.- XIV. O terapijskom načinu razmišljanja
Silicij prenosi svoje djelovanje putem metaboličkih putova u one dijelove ljudskog organizma gdje živo postaje beživotno. Nalazi se u krvi kroz koju se kreativne snage moraju probiti; i javlja se u kosi, to jest gdje dizajn završava izvana; susrećemo ga u kostima, gdje unutarnja tvorba završava. Pojavljuje se u mokraći kao produkt izlučivanja.
On čini fizičku osnovu 'Ja' organizacije. Za to ima kreativan učinak. Ovoj 'Ja' organizaciji potreban je proces silicija upravo u onim dijelovima organizma u kojima nastajanje, oblikovanje, graniči s vanjskim i unutarnjim (nesvjesnim) svijetom. U području oko organizma gdje kosa nosi silicij, ljudska je organizacija povezana s nesvjesnim vanjskim svijetom. U kostima je ta organizacija povezana s nesvjesnim unutarnjim svijetom u kojem djeluje volja.
Fizička osnova svijesti mora se razviti u zdravom ljudskom organizmu između dva polja djelovanja silicija. Silicij ima dvostruki zadatak. Postavlja unutarnje granice samom procesu rasta, ishrane i tako dalje. I zatvara vanjske učinke prirode iz unutrašnjosti organizma, tako da organizam ne mora nastaviti djelovanje prirode unutar svog područja, već može razvijati svoje.
Ljudski organizam je u mladosti najviše obdaren silicijem na mjestima gdje se nalaze tkiva obdarena kreativnim snagama. Odatle silicij razvija svoju aktivnost prema dva granična područja i stvara prostor između njih u kojem se mogu formirati organi svjesnog života. U zdravom organizmu to su prvenstveno osjetilni organi. Ali treba zapamtiti da osjetilni život prožima cijeli ljudski organizam. Interakcija organa temelji se na činjenici da jedan organ uvijek percipira učinak drugog. Za one organe koji zapravo nisu osjetilni organi, naprimjer jetra, slezena, bubrezi i tako dalje, percepcija je toliko tiha da u običnom budnom životu ostaje ispod praga svijesti. Svaki organ je i osjetilni organ, jer služi ovoj ili onoj funkciji u organizmu.
Ali cijeli ljudski organizam prožet je percepcijama koje međusobno imaju utjecaja, i mora biti tako da sve u njemu zdravo funkcionira.
Ali sve se to temelji na pravilnoj raspodjeli učinaka silicija. Zapravo se može govoriti o posebnom organizmu od silicija integriranom u cijeli organizam, na kojem se temelji uzajamna osjetljivost organa koji su u osnovi zdrave životne aktivnosti, i njihov ispravan odnos iznutra za razvoj duše i duha, i izvana za ispravno dovršenje učinaka prirode.
Ovaj poseban organizam će ispravno raditi samo ako je silicij prisutan u organizmu u takvoj količini da ga 'Ja' organizam može u potpunosti iskoristiti. Za sve preostale količine silicijevog dioksida, astralna organizacija, koja se nalazi ispod 'Ja' organizacije, mora imati moć izbacivanja kroz urin ili na neki drugi način.
Suvišne količine silicijeve kiseline koje se ne izluče i ne zahvate 'Ja' organizaciju, moraju se taložiti u organizmu kao strane tvari i zbog svoje sklonosti oblikovanju, preko koje - u pravim količinama - služe 'Ja' organizaciji, poremetiti to. Dodavanje previše silicijeve kiseline u organizam može izazvati želučane i crijevne smetnje. Zadatak probavnog područja je tada ukloniti ono što uzrokuje prekomjerno oblikovanje. Tamo gdje treba prevladavati tekućina dolazi do sušenja. To postaje najjasnije kada poremećaji duševne ravnoteže, iza kojih su nedvojbeno vidljivi organski, nastaju kod preobilnog unosa silicija. Čovjek osjeća vrtoglavicu, ne može se zaštititi od pada u stanje spavanja, osjeća da su procesi slušne i vizualne percepcije nekontrolirani; doista, čovjek može nešto osjetiti, kao da se učinci osjetila nakupljaju prije nego što nastave u unutrašnjost živčanog sustava. Sve ovo pokazuje da se silicijev dioksid gura prema perimetru tijela, ali ako ga tamo dođe previše, remeti normalan oblik kroz vanjsku tendenciju oblikovanja. Isto tako, poremećaj se javlja na strani unutarnje dovršenosti dizajna. Osjeća se nepopravljivost mišićno-koštanog sustava, bolovi u zglobovima. Sve to zatim može dovesti do upalnih procesa koji nastaju tamo gdje strana struktura silicija prejako intervenira.
Time se skreće pozornost na ljekovitu moć koju silicij može razviti u ljudskom organizmu. Pretpostavlja se da organ koji nije stvarni osjetilni organ postaje preosjetljiv na dijelove organizma izvan njega u svojoj nesvjesnoj sposobnosti opažanja. Tada će se primijetiti da dolazi do poremećaja u radu ovog organa. Ako ste uspjeli eliminirati preosjetljivost davanjem silicijevog dioksida, tada ćete moći prevladati patološko stanje. Radit će se samo o utjecaju na organske tjelesne učinke, na način da opskrba silicijevim dioksidom djeluje upravo oko oboljelog organa, a ne utječe na cijeli organizam općim djelovanjem u smislu gore opisanog.
Kombinacijom silicijevog dioksida s drugim sredstvima, postiže se da silicij unesen u organizam dospije točno u onaj organ u kojem je potreban, a odatle se može ponovno izlučiti van, a da ne oštećuje druge organe.
Drugi slučaj je onaj u kojem je osjetljivost jednog organa na djelovanje drugih organa smanjena. Tada imate posla s nakupljanjem učinaka silicija oko organa. Tada je potrebno imati takav utjecaj na djelovanje silicijeve kiseline u cijelom organizmu da lokalni učinak izgubi svoju snagu, ili također možete pospješiti eliminaciju silicija putem izlučivanja tvari. Prvo je poželjno, jer nakupljanje silicijevog dioksida na jednom mjestu obično uzrokuje nedostatak na drugom. Distribucija lokaliziranog učinka silicijevog dioksida po cijelom organizmu, naprimjer, može se postići tretmanom sumporom. Vidjet ćete zašto je to tako, kada pročitate o djelovanju sumpora na organizam, na drugom mjestu u ovoj knjizi.