.- DEVETO PREDAVANJE, Dornach, 18. travnja 1921.
Euritmija u svojoj povezanosti s čovjekom nastala iz kozmosa kao terapijskog elementa: terapijska euritmija.
Ono što danas imam za reći u vezi s euritmijom je takvo, da će vam za detaljno razumjeti trebati znanje koje imati iz fiziologije i slično. Tijekom rada će vam postati jasno kako to treba učiniti. No, posebno kada se osvrnemo na duhovno-tjelesni proces kakav se odvija u euritmiji, ne možemo ne ukazati na dublje duhovno-fizičke veze. A sada bih želio pozornost skrenuti na sljedeće.
Najprije moramo pogledati taj izvan ljudski svjetski proces koji se obično prati samo u odnosu na detalje, a koji se ne prati u odnosu na ono što je stvarno unutarnje aktivno. Samo uzmite u obzir da formiranje Zemlje zapravo znači: postoji formativna tendencija koja djeluje iz planetarne sfere, a iz onoga što je izvan planetarne sfere, u Zemlji se odvija formiranje, tako da se u pojedinim entitetima izražavaju kontinuirane zračeće kozmičke sile, i zrače prema Zemlji.
Sada možemo razumjeti te kozmičke sile u ovom kontekstu - iako one mogu uključiti sve što sam ranije rekao o zrakama - na takav način da kažemo da one djeluju prema središtu i zapravo izvana oblikuju ono što je na Zemlji i u Zemlji. Slučaj je da, naprimjer, cijela metalnost Zemlje, svi metali, u suštini nisu formirani nikakvim silama iz unutrašnjosti Zemlje, nego su ubačeni u Zemlju iz kozmosa. Sada te sile koje djeluju kroz eter - ne s planeta, gdje bi djelovale centralno, planeti su tu upravo da ih modificiraju, to je planetna sfera - te sile možemo nazvati
formativnim silama, formativnim silama koje djeluju izvana. Upravo u tom kontekstu vas molim da ovo shvatite: formativne sile. Njima se suprotstavljaju one sile koje apsorbiraju i jačaju te formativne sile u ljudima i na Zemlji, okupljajući ih, da tako kažemo, oko središta kako bi Zemlja mogla nastati. Dakle, ove sile koje konsolidiraju stvari možemo nazvati silama konsolidacije (vidi crtež i kasniji dijagram). One u čovjeku egzistiraju kao sile koje plastično oblikuju organe, dok su druge sile, formativne sile, one koje guraju organe iz duhovno-eterskog svijeta u fizički. To je proces koje je, rekao bih, gotovo opipljiv u kontrastu između potisnih sila magnezija i sila fluora koje zaokružuju. Ali opet, takav proces se događa posvuda: u slučaju zuba to se događa odozdo prema gore i zaokruživanje na vrhu, ali se također događa od naprijed prema natrag, odostraga prema naprijed, odozgo prema dolje, zaokružujući prema dolje.
I možete, naprimjer, rekao bih, dodirnuti ovaj proces rukama, ako zamislite da se s tendencijom da se nešto sferično gurne naprijed, izvana prema unutra, nešto formira, i da se tome suprotstavlja proces sferičnog oblikovanja (vidi crtež, rot). A između ova dva procesa leži ono što posreduje, to jest procesi odvajanja, onda opet apsorpcija onoga što je odvojeno od drugog i tako dalje, što se može nazvati procesima sekrecije u najširem smislu; uostalom, apsorpcija se također temelji na unutarnjem lučenju, koje se opet apsorbira. Dakle, između leži ono što se najbolje može nazvati procesima sekrecije.
Zapravo, takav proces odvajanja možete shvatiti ako zamislite da s jedne strane postoji ono što neprestano želi odvojiti ugljik (vidi crtež, orange), i ono što ga zauzvrat apsorbira u formiranju ugljične kiseline (weiß) disanjem sprijeda. Zatim se takav proces sekrecije nastavlja dolje. A ako idete još dublje u metabolički proces udova, onda stvarno imate proces otvrdnjavanja. Ali ovaj proces otvrdnjavanja prisutan je i u drugom smjeru. Možete ga napipati, rekao bih, kada pogledate oko. Ono je formirano izvana, kao što pokazuje embriologija, ali je pričvršćeno iznutra. Formiranje je internalizirano. Na tome počiva stvaranje oka. Internalizirano je (vidi crtež, orange), tako da kada idemo dalje na duhovno-duševno u čovjeku, to jest na organe duhovno-duševnog, do osjetilnih organa, oduhovljuju se, istinski se oduševljuju, oduhovljuju
se u percepciji. To je, da tako kažemo, silazni proces koji dovodi do formiranja organa (vidi crtež i dijagram). Perceptivni proces, objektivnu percepciju, nalazimo na donjem kraju. Ako se to dalje razvija, ako se razvija na ovaj način, onda percepcija postaje protivna otvrdnjavanju, a kada postane svjesna otvrdnjavanja, postaje imaginacija. Kako se imaginacija dalje razvija i postaje svjesna procesa sekrecije, to postaje inspiracija. A kada se inspiracija dalje razvija prema formativnom procesu i postaje svjesna formativnog procesa, to jest prozire kroz formativnost, tada ona postaje intuicija. Može se razviti ovaj slijed faza duševnog života od objektivne percepcije do imaginacije, do inspiracije, do intuicije.
Formativne snage
Intuicija
Procesi sekrecije
Inspiracija
Procesi konsolidacije
Imaginacija
Percepcija
Ali ovaj proces koji se razvija u duši temelji se na procesu postajanja. To je samo, kao što možete vidjeti, obrat procesa postajanja. Čovjek se suočava s onim što je postalo, i penje se u postajanje u suprotnom smjeru. Formativnost ide silaznim smjerom. Čovjek se uzdiže u suprotnom smjeru, napreduje prema postajanju, tako da ono što se razvija kao percepcija, i snage imaginacije, inspiracije, intuicije, uvijek ima svoj protu učinak u snagama koje se nalaze u formativnim silama, u procesima sekrecije, u procesima očvršćivanja.
Iz ovoga ćete vidjeti da u ljudskom organizmu stvari rade u suprotnom smjeru pri stvaranju, pri postajanju, u koje se ulazi, kada se vinete u spoznaji. Iz ovoga ćete vidjeti da je stvarno slučaj, da su ono što postižemo u imaginaciji, iste sile koje se afirmiraju bez naše svijesti u fenomenima rasta, u fenomenima plastičnog rasta. Kad dođemo do inspiracije, dolazimo u kontakt sa silama koje inspiriraju ljude izvana dok dišu, koje oblikuju ljude dok dišu, koje se formiraju u plastične sile dok rade kroz njih, da tako kažem. A kada se uspinjemo do intuicije, zapravo se uspinjemo do agensa, koji dolazi iz vanjskog svijeta u našim plastičnim oblicima kao supstancijalni entitet.
Vidite, mi ljudsko biće razumijemo kao stvoreno iz kozmosa, i ako sada primijenimo znanje koje smo na neki način stekli kroz anatomiju ili fiziologiju, i ispitamo ga kroz ono što nam je dano, tada počinjemo shvaćati organe i njihove funkcije. Dakle, ovo je pokazatelj organa i njihovih funkcija, tako da u onome što uvijek djeluje plastično na ljude, što je ljudima normalno, ja bih rekao plastificira, s druge strane - uzmite sad jučerašnje predavanje da vam pomogne - s druge strane, pak žive u pokretima suglasnika, koji, kao što sam jučer rekao, proizvode nekakvo strujanje kroz organizam, upravo nesvjesne moći imaginacije. Dakle, možete vidjeti kako euritmija suglasnika preuzima čovjekov nedostatak kreativnih moći, nedostatak plastičnih moći, i vodi ih da pravilno oblikuju.
Pa uzmimo dijete i vidimo da je plastičnost neispravna, da je plastičnost neobuzdana. Što to znači: plastičnost je neobuzdana? To znači da plastičnost djeluje centrifugalno, centrifugalnim djelovanjem čini glavu velikom, i budući da postaje prevelika, ne stiže se na pravi način prožeti silama imaginacije. Moraju se opskrbiti. Dakle, neka dijete euritmizira na način suglasnika.
Postoji pitanje o 'dvogodišnjem, inače naizgled zdravom dječaku s velikom glavom, ali koji nema hidrocefalus'.
Vi zapravo imate sredstvo za rješavanje toga u euritmiji suglasnika, ako se pravilno koristi. Ovdje dolazimo do točke gdje temeljito promatranje onog morfološkog, dubinske morfologije, upućuje na tretman euritmijom.
Ili: 'Dječak od dvanaest i tri četvrt godina, čiji je uzdužni rast znatno zaostao, bez ikakvih organskih nalaza, ali s crvima, inteligentan, ali se brzo umno umara'. - Izuzetno zanimljiv kompleks simptoma, koji svi upućuju na to da nema dovoljno imaginativnih snaga, da plastične moći organa bujaju jer nema dovoljno unutarnjih plastičnih snaga, duševnih plastičnih snaga. Duševne plastične snage također su one koje uništavaju parazite. Pa nije ni čudo, ako ih je premalo, da ima crve. Dakle, dopustiti mu da izvodi euritmiju suglasnika, i dali ste protu sredstvo.
Te veze vas izravno upućuju na to gdje djelujete na nešto, rekao bih prikriveno, pa i u takvim prikrivenim slučajevima euritmija može imati izvanredno blagotvoran učinak, pogotovo ako se stvari pristupi materijalno terapeutski.
Naprimjer, postavljeno mi je zanimljivo pitanje. Prirodno je da na ovo pitanje moram načelno odgovoriti. Ako se pojave bilo kakve komplikacije, tim se komplikacijama može posvetiti posebna pažnja u konkretnom slučaju; ali čak i ako se nešto drugo mora kombinirati s materijom, stvar će s jedne strane još uvijek potpuno biti zahvaćena s onim što se može okarakterizirati:
"Kao pacijenta imam petogodišnje dijete koje je izgubilo puno krvi zbog rane od vatrenog oružja tijekom nereda; prije dvije godine zglobovi su se deformirali. Stvari, koje kasnije dovode do anemije i slično kod odraslih. Kako bi se to moglo terapeutski riješiti?
Tu imate deformitet zglobova. To je već vanjsko djelovanje plastičnih sila koje više ne mogu ostati unutra, već koje zrače prema van, tako da napuštaju osobu umjesto da djeluju unutra. One se u najvećoj mjeri zrače upravo upotrebom euritmije suglasnika, jer njome prizivate aktivne, objektivno djelotvorne imaginacije koje ispravljaju deformacije. U budućnosti - to je sasvim ispravno istaknuto već u formulaciji pitanja - ljudi će općenito na najrazličitije načine biti predisponirani za deformacije, jer više neće moći oblikovati svoj normalan oblik ne-voljnim, nesvjesno aktivnim silama. Čovjek postaje slobodan, a postupno će postati slobodan i u smislu formiranja vlastitog oblika, ali tada će morati nešto učiniti sa svojom slobodom. Morati će stvarati imaginacije koje će se suprotstavljati deformacijama.
Sada druga stvar, vidite, ovdje imamo posla s manjkavom objektivnom imaginacijom; možemo imati posla i s manjkavom objektivnom inspiracijom, što se onda očituje - ako mogu tako reći - kroz deformaciju ritmičkog sustava. Ta deformacija ritmičkog sustava posebno dolazi do izražaja u tome što se objektivni udisaj, koji ide prema unutra, ne susreće na pravi način s ritmom cirkulacije. I kada koristite euritmiju samoglasnika, imate normalizirajući učinak. Ova euritmija samoglasnika djeluje na unutarnje nepravilnosti koje nisu popraćene morfološkim promjenama, kao što euritmija suglasnika djeluje na deformacije ili sklonosti deformacijama.
Ranije sam rekao da će možda biti potrebno podržati nešto takvo ako se dogodi na posebno radikalan način, kao što je deformacija zglobova o kojoj smo upravo raspravljali. Tada je potrebno priskočiti u terapijsku pomoć procesom euritmije suglasnika, koji djeluje tako da kroz ovu imaginaciju posebno potiče unutarnje disanje organa koje ide izvana prema unutra, organa koji se nalaze izvan crijevnih stijenki prema unutra: pluća, bubrezi, jetra, i tako dalje. Slučaj je kada vježbate euritmiju suglasnika, onda zatiljak, posebno pluća, jetra i bubrezi počnu iskriti, svjetlucati, što je zapravo nešto što pokazuje kakva je reakcija, duhovno-duševna reakcija na ono što se izvana čini suglasnicima. Cijelo ljudsko biće postaje svijetleće biće u tim organima, a pokretima koji se izvode uvijek se suprotstavljaju svijetleći pokreti unutra, a posebno kod određenih pokreta suglasnika, želim reći potpuna replika procesa lučenja bubrega. U određenoj mjeri dobivate sliku cjelokupnog procesa lučenja bubrega, u ovom svjetlosnom procesu koji se odvija kroz euritmiju suglasnika. I to zatim ima učinak na nesvjesne imaginacije, a cijeli proces u kojem ovaj dio počinje ovako sjati je isti proces koji sam posebno opisao kao pod utjecajem bakra; to je isti proces. A ovo je i mjesto gdje liječniku možete skrenuti pažnju da postoje ljudi koji imaju određene oblike bolesti. Jučer su mi ponovno predstavljeni ovi oblici bolesti, rekao bih, donoseći mi, iz jednog mjesta, posebno divne crteže, oslikane crteže, za koje su pitali jesu li posebno okultistički. Oni su naravno, okultistički na određeni način, ali je izuzetno teško o tim stvarima razgovarati s ljudima, jer su takve stvari objektivno fiksirana bubrežna svjetlost, objektivno fiksirani urinarni proces. Tijekom tog procesa mokrenja, kada on na nenormalan način kod nekih ljudi s bolestima postane svijetleći proces, kada dođe do određenog zastoja u izlučivanju mokraće - to jest čiste metaboličke bolesti - bubrezi tada počinju svijetliti, a kada se pojavi ta posebna, unutarnja vidovitost, ljudi počnu mahnito crtati. To će uvijek biti lijepo, lijepo izvana u formalnom smislu. Nanesene boje uvijek ispadnu lijepe. Naravno, ljudima nije drago kada im kažete: da, naslikao si nešto jako lijepo, naime svoj začepljeni urin. - Uvjeravam vas da blokirano izlučivanje mokraće i suzdržane seksualne čežnje, koje na određeni način dovode do metaboličkih poremećaja, oni posebno mistične prirode predstavljaju kao duboko mistične crteže i slike, te da u mnogim takvim stvarima koje se pojavljuju u svijetu, treba vidjeti samo simptome jedva podnošljivih abnormalnosti kod ljudi.
Vidite, antropozofski orijentirana znanost duha nije misticizam u smislu kako ga mnogi shvaćaju, jer nema iluzija o stvarima poput ovih koje smo upravo opisali. Naprotiv, ona istražuje upravo takve stvari. Ali ljudi to zamjeraju. Već mi zamjeraju što sam na javnim predavanjima otišao toliko daleko da sugeriran da je, naprimjer - iako stvari nisu nacrtane nego proživljene pjesnički - lijepa poezija Mechthild iz Magdeburga ili slike svete Terezije, to jest inspiracijski refleksi, su od onih koji su procesi koji proizlaze iz zadržane seksualnosti. Naravno, ljudi ne vole kad im opisujete Mechthild iz Magdeburga ili svetu Tereziju: da, to su ličnosti s jakom seksualnošću, ali koju su suzdržali upravo zato jer im je postala prejaka; to stvara određene metaboličke i cirkulacijske procese, i kao odgovor na njih javljaju se reakcije, koje se događaju na način da se zatim fiksiraju u vrlo lijepe stihove. Da, pojava promatrana u višem smislu, vodi izvanredno duboko u misterije egzistencije. Jedino što se morate uzdići do takvog pogleda. I zato morate barem naslutiti ove osebujne procese koji se javljaju kao unutarnji procesi kada se radi vanjska euritmija. A posebno kada se ono što je skriveno unutar poezije euritmizira, kao što sam jučer pokazao, kada se pročita prekrasna pjesma, a zatim euritmizira na odgovarajući način, kao što smo jučer vidjeli, suglasnicima ili samoglasnicima, tada se jedno križa s drugim, tada, osim onoga što se izvana provodi pokretima, postoji i unutarnje, nijemo govorenje u euritmistu. I ako proces nije rasplamsan u strastvenim stihovima, nego se jednostavno odvija na takav način da je to pratnja, euritmijski proces pratnje, lijepim pjesmama, onda ono što se događa u čovjeku nije mistično, to je proces koji čovjeka čini zdravim, tako da se može reći: ako pustite da se euritmija izvodi na način da pacijentu uvijek skrenete pažnju, 'pažljivo slušajte', 'osvijestite zvuk koji čujete', 'kontekst rečenice koji čujete', 'prema kojoj izvodite euritmiju' - tada ćete mu omogućiti da se uzdigne do vanjskih formativnih sila, do objektivnih intuitivnih sila. I učinit ćete dobro ako želite utjecati na sve ono što se nalazi u ljudima kao ostatak onoga, što se nije dogodilo između rođenja i smrti, već ono što materijalizam naziva nasljeđem, čiji veliki dio dolazi iz tog prethodno postojećeg duhovno- duševnog života, pa ako želite raditi na onome što možete nazvati urođenim pogreškama, nedostacima i tako dalje, tada će biti dobro raditi euritmiju uvijek iznova, osobito u mladosti, na način da uvijek iznova tražite od osobe koja izvodi euritmiju da vam sasvim razjasni ono što izvana čujete. To također tjera sve one tendencije koje žele iznutra fiksirati ono što želi izroniti u nešto poput mističnog crteža ili mistične poezije. Upravo je to ono što je povezano s izvanjski lijepom pjesmom. To je obrnuti proces. Pravi mistik zna da ono što čovjek smatra nenormalno lijepim uvijek ima upitnu stranu. S druge strane, ako se ono što je lijepo u vanjskom svijetu doživi iznutra, onda se ne može reći da se to nekome predstavlja kao posebno veličanstveno lijepa struktura; naprotiv, shematizira se, time postaje apstraktna, ali apstraktna kao crtež, kao što je i crtež apstraktan. Ali to je ono što je zdravo, što je poželjno. I nije li istina, taj lijepi povijesni proces ne bi izašao na vidjelo - već da je, primjerice, Mechthild von Magdeburg bila navedena na euritmiju na dobre pjesme, tada bi bila zaštićena od cijele svoje mistične sudbine. Naravno, kada dođete do ove točke, možete reći: došli ste do točke u kojoj dobro i zlo, da tako kažem, na određeni način prestaju. Tu ulazite u amoralnu Nietzsche sferu, s onu stranu dobra i zla, i naravno da ne možete biti toliko filistar da kažete da sve Mechthilde iz Magdeburga treba izbrisati iz korijena. No, s druge strane, možete biti sigurni da nadosjetilni svjetovi dobro brinu o tome, tako da čak i ako ljudi ne dopuste da se razbukta, odgovarajuće veze s nadosjetilnim svijetom i dalje ostaju.
Sada bih želio ući u nekoliko stvari koje bi mogle razjasniti još mnogo toga, iako je vrijeme poodmaklo. Prvo bih se želio posebno pozabaviti pitanjem:
'Ne bi li se vježbe terapijske euritmije mogle poduprijeti vježbama racionalnog disanja? Ne mora to nužno biti hatha yoga.'
Pa, o ovome imam reći sljedeće: racionalne vježbe disanja kao podrška vježbama euritmije mogu se u naše vrijeme tretirati samo na sljedeći način, s obzirom na ljudsku prirodu koja neprestano napreduje u smjeru kojim je sada krenula. Primijetiti ćemo da se pod utjecajem euritmije samoglasnika prirodno javlja tendencija promjene ritma disanja. Primijetit ćete to. I sada ste suočeni s neugodnošću da tu ne treba šablonizirati, ne treba govoriti općenito, nego prvo treba doći do uvida što vam je činiti. Treba se baviti disanjem osobe u svakom pojedinom slučaju, u skladu s drugim nalazima želite mu pomoći euritmijom samoglasnika, treba promatrati promjenu u disanju, a zatim mu morate dati do znanja da svjesno nastavi tu tendenciju. Jer mi više nismo ljudi kao što su bili stari istočnjaci, koji mogu krenuti suprotnim putem i propisanim disanjem utjecati na cijelog čovjeka. To je nešto što će, pod bilo kojim okolnostima, ako se propiše na ovaj ili onaj način, izazvati unutarnji šok i zapravo treba izbjegavati. Moramo samo naučiti promatrati što nas euritmija, posebice samoglasnika, uči o vlastitom utjecaju na proces disanja. I tada svjesno možemo nastaviti ono što se događa u euritmiji, u svakom pojedinom slučaju. Svakako ćete vidjeti da se taj proces, taj proces disanja, odvija na određeni način individualno, odnosno različito za različite ljude.
Pa, ovo su, dragi prijatelji, stvari na koje se još može odgovoriti. Nemamo prilike ući u neke stvari koje su još zapele zbog kratkoće vremena. Na kraju, želim vam samo u par riječi reći, dragi prijatelji, da se morate pripremiti na činjenicu da će se vaše kolege liječnici u svijetu boriti čim postanu svjesni da se pojavljuje nešto ovakve vrste, i da će vam biti potrebna moć uvjeravanja koja će moći paralizirati ono s čime ćete se suočiti. Naravno, ono što nam se suprotstavlja nikada nas ne smije dovesti do toga da prestanemo činiti stvari, ali ni ne smijemo imati iluzija o svim onim silama koje nazivamo antagonističkim.
Na kraju ovog tečaja želio bih reći da sam se uvijek pridržavao načela da se, kako bih omogućio pokret kakav je sada inauguriran na polju medicine, ne uključujem izravno u proces iscjeljivanja pacijenata, već samo razgovorom, diskusijom, savjetovanjem sa samim liječnicima, tako da uvijek možete biti u položaju da odbacite sve što upućuje na to da sam ja na bilo koji način neopravdano intervenirao. To sam rekao na kraju prošlog tečaja. To je posebno teško - to se ne može tajiti - s antropozofske strane, jer ljudi prirodno dolaze sa svim vrstama zahtjeva. Svakako je slučaj da i antropozofi imaju tendenciju ne ići dalje od egoizma, nego ponekad postati još više egoistični nego su to obični ljudi, i tada postaju potpuno ravnodušni, krajnje ravnodušni, prema onome što je dobrobit pokreta, da spas pokreta ne počiva na tome da se u pojedinim slučajevima provodi ono što vanjski svijet naziva 'nadriliječništvom', nego da se odvija proces oporavka cjelokupne medicine, da ga ne treba ometati zahtjevima koje pojedinac može imati na temelju osobnih težnji. To će biti vrlo teško, ali mora se odvijati u ovom smjeru, jer na ovom polju ćemo proći samo ako se možemo suprotstaviti vanjskom svijetu, što je također slučaj s našim antropozofskim pokretom, utoliko što se slijedi s razumijevanjem i ne kvare ga neznalice - jednostavno znajući što se događa u antropozofskom pokretu, moramo biti u stanju reći: ovo što se govori je definitivno laž, definitivno izmišljeno. - U određenim slučajevima, to jednostavno uvijek moramo moći reći. Međutim, to možemo reći samo ako smo iznutra upućeni u sve, što se sastoji od stvari na koje sam ovdje skrenuo pozornost, da ne interveniram izravno u proces ozdravljenja, već da u svrhu ozdravljenja pacijenata postoje oni koji djeluju kao liječnici unutar našeg antropozofskog pokreta.
Budući da sam to morao reći, ne bih želio ništa dodati nego da se ti impulsi, koji su zbog kratkoće vremena morali ostati samo u naznakama, i dalje obrađuju u vama i da postanu učinkoviti za dobrobit čovječanstva. Nadam se da ćemo imati priliku na neki način nastaviti ono što smo sada dva puta započeli, barem ćemo se potruditi da nastavimo. Ovom željom završavam ova razmišljanja, dragi prijatelji, i nadam se da će u svim ovim smjerovima naše djelovanje odgovarati našim željama. Bio je vrlo ugodan osjećaj vidjeti vas ovdje. Bit će ugodan osjećaj prisjetiti se dana koje ste odlučili provesti ovdje obogaćujući znanost medicine, a misli koje bi nas trebale držati zajedno pratit će vas, dragi prijatelji, pratit će vas na stazama kako biste u praksi proveli ono što smo ovdje pokušali potaknuti.