.- ČETVRTO PREDAVANJE, Dornach, 14. travnja 1921.
Zaspati i probuditi se. Sirova hrana. Faze u čovjekovom individualnom razvoju. 'Ja' i unos hrane. Razvoj aktivnosti 'Ja' u njezinoj polarnosti u djetinjstvu. Liječenje probavnih poteškoća uzrokovanih razvojnim poremećajima u tom smislu; razlike između djevojčica i dječaka. 'Ja' u metabolizmu, ponašanje u procesu kušanja. Liječenje nepravilnosti u razvoju 'Ja'. 'Ja' u uvjetima topline. Njegov bipolarni izgled. Učinkovitost 'Ja' u unosu hrane, metabolizmu i razvoju djeteta. 'Ja' i toplina.
Jučer sam rekao da su određeni kompleksi simptoma sažeti u fenomene uspavljivanja i buđenja. Prije svega, važno je sagledati simptome koji su sažeti u procesu uspavljivanja, a potrebno je reći sljedeće: nemogućnost da se zaspe, uvijek ukazuje na to da je astralno tijelo - želim upotrijebiti ovu formulu, koju svi dobro znate - vezano za fizičke i eterske organe, posebno za potonje, da je prejako uključeno i povezano s njima. Ova vezanost za astralno tijelo lako je uočljiva duhovnom istraživaču jer organi, fizički i drugi organi, kada treba nastupiti san nastavljaju funkcionirati onako kako funkcioniraju kada su budni, dok normalno kod ljudi doživljavaju određeno iskustvo paralize.
Sada je naravno slučaj, o čemu sam već jučer govorio, da se čovjek obično ne može dobro informirati o svemu o tom problematičnom uspavljivanju. Stoga je potrebno steći cjelovit uvid u one pojave, koje su u budnom stanju pratioci neadekvatnog uspavljivanja. I treba reći da je sve što na određeni način ukazuje na nevoljno funkcioniranje organizma, pratilac neadekvatnog uspavljivanja. Dakle, svako nevoljno trzanje usana, svako nevoljno treptanje vjeđa, svaki pretjerani pokret prstiju i slično, pogotovo nešto što nije izraz unutarnjeg procesa, to jest sve što je u čovjeku vrpoljivo, budna je pojava koja prati neadekvatno uspavljivanje. Naravno, ovaj se proces obično može pratiti samo kada se jako manifestira. Ako se takvo vrpoljenje događa u odnosu na unutarnje organe, onda je riječ o tome da je netko stekao oko za takve stvari i da razumije kako određene pojave doista staviti u kontekst. Napominjem da se naprimjer kod bolesnih osoba koje boluju od kloroze čuju određeni šumovi u venama lijevo i desno na vratu i onda se spuštaju prema dolje. Ti šumovi, koji su se nekada zvali šum časne sestre - ne znam da li se i sada tako zovu - vidljivi su kod svake osobe i kada naglo okreće glavu lijevo-desno, to jest kada se razvija snažna astralnost, koja se uvijek javlja kada se pokret koji bi inače bio izveden samo svojevoljno, izvrši nehotično. Dakle, svaki put kad se astralnost previše napregne, previše koristi, previše gura prema organu, kada se pokret koji bi se inače izvodio svojevoljno, to jest pokret ovisan o 'Ja', izvodi nehotice, dakle ako imate vrpoljenje. I tako, kroz takva neizravna opažanja, može se skrenuti pozornost na vrpoljenje unutarnjih organa.
Sada treba reći da u tom teškom uspavljivanju uvijek postoji nepravilnost koja je toliko daleko od neposrednih vanjskih smetnji, nepravilnost koja je toliko daleko od svega što sam jučer rekao, naprimjer, o svjetlosti, o magnetskim i električnim poljima. Sve što odgovara neadekvatnom uspavljivanju nešto je udaljenije od ovih stvari. Stvar je u tome da je potrebno posegnuti za lijekovima. Dakle, ako postoji kompleks simptoma koji se mogu sažeti pod formulom 'nemogućnost uspavljivanja', onda je potrebno posegnuti za lijekovima, naime onima gdje prvo treba izvršiti neki proces, posebno u povrću, to jest kuhanje, gorenje i tako dalje. Ovdje, gdje je neadekvatno uspavljivanje i gdje se radi o bolestima u grudima, veliku će ulogu igrati svi lijekovi koji se mogu dobiti uvarkom od korijena i pepeljenjem, spaljivanjem, jer uvijek postoji nepravilno prianjanje astralnog tijela na organe. Sve ono što se još nalazi kao snaga u uvarku od korijena i u pepelu biljaka, ono je što mora igrati posebnu ulogu. S druge strane, sve što sam jučer rekao imat će najznačajniju ulogu u neadekvatnom buđenju.
Loše buđenje uvijek ukazuje na to da astralno tijelo ne intervenira dovoljno u organe. Kada su u pitanju bolesti grudi, ova neadekvatna intervencija astralnog tijela znači nešto drugo nego kada je riječ o općim bolestima ljudskog organizma. Ako je ovo drugo, onda se mora pokušati unijeti cijelo astralno tijelo. Tada će vrijediti ono što sam rekao prije nekoliko dana u vezi s učincima arsena. To je učinkovito kada se radi o liječenju astralnog tijela, koje je već prožeto s 'Ja', dok ako želite liječiti samo astralno tijelo, od posebne je važnosti da koristite stvari o kojima sam jučer govorio. Ako se ne probudite kako treba, uvijek će vas pratiti ono što se može nazvati ošamućenošću, tendencija da vam svijest općenito ostane zamućena. Dakle, u biti se radi o psihološkim fenomenima koje treba promatrati kao simptome koji prate neadekvatno buđenje. I zato je od posebne važnosti za osobe koje pokazuju neku vrstu nedostatka u organizmu grudi, a koje ujedno imaju takve psihičke nuspojave, omogućiti da se ova izlječenja dogode magnetskim ili električnim poljem, pri čemu odgovaram na jedno pitanje, koje mi je postavljano jučer - svim pitanjima ću se obratiti tijekom predavanja, ako bude vremena, naravno - na pitanje koje mi je postavljeno jučer u vezi razlike između liječenja istosmjernom i izmjeničnom strujom - vjerojatno se o tome radilo - komentirao bih sljedeće: ako imate posla sa slabim osobama, kod kojih je jasno da nedostaci u prehrani i slično, odnosno poremećaji, više potječu iz donjeg dijela srednjeg čovjeka, onda je bolje koristiti izmjeničnu struju. Ali ako je jasno da smetnje dolaze od gornjeg čovjeka, onda je bolje koristiti istosmjernu struju. Ali treba napomenuti da razlika nije velika i da ako netko radi jedno u relevantnom slučaju, a drugo u drugom slučaju, ne može doći do velikih pogrešaka u tom pogledu.
Pa, iz ovoga ćete vidjeti da su upravo na ovom polju zdravlja i bolesti, uključeni važni tragovi za prehranu općenito, jer postoji, rekao bih, suptilan prijelaz između učinaka koji su više dinamične prirode i koji ljudima dolaze izvana, i učinaka koji proizlaze iz prethodno modificiranih biljnih tvari koje su ljudi sami obradili. Ali shvatit ćete da, budući da se nalazimo u oblasti gdje se sve temelji na ritmu, na ritmičkom funkcioniranju organizma, ispliva i nešto što se u biti ne uzima dovoljno u obzir pri procjeni zdravlja i bolesti ljudi, i može se istaknuti, da takav tretman treba biti lišen svakog fanatizma. U umijeću liječenja stvarno ne bi trebalo biti fanatizma. A uz fanatizam koji se izražava naprimjer, u fanatičnom korištenju sirove hrane, što se fanatično prakticira kao dijetetski recept, obratite pažnju na ono što smo rekli: sirova hrana, odnosno nikad ne jesti kuhane biljke, od onoga što se spušta prema korijenu, to ima vrlo specifične posljedice za cijeli ljudski organizam; rezultat je da polako narušava zdravlje dišnog sustava. Dugo vremena, budući da se ljudski organizam ne može tako lako uništiti, takav fanatizam sirove hrane može nezapaženo pogubno djelovati na ljude, ali s vremenom će se jednostavno manifestirati u izrazitoj oskudici daha ili nešto slično.
Ali sada netko može doći i reći: da, ali ja sam imao uspjeha s voćnom prehranom. Vidite, opet se mora reći sljedeće. Plodovi nisu korijeni, plodovi su jako obrađeni vanjskim Suncem. Već se vrlo snažno odvija izvanzemaljski proces, ako iskoristite ono što je dinamično u plodovima jako se približavate kuhanju, tako da ako, naprimjer, nekim bolesnicima dajete da jedu svježe voće umjesto korijena, činite manje štete, daleko manje, nego da im date da jedu sirovo korijenje. Dakle, s obje strane ne treba biti fanatik, već se s obje strane treba pristupiti individualno. Mogu postojati slučajevi u kojima si morate reći: ovo je osoba kod koje je sasvim jasno da je nepravilnost u grudima posljedica cirkulacije, a ne ritma disanja; mogu dokazati da dolazi od cirkulacije, a ne od ritma disanja. Tada ću biti prisiljen okrenuti se onome što iz funkcija probave prelazi u funkcije cirkulacije, i tu ću moći pomoći prehranom sirovim voćem. To je apsolutno točno; da, tako da bi ovaj pojedinačni slučaj definitivno mogao upućivati na prehranu sirovim voćem. Ali ako imam osobu koja u disanju pokazuje uzroke neadekvatnog funkcioniranja grudi, takvim tretmanom neću postići ništa, možda jedino naškoditi, jer tada ću trebati koristiti prehranu gdje se ljudi hrane prekuhanim korijenjem. Ovaj vrlo nestabilan sustav pokazuje koliko fanatizam može biti loš u jednom ili drugom smjeru.
Pa, nećemo moći u potpunosti razumjeti ovaj sustav i stoga ćemo mu se morati vraćati, ako u ovom prvom dijelu naših razmatranja - koja su više patološko-terapijska, dok su daljnja terapijsko-patološka - ako u ovom prvom dijelu naših razmatranja ne uzmemo u obzir ono što je u ljudskom organizmu prisutno kao proces, koji vrlo često izmiče vanjskom promatranju, dakle ostaje neopaziv na štetu ljudskog zdravlja. Na općim predavanjima, gdje sam govorio o lingvistici - nisam ih mogao smjestiti u poglavlje o prirodnim znanostima, moglo se lako i tamo razmatrati - govorio sam o tome da se osebujni procesi koji se odvijaju više prema van iz organizma tijekom spolne zrelosti, i koji se odvijaju prema unutra u vremenu između rođenja i promjene zuba - to jest kada osoba nauči govoriti - da se procesi koji se odvijaju, odvijaju između astralnog tijela i eterskog tijela te također i fizičkog tijela, koje je u osnovi učenja govora i svih promjena u čovjekovom organizmu koje su vezane uz učenje govora. To su procesi koje treba pažljivo promatrati kod djeteta. Paralelno dok dijete uči govoriti, uvijek dolazi do promjene u ostatku organizma. I kao što sam rekao, dobro je i promatrati promjene od rođenja, vratiti se od radikalne promjene u vrijeme nicanja zubića do govora. Ali postoji jedna jednako značajna promjena, samo koja je okrenuta unutra, koja se ne najavljuje tako izvana kao, naprimjer, dobivanje drugih zuba - to svatko može vidjeti - ili učenje govora: svatko to može promatrati, jer se izražava izvana. Ali postoji i promjena, promjena koja je gotovo važnija za zdravlje i bolest, nego ovo drugo, gdje se rekao bih, puno radi instinktivno u obrazovanju jer stvari postaju očite. Puno važnija promjena događa se u drugom procesu, koja se odvija u vremenu između promjene zuba i spolne zrelosti, procesu koji se nalazi ravno u sredini i sastoji se u činjenici da se stvarno 'Ja', koje se tek rađa u smislu u kojem ga obično objašnjavam, potpuno egzoteričnom, oko dvadesete godina, ovo 'Ja' se sada rađa iznutra, baš kao i astralno tijelo u govoru. Ovo je između devete i desete godine u svojoj kulminaciji.
A sada morate razmotriti sljedeće. Ono što je zapravo predisponirano u čovjeku u odnosu na njegovo 'Ja', gotovo se uopće ne uzima u obzir. 'Ja', koje boravi u ljudskom organizmu, čini nešto vrlo posebno. Sve ostalo u ljudima, fizičko u ljudima - posebno, na to ćemo se kasnije vratiti - etersko, a također i astralno u ljudima, koji su zapravo povezani s onim što je izvan ljudskog bića samo preko kisika, dijelovi su čovjeka koji su vrlo snažno vezani za ljudsku nutrinu. Tijekom spavanja, 'Ja' povlači za sobom skoro samo astralno tijelo. Ono ima vrlo jak afinitet prema fizičkom, a posebno prema eterskom tijelu. Ali s 'Ja' nije tako. I upravo ovdje u odnosu 'Ja', posebno u njegovom odnosu prema vanjskom svijetu, dolazi do izražaja duboka razlika između ljudi i životinja. Kad jedemo, opskrbljujemo se tvarima koje su tvari vanjskog svijeta. Unutar čovjeka moraju se promijeniti. Tko donosi ovu promjenu, ovu duboku promjenu u vanjskim tvarima, unutar čovjeka? Tko to radi? U stvari, to je ono što 'Ja' radi. Samo je 'Ja' moćno, rekao bih, da protegne svoje pipke u sile vanjskih tvari. Želio bi reći da ako imate vanjsku tvar - crtano shematski - ona ima određene snage koje se moraju razdvojiti, ako se u ljudskom organizmu žele ponovno spojiti. Etersko tijelo, astralno tijelo, oni tvari obilaze, da tako kažem, nemaju moć prodiranja u unutrašnjost tvari, samo obilaze tvari. Samo 'Ja' je ono koje stvarno ima veze s prodiranjem dolje, s ulaskom u same supstance. Dakle, kada čovjekovom organizmu date prehrambenu tvar, ta je prehrambena tvar u počeku u čovjeku. Ali 'Ja' obuhvaća cijeli ljudski organizam i ulazi izravno u prehrambenu tvar. Dolazi do interakcije između unutarnjih sila tvari i čovjekova 'Ja'. Ovdje se preklapaju vanjski svijet u odnosu na kemiju i fiziku, i unutarnji svijet čovjeka u odnosu na antikemiju i antifiziku. To je suština.
Sada je slučaj da je kod djeteta to zahvaćanje u supstancijalnost tvari zapravo regulirano od glave sve do trenutka kada počnu nicati drugi zubi, odnosno do trenutka kada se zubi mijenjaju. Dijete se rađa na takav način da mu se zaobilazno preko glave u embrionalnom razvoju daju moći koje djeluju tako da obrađuju tvari iznutra prema van. Ali u razdoblju nakon promjene zuba do spolne zrelosti, i s kulminacijom između devete i desete godine, 'Ja' koje djeluje iz donjeg čovjeka, niže 'Ja', mora se susresti s višim. Kod djeteta je uvijek 'Ja', koje radi iz gornjeg čovjeka, ono koje još uvijek obrađuje tvari do vremena koje sam opisao. Naravno, mislim na alate 'Ja'. Uostalom, 'Ja' je jedinstven entitet. Ali alati 'Ja', polaritet 'Ja', to jest donji dio 'Ja' koji se susreće s gornjim, dolaze u ispravan odnos samo u naznačenom vremenu. Dakle, kod ljudi, 'Ja' mora ući u organizaciju na isti način na koji astralno tijelo mora intervenirati u organizaciju kada dijete uči govoriti.
Sada, uz ove pretpostavke, promatrajte sve pojave koje se pojavljuju kod djece od osme ili devete godine pa nadalje do dvanaeste ili trinaeste godine, upravo one pojave koje je toliko potrebno promatrati u dobi osnovnoškolskog učenja. Razmotrite ove pojave s ove točke gledišta. Svoj vanjski izraz nalaze u traganju za ljudskim organizmom. A ta se potraga sastoji u traganju za skladom, skladom koji se može uspostaviti samo tijekom života, između tvari koje se apsorbiraju i unutarnje organizacije. Pažljivo promatrajte želi li glava stvarno apsorbirati unutarnje sile tvari u to vrijeme, ako odbija kao što se to očituje u dječjim glavoboljama oko devete, desete, jedanaeste godine. Pogledajte kako se onda pojavljuju popratni simptomi u metaboličkim poremećajima, razmjerno vanjskim metaboličkim poremećajima, u lučenju želučane kiseline i tako dalje, promatrajte sve to, i vidjet ćete kako ima djece koja stalno pate, da tako kažem, od te neadekvatne prilagodbe 'Ja' odozdo i odozgo. Ako se te stvari pažljivo razmotre, onda će se razumjeti, a one u pravilu nestaju, smiruju se nakon spolne zrelosti, gdje onda dolazi astralno tijelo i kompenzira ono što 'Ja' ne može. To se postupno smanjuje između četrnaeste i petnaeste i dvadeset do dvadeset prve godine. Osobito u tom razdoblju između promjene zuba i spolne zrelosti, bolesna djeca mogu kasnije postati izvanredno zdrava. To je nešto što je vrlo poučno promatrati. Često ćete vidjeti kako bolesna djeca, osobito ona kod kojih je bolest očita u probavnim simptomima, u neurednoj probavi, kasnije postaju potpuno zdravi ljudi ako se s njima pažljivo postupa. A ono što je posebno važno u ovom liječenju je da se izuzetno vodi računa o propisanoj dijeti. U tom smjeru mogu se postići velike stvari, ako roditelji ili odgajatelji djece koja su bolesna na ovaj način, ne budu neprestano služili svakakvu obilnu hranu i neprestano nagovarajući. To samo pogoršava stvari. Naprotiv, morate pokušati saznati što dijete posebno dobro probavlja, što se posebno dobro prerađuje, pa to davati češće u manjim obrocima, odnosno raspoređivanjem hrane na veći broj obroka. Na to morate obratiti pažnju, jer takvoj djeci možete učiniti veliku uslugu. S druge strane, vjerovati da se prekomjernim hranjenjem i slično može nešto postići, potpuno je pogrešno gledište. Ako zatim također osigurate da takva djeca ne rade pretjerano školske obveze i time stalno pogoršavaju svoje stanje, ako im date odmor koji im je potreban, što promiče ovu iznutra neophodnu probavnu aktivnost samo manjih porcija hrane. Teško da postoji nešto protiv čega se toliko ogriješilo, kao protiv onoga što je sadržano u ovim prijedlozima. Jer doista se može reći da ako se u tom pogledu griješi, ako se ne osigura zdrav ljudski razvoj u ovom smjeru, onda naravno, od stvari koje uzrokuju bolesti svašta ostaje kao predispozicija za bolest za cijeli ljudski život.
Pa, ljudi se lako požale da u waldorfskoj školi dajemo izuzetno malo domaćih zadaća. Za to imamo dobre razloge. Realistična pedagogija ne gleda samo na apstraktna načela i općenito na apstrakcije, koje se često ističu u današnjem životu, već uzima u obzir sve što se mora uzeti u obzir kod razvoja čovjeka, a to prije svega uključuje da se djeca ne opterećuju domaćim zadaćama; jer domaća zadaća je u biti ponekad veoma skriveni razlog loše probave. Te se stvari uvijek manifestiraju tek kasnije, ali su vrlo učinkovite. Ono što je neobično u ljudskom razvoju jest to da je nadosjetilno prosuđivanje čovjeka ujedno i pokazatelj da ono što se u ranijem dobu priprema za kasnije, da se u ranijoj dobi može vidjeti samo u naznakama.
Pa, opasnost koja postoji u ovom - ako mogu tako reći - spajanju 'Ja' u ljudskom organizmu odozdo, ta opasnost, to je stvarno za gotovo sve ljude, a posebno za civilizirane ljude u naše vrijeme, to je izuzetno velika, i zato se kod svakog čovjeka mora voditi računa o tim stvarima, osim ako nije jake seljačke krvi. Još uvijek postoji izvjesna jaka razlika, osobito u takvim stvarima, između seljačke krvi, i, moglo bi se reći, ostalog stanovništva na Zemlji. Jer tu treba podvući liniju. Ostatak zemaljske populacije vrlo je sklon opasnostima koje proizlaze iz ove neadekvatne sprege 'Ja' u organizam, koji je prilično iskvaren prije nego što se 'Ja' treba spojiti, opasnostima koje nastaju kada se ovo 'Ja' spaja. Sa strane dišnog sustava, a također i od sustava glave, ženski spol je još prijemčiviji za ovu nestabilnu ravnotežu koja postoji. Muški spol je malo - ne stabilniji - već robusniji u pogledu organizacije grudi, i stoga manje osjetljiv. Tu čak može nastati ista šteta, ali je manje primjetna. Ženski spol je osjetljiviji na sve što se događa, a ono što sam opisao, a to je potraga za pravim ujedinjenjem 'Ja', to rezultira ili zdravim ljudima ili anemijom [Bleichsucht]. Anemija je izravni nastavak svega što se na ovaj način nenormalno događa u dobi od sedme godine nadalje. Anemija dolazi do izražaja tek kasnije, ali to je intenziviranje svega što je u tom smjeru, u prethodnom razdoblju života još bilo neprimjetno.
Moramo istaknuti nešto što je iznimno važno razlikovati. Kada promatramo cirkulacijski sustav, moramo razlikovati stvarnu cirkulaciju, koja je zbroj kretanja, i ono što je zauzvrat intimno povezano s ovom cirkulacijom, što se, da tako kažemo, gura u ovu cirkulaciju: to je metabolizam. U sustavu cirkulacije postoji ravnoteža između metaboličkog sustava i ritmičkog sustava, dok u dišnom sustavu postoji ravnoteža između ritmičkog i živčano-osjetilnog organizma. Dakle, kada uzmete u obzir srednjeg čovjeka, čovjeka grudi, morate uzeti u obzir da je ovaj čovjek grudi polariziran na dvije strane. Kroz disanje se organizira prema glavi; cirkulacijom je organiziran prema metaboličkom sustavu udova. Sve što je u samom metabolizmu ili u onome što je usko povezano s metabolizmom, što je u pokretljivosti čovjeka - što je od velike važnosti osobito u prvoj ili uzlaznoj polovici života - sve se to kao metaboličke sile gura u cirkulacijske sile. I ovo, dakle to guranje prema gore, mora zatim napredovati dalje, tako da u procesu koji sam opisao zapravo imamo posla s napredovanjem onoga, što 'Ja' postiže u metabolizmu i u apsorpciji tvari, zatim u zahvaćanju unutarnjih sila tvari. Radi se o migraciji kroz cirkulaciju i disanje u sustav glave, a to mora biti pravilno organizirano u određenom vremenu između promjene zuba i spolne zrelosti. Kontakt 'Ja' sa silama vanjskih tvari mora se kretati kroz cirkulaciju i disanje do ispravne intervencije u sustavu glave. To je vrlo složen proces s kojim se moramo baviti i moramo ga stvarno proučavati kako bismo pokušali razumjeti njegov učinak u vanjskom probavnom traktu, gdje su tvari još uvijek slične vanjskim, gdje su samo slavo zahvaćene od nutrine. Jer što je prvo zahvaćanje vanjskih tvari? Što 'Ja' čini kada prvi put zahvati vanjske tvari?
Prvo zahvaćanje vanjskih materijalnih sila od strane 'Ja' događa se s popratnim simptomima osjeta okusa, kušanja, obrade vanjskih tvari, tako da se subjektivno izražava u kušanju. To je prvo zahvaćanje unutarnjih sila. Zatim nastavljamo prema unutra. Ali kušanje se nastavlja i unutra. Unutarnji probavni organizam, koji se nalazi izvan crijeva, koji zatim prelazi u krv, još uvijek je slabo kušanje. I tako zapravo ide gore dok se kušanje ne priguši u organizmu glave. Kušanje je paralizirano. I tu leži aktivnost glave u odnosu na osjet kušanja. Glava paralizira sposobnost kušanja. Okreće se protiv kušanja. Ovaj proces mora biti uredan. Onda naravno, idući dalje u tvari, 'Ja' te tvari zahvaća jače nego što je to slučaj kod kušanja kada je to samo izvanjski subjektivno.
Ono što se događa u vanjskom probavnom traktu pod jakim je utjecajem onoga što je od mineralnih soli. Možete povezati ono što sada govorim u svakom pojedinom dijelu s onim što sam rekao na prethodnom ciklusu, vidjet ćete da je ovo što sada iznosim u biti dopuna onome što je tamo rečeno. Stvar je ovakva. Kada se pitamo: što je zapravo lijek iz vanjskih oblasti prirode, što je lijek? - Ovo temeljno pitanje zapravo je temeljno pitanje medicine, može se reći. Što je lijek?
Nije lijek ništa od toga što organizam može probaviti u svom zdravom stanju. To nije lijek. Lijek počinje tek ondje kada organizmu date nešto što u zdravom stanju ne može probaviti, ono što se može probaviti u abnormalnom ljudskom organizmu. Navodimo abnormalni ljudski organizam da probavi nešto što se u zdravom ljudskom organizmu ne probavi. Liječenje je zapravo nastavak probave, ali probave koja se postupno prenosi u unutrašnjost ljudskog organizma.
Među nuspojavama onoga što se tada pojavljuje u najizraženijim simptomima, recimo u slučaju anemije, kao što je prethodno naznačeno, su svi ovi simptomi: umor, tromost, poteškoće kod uspavljivanje, poteškoće kod buđenja. Ako se jave svi ovi simptomi, koji se mogu pojaviti kod većine djece danas, prvo treba probati nešto s vanjskim probavnim traktom. Morate koristiti nešto mineralno, nešto potpuno mineralno. I vidjet ćete da postižete rezultate. U prvom redu se te stvari mogu promatrati kroz simptome koji se pojavljuju. Vidjet ćete, naprimjer, da se pojavljuju jaki simptomi, koji svi ukazuju na to kako 'Ja' izvana apsorbira sile vanjskih tvari i kako ga u tom pogledu podupire, recimo, karbonat željeza. Karbonat željeza je nešto što djeluje kao potpora protiv nemoći kada bi 'Ja' trebalo zahvatiti izvana.
Ako odemo korak dalje i imamo neispravnu intervenciju 'Ja' u cirkulacijskom sustavu, onda će biti vidljivo kako ta manjkava intervencija 'Ja' u cirkulacijskom sustavu može biti poduprta naprimjer Ferrum muriaticum, to jest putem lijeka koji je već pojačan u čisto mineralnom obliku.
Ako idemo još korak dalje, do onoga što je prisutno u dišnom organizmu, posebnu podršku za 'Ja' ćemo dobiti kroz biljnu kiselinu a, ako idemo dalje do sustava glave, kroz čiste metale, koji se naravno moraju koristiti ne kao čisti metali, jer tamo nemaju stvarne veze s ljudskim organizmom, već u njihovim najfinijim moćima. Zato sam prošle godine rekao da u osnovi ljudski organizam ne dopušta da se s njim petlja alopatski kada su metali u pitanju, nego homeopatizira, sam fragmentira metale dok iz probavnog sustava dolaze u organizam glave. Naravno, podržavate ovaj organizam ako ste već potencirali.
Ali vidjet ćete - a vratit ćemo se na ovo iz druge perspektive - da se iz ovoga nešto može naučiti u pogledu potenciranja. Morate dobiti predodžbu o stvarnom središtu nedostataka. Što je središte nedostataka dublje, što je manje blizu organizacije glave, to je potenciranje manje. Što se više može utvrditi da leži bliže organizaciji glave, to je važnije koristiti više potenciranje. Naravno, stvar je u tome da se ono što je previše blizu organizaciji glave može izraziti na razne načine.
Ako ispravno krenete sa stajališta zahvaćanja vanjskog od 'Ja', tada ćete, rekao bih, prozreti simptome koji se pojavljuju. Vidite, ako se osvrnete na ono što sam ovih dana rekao, što sam već naglasio - ljudski organizam jednostavno nije ono što crtamo; to je samo ono čvrsto. Ljudski organizam je u biti organizirana tekućina, organizirani zrak, organizirana toplina. i 'Ja' sada mora intervenirati u te različite članove organizacije. A intervencija 'Ja' u toplinske uvjete tijela posebno je važna i suptilna. U toplinske uvjete tijela 'Ja' mora intervenirati na sljedeći način.
Kad se čovjek rodi, u početku ima sliku 'Ja'. Rekao sam, slika 'Ja' prisutna je u glavi. Imamo sliku 'Ja'. Ovo je sada aktivno u dječjoj dobi. Sada se mora pridružiti, 'Ja' mora doći odozdo, rekao bih, dajući sebe; mora intervenirati. To ima neke veze sa zagrijavanjem ljudskog organizma. Ali ovo zagrijavanje je na silaznoj krivulji. Ovo zagrijavanje je najjače pri rođenju, utoliko što zagrijavanje dolazi od glave, a zatim slijedi silaznu krivulju. I kao ljudi, u kasnijem životu smo prisiljeni održavati ono što se razvija na toplinskoj krivulji, odozdo, kroz intervenciju 'Ja' u toplinske uvjete. Ovoj krivulji kasnije moramo suprotstaviti drugu, koja je uzlazna, i koja bitno ovisi o zahvatu uzlaznih supstancijalnih sila putem hrane, prelaskom u cirkulaciju, u disanje, i potom u sustav glave.
Sada zamislite da se to ne događa kako treba. Taj prijenos unutarnjih sila tvari vanjskog svijeta u ljudski organizam, preslab je. Ako pretpostavite da je preslab, da se ne razvija potrebnim intenzitetom, onda putem 'Ja' ne unosite dovoljno topline u organizam, što je neophodno. Glava, koja tada razvija samo silaznu krivulju, omogućuje hlađenje tijela. To se prvo događa na periferiji. I stoga, molim vas, promatrajte kako oni koji u ovome popuštaju, što je rezultat svega što sam danas opisao, imaju hladnoću na rukama, hladnoću na nožnim prostima. Opipljivo je, jer to možete osjetiti, kako procesu koji se u djetinjstvu odvijao odozgo kroz sliku 'Ja', nije suprotstavljeno ono što je trebalo od strane aktivnog 'Ja', od strane 'Ja' koje se mora razvijati, a koje donosi toplinu do krajnje periferije udova. Ovo je nešto što će vam pokazati kako, čim se usredotočite na vizualno gledanje, čim obratite na to pažnju, kako kod ljudi različite sile iznad i ispod međusobno djeluju do te mjere da imamo sliku, kako zapravo imamo sliku toga, htio bih reći. U hladnim rukama, u hladnim nogama, imate sliku nečega što se događa u cijelom ljudskom organizmu. I onda se dogodi da naučite koristiti simptome na način da iz simptoma proizađe spoznaja cijele osobe. U najdubljem smislu, to ukazuje da ovo 'Ja' ne intervenira ispravno, kada osoba u kasnijem životu ima hladne ruke i stopala. Ako obratite pozornost na ovakve stvari, ako uđete u ono što znanost duha ima za reći na temelju svojih pretpostavki, dobivate vezu s ljudskim organizmom. Ako na to ne obratite pozornost, vidjet ćete kako će vas to zanemarivanje postupno dovesti do gubitka veze sa stvarnim razumijevanjem ljudskog organizma. A ako pogledate što znanost duha može ponuditi, dobivate vezu s ljudskim organizmom. Urastete u to.
Uzmimo za primjer sljedeće. Ova znanost duha neprestano ističe: postoji nešto u moći uspravljanja čovjeka, ali ta je moć povezana s razvojem 'Ja' odozdo prema gore. Ono što se dogodi ranije, prvo, je sila uspravljanja, koja se u određenom smislu samo izvana izražava. Podržava je ono što teče odozgo prema dolje. Nakon što je izmjena zuba gotova, ova sila uspravljanja je na odgovarajući način iskorištena, došlo se do krajnje točke s ovom elementarnom silom uspravljanja, potom sila uspravljanja prolazi ravno unutra, potom se ravnoteža mora stvoriti iznutra odozdo do vrha i od vrha dolje do dna. Tada se susreću sile od vrha do dna i odozdo prema gore. I upoznaju jedno drugo. U ovom, rekao bih, jednodimenzionalnom susretu između sila odozgo i sila odozdo, možete vidjeti što se događa u tom dobu života. I sad promatrajte što, recimo, ljude sklone klorozi posebno umara. Uvijek se najviše umaraju, ne kada hodaju vodoravno, nego kada se penju stepenicama. To vas izravno upućuje na ova pojave. Upravo se penjanjem uz stepenice posebno opterećuju osobe sklone anemiji, tako da se po simptomima vidi, da se u onome što se izražava u životu, može dokučiti ono što duhovno stoji iza osobe. Tada možete doći do točke gdje, rekao bih, iz onoga što dobijete na ovaj način kroz dijagnosticiranje patologije, jednostavno dobijete što učiniti s abnormalnim pojavama. Više o tome sutra.