.- V. Dodatak: Njemačkom narodu i civiliziranom svijetu
Njemački narod vjerovao je da je njihova carska građevina, podignuta prije pola stoljeća, izgrađena na neograničeno vrijeme. U kolovozu 1914. mislili su da će ratna katastrofa, na čijem su se početku našli, dokazati da je ta građevina nepobjediva. Danas može samo gledati njezine ruševine. Nakon takvog iskustva mora uslijediti retrospekcija. Jer to iskustvo otkrilo je, pokazalo je poglede pola stoljeća, a posebno misli koje su prevladavale ratnih godina, kao tragično duboku pogrešku. Koji su razlozi te sudbonosne pogreške? To pitanje mora potaknuti retrospekciju u duši pripadnika njemačkog naroda. Postoji li sada snaga za takvu retrospekciju, o tome ovisi sam opstanak njemačkog naroda. Njegova budućnost ovisi o tome jesu li pripadnici sposobni ozbiljno se zapitati: kako sam upao u ovu pogrešku? Ako si danas postave to pitanje, tada će im sinuti spoznaja da su prije pola stoljeća osnovali carstvo, a ipak tom carstvu nisu uspjeli dodijeliti zadatak koji proizlazi iz same biti njemačkog nacionalnog identiteta. - Carstvo je osnovano. U svojim ranim godinama ulagani su napori da se njegovi unutarnji resursi organiziraju prema zahtjevima koji su svake godine proizlazili iz starih tradicija i novih potreba. Kasnije se fokus preusmjerio na konsolidaciju i širenje njegove vanjske moći, utemeljene na materijalnim resursima. To je bilo povezano s mjerama koje su se bavile socijalnim zahtjevima novog doba, i iako su te mjere uzimale u obzir neke od potreba koje je to vrijeme otkrivalo, nedostajao im je veliki cilj, kakav bi trebao proizaći iz razumijevanja razvojnih snaga kojima se moderno čovječanstvo mora okrenuti. Stoga je Reich stavljen u globalni kontekst bez bitne svrhe koja bi opravdala njegovo postojanje. Tijek ratne katastrofe to je otkrio na tragičan način. Do njezina izbijanja, nenjemački svijet nije vidio ništa u ponašanju Reicha što bi ga moglo navesti na pomisao da upravitelji ovog Reicha ispunjavaju povijesnu misiju koja se ne smije zanemariti. Činjenica da ti upravitelji nisu prepoznali takvu misiju nužno je stvorila mišljenje u nenjemačkom svijetu da je, za one koji su istinski pronicljivi, to bio dublji razlog pada Njemačke.
Mnogo toga sada ovisi o nepristranoj procjeni ove situacije od strane njemačkog naroda. U ovoj nesreći mora se pojaviti uvid koji im je izmicao posljednjih pedeset godina. Umjesto uskogrudnog razmišljanja o najneposrednijim zahtjevima sadašnjosti, mora se pojaviti širi pogled na život, onaj koji nastoji prepoznati snage razvoja u modernom čovječanstvu snažnom mišlju i posvetiti im se hrabrom voljom. Sitničav poriv koji odbacuje kao nepraktične idealiste sve one koji svoju pozornost usmjeravaju na te razvojne snage, mora prestati. Pretpostavke i arogancija onih koji sebe smatraju pragmatičarima, a svojom uskogrudnošću prikrivenom kao praktičnost su ipak donijeli nesreću, mora prestati. Mora se razmotriti što oni koji se osuđuju kao idealisti, ali su u stvarnosti istinski praktičari, imaju reći o razvojnim potrebama novog doba.
'Praktičari' svih uvjerenja odavno su prepoznali pojavu potpuno novih zahtjeva prema čovječanstvu. Međutim, tim zahtjevima su se nastojali pozabaviti u okviru davno ustaljenih načina razmišljanja i institucija. Moderni ekonomski život proizveo je te zahtjeve. Njihovo zadovoljavanje privatnom inicijativom činilo se nemogućim. Preobrazba privatnog rada u društveni, jednoj klasi ljudi se predstavljala kao nužnost u određenim područjima; i provodila se tamo gdje je ta klasa to smatrala korisnim prema svom svjetonazoru. Radikalna transformacija cjelokupnog individualnog rada u društveni rad, postala je cilj druge klase, koja, zbog razvoja novog gospodarskog života, nema interesa za očuvanje tradicionalnih ciljeva.
Svi dosadašnji napori koji su se pojavili kao odgovor na nove zahtjeve postavljene pred čovječanstvom, dijele zajednički temelj. Teže socijalizaciji privatne sfere, računajući na to da će potonju preuzeti zajednice (država, općina) koje proizlaze iz preduvjeta koji nisu povezani s tim novim zahtjevima. Ili također, računaju na novije zajednice (naprimjer, zadruge) koje nisu u potpunosti nastale u skladu s tim novim zahtjevima, već su modelirane prema starim oblicima temeljnim na naslijeđenim načinima razmišljanja.
Istina je da nijedna zajednica formirana prema tim starim načinima razmišljanja ne može uključiti ono što se želi uključiti. Sile našeg vremena vrše pritisak na priznavanje socijalne strukture čovječanstva koja ima u vidu nešto sasvim drugačije od onoga što se danas uobičajeno ima u vidu. Socijalne zajednice su se do sada formirale uglavnom iz socijalnih instinkta čovječanstva. Zadatak našeg vremena, bit će potpuno i svjesno razumijevanje tih sila.
Socijalni organizam strukturiran je poput prirodnog. I baš kao što prirodni organizam mora razmišljati glavom, a ne plućima, tako je i socijalni organizam nužno podijeliti na članove, od kojih ni jedan ne može preuzeti funkciju drugog, već svaki mora raditi u suradnji s drugima zadržavajući svoju neovisnost.
Ekonomski život može cvjetati samo ako se razvija kao neovisni član socijalnog organizma, prema vlastitim snagama i zakonima, i ako se ne narušava njegova struktura dopuštajući da ga apsorbira drugi član socijalnog organizma, političko djelatni. Taj političko djelatni član radije mora, postojati potpuno neovisno uz ekonomski, baš kao što u prirodnom organizmu dišni sustav postoji uz mozak. Njihova korisna interakcija, ne može se postići tako da oba elementa opslužuje jedno zakonodavno i administrativno tijelo, već tako da svaki ima vlastito zakonodavstvo i administraciju, koji aktivno surađuju. Jer politički sustav gospodarstvo mora uništiti ako ga želi preuzeti; a ekonomski sustav gubi svoju vitalnost ako želi postati politički.
Ovim dvama članovima socijalnog organizma mora se dodati treći, potpuno neovisan i razvijen iz vlastitih resursa: duhovno produktivni, koji također uključuje duhovni doprinos druge dvije sfere, koji im mora prenijeti treći član, obdaren vlastitom zakonskom regulacijom i upravom. Međutim, ovaj treći član ne može biti od njih upravljan ili da se na njega utječe na bilo koji način, osim kao što koegzistirajući članovi prirodne cjeline utječu jedni na druge.
Čak i danas, ono što je ovdje rečeno o potrebama socijalnog organizma može se u potpunosti znanstveno potkrijepiti i razviti u svakom detalju. Ove napomene mogu pružiti samo smjernice svima onima koji žele dalje istražiti te potrebe.
Osnivanje njemačkog Reicha poklopilo se s vremenom kada se suvremeno čovječanstvo suočilo s tim potrebama. Njegova administracija nije uspjela prepoznati važnost rješavanja tih potreba i definiranja svrhe Reicha. Takav pristup ne bi Reichu osigurao samo pravu unutarnju strukturu, već bi i njegovoj vanjskoj politici dao legitiman smjer. S takvom politikom, njemački narod mogao je skladno živjeti zajedno s drugim narodima.
Sada iz ove nesreće mora sazrijeti uvid. Mora se razviti volja za stvaranjem održivog socijalnog organizma. Nije Njemačka koja više ne postoji, ta koja se mora suočiti s vanjskim svijetom, već duhovni, politički i ekonomski sustav, predstavljen neovisnim delegacijama, koji mora biti spreman pregovarati s onima koji su srušili Njemačku koja se, kroz zbrku ova tri sustava, transformirala u nemoguću socijalnu konstrukciju.
Gotovo se može čuti kako praktičari gunđaju o složenosti onoga što je ovdje rečeno, smatrajući da je nezgodno čak i razmišljati o interakciji triju članova, jer odbijaju priznati stvarne zahtjeve života i umjesto toga radije sve oblikuju prikladno prema vlastitom razmišljanju. Mora im postati jasno: ili će se pomiriti s prilagodbom svog razmišljanja zahtjevima stvarnosti, ili neće ništa naučiti iz nesreće i umjesto toga će nesreću koja je prouzročena daljnjim događajima uvećati neograničeno.
Dr. Rudolf Steiner