.- TREĆE PREDAVANJE, Dornach, 13. travnja 1921.
Astralno tijelo i organizam grudi. Fizičko tijelo i etersko tijelo. Ritmički proces balansiranja između učinaka sila koje vas čine zdravim i onih koje uzrokuju bolest. Disanje. Ugljik i kisik. Zaspati i probuditi se. Značenje duševnog života za ritmičke procese. Procesi u organizmu grudi kao rezultat procesa u gornjem, donjem dijelu čovjeka i u vanjskom svijetu. Esencija svjetlosnih i visinskih kura. O prehrani. Elektricitet i magnetizam i njihova primjenjivost u terapiji.
Pravo područje proučavanja bolesti trebale bi biti one bolesti u kojima se najjasnije otkriva neispravan utjecaj takozvanog astralnog tijela. Ove bolesti, mislim, u kojima su ovi utjecaji astralnog tijela najočitiji, one su koje treba promatrati unutar prostora koji je zatvoren grudnim košem. Ovo područje je ujedno i najvažnije za proučavanje bolesti, ali najteže za liječenje ili spoznaju terapije. To je dio ljudskog bića koji je nedavno doveo do velikog broja nedostataka u umijeću liječenja, koje je dr.Scheidegger na svom predavanju koje je održao tijekom prvog tečaja, posebno istaknuo. U to se vrijeme naglašavalo u kojoj mjeri je nedavni razvoj medicine doveo do napretka u patološkom, i do stanovitog nihilizma u terapijskom području. I upravo su tadašnje značajne izjave mogle ukazati na posebno jak fokus na onome što ćemo danas morati istaknuti.
Bolesti prsnog koša i područja cirkulacije u određenom smislu su vrlo različite od bolesti organa glave, čovjekovog živčano-osjetilnog sustava, kao i od stvarnih metaboličkih bolesti, iako su s njima opet usko povezane. A činjenica je da organizaciju glave treba posebno tretirati jer je, kao što smo vidjeli, propusna za etersko, astralno i 'Ja' biće. Grudni organi više nisu propusni za etersko, već samo za astralno i 'Ja' biće. Fizičko tijelo i etersko tijelo blisko surađuju s organima prsnog koša. I ova suradnja je jedinstvo. To više nije zbroj stvarno fizičkih procesa u ljudskom organizmu grudi, već interakcija eterskog i fizičkog. Ono što se tamo događa i posebno je relevantno za grudi, zapravo je biljka u nastajanju. Ali to postajanje biljkom je vrlo prikriveno, vrlo modificirano svime ostalim što je s time povezano u ljudskom organizmu. Ali ono što moramo uzeti u obzir kod organa grudi je biljni proces koji se tada susreće i stupa u interakciju sa svime što dolazi iz astralnog i iz čovjekova 'Ja'; tome se mora posvetiti posebna pozornost.
Jučer sam rekao da je astralno stvarni izvor onoga što uzrokuje bolest kod ljudi, tako da u području grudi postoji stalna prilika da uzrok bolesti ima učinak, zato što je ono što uzrokuje bolest u stalnoj interakciji s onim što čovjeka čini zdravim, u grudima. Normalno stanje u toj oblasti može nastati samo stalnim osciliranjem naprijed-natrag na način da jake snage zdravog čovjeka paraliziraju stalno postojeće sile koje uzrokuju bolest, a vrijedi i obrnuto, to preplavljujuće zdravlje, koje bi dovelo do prekomjernog rasta u eterskom, stalno se suprotstavlja ograničavanju astralnog, koje, ako izađe van svojih granica, ako prejako zahvati tijelo, dovodi do nečega što uzrokuje bolest. Ova činjenica u vezi s čovjekovim grudnim organima posebno je važna, jer je zapravo rezultat ritma. I na taj rezultat ritma utječe s jedne strane sve što se događa u glavi, a s druge strane sve što se događa u metabolizmu. Stoga smo identificirali uzrok ravnoteže ovog ritma koji zapravo leži izvan grudi i možemo reći: u osnovi, u čovjekovim organima grudi postoje uglavnom samo učinci; uzroci koje bi trebalo otkloniti zapravo nisu prisutni u samim organima grudi. Dakle, u vrijeme kad se sposobnost ljudske spoznaje potpuno udaljila od intuitivnog shvaćanja stvari, najviša i najsjajnija je bila bečka medicinska škola, koja je opisivana kao nihilistička škola, koja je zapravo htjela reći da se treba zaustaviti samo na patologiji i da se ne može doći do terapije, ovakav smjer moderne medicine doveo je do postupnog ukidanja terapije i nemogućnosti da se s terapijom bilo što učini. Vidimo da je inače svoja posebno briljantna djela iznijela na vidjelo u dijagnozi grudi. Upravo u to vrijeme došlo je do značajnih pomaka u području dijagnostike organa grudi, gdje se može ići prvenstveno znanjem, ali gdje se najmanje ima tog znanja, jer se moraju uzeti u obzir ostali dijelovi čovjeka. Dakle, ako se ne doda još nešto, malo se postiže tim znanjem o tome što se događa u čovjekovom dišnom i cirkulacijskom organizmu. Naravno, ne tvrdim da je to apsolutno malo, već se dosta postiglo znanjem do kojeg se dolazi stetoskopom i tako dalje, ali samo ako imate znanje o cijeloj osobi, i možete pristupiti s potpuno druge strane, i doslovno uzeti ono što se dobiva takvom dijagnozom. Inače su rezultati takve dijagnoze u osnovi samo zanimljive znanstvene činjenice. Naravno, ako o takvim stvarima želite raspravljati iz suvremene perspektive, morate govoriti donekle radikalno, ali iza tih radikalizama leži upravo ono što je istina o tim stvarima.
Ovakve bolesti, koje posebno pogađaju čovjekove grudi, u današnje vrijeme su postale osobito karakteristične jer se pokušava skrenuti pozornost, da tako kažem, sa prave stvari i gurnuti je prema mističnom konceptu, konceptu koji ne mora ostati mističan, ali je svakako mističan koncept za noviji materijalizam. Puno se govori o 'običnim bolestima' kada su takve bolesti u pitanju. Da, te 'obične bolesti' su, naravno, koncept koji je vreća u koju se stavlja ono što se ne želi prepoznati i koji u određenom pogledu izmiče umijeću medicine kakvo danas postoji. Samo skrećem pozornost na zanimljivu činjenicu da je bečki liječnik i profesor Moritz Benedikt jednom imao pomalo čudnu ideju da se kandidira za zastupnika, a motivirao se rekavši, da su ga upravo sada njegovi medicinski stavovi prisilili da poduzme taj korak, jer mu je dolazilo toliko pacijenata kojima nije mogao propisati ono što bi im trebalo propisati, naime bolju odjeću, bolje stanovanje, bolje uvjete disanja i tako dalje. A to bi se moglo postići samo društvenim djelovanjem. Stoga se kao liječnik mora angažirati u društvenom radu. Dakle, vidite stvarno odgurivanje onoga što zapravo jest. Sada, iza svih ovih stvari stoji ono što posebno treba uzeti u obzir za ovog člana čovjekova bića. Jer ono što nastaje kao proces bolesti u čovjekovom organizmu grudi, i naposljetku proizlazi iz nepravilne interakcije astralnog i eterskog, također se mora promatrati u takvom kontekstu. Tada više ne možete dalje bez znanja koje vodi u nadosjetilno. A onda treba reći sljedeće.
Proces disanja koji se odvija između vanjskog i unutarnjeg svijeta je proces, koji se zapravo uopće ne može razumjeti ako se ne pribjegne razumijevanju astralnog. Posebna interakcija između kisika i ugljika koja se događa, definitivno je stalna međuigra astralnog i eterskog. Sada vas molim da uzmete u obzir da čovjek inače provede trećinu svoj života s velikim dijelom astralnog tijela izvan eterskog tijela, naime dok spava. I tu vidite značajan utjecaj astralnog na stanje čovjekova zdravlja; jer ne treba ni reći da astralni element također igra ulogu u ljudima i dok spavaju. Ali onda ne djeluje od glave, nego od ostatka organizma. Astralni element tijekom sna razvija igru, koja mora ostati iza, čak i ako je astralnom elementu dopušteno ići izvan osobe tijekom spavanja.
Dakle, vidite da se jednostavnim prepoznavanjem interakcije eterskog i astralnog u zdravom i bolesnom stanju čovjekovih grudi, ukazuje na drugi ritam koji se odvija u čovjeku. I to je ritam budnosti i spavanja. Stvarno spavanje, koje je, kao što ćemo vidjeti, usko povezano s metaboličkim procesom, manje je važno za organe grudi nego za nešto drugo. I ta druga stvar je ono što izuzetno otežano promatrati. Možda ćete se sjetiti, ako ste već bili ovdje, kakvi su zanimljivi kompleksi simptoma proizašli iz upotrebe tvari s kojima su se ovdje zadnji put vršili pokusi. Jer dr. Scheidegger je to pokazao na ploči. Ali također ćete se sjetiti da se ti kompleksi simptoma sastoje od mnogo, mnogo detalja, i da je potrebna određena vještina da se pojedinačni simptomi spoje u skladu s tim i grupiraju. Naprimjer, poteškoća se pojavljuje odmah kada treba učiniti sljedeće s kompleksom simptoma. Naprimjer, da bi se ispravno procijenila bolest, potrebno je grupirati simptome koji se javljaju u gornjem čovjeku. Ako sada umiješate simptom koji se prostorno pojavljuje u gornjem čovjeku, ali koji je u biti samo simptom izbačen iz metabolizma, odmah ćete pogriješiti u procjeni kompleksa simptoma, i tada ste u zabludi u procjeni cjelokupne situacije oko bolesti. Stoga ne biste trebali izgubiti iz vida koliko je zapravo teško grupirati pojedinosti kompleksa simptoma na pravi način.
Sada, s jedne strane, sigurno je istina da se postupno može steći osjećaj za sagledavanje kako grupirati detalje kompleksa simptoma na pravi način. No, s druge strane, priroda nam pomaže, a istovremeno čini pomoć koju nam pruža na ovom području teško iskoristivom. Priroda sama sažima sve te komplekse simptoma, rekao bih, radi isto što i mi radimo u formuli kada sažimamo detalje kompleksa simptoma, radi istu stvar, ali nam je izuzetno teško promatrati što radi. Naime, ona objedinjuje pojedinačne podatke kompleksa simptoma u uspavljivanju i buđenju, u načinu uspavljivanja i buđenja. Zapravo, ono što se događa kada čovjek zaspe i probudi se - ako se smijem paradoksalno izraziti - izvanredno je genijalan sažetak upravo onoga što god dođe u obzir u bilo kojem smjeru. Ali naravno, u vrlo malo slučajeva liječnik se može orijentirati na drugi način osim putem informacija, koje će zauzvrat biti netočne u većini slučajeva, a posebno u najtežim slučajevima; najmanje je u stanju ispravno promatrati bolesnika dok zaspe i dok se budi, a najmanje je važno ono što mu bolesnik govori, čak i ako su po bolesnikovoj svijesti činjenice točne. Ako su uspavljivanje i buđenje poremećeni, onda naravno da bolesnik o uspavljivanju i buđenju priča stvari koje su, iako žive u njegovoj svijesti, zamagljene u smislu zdrave prosudbe o stvari. Morate promotriti što pacijent zapravo govori. A da je to tako, najbolje ćete shvatiti ako svojim promišljanjima malo po malo pokušate približiti tu činjenicu. Iznad svega, iskustvo će vam pokazati čudnu vezu između eterskog tijela i astralnog tijela, kada promatrate kako brige, zabrinutosti i tako dalje djeluju u ljudima. Ne treba promatrati samo brige i nevolje koje su se dogodile prošli dan ili prošli tjedan, a koje su u konačnici najmanje važne, već one koje sežu dalje u prošlost. Jer uvijek mora postojati određeno razdoblje između vremena kada brige i zabrinutosti utječu na čovjeka, do trenutka kada su postale, da tako kažem, organske, kada su prešle u funkcioniranje organizma. Brige i zabrinutosti, kad dosegnu određeni stupanj, uvijek su takve da se kasnije javljaju kao anomalije u organskoj aktivnosti, a osobito u ritmičkoj organskoj aktivnosti. Idu čak do poremećenja ritma organizma, a tek tada mogu nastaviti djelovati na metabolizam organizma i tako dalje. To moramo smatrati osnovnom činjenicom. Ali prije svega, koliko god se materijalističkim predodžbama činilo malo vjerojatnim, ishitreno razmišljanje, razmišljanje koje ne uzima u obzir razloge zbog kojih misli, brzopleto razmišljanje u kojem jedna misao preskače drugu - ovo mišljenje, gdje jedna misao gazi drugu po prstima, nešto je što nakon nekog vremena nastavlja djelovati u ljudskom organizmu, naime u ritmičkom organizmu. Ovo sada s jedne strane, ima posebnu važnost. Ne smijemo zanemariti duševne procese ako želimo razumjeti abnormalnosti u ritmu čovjekova organizma, posebno ono što se događa u organima prsnog koša. Međutim, u ovaj organizam možemo uključiti i ono što pripada, da tako kažemo, periferiji ovog ritmičkog organizma: ritam ishrane i ritam pražnjenja. Budući da su uključeni ritam prehrane i ritam pražnjenja, time je sažet cijeli ritmički sustav.
Ali sada, s druge strane, nešto je posebno važno. I drugi pol čovjeka, metabolički sustav, također djeluje povratno na ritmički sustav, i to opet na takav način, da možda najbolje možemo razumjeti način na koji on djeluje ako znamo sljedeće: za početak, glad i žeđ su stvari koje se s velikom jasnoćom otkrivaju u čovjekovom astralnom tijelu. Kako obični ljudi poznaju glad i žeđ, oni ih naravno, poznaju kao astralne pojave. Ono što netko doživljava sa sviješću, kao što je to glad i žeđ, u početku to doživljava astralno. To mora biti potpuno jasno. Jer običan čovjek ne zna ništa o onome što nije astralno doživljeno; ono što se doživljava samo eterski, leži tako duboko u podsvijesti da o tome ne zna ništa. Dakle, u običnom životu, glad i žeđ su, da tako kažemo, astralna iskustva. Ali ona prestaju biti astralna iskustva ako ostaju iza iskustva koje se događa tijekom spavanja, tada prestaju biti obična astralna iskustva; samo što nisu ništa manje povezana s astralnim tijelom, koje radi i tijekom spavanja, odozdo prema gore. I ono što izvire s ove strane, to jest glad i žeđ koji djeluju u čovjeku, koji, ako su trajni, djeluju povratno na ritmički sustav čineći ga nepravilnim, čineći ga bolesnim. Naravno, to se ne odnosi na glad i žeđ koje smo pretrpjeli dotičnog dana i s kojima odlazimo na spavanje. Ne bi bilo u redu gledati na stvar tako da svako malo idete na spavanje gladni ili da čak i dugo spavate gladni, to nije loše. Loše je kada stanje gladi i žeđi prijeđe u naviku, a pogotovo kada je to uzrokovano činjenicom da metabolizam organizma nije u redu, pa se zbog toga ostatak organizma ne hrani na odgovarajući način. Dakle, posljedice gladi i žeđi u ovom smislu, su svakako ono što leži u pozadini poremećaja respiratornog i cirkulacijskog sustava organizma.
Ali sada, ako zanemarimo ove učinke na čovjekove organe grudi, onda je treća stvar ono što radi vanjski svijet, jer kroz disanje je čovjek povezan s vanjskim svijetom i unutar njega se odvijaju utjecaji vanjskog svijeta. Dakle, ovdje imate čudnu činjenicu da je ono što je zatvoreno u čovjekovim grudima, i također djelomično zatvoreno u trbušnoj šupljini, jer se ritam tamo nastavlja, izuzetno značajnu činjenicu da se unutar ovog prostora ne događa ništa osim učinaka: učinci gornjeg čovjeka, učinci donjeg čovjeka, učinci vanjskog svijeta, tako da nas preciznije poznavanje ovog dijela čovjeka zapravo dovodi to toga da sami sebi kažemo, da se unutra događaju posljedice, a da uzroke tamo ne možemo pronaći, uzroke moramo tražiti negdje drugdje kako bismo ih mogli prikladno otkloniti. Pa, zato je tako jasno da je ova oblast čovjeka oblast za proučavanje bolesti općenito, ali jednom kad smo potaknuti proučavati ovu oblast, istraživanje se mora nastaviti prema ostalim oblastima. Morate krenuti od ove domene, a zatim odatle prijeći na druga područja.
Sada, najupečatljivije i najznačajnije područje uzroka je ono koje leži izvan ljudi; kako se odvija interakcija između kisika i ugljika, suštinski astralni utjecaj u biti leži izvan ovog trakta čovjeka. A poanta je da sada tražimo odgovarajuće veze između ovog trakta i vanjskog svijeta. A za duhovno-znanstveno istraživanje proizlazi sljedeće: Zemlja također ima međuodnos između onoga što se događa ispod njezine površine - pri čemu se učinci vode definitivno moraju smatrati zemaljskim - i onoga što se događa iznad njezine površine. Uglavnom, između Zemlje i njezine okoline odvija se proces u koji obična znanost još nije pronikla. A ovaj proces nudi iznimno zanimljive aspekte. Posebno se može proučavati usporedbom onih područja egzistencije Zemlje gdje je ovaj proces između izvanzemaljskog i zemaljskog vrlo intiman, gdje puno izvanzemaljskog prodire unutar zemaljskog.
To je slučaj u tropskom svijetu. Vrlo posebni uvjeti tropskog svijeta zapravo se temelje na intimnoj interakciji izvanzemaljskog, zraka i svjetla i izvanzemaljske topline s onim što je unutar same Zemlje. Osim toga, nije slučajno da određeni pol, rekao bih, magnetsko-električnih učinaka Zemlje treba tražiti u tropskom pojasu.
Ako se mogu izraziti usporedbom, rekao bih: u tropskom pojasu Zemlja apsorbira najviše izvanzemaljskog, razvijajući iz tog izvanzemaljskog ono čemu kasnije dopušta da nikne kao vegetacija. Gdje je Zemlja polarna, upija malo izvanzemaljskog, tamo se opire izvanzemaljskom, tamo u velikoj mjeri odbacuje izvanzemaljsko, da tako kažem. Pa, ako bih mogao ovako reći, u tropima Zemlja najmanje sjaji kada se gleda izvana, najmanje zrači natrag; tamo dolazi do najveće apsorpcije. Zemlja najviše sjaji na polovima, tamo se najviše izvanzemaljskog odbija, tu najviše sjaji, tu razvija najveći sjaj.
To je izuzetno značajna činjenica. Jer uzimajući tako nešto u obzir, saznajemo da, u tropima djeluje neobično snažna prisnost između eterskog zemaljskog i astralnog izvanzemaljskog, dok je astralno na određeni način na polovima odbačeno. Ali ovo gledište može biti izuzetno plodonosno, jer ako se nastavi dalje, dolazi se do sljedećeg. Uzmimo slučaj da oboljelu osobu stavimo u uvjete u kojima svjetlost djeluje pretjerano, gdje je zrak jako osvijetljen i okružen je svjetlom. Onda na određeni način možemo reći: smještamo ga u oblast gdje u osnovi odbacujemo zemaljski element koji na njega djeluje, gdje ga izlažemo utjecaju izvanzemaljskog. Jer jaka osunčanost zapravo sadrži ono što Zemlja više ne troši, već ono što Zemlja baca natrag. I bolesna osoba tada ulazi u ovu oblast izvanzemaljske aktivnosti. Dakle, ako jednostavno stavimo bolesnu osobu na osunčan zrak, djelujemo na njen ritmički organizam. Izuzetno djelujemo na njen ritmički organizam. Radimo na način da se ritam izravno bori protiv nepravilnog metabolizma, jer se ritam regulira kroz ovu izloženost svijetlu.
To je poveznica koja nas navodi da prepoznamo na čemu se zapravo temelje tretmani Suncem i svjetlom. A ako ustanovimo da je netko posebno osjetljiv na parazite, onda se takav tretman posebno preporučuje. Ne morate biti pobornik teorije o bacilima, samo vam treba jasna činjenica da prisutnost parazita pokazuje da postoje dublji uzroci zašto se kod dotične osobe paraziti nakupe i zadrže. Oni zapravo nikad nisu pravi uzročnici bolesti, već su samo pokazatelj da pacijent u sebi ima uzroke. Zato je istraživanje bacila važno, ali samo kao temelj. Stvarni organski uzroci leže u samim ljudima. A tim organskim uzrocima, koji leže u samom čovjeku, suprotstavlja se ono dotječe na Zemlju iz vanzemaljskog kozmosa i okružuje Zemlju, a u Zemlju nije potpuno apsorbirano. To je višak, višak Sunca, višak svjetla, i tako dalje. Dakle, tamo gdje Zemlja ne samo da klija i izbija, nego gdje počinje svijetliti, gdje svjetlosti ima više nego je potrebno za klijanje i nicanje, imamo nešto povoljno što djeluje u tom smjeru.
Još jedna stvar koja posebno povoljno djeluje u tom smjeru je sljedeća. Ako nađemo bolesnika posebno izloženog parazitskim utjecajima zbog nepravilne cirkulacije organizma, u svim okolnostima je dobro - naravno, uzimajući u obzir sve druge okolnosti, s mnogima ćemo se susresti u sljedećim razmatranjima - dovesti ga u životnu situaciju koja je na većoj visini od one na koju je navikao, jednostavno na veću nadmorsku visinu, takoreći organizirati visinsku kuru. A blagotvornost visinskih kura - koje su naravno i štetne u drugim slučajevima, sve što je korisno može biti i štetno, o tome smo jučer govorili - može se pronaći i u tom smjeru. Ali sada u obzir dolazi nešto drugo. Ne smijemo zaboraviti što imamo pred sobom u određenim pojavama koje smo - kao što sam već istaknuo - zapravo umjetno izazvali ili koje, kad se daju ljudima, moramo procijeniti. Kad kažem umjetno izazvane pojave, za ovu oblast to su one gdje samo ne uživamo u plodovima prirode kakvi su vani, nego ih kuhamo, ili čak pripremamo na način da ih unosimo u ljudski organizam tako da ih prvo spalimo, a zatim koristimo pepeo ili nešto slično. Zemaljski element podvrgavamo procesu koji prima vanzemaljske utjecaje. Kuhanje, spaljivanje, već izdiže iz zemaljskog ono što se kuha ili pali. Dakle, dajući ljudima kuhanu ili zagorenu hranu, imamo unutarnji učinak na njih sličan kao da imamo pojačano sunčevo svijetlo ili klimu na velikim nadmorskim visinama. Ovo moramo imati u vidu kada smo u poziciji da sami sebi kažemo, s jedne strane, da se radi o osobi koja kao prvo, mora promijeniti način prehrane, a kao drugo, moramo joj dati neku vrstu lijeka. Recimo da se javlja nepravilnost u ritmičkom sustavu. U svakom slučaju morat ćemo se zapitati imamo li joj što dati što je nastalo spaljivanjem, osobito povrća; jer u svakom sagorijevanju biljnog nadmašujemo normalni biljni proces. Nastavljamo ga kroz nešto izvanzemaljsko, naime kroz izgaranje.
Ali osim toga, sljedeće je od posebne važnosti: proces na Zemlji ili zbroj procesa na Zemlji koji su blisko povezani s onim što se mora nazvati zemaljskim i izvanzemaljskim, to je ono što se događa među sastojcima elektriciteta i magnetizma. Elektricitet i magnetizam je područje koje bi zaista trebalo detaljnije proučavati s obzirom na zdrave i bolesne ljude, ali u kojem je i najveća neizvjesnost jer stvari stoje ovako: ako si shematski zamislite zemljinu površinu (vidi crtež), ovdje unutrašnjost, ovdje vanjštinu, onda ono što se sastoji od elektriciteta i magnetizma ima intimnu vezu sa zemaljskim kao takvim. Znate da se elektricitet prenosi od jednog zemaljskog voda do drugog, od jednog Morseovog telegrafa do drugog, to je uvijek samo žičana veza, krug se zatvara pod zemljom, imamo posla s električnim poljem, koje je Zemlja već prisvojila. Možemo reći: u osnovi, ono što se krije ispod elektriciteta i magnetizma je izvanzemaljsko i unutar zemaljsko (gelb); ali stvar je u tome da Zemlja sada prisvaja električno i unutar sebe ima električne učinke koji su zapravo izvanzemaljski (blau), ali se mogu zadržati u blizini Zemlje bez da ih Zemlja prisvoji (rot). To su svi električni i magnetski učinci koje imamo u našim električnim i magnetskim poljima.
Kada magnetiziramo željezo, ono što to znači za Zemlju je da magnet pretvorimo u malog lopova. Dajemo mu mogućnost da ukrade ono što Zemlja želi apsorbirati iz kozmosa, prije nego što to uspije apsorbirati, i zadrži za sebe. Magnet pretvaramo u malog lopova. On prisvaja ono što Zemlja želi, ima unutarnje snage da to zadrži za sebe. Sva okolina električnog i magnetskog polja koju imamo na Zemlji, zapravo je nešto što smo ukrali sa Zemlje za ljudsku upotrebu, prevarivši samu prirodu da ukrade, a zadržali izvanzemaljsko gore. I tako imamo eminentno izvanzemaljsko, koje na pametan način čak i držimo iznad Zemlje, iako ga Zemlja želi uvući u sebe svom snagom kojom raspolaže tako da djeluje iznutra prema van. Ali mi mu ne dopuštamo da dođe do ove točke, mi ga kočimo. I zato u električkim i magnetskim poljima moramo vidjeti posebne borce protiv aritmičkih procesa u čovjeku, i zapravo bi se morala razviti terapija koja je posebno usmjerena na to naprimjer, kada se u ljudskom ritmičkom sustavu pojavi jaka aritmija ili drugi jaki nemir ili slabi - još bolje slabi - jednostavno se na većoj ili manjoj udaljenosti, može pokušati ne pričvrstiti jake magnete, već ga držati u blizini ljudskog organizma. Kao što sam rekao, udaljenost se mora odrediti pokušajem i pogreškom. Također bih želio reći kako najbolje iskoristiti dosadašnje znanstvene rezultate ovdje, ne toliko da kažem jednu - rekao bih zanimljivu - činjenicu, jer još nije spremna za vanjsku znanost, već da skrenem pozornost na nešto, čime se može ovladati samo sasvim drugačijim misaonim sklopom.
Ranije spomenuti profesor Benedikt proveo je vrlo zanimljiva istraživanja u tamnoj komori, o najnižim ljudskim zračenjima aure, koja ipak nemaju, barem izravne, veze s onim što sam opisao u Teozofiji, naprimjer. To su viša zračenja koja se opažaju samo nadosjetilno. Ali između tih viših emanacija i onih grubljih indikacija koje vidi oko, postoji područje koje se može uočiti u tamnoj komori, a profesor Benedikt je zanimljivo opisao ono na čemu je radio u tamnoj komori. Birao je ljude koji su posebno prijemčivi za fenomene radioestezije. Tako je Moritz Benedikt koristio ljude za koje je radioestezijska šipka pokazala posebne rezultate, i pregledao ih u tamnoj komori na njihovo zračenje aure. Za ova zračenja aure pojavilo se sljedeće. Moritz Benedikt opisuje posebno zanimljive rezultate u tome što su ta aurična zračenja kod ljudi koji ne reagiraju na šipke, potpuno drugačija nego kod ostalih ljudi, a posebno se asimetrija snažno povećava: zračenje lijeve strane čovjeka razlikuje se od zračenja desne strane čovjeka. Zračenje glave također je bilo potpuno drugačije. Dakle, danas je već napravljen početak, iako je još uvijek primljen skeptično, vidjeti zračenje ljudi u fizičkoj demonstraciji. Ali uvijek treba biti jasno: to su samo najniže emanacije povezane s fizičkom organizacijom. To još nije ušlo u područje nadosjetilnog, kako tvrde neki koji bi željeli da do nadosjetilnog dođu na ugodan način. No, s druge strane, postoji početak da se dođe do terapijskih rezultata. Potrebno je istražiti kakve činjenice nastaju ako čovjeku, recimo kod pojave takozvane tuberkuloze, stavite jak magnet na leđa, to jest ako osobu ozračite magnetskim poljem, što se može učiniti još efikasnije ako magnet pomičete odozgo prema dolje i odozdo prema gore držeći ga vodoravno, tako da cijeli organizam grudi bude postupno zračen magnetskim poljem. Kada koristite ovo magnetsko polje, u isto vrijeme vam ne treba svjetlosno polje; to bi bila samo smetnja. Tako da takvog pacijenta možete jednostavno staviti u tamnu komoru, i uskoro možete promatrati zračenja iz prstiju, koja će postati vrlo jasna. Nakon što ste to učinili, stavili ste pacijenta u tamnu komoru, primijenili ste jak magnet na njegova leđa, vidjeli ste da postoje fina zračenja iz njegovih prstiju, koja pokazuju stožasti oblik s vrhom prema van, onda ste se zapravo uvjerili da je magnetsko polje ozračilo pacijenta. Tako će se vidjeti da se upravo pomoću magnetskog polja mogu postići mnoge i iznimno korisne stvari u suzbijanju, primjerice, simptoma plućne tuberkuloze.
To su stvari koje nam ujedno pokazuju koliko se ovdje stvari ozbiljno moraju shvatiti, s obzirom da zapravo imamo posljedice samo u ljudskim grudima i da se, ako želimo ozdravljenje, moramo okrenuti svojoj okolini, moramo primijeniti nešto što pripada vanjskom svijetu čovjeka: svjetlost, sve što nastaje kao posljedica klimatskih utjecaja kada čovjeka pošaljemo na veću nadmorsku visinu, i sve ono što možemo zamisliti kao magnetsko polje. Isto je i s električnim poljem; jedino što se mora uzeti u obzir način na koji se tretira električno polje. Apsolutno je stvar potpuno drugačija ako dopustite elektricitetu da prođe kroz čovjeka izravno spajajući polove na organizam, a potpuno drugačija ako stvorite električno polje kao takvo, i stavite čovjeka u to električno polje, a da krajnja linija ne prolazi izravno kroz njega od jednog pola do drugog. Također ćete morati napraviti eksperimente što je izuzetno važno. Pod određenim okolnostima možete postići korisne učinke ako pustite da krajnja linija pola prođe kroz ljude. Ali tada je učinkovito samo ono što djeluje od metaboličkog sustava do ritmičkog sustava. Pod utjecajem nije ništa osim metaboličkog sustava, kada kroz samu osobu usmjerim struju elektriciteta, koja ide od jednog pola do drugog, kada osobu uključim, takoreći, u završnu liniju električnog učinka. Ako je pak stavim, u električno polje, tada ću moći primijetiti da su u određenoj mjeri ta zračenja tamne komore prisutna posvuda na njoj gdje su oštre točke, na prstima na nogama, na rukama, i tako dalje, a primijetiti ću da tada mogu intervenirati i kod onih pacijenata koji imaju savršeno reguliranu probavu i tako dalje, a još uvijek pokazuju takozvane simptome tuberkuloze; tako će biti najčešće u slučajevima, kod bolesti koje se javljaju upravo na ovom području.
Danas smo se u prvom redu bavili čovjekovim okruženjem. Skrenuo sam pozornost i na činjenicu da priroda sada kod uspavljivanja i buđenja sažima ono što je razloženo kao kompleks simptoma, i na tom mjestu ću započeti sutra, prvo da vidimo kakvo važno dijagnostičko značenje ima trenutak uspavljivanja i buđenja, ali u isto vrijeme vidimo kako možemo shvatiti ono na što nam priroda želi ukazati buđenjem i padanjem u san, te kako možemo primijetiti, ako samo znamo princip, kako to koristiti za promatranje kompleksa simptoma, a tu i postoji nešto što daje važnu indikaciju različitog tretmana, koji će se morati dati kroničnim i akutnim bolestima.