Danas će biti raznih stvari koje bih želio dodati onome što je također rečeno u vezi s našim lijekovima. Želio bih započeti govoreći da se procesi koji utječu na ljude, u odnosu na mineralni svijet, mogu tumačiti na sličan način kao što smo to jučer pokušali učiniti u odnosu na biljni svijet. Pogledi koje moramo formirati postaju složeniji, jer čim prijeđemo na mineral nemamo posla s, da tako kažemo, međusobno suprotstavljenim, samostalnim entitetima kao kod biljke i čovjeka, umjesto toga, imamo posla s nečim u čemu jedno izravnije teče u drugo, pa su stoga razlike teške. Sada, proizvodnja lijekova - i to ćete morati imati na umu, posebno s našim lijekovima - nije samo korištenje neke tvari, već prije zahvaćanje procesa u kojem ta tvar živi u drugom procesu, da tako kažemo, tako da kada postanete svjesni bilo kojeg lijeka prema njegovom učinku, često se radi o obuzdavanju ovog učinka, koji je da tako kažemo, proizveden s jedne strane, a obuzdava se s druge. Naprimjer, s lijekom koji proizvodimo od olova i određenom obradom s medom - taj proces ćete naći detaljno opisan na drugom mjestu - možete vidjeti kako se učinak olova s jedne strane na određeni način treba držati pod kontrolom djelovanjem meda. Slučaj je takav, s olovom se u suštini strahovito snažno djeluje na sve što su formativni procesi kod ljudi, počevši od 'Ja'.
Vidite, govorili smo da u formiranju glave čovjeka, odnosno, počevši od formiranja glave čovjeka, postoji fizička djelatnost, ali zatim i eterski otisak, astralni otisak i 'Ja' otisak. Rekli smo da se u biti 'Ja' odražava u sustavu kretanja. Pa, na ovaj 'Ja' otisak i povezano s astralnim otiskom, posebno utječe djelatnost olova. Kada je riječ o učincima olova, u suštini imamo posla s izuzetno skrivenom silom prirode, a za okultno promatranje doživljaj učinaka olova od iznimno je velikog značaja. Učinci olova iznimno su važni za čovjeka prije nego što uopće počne silaziti u fizički život. Tu su učinci olova posebno važni. Olovo ne samo da ima učinke koje poznajemo, već olovo također ima i potpuno suprotne učinke. I ti suprotni, polarni učinci emaniraju iz kozmosa, da tako kažemo, dok nama poznati učinci emaniraju u kozmos iz Zemlje, tako da bi to mogli predstaviti ovako: ako je ovo zemljina površina, učinci olova za koje znamo idu od Zemlje prema van (crtež, strelice); učinci koji su polarno suprotni pritječu sa svih strana, nemaju centar za svoje emanacije, nisu sile središta, već su to sile koje djeluju s periferije (rot). Ove periferne sile posebno se bave oblikovanjem duhovno-duševnog u čovjeku, i njihovo područje zapravo treba biti napušteno, kada se čovjek sprema sići u zemaljsku sferu. Stoga je u zemaljskoj sferi olovo potaknuto da ispolji svoje suprotne sile, koje su onda otrovne sile. A univerzalna je misterija kojoj se ne može posvetiti dovoljno pažnje, da je sve što je prostorno vezano za čovjekovo duševno-duhovno, i o čemu se može govoriti u odnosu na prostor, otrov u ljudskom organizmu, tako da smisao pojma otrov zapravo treba uzeti odatle. Radi se, dakle, o snažnom poticaju, stimulaciji i gotovo uzburkavanju ovih sila koje utiskuju 'Ja' u ljudsku prirodu. I sve što se događa kod trovanja olovom zapravo teži čovjeka, utoliko što je on 'Ja', potpuno uništiti, dehumanizirati. Činjenica je da sada svakakvi simptomi upućuju na to da se zapravo postupno fizički odlazi u ništavilo - naravno, prije toga se umre - do gubitka glasa i tako dalje, do nesvjestice i obamrlosti i tako dalje, svjedoče da se čovjekove izvorne formativne snage uništavaju. Sada opet - vidite, ono što je ljudska formacija uništeno je od strane gornjeg čovjeka - ovaj gornji čovjek je polarna suprotnost donjem čovjeku. Ono što u velikim količinama ima destruktivan učinak u gornjem čovjeku, ima konstruktivan učinak u malim količinama, u razrjeđenjima, u donjem čovjeku.
Ovdje bih želio dodati da vjerujem da će beskrajni spor između homeopatije i alopatije biti razriješen samo kada se bude moglo ući u strukturu čovjeka kako je daje znanost duha. Jer ako se s jedne strane u načelo homeopatije ne može, ili se barem ne bi trebalo, sumnjati na temelju bogatog iskustva, s druge strane je slučaj kod ljudi koji su navikli da se ne sudi na temelju iskustva - homeopati uvijek puno više gledaju čiste pojave nego alopati, koji miješanju svakojake predrasude u svoju stopu ozdravljenja - pogotovo ako ste s ove strane, gdje želite umiješati svakakve predrasude i razmatranja u pogledu na ljudski organizam, ova se formulacija neće lako razumjeti, da ono što u velikim količinama uzrokuje bolest, u malim količinama djeluje ljekovito. Jer tom jednostavnom formulacijom, činjenice nisu u cijelosti obuhvaćene. Činjenice postaju otkrivene kada se kaže: ono što u velikim količinama uzrokuje bolest u donjem čovjeku, u malim količinama ima ljekoviti učinak kada djeluje iz gornjeg čovjeka, i obrnuto. Dakle, ova preformulacija homeopatskog pravila je jedina stvar koja može koristiti u sporu.
Ako se sada vratim s ove digresije, na lijek s kojim se nešto pokušava postići određenom obradom olova i meda, dakle, možete vidjeti kako se, odozdo, olovo, koje je jako razrijeđeno, suprotstavlja sili koja uništava ljudski oblik. Dakle, to leži u djelovanju olova, i sada ćemo pokušati ojačati moć čovjeka koja oblikuje 'Ja'. Vidite, tada aktivnost 'Ja' prenosite u fizički organizam, i činite da čak i ako je s jedne strane osoba fizički ozdravila, da je s druge strane duševno oslabila u svemu, što treba djelovati odozdo prema gore, djelovati organski. I ovo slabljenje može ići toliko daleko da je, s jedne strane, čovjek doveden do izgradnje svog ljudskog lika, da tako kažem, kada koristite učinak olova kroz određene procese bolesti koji vas izazivaju da to učinite jer formativni procesi nedostaju, vrlo lako može biti, ako natjerate ljude da ponovno razviju svoje formativne procese, da potkopate snage koje emaniraju iz 'Ja' i astralnog tijela, posebno sile koje emaniraju iz 'Ja'. Može se reći: liječi se ono što je osoba stekla, ili je zapravo stekla nedovoljno, ulaskom u život, ali je čini slabom u odnosu na ono što bi za sebe organski trebala raditi dok živi. Ovom potonjem se zapravo suprotstavlja ono što je dodano kao med, jača snage koje zrače iz 'Ja'. Dakle, vidite, stvaranje takvog sredstva, u suštini je sagledavanje onoga što se događa s čovjekom.
Sada, ako netko želi razumjeti učinke minerala na ljude, potrebno je pobliže pogledati opće učinke minerala na Zemlji. Potrebno je najprije upoznati značenje soli u evoluciji Zemlje. U zemljinoj evoluciji, soli su zapravo ono što Zemlja stvara. Ono što Zemlja postiže leži u učinku soli. Dok Zemlja razvija soli, ona zapravo sama sebe izgrađuje. I ako od soli prijeđemo na kiseline, kada konkretno pogledamo, naprimjer, koje su tvari slične kiselini prisutne u području Zemlje, u vodenom, tekućem zemljinom području, dakle, imamo ono što u zemaljskom području, kao polarna suprotnost, odgovara onome što se događa kod ljudi u unutarnjem probavnom procesu, to jest u probavnom procesu izvan želuca.
Ako zatim pogledamo sve te procese u stvaranju Zemlje, u mjeri u kojoj oni predstavljaju odnos između kiselina i soli, to jest, ono što danas opažamo izvana u kemiji, u tome što vidimo, kako se proces razvija, počevši od baza preko kiselina do soli, ako to imamo na umu, imamo posljedicu ako stvar izrazimo ovako: baze, kiseline, soli, proces je definiran na takav način da se podudara s procesom formiranja Zemlje. A ovaj proces je u biti negativan električni proces. Točnije rečeno, to znači da ako se izrazi vanjski prostorni aspekt ovog procesa, prijelaz ovog procesa u fizičko, prijelaz iz duhovnog u fizičko ovog procesa, shematski treba prikazati na takav način da se mora reći: počevši od baza preko kiselina do soli, događa se učinak, koji je u osnovi naznačen samo u smislu smjera (vidi crtež, 'rot' strelica), ali to je zapravo proces taloženja, prikazan shematski. I ako sada proces izrazimo na takav način da idemo: soli, kiseline, baze, ako ovaj proces izrazimo u suprotnom smislu, tada bismo uvijek morali ukloniti ove linije taloženja. Djelovale bi kao da se stišću, a pojavile bi se suprotne zrake, isijavale bi van (vidi crtež desno, strelice). I tada imamo posla s pozitivnim električnim procesom. I vjerujem da ako ovo što je nacrtano vidite kao ispravnu shemu, teško da ćete sumnjati da je tu shemu nacrtala sama priroda. Ako pogledate anode i katode, vidjet ćete da je sliku nacrtala sama priroda.
Kada sada dođemo do stvarnog procesa metala, kada dođemo do stvarnih metala, onda u metalima imamo ono kroz što Zemlja najviše - ako sada mogu upotrijebiti izraz, koji se odavno ne pojavljuje u njemačkom jeziku, ali koji odgovara zbilji - postaje ─ postati, ne-postati [werden, ent-werden]. A metali nemaju tendenciju očuvanja ili sve veće i veće konsolidacije u području Zemlje, već su radije skloni rascijepiti se, raspasti se. Dakle, oni su zapravo ono što predstavlja ne-postati Zemlje, i zato također razvijaju učinak zračenja koji je skriven za vanjsko promatranje. Posvuda imaju učinak zračenja. Promatranje ovoga je od posebne važnosti gdje god se ulazi u metaličko u tumačenju prirode, u mjeri u kojoj pruža lijekove.
Posebno je zanimljivo promatrati pojedinačne metale s ovog gledišta, a ovo razmatranje rezultira onim stajalištima koja su navedena u tablici kao primjenjiva na naše mineralne lijekove. Stvari stoje tako da se mora reći: sve što je izvedeno iz takvog ispravnog tumačenja promatranja moralo se sažeti da bi se došlo do ovog rezultata, i možete biti sigurni, jer je dano samo ono što se temelji na sveobuhvatnoj interpretaciji opažanja. Sada i ovdje možemo pomoći s interpretacijom. Jer ovu tablicu vam stvarno ne želim ponavljati ni na koji način; što god da tome treba dodati, to mora biti učinjeno u pismenoj prezentaciji stvari. Moja briga je manje ponavljanje ove tablice, a više vođenje vašeg razmišljanja u smjeru u kojem se dolazi do nečega poput ove tablice.
Ako sada pogledamo metale s ove točke gledišta - radije bih rekao metalnost - ako pogledamo metalnost s ove točke gledišta, imamo ono što sam upravo opisao kao zračenje, opet prisutno u najrazličitijim oblicima. Možemo to imati prisutno u emanentnom obliku onoga što zrači, što uništava ono zemaljsko u kozmičkom prostoru. To je osobito istinito kada su u pitanju učinci olova. Može se reći: učinkom olova u ljudski organizam usađuju se one sile koje jednostavno žele raspršiti po svijetu. Ova raspršivanje je zbog učinka olova, tako da je ovaj učinak olova najbolje promatrati kao zračenje. A takvi se učinci zračenja javljaju na drugačiji način kod drugih metala, primjerice magnezija. To je vrlo uočljivo, a upravo na tome leži osnova onoga što magnezij čini zubima. Pa, jednostavno ga ljudski organizam mora dovesti do metalnog učinka. I to se događa. I poanta je u tome da, zračenje također može dalje metamorfozirati. A kada zračenje metamorfozira, postaje ono što bih želio nazvati: zračenje je samo smjer, ali ono što se zapravo događa je usmjereno njihanje, oscilacija.
Takvi se učinci moraju promatrati kod zdravih i bolesnih ljudi. Ti efekti zračenja prisutni su kod zdravih ljudi, u zračenjima osjetilnih organa kao ostaci prenatalnog, mogao bih reći, iz preegzistencije. Uvijek su tu. Ono što zrači iz osjetilnih organa u osnovi su posljedice djelovanja olova, u kojima samog olova više nema. I u svim osjetilnim aktivnostima u cijelom organizmu, u osnovi se odvijaju ta zračenja. Živčana aktivnost, to jest funkcionalnost u živcima, u biti se temelji na slabljenju osjetilne aktivnosti u tom smjeru, to jest sa oslabljenim snopom.
Iz ovoga možete vidjeti zašto sam u svojoj knjizi 'O zagonetkama duše' rekao da je teško prikazati ono što je zapravo živčano-osjetilna aktivnost, jer bi se unaprijed moralo reći sve što je sada izneseno u ovoj raspravi.
No, ako imate tu oscilaciju, njihanje, ako se, da tako kažemo, zračenje drži samo svog smjera, onda imate posla s onim što je, kao funkcionalni element u ljudskom organizmu, u osnovi svakog disanja i svake ritmičke aktivnosti općenito. Na takvom oscilirajućem kretanju, na takvom pokretu koji je više konsolidiran u odnosu na pokret zračenja, temelji se ritmička aktivnost. A takvo se kretanje u biti događa u području metala ili metalnosti, na primjer kositra. I to je osnova blagotvornog učinka kositra u visokim potencijama, prilično visokim potencijama, na sve što se tiče ritmičkog sustava. Ali onda se ovo zračeće, oscilirajuće kretanje može još i dalje modificirati. Ova treća modifikacija sada je od posebne važnosti; ova treća modifikacija samo do određene mjere latentno održava smjer kao i oscilaciju. S druge strane, sastoji se u kontinuiranom formiranju i razgradnji kuglica koje nekako postaju i ne-postaju u smjeru zračenja.
Ono što funkcionira u ljudskom metabolizmu zapravo se temelji na tim silama. A među metalima upravo željezo posebno razvija te sile. Stoga se željezo u krvi također suprotstavlja metaboličkom učinku kao trećoj metamorfozi učinka zračenja. Kada se radi o prvoj metamorfozi, učinak je osobito na sve što organski utječe na 'Ja'; kada se radi o drugoj metamorfozi, to je organski učinak na sve što ima veze s astralnim tijelom, a kada se radi o trećoj metamorfozi, to je organski učinak na sve što se odnosi na etersko tijelo (vidi crtež).
Ali idemo dalje. Ono što se razvija kao takvo kontinuirano zračenje sfera, ako to mogu tako nazvati, mora se neprestano primati, jer djeluje, da tako kažemo, od gornjeg prema donjem čovjeku. Ide do eterskog; ide samo do eterskog! Sada to također mora primiti fizičko kroz silu koja djeluje polarno, jer se takvoj sfernoj formaciji mora suprotstaviti nešto što izvana obavija sferu. Kuglu treba uhvatiti i omotati (vidi crtež ispod).
Sada može biti slučaj da ova ovojnica i ono što tvori sferu približno održavaju ravnotežu. To je naravno slučaj kod normalnih ljudi, jer sve što od gornjeg čovjeka djeluje prema dolje, održava se u ravnoteži djelovanjem donjeg čovjeka prema gornjem. A ova se kompenzacija posebno događa kod srčane kongestije. Ali ako je ta ravnoteža poremećena, metal koji može donijeti ravnotežu tada je zlato. To dovodi do ravnoteže ovog omotača i onoga što je u sredini. Zlato će se morati primijeniti kada se kod osobe utvrde smetnje u cirkulaciji i disanju, pri čemu nema drugog uzroka disharmonije kao nuspojave. Gdje uzroci ne leže ni u čemu drugom u organizmu, koristit će se zlato. Međutim, ako se primijeti da uzroci dolaze iz nekog drugog dijela, a ne, rekao bih, s granice između donjeg i gornjeg čovjeka, tada se mora reći: iz čovjeka ne dolazi dovoljno suprotstavljenih obavijajućih materijalnih procesa za razliko od više etersko-duhovnih procesa, koji se tamo odvijaju. A ako se ta aktivnost koju tamo nalazite, nalazi više prema unutra, u probavnim procesima izvan stijenke crijeva, tada ćete procesu obavijanja, koji se mora pospješiti, pomoći bakrom. To dovodi do primjene, načina primjene bakra, koji ćete također naći među našim lijekovima, i koji je indiciran kod pothranjenosti, što je posebno izraženo kod poremećaja cirkulacije koji također nastaju kao posljedica pothranjenosti. Ako se radi o poremećajima cirkulacije koji se ne mogu smatrati posljedicom pothranjenosti: zlato; ako se radi o poremećajima cirkulacije, koje moramo vidjeti kao posljedicu pothranjenosti, primijeniti ćemo bakar.
Sada, naravno, također moraju postojati protuprocesi za druge procese zračenja, materijalni protuprocesi za etersko-duhovne procese. Proces koji sada moramo promatrati kao unutarnji proces koji uzrokuje ovo njihanje, ovu oscilaciju, u slučaju da postane nenormalan, prejak, u biti je takav da ga možemo promatrati u svemu što leži s one strane u probavi, leži u obradi onoga što su crijeva apsorbirala i prema van. Dakle, sve što se događa u seksualnosti, naprimjer, zračenja su iz čovjeka koja teku na ovaj način (vidi predzadnji crtež gore), rekao bih da idu duž linija Merkurovog štapa. Otuda Merkurov štap. To je odigralo ulogu u stvaranju takozvanih starih simbola. Onom što tamo djeluje, u slučaju da postane nenormalno, mora se suprotstaviti ovim materijalnim formativnim silama koje ga drže pod kontrolom, koje mu ne dopuštaju da degenerira, a one u biti leže u živi, tako da ovdje definitivno ukazujemo na područje za koje je iznimno važno povezati ono što sam rekao na prethodnom tečaju s onim što sada dublje upoznajemo. Ako spojite te dvije stvari dobit ćete potpuni proces. To je nešto što u cijelosti pripada astralnom, što nastaje kroz takva oscilirajuća zračenja i kroz odgovarajuće protudjelovanje. To potpuno prelazi u astralno (vidi predzadnji crtež gore).
No, možemo imati posla i sa stvarnim procesom zračenja, koji je prisutan u ljudskom organizmu na različite načine. S jedne strane, imamo ga prisutnog u svemu što zrači prema van kroz kožu, što u sebi ima taj smjer zračenja; ali također ga imamo u svemu što uzrokuje mokrenje, što djeluje kao purgativ. Baš kao što se kod formiranja gastrule, ako je mogu tako nazvati, vanjski dio okreće prema unutra u embrionalnom procesu, tako i ovdje u ovom zračenju imamo posla s nečim što jednako djeluje kroz kožu prema van, i što se također okreće, da tako kažemo, tako da u procesu mokrenja, u procesu pražnjenja crijeva, poprima takoreći suprotan smjer. Dok se kod polariteta obično radi o nečemu što se izražava u suprotnom smjeru, ovdje se radi o nečemu što je na određeni način suprotno, a opet je isto. Svijet nigdje ne možete shematizirati. Čim se krene od teorije uvijek se pojave pogreške. Ne postoji način da se krene od teorije i ne upadne u pogrešku. Dakle, ako netko kaže za sebe da u svijetu funkcionira polaritet - i sada konstruira shemu, formulu za polaritet, i onda kaže da polaritet mora djelovati tako i tako - tada će moći shvatiti niz činjenica, ali kad se suoči s drugim pojavama, ponovno izlazi iz sheme i stvari postaju drugačije. Kad bi se samo prozrela ova strašna tiranija koju teoretiziranje stvara u znanosti! Morate imati volje za stvaranje teorija. Jer kad se ne bi moglo formirati teorije, nijedno područje pojava ne bi se moglo obuhvatiti. Ali treba imati i volju da teoriju ostavite na pravom mjestu, i napredujete do mjesta gdje teorija više ne vrijedi. O tome se mora voditi računa i u prirodnoj znanosti. Ako želimo slijediti teoriju evolucije u vanjskom smislu, onda se samo treba držati vanjske teorije evolucije, prilagođavati se u skladu s tim i tako dalje. Ako želimo razumjeti čovjeka iznutra, moramo se držati onoga što daje antropozofija. Ni s antropozofskom teorijom ni s antropološkom teorijom ne može se postupati na bilo koji drugi način nego u pravoj točci je ostaviti i ući u drugu oblast. Međutim, s onim što ovdje nazivamo antropozofijom, prirodno je da se ide u duhovno-duševnu oblast, i odatle se vraća na osjetilne-vanjske pojave. Ovaj put možete promatrati, kako sam ga uzeo kao prirodni put u svojim ranim spisima, i u drugim spisima, i kako sada pokušavam uključiti i drugo. Samo budale pronalaze proturječja kao nešto samorazumljivo i odatle grade svoje idiotske napade. I, zar ne, njemački časopisi, koje vode ljudi koji nemaju mišljenje ni o čemu, glupe svađe doživljavaju kao nešto što bi trebala biti ozbiljna rasprava o antropozofiji. Ne znam znate li da je takav glup napad, stvarno glup napad u Diedrichovom 'Djelu' vodio netko tko se zove Hauer. - Sada je stvar razmatranja onoga što se može opisati kao zračenje, kao što sam upravo učinio. I tome se moramo suprotstaviti. Suprotstavljamo se pozivanjem svega što radi u suprotnom zračenju, naprimjer u srebru, pri čemu mora biti jasno da se srebro mora koristiti kao melem ako se želi utjecati na zračenje koje se na neki način izražava kroz kožu, ili da se mora ubrizgati u nekom obliku kada je u pitanju druga aktivnost, koja na neki način prati smjer pražnjenja. Ovdje imate, rekao bih, smjernicu za tretiranje takvih stvari, jer u osnovi jednako je važno liječenje kao i kvaliteta lijeka.
Sada bih želio nešto dodati ovom razmatranju o lijekovima, s obzirom na stvari koje su postavljene kao pitanja. Ako ovaj put nisam uspio biti potpun, molim vas da to pokušate shvatiti jer je vrijeme kratko. Ali ako uzmete u obzir metodu odgovaranja na pitanja, tada ćete vidjeti da sam u posljednjih nekoliko dana, predavanja pokušao organizirati na takav način da vode prema odgovoru na pitanja. Želim započeti s tipičnim pitanjem koje je netko postavio, a ono počiva na nečem stvarnom. Netko je postavio pitanje, što se krije iza raširenog popularnog uvjerenja - ali ono se zapravo temelji na nečem vrlo stvarnom što se nedovoljno promatra i stoga se često zanemaruje - da žene koje imaju mjesečnicu zrače nekom vrstom moći uvenuća na cvijeće koje se nalazi oko njih, da imaju učinak, da cvijeće u njihovoj blizini brzo vene, osobito ako ga dodiruju. - Pa, samo trebate uzeti pogled na čovjeka kakav smo mi ovdje razvili, i doći ćete do unutarnjeg uzroka ove pojave. Samo uzmite u obzir da ono što radi u cvijetu i tjera ga da procvjeta, stremi prema gore iz Zemlje. Ono što u čovjeku razvija ovu cvjetnu snagu stremi odozgo prema dolje. To je definitivno kozmološko-organski polaritet. Dakle, samo trebate zamisliti da je ovo normalno stremljenje prema gore u cvjetanju biljaka, suprotno onome čemu ljudi teže odozgo prema dolje (vidi crtež). Ravnoteža mora postojati, a kod normalnih ljudi je prisutna ravnoteža. Ako sada zamislite ojačane snage odozgo prema dolje, što se izražava činjenicom da nastupi menstruacija, tada u čovjeku imate ojačane sile koje se suprotstavljaju silama cvjetanja biljke. Dakle, ako razumijete činjenični kontekst, imate tu čudnu vezu koja postoji i koju možete prozreti ovako nastavljajući, koja se javlja upravo u starim instinktivnim gledanjima koja su ustrajala u popularnom vjerovanju.
Još jedno pitanje koje mi je postavljano je sljedeće: Ako se radi o astmi koja počinje grčevima i čiji je kompleks simptoma takav da je puno krvi gore i povlačenje krvi dolje, kako se riješiti takve astme? - Što je takva astma? Takva astma je uzrokovana uklizavanjem osjetilno-živčanog procesa u proces disanja. To nije ništa drugo nego pretjerana aktivnost u procesu disanja, i to takva pretjerana aktivnost da je osjetilni proces skliznuo u njega. Sada se ovome morate suprotstaviti polarno. Treba doći s druge strane. Dakle, ono što je već prošlo kroz prirodu izvana prema unutra, morate se suprotstaviti silama koje imaju drugi smjer, i možete ih izazvati ako kroz kožu unesete kiseli proces, to jest ako koristite ugljičnu kiselinu ili druge kisele kupke. A to će imati posebno blagotvoran učinak za ove astmatičare. U vezi s tim mogu vrijediti još neke stvari, do kojih ćete doći ako imate na umu ono o čemu sam govorio.
Sada se postavlja pitanje što se događa s onim što je - a to je također istaknuto u pitanju - izazvalo strašno čuđenje i zadovoljstvo u klinikama, naime s ubrizgavanjem mlijeka za blenoreju [gnojni iscjedak iz sluznice, također kod konjuktivitisa i gonoreje]. Da je to u velikom broju slučajeva povezano s lučenjem mlijeka, možete vidjeti iz onoga što sam upravo rekao o lučenju mlijeka. Trebate si samo predstaviti ono što smo rekli o lučenju mlijeka, kako je i ono osjetilni proces, ali je skliznuo dublje. Objasnio sam sve abnormalnosti, i naravno, u gotovom proizvodu ostaju sile određenog smjera. To je zapravo proces u kojem se nastavlja ono što se dogodilo u organizmu. Ako sada ubrizgate, možete se naravno suprotstaviti procesu koji se temelji na poprilično sličnim stvarima. Dakle, ovo je slučaj gdje je empirijski pristup djelovao genijalno, jer je stvar nastala samo putem empirijskog slučaja, naime kroz pokušaje i pogreške. Općenito, promatranje metamorfoza procesa je od izuzetno velike važnosti. Ako ljudi ne mogu vidjeti kako se odvija metamorfoza procesa, tada u osnovi neće moći pravilno prosuditi ni najjednostavnije stvari.
Postavljeno je pitanje na čemu se zapravo temelje prehlade, svakakve stvari koje su sažete pod zapravo dosta difuznim pojmom prehlade. - Ali slučaj je takav da je osjetilna aktivnost također prisutna u aktivnosti disanja, iako na drugačiji način od onoga što je ranije objašnjeno. Sekreti koji tada nastaju samo su reakcija na to. To je nešto što se u organizmu događa više prema površini, a nešto što se unutar organizma neprestano događa kroz interakciju živčano-osjetilne aktivnosti i metaboličke aktivnosti. To se iznutra događa neprestano. Opet, ne biste trebali biti iznenađeni da se time možemo pozabaviti vrlo jednostavnim stvarima, tako da se naprave oblozi i slično, ubacujući izvana neku vrstu osjetilno-živčane aktivnosti gdje je inače ne bi bilo. Svi oblozi i tako dalje su, potiskivanje u organizam jedne živčano-osjetilne aktivnosti koja je polusvjesna, ali inače nije prisutna.
Pitali su me kako se mišićne sile odnose prema silama kostiju. - Što se tiče onoga što su me pitali o homeopatskoj medicini, volio bih vjerovati da ono što je već rečeno vodi do odgovora na postavljena pitanja. Ali postavljena su mi i druga pitanja kojima se moram malo pozabaviti. - Mišićne sile i sile kostiju, ponašaju se na takav način da se to može okarakterizirati riječima: u mišićnim silama, u punom pokretu su oni učinci koji su se u silama kostiju zaustavili i umrli, jer su kosti - ne genetski, nego idealno - transformirani mišići, ne genetski, već idealno transformirani mišići. Tražiti genetsku vezu između kostiju i mišića, čak i tražiti genetsku vezu između hrskavice i kostiju, zapravo je apsurdno, i neki su s pravom istaknuli poteškoće koje se javljaju kada se pokuša pronaći genetska veza. Bunge [Gustav Bunge, 1844-1920, liječnik, fiziolog, profesor u Baselu. Predstavnik neovitalizma.] je, primjerice, ukazao na poteškoću koja se javlja kada se želi promatrati genetska veza između hrskavice i kosti, ali naravno, nije istaknuo odakle ta veza, ta poteškoća dolazi. To dolazi otuda što postoji metamorfoza. Ali uzmite u obzir da u vrijeme kada cijela mišićna tvorba još nije prešla u organski vidljivo (vidi crtež, rot) - i tako je u biti, samo oslabljeno, s tvorbom hrskavice također - gdje je tvorba mišića i kosti još uvijek nediferencirana (hell), ako su u ovom stanju nediferenciranosti ti procesi istovremeno zahvaćeni polaritetom tijekom diferencijacije, onda je naravno izuzetno teško otkriti metamorfozu. Vanjsku genetsku metamorfozu možete uspostaviti samo ako je takva, da kada jedno prijeđe u drugo tijekom diferencijacije, polaritet u biti nije na djelu, ali se smjer održava. Ali ako polaritet odmah intervenira kod diferencijacije, nastaje potpuno drugačija struktura, koja tada više nimalo ne sliči na onu prvu.
Na neka od pitanja bit će odgovoreno na predavanju koje će odmah uslijediti. Međutim, jedno pitanje koje vas molim da razmotrite kao tipično koje snažno vodi u zablude, gdje treba izbjegavati analogije, to je pitanje kako se može konstruirati spektar okusa kroz slatko, gorko, kiselo, alkalno do slanog, može li se konstruirati takav spektar okusa, a onda možda i spektar mirisa. Što se tiče ovih stvari, pred nama je suviše malo objektivnosti, osobito kad je riječ o okusu i mirisu, da bi bilo osobito korisno pronaći analogije. Takve stvari su manje bitne u praktičnoj primjeni, jer kada iz oblasti oka i uha prijeđete u oblast okusa i mirisa, odmah ulazite u potpuno drugo područje, jer kada opažamo stvari očima mi se zapravo bavimo nečim što se u potpunosti otkriva iz eterskog, a u procesu mirisa i kušanja imamo posla s nečim što je jako uključeno u materijalne procese, u učinke tvari, u materijalne interakcije, tako da se prelaskom na ovu osjetilnu aktivnost može zadržati na robusnijoj aktivnosti, koja zatim dolazi do izražaja u metabolizmu.
Sada bih želio istaknuti pitanje koje je postavljeno - druga pitanja koja su postavljena u skladu s ovim pitanjem bit će bolje raspravljena na predavanju koje slijedi - pitanje koje ima određeno principijelno značenje: mogu li ljudi iz sebe proizvoditi brom, morfij, jod, kinin, arsen i druge lijekove, a da ih ne unose? - Vidite, ovo je pitanje koje vodi do vrlo dubokih temelja cjelokupne ljudske organizacije. Ne možete proizvesti materijale, ali možete proizvesti procese. Pa, svakako se može reći da je, naprimjer, netko naravno potpuno nesposoban proizvesti materijal olova u sebi, ali da je vrlo sposoban u sebi proizvesti proces olova iz eterskog i zatim ga pustiti da zrači u fizičko tijelo. I onda netko može reći: da, nije li moguće homeopatizirati do te mjere da ovim procesom pokušam djelovati na etersko tijelo, pozivajući ovaj proces samo-metalizacije, proces samo-zračenja, koji odgovara procesu zračenja metala? - U izvjesnom smislu to se sigurno može dogoditi. Samo se radi o tome da se stvarno približimo procesima zračenja koji proizlaze iz metalnosti. Naravno, ako zapnete u alopatskom razmišljanju, nećete se približiti ovim stvarima. Ali ako uzmete u obzir, naprimjer: sile zračenja magnezija leže u procesu formiranja zuba. To su sile koje imaju značenje za cijeli ljudski organizam, jer se zubi istiskuju iz cijelog čovjeka. Sada upotrijebite magnezijevu sol, bilo koju magnezijevu sol, recimo magnezijev sulfat, i upotrijebite je na takav način da, osim bilo čega alopatskog, izazovete posebno jako razrjeđenje - ovdje ćemo istaknuti potrebu za jačim, to jest ekstremno jakim razrjeđenjem - onda imate dvostruko: prvo, imate učinak magnezija, koji u biti prestaje tamo gdje su zubi. Sile magnezija, kod normalnih ljudi ne probijaju se kroz ovo područje. Dakle, morate im dati osnažujući impuls, da tako kažemo, tako da nastave imati učinak, tako da zrače kroz cijelu osobu. A to možete učiniti ako koristite sol, sol sumporne kiseline, jer to potiče zračenje magnezija u sile glave. Odatle im dopuštate da ponovno zrače natrag. I tu se zapravo odvija ovaj proces, ovaj proces koji počinje od eterskog i ostaje homeopatiziran sve do eterskog, gdje imate samo snage, gdje uopće nema materijala, gdje ste krenuli od potpuno drugačijeg materijala. Empirijski znate da je korišten magnezijev sulfat, ali ga možete koristiti racionalno samo ako imate tu vezu na umu, jer ćete odmah primijetiti da se naprimjer sumporne kiseline možemo držati samo polovično, ne u potpunosti. Kod druge polovice moramo se držati magnezija, tako da svatko tko misli da se može koristiti i drugi sulfat ne čini pravu stvar. To je ono u što se vjeruje kada se polazi od razmatranja koja se mogu dobiti samo uz pomoć metoda vanjskog osjetilnog svijeta i kombinirajućeg intelekta.
Sada bih želio samo vrlo kratko istaknuti da se sve ove stvari koje su ovdje objašnjene moraju promatrati na takav način da čovjek sebi kaže: kako biste došli do dna učinaka koje morate promatrati, porate izdvojiti pojedinačne stvari. Ali opet morate gledati sve zajedno. Konkretno, na ovim predavanjima tražio sam od vas, da tako kažem, da zajedno sagledavate stvari. A sada bih vam želio pokazati kako se ovo zajedničko sagledavanje može dogoditi. Naprimjer, pitali su me o gušavosti. Možete pogledati što sam rekao na prvom satu terapijske euritmije, gdje sam istaknuo kako je štitnjača nešto što je mozak koji nije dovršen. Dakle, ako kažete sebi da je štitnjača mozak koji nije došao svoj kraju, ako ste svjesni da sile koje djeluju nenormalno kod gušavosti, kako te sile koje stoje iza štitnjače i radeći to uzrokuju sve što se pojavi u kompleksu simptoma gušavosti, tek ćete onda shvatiti kako se tome morate suprotstaviti onim što, rekao bih, sprječava ljude da postanu glava. I onda smo ponovno dovedeni do onoga što vodi na sljedeće predavanje, dovedeni smo do činjenice da se takvim stvarima može suprotstaviti kroz smisleno kretanje, posebno kroz smisleno kretanje suglasnika. I dobit ćete dobre rezultate ako, kada se pojavi gušavost, radikalno upotrijebite ono o čemu smo upravo razgovarali na odjelu za euritmiju. Dakle tu je veza.
Sada ne želimo zaključiti ove stvari, već se nadamo da ćemo ih nastaviti drugi put, ali moramo stati, preostaje nam još sljedećih sat vremena.
Nakon kratke pauze nastavit ćemo, objašnjavajući više prema euritmiji.