.- VIII. Aktivnosti u ljudskom organizmu. Šećerna bolest
Ljudski organizam, kroz sve svoje članove razvija aktivnosti koje svoje impulse mogu imati samo u njemu samom. Ono što upija izvana mora, ili jednostavno biti razlogom da bi mogao razviti vlastitu aktivnost, ili u tijelu mora djelovati na takav način da se strana aktivnost ne razlikuje od unutarnje aktivnosti tijela, čim je u njega prodrla.
Potrebna hrana za čovjeka sadrži, naprimjer, ugljikohidrate. Neki od njih su slični škrobu. Kao takvi, oni su tvari koje svoju aktivnost obavljaju u biljci. U ljudsko tijelo ulaze u stanju kojeg mogu postići u biljci. U tom stanju škrob je strano tijelo. Ljudski organizam ne razvija aktivnost koja je u smjeru onoga što škrob može razviti kao aktivnost u stanju u kojem ulazi u tijelo. Ono što je, naprimjer, razvijeno u ljudskoj jetri kao tvar slična škrobu (glikogen), razlikuje se od biljnog škroba. S druge strane, glukoza je tvar koja potiče aktivnosti koje su iste prirode kao i same aktivnosti ljudskog organizma, stoga u tom organizmu škrob ne može ostati škrob. Ako želi imati učinak koji igra ulogu u tijelu, mora se transformirati. I transformira se, prolazeći kroz ptialin usne šupljine, u šećer.
Ptialin ne mijenja proteine i masti. U početku, ulaze u želudac kao strane tvari. Pri tome se proteini transformiraju pomoću pepsina kojeg luče, da nastaju proizvodi razgradnje do peptona. To su tvari čiji se impulsi aktivnosti podudaraju s impulsima tijela. S druge strane, mast ostaje nepromijenjena u želucu. Prvo se transformira produktom lučenja gušterače na takav način, da iz mrtvog organizma nastaju tvari poput glicerola i masnih kiselina.
Ali sada se transformacija škroba u šećer nastavlja tijekom cijelog probavnog procesa. Škrob se također pretvara pomoću želučanog soka ako se ta konverzija već nije dogodila putem ptialina.
Kada se transformacija škroba odvija kroz ptialin, proces je na granici onoga što se u čovjeku odvija u području onoga što se u 'poglavlju II' naziva 'Ja' organizacija. U tom se području događa prva preobrazba onoga što je primljeno izvana. Dekstroza je tvar koja može utjecati na 'Ja' organizaciju. Odgovara okusu slatkog, koje svoju egzistenciju ima u 'Ja' organizaciji.
Ako se iz škroba putem želučanog soka stvara šećer, znači da 'Ja' organizacija prodire u područje probavnog sustava. Okus slatkoće tada nije tu za svijest; već ono što se događa u svijesti - u području 'Ja' organizacije - dok se osjeća 'slatko' prodire u nesvjesne dijelove ljudskog tijela, i tamo se aktivira 'Ja' organizacija.
U područjima kojih smo nesvjesni, u prvom redu se bavimo astralnim tijelom u smislu 'poglavlja II'. Astralno tijelo je na djelu gdje se škrob u želucu pretvara u šećer.
Čovjek može biti svjestan samo kroz ono što u njegovoj 'Ja' organizaciji djeluje tako da je ništa ne guši i ne ometa, tako da se može potpuno razviti. To je slučaj unutar opsega u kojem leže učinci ptialina. U području djelovanja pepsina, astralno tijelo utapa 'Ja' organizaciju. Aktivnost 'Ja' uranja u astralno. U materijalnom području, 'Ja' organizacija se može pratiti kroz prisutnost šećera. Gdje ima šećera, tu je i 'Ja' organizacija; tamo gdje se stvara šećer, javlja se 'Ja' organizacija kako bi se podljudska (biljna, životinjska) tjelesnost usmjerila prema onom ljudskom.
Šećer se sada pojavljuje kao produkt izlučivanja kod Diabetes mellitus-a. Ono o čemu se radi je pojava 'Ja' organizacije u ljudskom organizmu, u takvom obliku da ta organizacija djeluje destruktivno. Ako se pogleda svako drugo područje 'Ja' aktivnosti, ispada da je ono uronjeno u astralnu organizaciju. Šećer se uživa izravno u 'Ja' organizaciji. On postaje inicijator slatkog okusa. Škrob konzumiran i pretvoren u šećer ptialinom ili želučanim sokom, ukazuje na to da u usnoj šupljini ili želucu, astralno tijelo stupa u interakciju s 'Ja' organizacijom i guši je.
Ali šećer je također prisutan u krvi. Dok krv koja sadrži šećer cirkulira cijelim tijelom, ona kroz njega nosi 'Ja' organizaciju. Ali ova 'Ja' organizacija se drži u ravnoteži radom ljudskog organizma. 'Poglavlje II' pokazalo je kako su, uz 'Ja' organizaciju i astralno tijelo, u čovjeku također prisutni etersko i fizičko tijelo. Oni također apsorbiraju 'Ja' organizaciju i drže je u sebi. Sve dok je tako, mokraća ne izlučuje nikakav šećer. Kako 'Ja' organizacija može živjeti dok nosi šećer, pokazuju procesi u organizmu koji su vezani za šećer.
Kod zdravih osoba šećer se u mokraći može pojaviti samo ako se previše konzumira, kao šećer, ili ako se previše konzumira alkohol, kod kojeg produkti transformacije odmah prelaze u tjelesne procese. U oba slučaja proces šećera odvija se neovisno, uz druge procese kod čovjeka.
Kod Diabetes mellitus-a, 'Ja' organizacija toliko je oslabljena kada je uronjena u astralno i etersko područje, da više ne može biti učinkovita u svojoj aktivnosti na šećernu tvar. Ono što bi se trebalo dogoditi sa šećerom kroz 'Ja' organizaciju, onda se događa sa šećerom kroz astralne i eterske oblasti.
Sve što odvaja 'Ja' organizaciju iz učinkovitosti koja intervenira u tjelesnoj aktivnosti potiče dijabetes: uzbuđenja koja se ne javljaju izolirano nego u ponavljanjima; intelektualno naprezanje; nasljedni soj koji sprječava 'Ja' organizaciju da se normalno integrira u organizam kao cjelinu. Istovremeno, sve je to povezano s činjenicom da se u organizaciji glave odvijaju procesi koji bi zapravo trebali biti paralelni procesi duhovno-duševne aktivnosti; ali budući da je ova aktivnost prebrza ili prespora, oni ispadaju iz paralelizma. U određenoj mjeri, živčani sustav misli samostalno, zajedno s osobom koja misli. Ali to je aktivnost koju živčani sustav treba provoditi samo kod spavanja. Kod dijabetičara je neka vrsta spavanja u dubini organizma paralelna s budnim stanjem. Stoga, kako dijabetes napreduje, živčana tvar degenerira. To je rezultat neadekvatnog interveniranja 'Ja' organizacije.
Druga nuspojava je stvaranje čireva kod dijabetičara. Formacije čira nastaju zbog viška u području eterske aktivnosti. 'Ja' organizacija ne uspijeva tamo gdje bi trebala funkcionirati. Astralna aktivnost se ne može razviti, jer na takvom mjestu ima snagu samo u skladu s 'Ja' organizacijom. Rezultat je višak eterske aktivnosti, što se odražava u stvaranju čireva.
Sve ovo pokazuje kako se proces ozdravljenja kod Diabetes mellitus-a, može pokrenuti samo ako je netko u stanju ojačati 'Ja' organizaciju dijabetičara.