.- Preliminarne napomene urednika o novom izdanju 2003
'Što biste trebali učiniti ili dati da se radi s djecom koja lako dobiju vrtoglavicu?' To je pitanje postavljeno Rudolfu Steiner na prvom tečaju euritmije 1912 (SD 277a), nakon čega je oblikovao ležeću lemniskatu, najprije polako, a zatim povećavajući brzinu, 'baš kao što bi djetetu nos trebao curiti'. Rođena je prva vježba terapijske euritmije. Time je otvoreno polje djelovanja euritmije, koja je svoje znanstvene temelje dobila u travnju 1921, predavanjima u ovom zborniku i od tada se - uz kontinuirani daljnju razvoj - koristi kao samostalan terapeutski pravac.
Euritmija, koju je Rudolf Steiner u bliskoj suradnji s Marie Steiner von Sivers, zamislio kao 'vrstu umjetnosti prostornog kretanja', postupno se razvila u samostalnu scensku umjetnost. Nakon početnih izvedbi u sklopu misterijskih drama Rudolfa Steinera u Münchenu, te s posebno osmišljenim programima u Dornachu i Berlinu, prva javna izvedba euritmije održana je 24. veljače 1919. u Züriškom Pfauentheater, što je postalo polazna točka za gostovanja u Švicarskoj i Njemačkoj. Iste godine, u rujnu, u Stuttgartu je otvorila svoja vrata prva Waldorfska škola s novim obveznim predmetom euritmije. Budući da je učiteljica euritmije Elisabeth Baumann, više puta uočavala značajne fizičke i psihičke slabosti kod djece koja su joj bila povjerena, u raznim je prilikama tražila savjet od Rudolfa Steinera kako bi svoj rad učinila učinkovitijim. Potaknuta liječnikom H. A. R. Deventerom, ona se zajedno s euritmičarkom Ernom van Deventer-Wolfram, u siječnju 1921. obratila Rudolfu Steineru s pitanjem, 'ne bi li htio sustavno podučavati nešto poput terapijske euritmije [...]'. Nekoliko tjedana kasnije, nakon što je u pismima i u osobnom kontaktu razmotreno više detalja, Rudolf Steiner je dao svoj pristanak, i drugom medicinskom tečaju planiranom za travanj 1921. dodao niz predavanja na temu terapije euritmijom. I tako je ujutro razgovarao s liječnicima, a poslijepodne s euritmistima i liječnicima. Za povijest nastanka, vidi također izvješća objavljena u dodatku ovog sveska.
Svrha ovih predavanja bila je dati liječnicima i euritmičarima 'empirijski materijal' koji bi im omogućio poduzimanje odgovarajućih terapijskih mjera na temelju egzaktnog poznavanja 'zdravih i bolesnih ljudi'. Integracija predavanja u drugi medicinski kolegij jasno daje do znanja da se terapija euritmijom, koju zapravo 'treba provoditi sam liječnik', ali u bliskoj suradnji između liječnika i euritmičara, 'treba provoditi samo u skladu sa medicinskom strukom'. (Vidi predavanja od 28. listopada 1922, u ovom svesku.)
Predavanja o terapiji euritmijom stenografirala je profesionalna stenografkinja Helene Finckh. Dok vođenje preciznih bilješki tijekom predavanja koje je trajalo više od sat vremena, već postavlja velike zahtjeve stenografsku vještinu, ovaj je tečaj dodatno otežan činjenicom da su u predavanja više puta umetnute demonstracije pojedinih vježbi dvoje euritmista, pri čemu se stil govora mijenjao, a u raznim slučajevima rečenične strukture nalazile su svoju dovršenost, ne nužno verbalno, već vizualno, to jest gledajući euritmijsku izvedbu. Sve je to stenografu otežavalo kontinuirano doslovno bilježenje, zbog čega su urednici tijekom godina u više navrata pokušavali rekonstruirati značenje i radili na postojećoj tekstualnoj bazi, nekad više, nekad manje intenzivno. Činjenica da su sitne nijanse možda retuširane postaje razumljiva ako se uzme u obzir razlika između verzije teksta u prvoj verziji rečenice. U ranijim verzijama govorilo se o prvim zamecima 'einer Heileurythmie' dok u sadašnjoj verziji stoji da Rudolf Steiner želi ukazati na prve zametke 'einer Art Heileurythmie'.
S obzirom na nezadovoljavajući tekstni sadržaj prijašnjih izdanja, uredništvo je odlučilo ponovno pregledati šest predavanja tečaja euritmije, od riječi do riječi, koristeći stenogram i prijepis. Rezultat je ovdje predstavljen tekst koji na prvi pogled ne djeluje tako tečno kao u prijašnjim izdanjima, već izvorno zabilježeni tekst reproducira što je točnije moguće, i time čini izvorni materijal preglednijim za čitatelja. Istovremeno, ritam govora i naglasak na pojedinim pojmovima ili izjavama, postaju jasnije razumljivi zbog njihove posebne pozicije u strukturi rečenice i opetovanih ponavljanja, što vam omogućuje da doživite malo atmosfere koja je bit takvog tečaja. Nekoliko uređivačkih intervencija u tekstu ipak je bilo neizbježno, što zbog praznina, što zbog - unatoč intenzivnim naporima - djelova stenografa koji su ostali nejasni. Za razliku od prethodnih izdanja, svaka je dokumentirana fusnotama na odgovarajućoj stranici.