.- IX. Uloga proteina u ljudskom tijelu i albuminurija
Protein je tvar živog tijela koja se svojim tvorbenim silama može preobraziti na najrazličitije načine, tako da se ono što nastaje iz preobražene tvari proteina pojavljuje u strukturama organa i cijelog organizma. Da bi se mogao koristiti na ovaj način, protein mora imati sposobnost da izgubi bilo koji oblik koji proizlazi iz prirode njegovih materijalnih dijelova, u trenutku kada se od njega traži da služi određenom obliku.
Iz ovoga se vidi da se sile koje proizlaze iz prirode vodika, kisika, dušik i ugljika, i njihovih međusobnih odnosa, raspadaju u proteinu. Veze s anorganskim materijalom prestaju i organske sile stvaranja počinju djelovati na razgradnju proteina.
Ove formativne sile vezane su za etersko tijelo. Protein je uvijek na rubu, ili da bude apsorbiran u aktivnost eterskog tijela, ili da ispadne iz njega. Protein, koji je uklonjen iz organizma kojem je pripadao, poprima tendenciju da postane složena tvar koja se podvrgava anorganskim silama vodika, kisika, dušika i ugljika. Protein, koji ostaje sastavni dio živog organizma, potiskuje tu tendenciju, i prilagođava se stvaralačkim silama eterskog tijela.
Čovjek proteine apsorbira kroz hranu. Iz pepsina u želucu, protein apsorbiran izvana pretvara se u peptone, koji su u početku topljive proteinske tvari. Ovu transformaciju nastavlja sok gušterače.
Konzumirani protein u početku je strano tijelo ljudskom organizmu kada se konzumira kao hrana. Sadrži posljedice eterskih procesa živog bića iz kojeg je uzet. To mora biti potpuno uklonjeno iz njega. Mora se apsorbirati u eterske učinke ljudskog organizma.
Tijekom čovjekovog probavnog procesa, dakle, imamo posla s dvije vrste proteinskih tvari. Na početku tog procesa protein je nešto strano ljudskom organizmu. Na kraju pripada organizmu. Između je stanje, u kojem se uneseni protein hrane još nije oslobodio prethodnih eterskih učinaka, i još nije potpuno apsorbirao nove. Postao je gotovo potpuno anorganski. Tu je isključivo pod utjecajem čovjekovog fizičkog tijela. Ono, čiji je oblik rezultat čovjekove 'Ja' organizacije, u sebi nosi anorganske aktivne sile. Stoga na živa bića ima ubojiti učinak. Sve što dođu u područje 'Ja' organizacije umire. Stoga, 'Ja' organizacija u fizičko tijelo uključuje čisto anorganske tvari. One u čovjekovom fizičkom organizmu ne djeluju na isti način kao u beživotnoj prirodi izvan ljudi; ali rade anorganski, to jest, imaju ubojiti učinak. Ovaj ubijajući učinak vrši se na protein u kojem je tripsin, komponenta soka pankreasa, aktivan u probavnom području. -
Da su anorganski elementi uključeni u način djelovanja tripsina, vidi se i iz činjenice da ova tvar razvija svoju aktivnost uz pomoć alkalnih tvari.
Sve dok ne naiđe na tripsin gušterače, proteinska hrana živi na stran način; na način organizma, iz kojeg je uzeta. Kada se susretne s tripsinom, protein postaje beživotan. Moglo bi se reći, da samo na trenutak postaje beživotan u ljudskom organizmu. Tamo se apsorbira u fizičko tijelo u skladu s 'Ja' organizacijom. Ono sada mora imati moć prenijeti ono što je postalo od proteinske supstance u područje čovjekova eterskog tijela. Hranidbeni proteini tako postaju građevni materijal za ljudski organizam. Strani eterski učinci, koji su prije bili tu, sada napuštaju ljudsko biće.
Da bi se proteini hrane zdravo probavili, sada je potrebno da čovjek ima toliko jaku 'Ja' organizaciju, da sav protein potreban ljudskom organizmu, može prijeći u područje čovjekovog eterskog tijela. Ako to nije slučaj, javlja se prekomjerna aktivnost ovog eterskog tijela. Ono ne prima dovoljno proteinske supstance koju priprema 'Ja' organizacija, za njegovu aktivnost. Rezultat toga je da aktivnost usmjerena na oživljavanje proteina apsorbiranog od strane 'Ja' organizacije, preuzima kontrolu nad proteinom koji još uvijek sadrži strane eterske učinke. Čovjek u svom vlastitom eterskom tijelu prima zbroj učinaka koji tu ne pripadaju. Oni se moraju neregularno izlučivati. Dolazi do patološkog izlučivanja.
Ovo patološko izlučivanje postaje vidljivo u albuminuriji. Tu se izlučuje protein koji bi trebao biti apsorbiran u području eterskog tijela. To je takav protein koji, zbog slabosti 'Ja' organizacije, nije bio u stanju preuzeti prijelazno stanje, gotovo beživotnog.
Sada su sile koje uzrokuju izlučivanje kod ljudi vezane za područje astralnog tijela. Budući da je u albuminuriji osoba prisiljena obavljati aktivnost prema kojoj nije orijentirana, njena aktivnost atrofira u onim dijelovima organizma gdje bi se trebala razvijati. To je u epitelu bubrega. Oštećenje epitela bubrega simptom je ometanja planirane aktivnosti astralnog tijela.
Iz ovog konteksta može se vidjeti gdje mora početi liječenje albuminurije. To je jačanje moći 'Ja' organizacije u žlijezdi gušterači, koja je preslaba.