.- XIII. O prirodi bolesti i ozdravljenja
Bol, koja se javlja bilo gdje u organizmu, iskustvo je u astralnom tijelu i u 'Ja'. I astralno tijelo i 'Ja', povezani su s fizičkim tijelom i eterskim tijelom na odgovarajući način sve dok je čovjek u budnom stanju. Kada nastupi san, fizičko i etersko tijelo sami provode organsku aktivnost. Astralno tijelo i 'Ja' su odvojeni od njih.
Tijekom spavanja organizam se vraća aktivnostima koje su bile na početku njegovog razvoja, u embrionalnom i u ranom djetinjstvu. Kada smo budni, prevladavaju oni procesi koji se događaju na kraju ovog razvoja, naime starenje i umiranje.
Na početku ljudskog razvoja postoji prevlast aktivnosti eterskog tijela nad onom astralnog; postupno aktivnost potonjeg postaje sve intenzivnija, aktivnost eterskog tijela se povlači. Kada spava, etersko tijelo nema onaj intenzitet koji je imalo na početku života. Ima onu koju je razvilo u odnosu na astral tijekom života.
Za svaki organ ljudskog tijela, u svakoj dobi, određeni intenzitet eterske aktivnosti koji odgovara organu, odgovara istoj astralnoj aktivnosti. Činjenica da postoji pravi odnos, ovisi o tome može li se astralno tijelo integrirati u etersko tijelo ili ne. Ako to ne može učiniti zbog pada eterske aktivnosti, javlja se bol; ako etersko tijelo razvije aktivnost koja nadilazi njegovu normalnu razinu, prodor astralne i eterske aktivnosti postaje posebno intenzivan. Javljaju se zadovoljstvo i blagostanje. Samo treba biti jasno da kada preraste određenu razinu, zadovoljstvo se prevara u bol, i obrnuto, bol se pretvara u zadovoljstvo. Ako se to ne uzme u obzir, ono što je ovdje rečeno moglo bi izgledati proturječno onome što je prethodno rečeno.
Organ postaje bolestan kada se eterska aktivnost namijenjena njemu, ne može razviti. Uzmite naprimjer, metaboličku aktivnost koja se iz probavnog procesa nastavlja u cijeli organizam. Ako se produkti metabolizma, posvuda potpuno prenose u aktivnost i oblikovanje tvari u organizmu, to je znak da etersko tijelo radi na odgovarajući način. Međutim, ako se tvari talože na metaboličkim putovima i ne ugrađuju u aktivnosti organizma, tada je etersko tijelo degradirano u svom djelovanju. Oni fizički procesi koje inače potiče astralno tijelo, ali služe organizmu samo unutar vlastitog područja, protežu se izvan svog područja u područje eterske aktivnosti. Na taj način nastaju procesi koji svoje postojanje duguju prevlasti astralnog tijela. To su procesi koji imaju svoje pravo mjesto gdje dolazi do starenja i razgradnje organizma.
Sada je riječ o stvaranju harmonije između eterske i astralne aktivnosti. Etersko tijelo mora biti ojačano, a astralno tijelo oslabljeno. To se može dogoditi dovođenjem fizičkih supstanci koje etersko tijelo obrađuje u stanje u kojem se lakše podvrgavaju aktivnosti, nego je to slučaj kod bolesnog stanja. Isto tako, 'Ja' organizaciji se mora dati snaga, jer je astralno tijelo, koje je u svojoj aktivnosti životinjski orijentirano, više suspregnuto jačanjem 'Ja' organizacije u smjeru ljudske organizacije nego bez njega.
Način za razumijevanje ovih stvari pronaći će se ako se promatraju učinci tvari na metaboličke putove. Uzmimo sumpor. Sadrži ga protein. To je dakle osnova cjelokupnog procesa koji se odvija kada se konzumira proteinska hrana. Ona prelazi sa strane eterske vrste, kroz stanje anorganskog, u etersko djelovanje ljudskog organizma. Nalazi se u vlaknima organa, u mozgu, noktima i kosi. Tako metaboličkim putovima odlazi do periferije organizma. Time se dokazuje kao tvar koja igra ulogu u apsorpciji proteina u području ljudskog eterskog tijela.
Sada se postavlja pitanje ima li sumpor i značenje u prijelazu iz područja eterske aktivnosti u područje astralne aktivnosti, i ima li veze s 'Ja' organizacijom. Ne spaja se značajno s anorganskim tvarima unesenim u organizam u kiseline i soli. U takvoj bi vezi ležala osnova za apsorpciju procesa sumpora u astralno tijelo i 'Ja' organizaciju. Dakle, sumpor ne prodire tamo. Svoju učinkovitost razvija na području fizičkog i eterskog tijela. To se očituje i u tome što povećani unos sumpora uzrokuje osjećaj vrtoglavice i otupljenja svijesti u organizmu. Spavanje, to jest fizičko stanje u kojem astralno tijelo i 'Ja' organizacija ne funkcioniraju kao duševna cjelina, također postaje intenzivnije povećanim unosom sumpora.
Iz ovog se vidi da sumpor, uzet kao lijek, čini tjelesne aktivnosti organizma više podložnima intervenciji eterskih elemenata, nego su to u bolesnom stanju.
Drugačija je situacija s fosforom. U ljudskom organizmu nalazi se u obliku fosforne kiseline i soli fosforne kiseline, u proteinima, vlaknima, mozgu i kostima. On gura prema anorganskim tvarima, koje imaju svoj značaj u području 'Ja' organizacije. Potiče svjesnu aktivnost ljudi. Kao rezultat toga, uzrokuje spavanje na suprotan način od sumpora, naime nakon poticanja svjesne aktivnosti; sumpor, s druge strane, uzrokuje to povećanjem nesvjesne fizičke i eterske aktivnosti. Fosfor se nalazi u fosfornoj kiselini kostiju, to jest onih organa koji su podložni 'Ja' organizaciji kada koristi vanjsku mehaniku za kretanje tijela, a ne kada djeluje iznutra, u rastu, regulaciji metabolizma, i tako dalje.
Fosfor će stoga djelovati kao lijek ako se patološko stanje sastoji u prerastanju astralnog područja preko 'Ja' organizacije, a potonju treba ojačati tako da se astralna potisne.
Uzmimo u obzir rahitis. Ranije je objašnjeno kako se temelji na pretjeranom rastu etersko-astralne aktivnosti i kako dovodi do neadekvatne aktivnosti 'Ja' organizacije. Ako ih prvo tretirate sumporom na odgovarajući način, eterska aktivnost se pojačava u usporedbi s astralnom; ako se, nakon što se to dogodilo, dopusti da dođe do tretmana fosforom, ono što je pripremljeno u eterskoj organizaciji prenosi se u ono 'Ja'; a rahitisu se pristupa s dvije strane. (Znamo da se sumnja u fosforni lijek za rahitis; međutim, prethodni pokušaji liječenja nisu uključivali ovdje opisanu metodu.)