražilo izvan Zemlje, sada se spustilo i sjedinilo sa zemljinim razvojem. - Kako bi se mogla istražiti predodžba o biću Krista, o cijelom procesu misterija na Golgoti, osim videći kako se Biće, koje u početku nije bilo na Zemlji, koje se moglo potražiti samo u izvanzemaljskoj oblasti, kako se to Biće, od otajstva Golgote nadalje, može pronaći u svijetu ljudi ako se u svijetu ljudi traži na pravi način.
Dakle, ono što moramo reći o otajstvu Golgote s antropozofskog stajališta, dobiva svoju istinsku nijansu tek kada to usporedimo s onim što su mislili drevni u službi misterija, tek kada znamo što je bilo štovanje Sunca i mudrost Sunca u tim drevnim misterijima. Tek tada možemo istinski cijeniti što znači kada se o Kristu, Duhu Sunca, govori u sadašnjosti. Stoga je na mojim predavanjima, koja su kasnije reproducirana u knjizi 'Kršćanstvo kao mistična činjenica', pokušano pokazati kako je cijeli pretkršćanski život bio uspon prema otajstvu Golgote, i kako otajstvo Golgote, kao misterij cijelog čovječanstva, na svjetskoj povijesnoj razini priziva ono što se u drevnim misterijima događalo simbolično i alegorijski, ako se tako može reći, ali sažeto u ritual, odigrano u slici, i sada je kao otajstvo Golgote postalo stvarnost za cijelo čovječanstvo. Dakle, od samog početka - jer ova predavanja su među prvima koja sam održao u tijeku naše antropozofske struje - ton unutar naše antropozofske znanosti duha odjekuje od početka, što, prije svega, omogućuje da se otajstvo Golgote ispravno smjesti u razvoj Zemlje. Na odgovarajući način, uvijek se pokušavao okarakterizirati taj osebujni napredak od predkršćanskog preko kršćanskog do našeg vremena, koje se prvo mora pravilno razumjeti.
Sada je riječ o pravilnom razumijevanju stava prema tim stvarima, onim strujama koje određenu duhovnost donose iz davnih vremena u sadašnjost. Danas - a sutra ću to dalje proširiti - želio bih istaknuti sljedeće. Ako se upoznate s onim što je u kršćanskim ispovijestima sačuvano kao rituali - u protestantizmu je to uglavnom potisnuto, još uvijek mnogo toga nalazite u katoličkim ritualima, ali nešto je uključeno i u protestantske molitve - ako sve to uzmete, naći ćete malo toga s čime možete povezati uistinu ozbiljnu perspektivu, osim ako ponovno ne krenete od znanosti duha, i duhovno znanstvenim uvidima ne prožmete ono što je predano kao prazne riječi.
Ako uzmete, naprimjer, misni ritual ili bilo koji drugi ritual Katoličke crkve, naći ćete riječi, mnogo riječi. Ako iskreno pogledate na ove stvari, otkrit ćete da iako možete upiti ove riječi, ili bolje rečeno, vjernici mogu upiti ove riječi, otkrit ćete da samo ako stvari pristupite s potpunom ozbiljnošću, s tim riječima možete povezati pravi smisao. Nije drugačije u protestantizmu. Odakle to dolazi? - Vidite, ako netko zapravo istraži nešto poput katoličkog misnog rituala, a slično je i s drugim ritualima, koristeći sredstva znanosti duha, dolazi do zaključka da su te stvari daleko starije od utemeljenja kršćanstva. Ako netko uzme misni ritual, morat će se vratiti vrlo drevnim oblicima misterija kako bi razumio njegov sadržaj. Drevni misteriji slijedili su sličan postupak rituala kao i misni ritual. A činjenica je sljedeća: kada se unutar razvoja Zemlje dogodio misterij na Golgoti, mudraci, istinski mudraci svih škola misterija, koje biblijski predstavljaju 'Tri mudraca s Istoka', prinijeli su svoj ritual, svoju viziju i uvide kao žrtvu, kako bi iskazali čast i dokučili otajstvo Golgote. U određenom smislu, ono što je prinašano starim bogovima prineseno je novom Bogu koji je prošao kroz misterij na Golgoti. Dakle, ako netko želi, rekao bih, prožeti formule današnje crkve duhovnim sokom, do takvog duhovnog soka može se doći samo osvrćući se na značenje koje je s tim stvarima bilo povezano u misterijima. Inače, one ostaju prazne, bez sadržaja. Ako ostaju prazne, bez sadržaja, onda se njima sigurno mogu uspavati zajednice, ali se ne mogu probuditi, ne mogu se dovesti do istinske veze s duhovnim svijetom. Može se samo osigurati da zajednica, u svojim članovima, mirno spava u svom duševnom.
Danas živimo u vremenu u kojem duhove zaista treba probuditi. To možete vidjeti iz razmišljanja poput onog koje smo napravili jučer. Ali već stoljećima duhovi su uspavljivani time što se kao tradicija, kao ono što se prenosi, prenosilo, ono što zapravo potječe iz drevnih misterija, čije je unutarnje značenje izgubljeno. U takvim stvarima, koje su doslovno posuđene iz drevnih misterija, gdje su bile dostupne ne samo riječi, već i unutarnje značenje, u takvim stvarima, vjerske ispovijesti imaju snažno, moglo bi se čak reći magično, sredstvo za vršenje uspavljujućeg učinka na velike dijelove kongregacije, jer prazne riječi u određenom smislu zadržavaju svoj učinak. I konfesije žele sačuvati taj učinak, ne žele izgubiti mogućnost učinka. Stoga, ako se danas pojavi duhovni pokret koji, ponovno iz izvornog uvida, ukazuje na sadržaj tih stvari, onda to, naravno, nije pogubnije ni za koga nego za one koji žele sačuvati praznu bujicu riječi, prazne fraze. Lako je reći: crkve čuvaju te prazne riječi. - Ali moderni um, taj moderni um, koji se danas također potvrđuje u svakakvim modernim pokretima, ne mari za te ispovijesti. Iznad svega, netko se može hvaliti i izjavljivati, iz perspektive moderne znanosti, da je nadišao te prazne fraze, da je prosvijetljen. Ali netko nije prosvijetljen ako, naprimjer, uspostavi svjetonazor u duhu moderne prirodne znanosti, poput modernog monističkog svjetonazora, poput svjetonazora koje moderne socijalne institucije nastoje stvoriti. Nije prosvijetljen, jer ova moderna znanost nije ništa drugo nego nastavak tih praznih fraza. Bez da to zna, jest. Danas proučavate prirodnu znanost, i u trenutku kada se uzdignete do zakona prirode, imate samo destilate srednjovjekovnih praznih fraza, koje su čak i u Srednjem vijeku sadržavale mnogo više starog značenja nego ga znanost danas ima. Nije ni čudo što živimo u vremenu propadanja!
No s druge strane, iz ovoga se vidi koliko zagovornici takvih spoznaja moraju biti zabrinuti da se njihovo podrijetlo ne otkrije. Veliki dio nedavnih napora raznih denominacija, koje su Zapad dovele u katastrofu, usmjeren je na borbu, svim mogućim sredstvima, protiv svega što ukazuje na podrijetlo onoga što je sadržano u formulama pojedinih kršćanskih ispovijesti. Upravo su službeni predstavnici kršćanskih ispovijesti najviše zabrinuti da spriječe pojavu bilo čega što ukazuje na podrijetlo njihovih formula, jer bi ih to učinilo nesposobnima da duše svojih kongregacija drže uspavanima. U trenutku kada se u te formule ulije pravi duh, u trenutku kada su ljudi spremni primiti takav duh, u tom trenutku se vidi, kako puštanje duša da spavaju ne funkcionira. Duše se, naravno, mogu zatvoriti i nastaviti spavati, ali ne nalaze potreban odmor u tom spavanju; u najmanju ruku, počinju sanjati svakakve stvari. U svakom slučaju, oni koji ispravno razumiju današnje ispovijesti, samo su oni koji si govore: ove ispovijesti sadrža prazne fraze za velike kozmičke misterije. Ali nositelji tih praznih fraza danas nastoje poricati to podrijetlo i progoniti one koji na njega ukazuju.
Uzmimo konkretan primjer. Bilo među protestantskim profesorima ili pastorima, bilo među katolicima, bilo među sveučilišnim 'pastorima' prirodne povijesti, fiziologije, matematike ili slično, astronomije - ukratko, među svećenicima svih uvjerenja, ateistima ili teistima - danas ćete vidjeti da se ljudi tome rugaju, a ne znaju koliko djeluju prema izreci: Čovjek se ruga sam sebi i ne zna kako! - Jer odakle sve te vjere dobivaju ono što prenose svojim uspavanim, vjerujućim dušama, iz svojih raznih vjerskih knjiga? Iz Akaša zapisa! Jedino što žele učiniti jest prikriti trag. Treba zamutiti činjenicu da je u drevnoj atavističkoj vidovitosti, ono to je sadržano u svim vjerskim dokumentima, uključujući Bibliju, izvučeno iz Akaša zapisa. Stoga, ako netko danas dođe i pokaže na ove Akaša zapise i kaže: to je besmislica! - onda očito govori da je i ono što sami uče besmislica, jer ima isti izvor. Time se poriče isti izvor; o tom se izvoru govore laži, jedino što je to službena laž o tom izvoru. To je ono što korumpira naše vrijeme, jer uspavljuje duše. To posvuda ljude vodi do zbunjujućih prosudbi, čak i u svakodnevnom životu. To ima učinak, da čak i danas, netko može biti sljedbenik antropozofski orijentirane znanosti duha, a ipak ne dosegnuti točku u kojoj stvari koje se događaju vidi otvorenih očiju, čak ne želi ni pogledati neke veze. A kada se pogledaju, obično se tumače na suprotan način.
Želio bih vam skrenuti pažnju na suvremeni fenomen, za koji već mogu reći da će nastaviti svjetlucati u najrazličitijim bojama, jer će se oni koji od njega imaju koristi još dugo međusobno hrvati. Ali danas taj fenomen već ukazuje na dublje veze. Možda ste primijetili da svijet danas posvuda govori: Antanta popušta, pomalo se povlači od strašnih odredbi Versajskog ugovora. Ljudi s određenim zadovoljstvom ukazuju na takve stvari iz Srednje Europe; o takvim stvarima raspravljaju u neutralnim zemljama. Ali to ne povezuju s fenomenom s kojim je to povezano. Čak i ako se sile i dalje prepiru, i veza je ponovno prikrivena, danas je povezano. Fehrenbach je njemački kancelar; on pripada centru. Rimski klerikalizam ostvaruje ogromne uspjehe u svijetu, a sada, kad su šanse Rima bolje nego prije nekoliko tjedana, ljudi drugačije razmišljaju o reviziji Versajskog ugovora nego što su razmišljali. Nije važno što su oni u bivšoj Njemačkoj, koji su uvijek pametni političari, rekli: Antanta neće imati sreće s Fehrenbachom, reakcionarom!
Ako netko želi razumjeti ove stvari, onda mora razmotriti sasvim druge stvari, kako bi donekle procijenio što se zapravo nalazi unutar struja razvoja civilizacije. Možda ste svjesni da gotovo svaka dvanaesta propovijed, barem u Katoličkoj crkvi, oštro napada masoneriju. To vam je sigurno vrlo poznat fenomen. Pa, ovo proklinjanje masonstva, to bi moglo zanimati ljude u odnosu na određene struje koje znaju što rade i koje potječu, naprimjer, iz zapadnih središnjica. Jer, s jedne strane, imamo posla sa strujom rimske crkve; ne kažem kršćanstvom, već sa strujom rimske crkve, jer malo ima kršćana, a mnogo sljedbenika rimske crkve. S druge strane, imamo posla s cijelim nizom tajnih društava u angloameričkim zemljama, a ciljeve i tendencije takvih tajnih društava sam istaknuo tijekom rata. Postoje takva tajna društva najrazličitijih uvjerenja. Oni koji se nalaze u takozvanim nižim stupnjevima takvih tajnih društava, općenito vrlo malo znaju o tome što najviši vođe zapravo namjeravaju; ali čak i unutar najvišeg vodstva, postoje najrazličitije struje. Danas bih želio govoriti o takvoj struji, koja je, međutim, dio cjeline koju danas ne želimo razmatrati - ograničit ćemo se na jednu takvu struju. Vidite, postoje takvi pokreti, koji se nadograđuju na slobodno zidarstvo. Slobodno zidarstvo u početku ima tri stupnja za svoje članove, koji su danas u osnovi prazne riječi, formule riječi, ritualne ljušture, ritualne formule, iz kojih se može otkriti značenje samo ako se te stvari osvijetle modernim duhovnim znanjem, modernim duhovnim uvidom. Ali ipak, u svim takvim društvima, tri najniža stupnja su strukturirana na takav način, da svatko s dovoljno duha da pravilno slijedi ritual, može barem shvatiti kako se taj ritual temelji na drevnim ceremonijama, ceremonijama misterija. I u određenom smislu - ne dopuštajući da ovaj ritual samo djeluje na nekog, već osvijetlivši ga duhovno znanstvenim uvidima - može se naslutiti nešto od veza između, onoga što se događalo u misterijima prije otajstva Golgote, i onoga što je zadatak čovječanstva nakon otajstva Golgote. Ali sada, u mnogim takvim masonskim strujama, ovim trima stupnjevima dodan je cijeli niz viših stupnjeva. Ne govorim sada, želim ponovno istaknuti, o višim stupnjevima općenito, već o određenim višim stupnjevima određenih masonskih redova i drugih okultnih društava, reda Oddfellows i tako dalje, i opet, ne o svima njima, jer je na ovom području uvijek izuzetno teško razlikovati istinsko od lažnog; ali govorim o određenim vrlo raširenim strujama u ovoj oblasti. Tamo je na tri najniža stupnja izgrađen cijeli sustav viših stupnjeva, gdje se ljudi iniciraju u čovječnost, u 'spoznaj sebe', u misterij smrti i njenu vezu s kursom kozmosa. Neki od ovih redova imaju devedeset pet stupnjeva. Možete zamisliti koliko netko može biti ponosan kada je iniciran u devedeset pet stupnjeva. Ali ne možete zamisliti koliko su te inicijacije oskudne, jer se iza tih praznih riječi obično zamišlja nešto izvanredno duboko i značajno, ali one su tu. Rekao bih da kao svoj sadržaj, imaju određene tragove tih praznih riječi. U tim praznim riječima doista ima mnogo toga, a oni koji izgovaraju takve prazne riječi uvijek pretpostavljaju da postoje neki ljudi koji zatim misle, koji smatraju da u njima mora nešto biti.
Sada se događa nešto vrlo neobično. Kada doista dođu ljudi, koji razmišljaju o onome što je sadržano u tim višim stupnjevima koji su im dodijeljeni ili u koje su inicirani - postoje ljudi koji tada počnu razmišljati - tada slijedi nešto vrlo specifično. Ako su ti ljudi već razmišljali u tri niža stupnja, i nekako barem osjetili nešto u ta tri niža stupnja, onda ono što su osjetili u tri niža stupnja, potpuno uništava ono što je u njih usađeno u višim stupnjevima. Strašna magla prekriva ono što se može osjetiti u tri niža stupnja. I bez da ljudi obično imaju ikakvu jasnoću o tome u svojoj svijesti, u tim višim stupnjevima su ošamućeni. Odakle to dolazi? Proizlazi iz činjenice, da su se u određenim vremenima, od kraja 18. i početka 19. stoljeća, ali sve do našeg vremena, određeni ljudi infiltrirali u te masonske redove, unijeli u njih te visoke stupnjeve i razvili te visoke stupnjeve unutar masonstva, tako da su u brojnim od tih masonskih redova s visokim stupnjevima, unutra ova strana tijela; visoke stupnjeve u njima, razvile su strane osobe koje su se infiltrirale u njih. Ljudi su lakovjerni, često čak i ako su inicirani u stvar. A oni koji su se infiltrirali u sustav, članovi su 'Družbe Isusove', isusovci. U određenom trenutku, od kraja 18. stoljeća, redovi slobodnih zidara vrvjeli su isusovcima, i oni su za određene redove uspostavili više stupnjeve. Dakle, jezuitizam ne nalazite samo tamo gdje se slobodno zidarstvo kritizira ili grdi, već u višim stupnjevima nalazite vrlo, vrlo čisti jezuitizam. S gledišta jezuitizma, ne škodi napadati ono što se i sam uspostavi, jer je u ovoj oblasti to dio politike, pravilnog upravljanja ljudima. Ako želite voditi ljude prema određenom cilju, jasnom cilju, cilju koji je jasan i osobi a ne samo vođi, onda je dobro pristupiti im samo s jedne strane, i pokazati im put do tog cilja. Ali ako ih želite držati što je moguće tupljima i uspavanima, pokazujete im dva puta, ili možda čak i više, ali za sada su dva dovoljna. Jedan ide ovim putem, a drugi onim putem (vidi dijagram). Isusovac ste, službeno pripadajući Družbi Isusovoj i idete ovim putem (↗), ili ste isusovac koji pripada nekom masonskom redu s visokim stupnjevima i idete ovim putem (↓). Tada čovjek traži. Bit će mu vrlo teško pronaći put. Lako ga možete zbuniti.
Naš javni život, na najrazličitije načine je prožet takvim zbunjujućim strujama. Ljudi danas imaju sve razloge da se probude i pogledaju stvari, jer nema potrebe da budu ovisni o njima. Ali većina ljudi danas je ovisna o njima. Treba se samo osvrnuti malo dulje na život, da bi se vidjelo kako su se ljudi s kojima je netko bio mlad, i koji u još uvijek živi, umjesto da se okrenu nekom duhovno znanstvenom smjeru, potpuno vratili u krilo Katoličke crkve. Znam mnogo takvih primjera. Oni samo ukazuju na neke od stvari koje se događaju u našem vremenu, i nije prihvatljivo ne skretati pozornost na te stvari, ne ukazivati na njih. Posebno je u ovom trenutku od najveće hitnosti, da naši antropozofski prijatelji budu svjesni takvih stvari, čak i ako možda samo vrlo mali broj njih može nekako potaknuti istinski potrebnu ozbiljnost. Jer u sadašnjosti nedostaje upravo te ozbiljnosti, te ozbiljnosti za kojom se toliko žudjelo. Morate postati svjesni da se unutar oblasti antropozofski orijentirane znanosti duha, suočavamo s važnom prekretnicom. Naravno, ovaj duhovni pokret morao je prvo nekako započeti - sutra ću detaljnije objasniti te stvari, danas želim navesti samo nekoliko stvari, a sutra ću dublje proniknuti u neke stvari u ovoj oblasti - prvo se mora prenijeti određeni zbroj duhovnih istina. Sada se suočavamo s nužnošću, apsolutnom nužnošću, da se te duhovne istine provedu u praksi. Ovaj obrat stvari među nama treba shvatiti vrlo ozbiljno. Dokle god je antropozofski pokret bio samo duhovno znanstveni pokret, pokret učenja, širenja ideja, on je bio nešto što nas je nosilo, takoreći, poput duhovne struje u koritu rijeke. Dok su se među njegovim sljedbenicima mogle nametati klike, mnogo trivijalnosti, razigranosti i maglovite mistike, duh uvijek stvara vlastiti put, nadilazeći klike, predrasude i sebičnost. U trenutku kada antropozofski orijentirana znanost duha nastoji intervenirati u socijalni život, postati praktična, kao što to čini već više od godinu dana, to više nije prihvatljivo, uistinu smo suočeni s novim duševnim zadacima, i te nove duševne zadatke moramo shvatiti ozbiljno. Moramo istinski shvatiti da mentalitet klike, sa svime što je u naše redove ušlo kao dangubljenje, kao igre, kao lažni misticizam, ne može se nastaviti, jer bi imalo destruktivan učinak. Mora se jednostavno reći: stvari postaju ozbiljne, u suočavanju s onim što trenutno preplavljuje svijet. - I nasuprot tome, često sam govorio: čovjek bi u svoje riječi volio da može staviti nešto sasvim drugo nego što obično stavlja, kako bi izazvao odjek u dušama ljudi za ono što zapravo ima za reći o sadašnjim događajima. Ono što se govori pronalazi tako malo odjeka; oprostite mi što se izražavam tako suhoparno i izravno, ali pronalazi malo odjeka. Stalno se uvijek ističe da se stvari ne mogu odmah razumjeti, da se neko vrijeme želi napredovati i tako dalje. Ali kad se ne bi zavaravali predrasudama, kad se ne bi čak voljelo predrasude, mnogo bi vjerojatnije bilo da će nekoga obuzeti istinski impuls koji leži u duhovno znanstvenom životu o kojem se ovdje govori. Protivnici su toga svakako svjesni i to znaju, i mogu reći: protivnici pokazuju da čovjek zaista ne mora biti genij da bi pronašao učinkovita sredstva.
Prije nego što sam otišao, ovdje sam održao javno predavanje: 'Istina o antropozofiji i njena obrana od neistine'. Na tom predavanju sam rekao, naravno samo kao govornu figuru, da napade koje je objavio takozvani 'Spectator' ne mogu pripisati obrazovanoj osobi, jer obrazovana osoba ne bi mogla izraziti takve stvari kakve su tamo predstavljene; niti sam mogao pretpostaviti da ih je izrekao itko s bilo kakvim obrazovanjem, srednjoškolskom ili akademskom pozadinom, jer su njegov stil i ponašanje upućivali na potpuno neobrazovanu osobu. - To je, kao što sam rekao, bila samo govorna figura, pa me iznenadila naslovnica eseja sada sakupljenih u brošuru. Brošura se zove 'Tajna hrama Dornach. Prvi dio', a druga tek dolazi: 'Povijesne bilješke o teozofiji i njenim ograncima', autora Max Kullyja, župnika iz Arlesheima. Dakle čini se, osim ako Arlesheim nema pastora koji nije pohađao srednju školu ili teologiju, čini se da je osoba koja je napisala ove stvari bila obrazovana osoba.
Pa - bit će još toga - obećan je drugi dio ove brošure koji je već započet: o tim će stvarima izvijestiti vrlo detaljno. Kaže se da će ponuditi pojašnjenje Steinerove metode, okultnih škola i doktrina. Steinera kako ga ocjenjuju bivši teolozi. Steiner kao financijer i u svojoj najnovijoj ulozi sociologa. - Dakle, vidite, ima još mnogo toga što dolazi!
Uostalom, ima nekih zanimljivih stvari u ovoj maloj knjižici koja mi je danas uručena, a sadrži hrpu napada u zadnje vrijeme. Vidite, lijep je to paketić! Samo sam preletio kroz materijal, ali uostalom, način na koji ovaj 'obrazovani čovjek' piše je zanimljiv. Ne moram vas podsjećati na ono što sam ovdje rekao o poznavanju Akaša zapisa od strane ovog čovjeka. Pisao je o tome, kao da se radi o knjizi koju imate u svojoj knjižnici, i iz koje ste prepisivali. Sada, u dodatku svom članku kaže: "Na svom predavanju" - predavanju na temu "Istina o antropozofiji....." - "Steiner se također osvrnuo na Akaša zapise. Poricao je i ismijavao ono što je Spektator u 'Katholischen Sonntagsblatt' izvijestio o toj temi".
Dakle, ovaj 'obrazovani čovjek' je naučio nešto o Akaša zapisima iz predavanja koja su mu predana u Stuttgartu i Düsseldorfu te iz objašnjenja Očenaša, i, budući da je bilo potrebno reći da 'idiot' nije sposoban razumjeti takvo što, ali budući da vjeruje da nepogrešivost Crkve prirodno djeluje i u njemu, i da ne može pogriješiti, smatra potrebnim reći: poričem vlastite spise, iako se moralo poreći samo ono što kaže pastor iz Arlesheima!
Vidite, stvari odlaze pomalo daleko, u odnosu na ono što je kao dovoljno opisano na predavanju prije nego što sam otišao. Ali ono što slijedi je pomalo upečatljivo; ne za mene, jer neću se ustručavati, čak i ako takve stvari ne bi bile laži, reći ono što smatram potrebnim u duhu današnjeg vremena. Ali molim vas da s pažnjom poslušate sljedeće rečenice: "Od tada smo u ovu točku inicirani od autoritativne strane. Pod Akaša zapisi, teozof shvaća nešto što je navodno prisutno u duhovnom svijetu" i tako dalje. Bilo bi vrlo korisno kada biste ovo malo poslušali, i prije svega, malo otvorili oči za činjenicu da se iz ove perspektive može reći: "Od tada" - dakle, od 5. lipnja 1920. - "u ovu smo točku upućeni od autoritativne strane". To znači, ako nije laž, ovom je pastoru netko tko ovdje prisustvuje predavanjima rekao, što bi prema ciklusima trebalo razumjeti pod Akaša zapisom. Želio bih vam skrenuti pozornost na ovu činjenicu, kao što sam rekao, ako nije laž; jer je moguće da među nama postoje ljudi, koji bi jednostavno nemarno pročitali takvu rečenicu. Svakakve stvari se događaju. U paketu, naprimjer, nalazim i lijep članak, koji je napisao protestantski klerik. Cijela stvar sada iz katoličkog tabora prelazi u protestantski tabor, i već imamo posla s nastavkom članka u 'Evangelischen Schulblatt', koji, usput rečeno, ima neke vrlo čudne osobitosti. Taj 'Schweizerisches Evangelisches Schulblatt', glasilo Udruge protestantskih škola Švicarske, tjedne novine za kršćanski odgoj u domovima i školama, najavio je 'pamflete' u svom 'Büchertisch', uključujući i 'Borbu za novu umjetnost' isusovca oca Kreitmaiera! To je samo usputna napomena. Ali vidite, ljudi su na čudan način zajedno!
Ali želio bih vam pročitati malo kritike sadržane u ovom 'Evangelischen Schulblatt'. Govori o svakakvim stvarima; ali posebno želim pročitati kritiku koja se odnosi na tročlanost, 'ključne točke', i molim vas da sada obratite malo pažnje:
"Visoko hvaljena urbana kultura, stoga će se presaditi na selo, prema Steinerovom trodijelnom socijalizmu! Farmerova žena konačno mora dobiti satove glazbe i pohađati tečajeve o uređenju svoje sobe. Farmerov sin pripadat će euritmičkom plesnom krugu, gdje će naučiti 'kretati se', ako ikada dođe u profinjeniju obitelj. Njegova sestra plesat će Preludije uz dobro ugođeni klavir, ili, ako nije toliko talentirana, barem popularnu pjesmu 'koju djevojke toliko vole'. Zašto su seoski ljudi tako grubo isključeni iz ovih divnih postignuća? Pa - 'zato što politička država to ne smatra potrebnim'.... Koliko će sretni biti ovi siromašni, zanemareni ljudi jednog dana, kada gradski parfem bude konkurencija užasnim hrpama balege i pilećim izmetom ispred kuća! Kako će ova poezija čistog rublja s ovratnicima i lakiranim cipelama konačno istisnuti seljačku prozu štale! A tu je i ruska čistoća, koja će nam konačno donijeti kupališta kakva se ne mogu naći ni u Njemačkoj, kako je dirljivo pričao siromašni, razočarani ruski ratni zarobljenik.... Prema kakvom raju idemo!! " Dakle, umjesto da farmer sjedi ispred svoje kućice nakon posla, udobno puši lulu ili čak bogohulno igra karte uz čašu piva, zadovoljit će svoju obrazovnu glad Steinerovom frazeologijom s osnovnih i demokratskih ciklusa predavanja. Ali kako se to rimuje s tim kada se odmah navodi da ti pošteni seljani, nakon što ih je 'pravo obrazovanje učinilo kompetentnima', nikada ne bi posebno žudjeli za urbanom kulturom, koja bi im mogla ponuditi samo prednost odnosno nedostatak nehigijenskog života? Da. čak se kaže da bi se središta sa socijalnom eksplozijom depopulirali, donošenjem urbane kulture na selo. Ova kultura, koja je baš bila najviše hvaljena, istovremeno bi trebala odvratiti seljane od želje da postanu stanovnici grada. To je kontradikcija, a cijela pretpostavka je toliko slabo utemeljena da bi je i beba mogla srušiti.
"Stoga smo zbunjeni i pitamo se što Steiner zapravo želi. Iznad svega, moramo naučiti čitati Steinera. Možda ćemo tada krenuti u pravom smjeru. U tim tvornicama s obrazovnim zadrugama, specijaliziranim knjižnicama, kupalištima, tečajevima uređenja doma i tako dalje, fond - koji naravno financira vlasnik tvornice - nije zaboravljen, ovaj fond ne samo da plaća sve to, već - obratite pozornost! - 'istovremeno, zahvaljujući dovoljnim resursima, ima priliku privući najbolje predstavnike duhovnog života na predavanja'. To je vjerojatno srž stvari (nešto se može dobiti), i nije potrebno ni dodati frazu: 'to pomaže objema stranama'. Gospodin Steiner sasvim ispravno sumnja da te zadruge tvorničkih radnika mobiliziraju sredstva koja bi on toliko želio 'zaraditi'. On to naziva klasično 'omogućivanje da sredstva potrebna za daljnji razvoj idu znanosti'. Te su namjere toliko prozirne, a sve je toliko nespretno ako samo malo gurnemo nos između redaka."
"Trebamo li doista pružiti ruku bezobrazno rastućim tendencijama prema izjednačavanju (to uključuje, prije svega, isključivanje svake vjerske nastave iz škola), razmazujući obrazovnu kašu čak i na selo i po tvornicama. Cjelokupan život trebao bi nas naučiti, da je čista besmislica, pokušavati dovesti sve ljude na istu razinu obrazovanja. Generacija za generacijom ne uspijeva zbog tog neprirodnog problema, ali nitko ne želi učiti iz toga, čak ni u najočitijoj oblasti: prirodi! Trebamo samo pogledati životinjski ili čak biljni svijet da bismo posvuda prepoznali ogromne razlike među njegovim stvorenjima. Ljudska rasa nikada neće biti iznimka; cijela prošlost nas uči da mala manjina stoji nasuprot velikom mnoštvu, da se uvijek ističe samo nekoliko talentiranih pojedinaca. Ne bi li malo osjećaja za kvalitetu, za te razlike (posebno po pitanjima rase i nacionalnosti), trebalo pronaći mjesto i u školskom programu? Uskoro bismo otkrili gdje su ljudi bolesni! Sigurno ne na selu."
"Ali dosta! Odavno sam premašio namjeravani opseg svog odgovora. Lako bi se mogao udvostručiti ili utrostručiti kada bih ispitao cijeli kompleks onoga što je svijetu strano i nedostatka osjećaja za stvarnost koji je u članku očit. ([Fusnota:] Ako želim, mogu pružiti iscrpne informacije o tome u budućim člancima, i pritom neću propustiti priliku da cijelu Steinerovu stvar stavim u svjetlo koje zaslužuje!) Ali ipak mogu pitati jedno: odakle pastoru Ernstu smjela tvrdnja da 'u embrionalnom obliku težimo onome što Steiner želi na većoj skali'? ...."
Pa, pročitao sam to i zapitao se odakle zapravo dolazi ono što se tamo opovrgava, kao tendencija da se 'urbana kultura donese na selo, gnojivu i pilećem izmetu' i tako dalje, zapitao sam se: pa, gdje je to u 'osnovnim točkama' ili u našoj literaturi o tročlanstvu, ako se ovdje napada? - Konačno sam shvatio, da sam dobio ne samo dva broja ovih 'lijepih' novina, već i treći. Ovi 'lijepi' napadi pod naslovom 'Lažni prorok' - koje sam pročitao naglas - nalaze se u brojevima 26 i 27, a u broju 23 nalazi se članak: 'Odnos između škole i države, prema dr. Steineru', i ovaj članak sadrži sve stvari kao odljeve, kao što je potrebno u duhu tročlanstva, koje su dalje razrađene i napadnute u brojevima 26 i 27. Ovaj članak napisao je pastor Ernst u Salezu i izuzetno je dobronamjeran, ali napisan je na način da se od tročlanstva očekuje da 'prenese urbanu kulturu na selo' i tako dalje. Dakle, vidite, čovjek ne samo da strada kada ga pastori napadaju, već još više kada ga pastori brane! Nema potrebe biti tako sretan ako netko ima pristaše na ovoj strani, jer pristaše u biti više pogoršavaju stvari od protivnika.
Pa, neki od naših prijatelja mogli bi i iz ovoga nešto naučiti; jer kada se ovakve stvari dogode, uvijek se sjetim koliko sam često čuo: bio sam u crkvi ovdje ili ondje, i netko je propovijedao u potpunosti antropozofski ili teozofski. Često sam isticao kako ne treba nasjedati na takve stvari i kako stvari zapravo stoje. Ali danas sam vas barem mogao iznenaditi zanimljivom činjenicom, da sada imamo takve sljedbenike, koji zatim izazivaju opovrgavanja koja više uopće ne razumijemo!
Sutra ćemo nastaviti raspravu, na nešto ozbiljniji način, o notama koje smo danas udarili.