.- PRVO PREDAVANJE, Dornach, 12. travnja 1921.
Odnos higijensko-terapijskog elementa i pedagoško-didaktičkog i likovnog elementa euritmije. Ljudski grkljan i njegova metamorfoza. Grkljan kao eterska druga osoba u čovjeku. Prednji mozak i štitnjača. Euritmiziranje grkljana pri govoru i pjevanju. Statičnost glave i dinamičnost ritmičkog čovjeka, ritam i aritmija u vezi s mišljenjem. Logika proza i poezija u odnosu na ono što je zapravo ljudsko. Raspad sklada između sustava koji se kreće naprijed i sustava koji se kreće unatrag. Jampska i trohejska vježba. Povezanost kretanja udova i načina mišljenja. Pisanje stopalima. IAO vježba. Ono što se osjeća u udu je bit euritmičkog pokreta. Ur-E u sjecištu osi očiju. Higijensko-terapijska euritmija u grupama. Forma organa i forma pokreta.
Ovim poslijepodnevnim satima želio bih naznačiti prve klice - rekao bih - svojevrsne terapijske euritmije. Danas ćemo imati svojevrstan uvod u to, kako bismo onda ono što dobijemo sljedećih dana pretočili u konkretne oblike. Prvo bih želio istaknuti nekoliko osnovnih stvari. Ono što je do sada učinjeno kao euritmija je euritmija kao umjetnost; a kao umjetnost euritmije, ona je ujedno i ono što mora prihvatiti i pedagogija i didaktika kao euritmiju za djecu. Jer ono što je dosad razvijeno kao euritmija, u potpunosti je izvučeno iz figure zdrave osobe. I vidjet ćemo kako će se pojaviti određeni tragovi da se od euritmije dobije nešto higijensko i terapijsko, kako će se neke umjetničke forme preobraziti u jednom ili drugom smjeru, da bi postale ono što jest svojevrsna terapijska euritmija.
Naravno, načelno će biti potrebno naglasiti da je ova umjetnička euritmija, koja je u biti izraz onoga što leži u obliku i tendencijama kretanja ljudskog tijela, da se ova umjetnička euritmija mora promatrati kao prava stvar za izgradnju zdravog ljudskog organizma, za duhovni, duševni i tjelesni razvoj zdravog ljudskog organizma. Ali može se raditi na terapiji euritmijom, koja može daleko otići u liječenju bilo kojeg kroničnog ili akutnog stanja, ali koja će se također pokazati vrlo korisnom i važnom, posebno u slučajevima kada se nastojimo nositi s bolestima koje napreduju i sklonostima bolestima, u određenoj mjeri može se profilaktički liječiti euritmijom. No, tada smo došli do točke gdje će didaktičko-pedagoški element euritmije morati postupno prijeći u higijensko-terapeutski element.
Ali za one koji se žele baviti umjetničkom euritmijom, želio bih izričito naglasiti, da ako se žele intenzivno baviti umjetnošću euritmije, morat će zaboraviti ono što steknu na ovim satovima ovdje. Jer upravo na ovom polju treba u najstrožem smislu razlikovati ono čemu se teži kao higijensko-terapijskom cilju, od onoga čemu treba težiti u euritmiji kao umjetničkom aspektu. Onaj tko to dvoje želi pobrkati, prvo će uništiti svoju euritmijsku umjetnost, a drugo, neće ništa posebno moći postići u terapijsko-higijenskom elementu. U svakom slučaju, kako će pokazati sljedeća predavanja, za primjenu higijensko-terapijskog elementa euritmije, bit će potrebno imati određena znanja, koja se pretvaraju u neku vrstu osjećaja za formiranje ljudskog organizma, kod njene primjene, kod praktične primjene svakako će se morati imati takvo fiziološko znanje.
Sada, kad sam to rekao unaprijed, želio bih, jer mi se čini prikladnim, malo detaljnije objasniti na čemu se temelji ljudska euritmija, posebno za ciljeve kojima ovdje težimo. Ako želite razumjeti što je euritmija u smislu njezinih različitih sadržaja, prvo morate steći određeno razumijevanje čovjekovog grkljana. Ostale govorne organe upoznat ćemo tijekom naših vježbi vezanih uz ljudski grkljan. Ali prvo što moramo steći je određeno znanje o ljudskom grkljanu i njegovom značenju za čovjekovu organizaciju općenito. Previše je sklonosti da se na jedan ljudski organ gleda kao na stvar za sebe. Ali to nije. Takav nije ljudski organ. Svaki ljudski organ je član sveukupne organizacije i ujedno preobrazba pojedinih drugih organa. U osnovi, svaki samostalni ljudski organ je preobrazba drugih samostalnih ljudskih organa. Kod nas je situacija takva, da se pokazalo da pojedini ljudski organi i skupine organa, rekao bih, imaju neki više, a neki manje, karakter preobrazbe. Ali jedan takav primjer, gdje možemo prodrijeti u bit ljudskog organizma, samo kroz ispravno shvaćenu preobrazbu, je grkljan. Sjetite se samo iz svog znanja anatomije i fiziologije, koliko je čudno dizajniran ovaj grkljan.
Ono što želim reći, može se dobiti samo gledanjem ovog ljudskog grkljana na Goetheov način. Ali ako pokušate postići ovaj Goetheov pogled na relevantne organe na koje se sada pozivamo, vidjet ćete da funkcionira. Ako u prvom redu uzmete grkljan, kao prema gore usmjeren nastavak dušnika, ono što ćete naći karakteristično kada ga proučavate prema njegovom obliku, je da je to obrnuti dio ljudske organizacije, okrenut od naprijed prema natrag; na drugom mjestu preokrenut je još jedan dio ljudske organizacije. Zamislite: zatiljak ljudske glave, uključujući slušno područje; i zamislite ono što zamišljate kao zatiljak ljudskog bića, uključujući slušni dio, utoliko što se nalazi u ovom dijelu ljudskog bića, isključujući u početku prednji mozak, i nastavljajući prema dolje tako da se svojim stražnjim kralješcima spaja u čovjekov prsni koš, ali s bazom rebara, koja sprijeda imaju mnogo mekšu prsnu kost, koja na dnu posve nestaje. Dakle, zamislite ovaj sustav organa, manje jasno definiran, koji sam sada naveo: stražnji dio glave, uključujući slušno područje, proteže se do prsa.
A sada zamislite da je ovaj dio malo preobražen; konkretno, zamislite da je promjer rebara postao vrlo mali. Zamislite ono što je vrlo široko na rebrima, na prsima, pretvoreno u cijev, koštani dio pretvoren u hrskavicu. I zamislite da ono što sam odvojio kao dio glave, zamislite da ono što je stvarno u glavi, bude zamijenjeno tekućom-čvrstom masom. Zamislite da se dijelovi glave koji su manje popunjeni, dijelovi glave koji su više puni rupa, da se popune i da se izostavi dio koji je sada ispunjen malo debljom masom tkiva. Zatim, ako zamislite tu ponovnu preobrazbu ovog dijela ljudskog organizma, onda dobijete preobrazbu grkljana: okrenuti zatiljak s prsnim košem pričvršćenim na njega. Produžetak prema gore u grkljan, zapravo je neka vrsta zatiljka, preobražena. To je tako, da se formativne sile, eterske formativne sile grkljana, zapravo okreću kada ih usporedimo s onima koje su formativne sile za naznačeni dio zatiljka s pričvršćenim prsnim košem. U određenoj mjeri, ako stvar gledamo eterski, mi u prsima, s grkljanom, nosimo drugo ljudsko biće koje je, naravno, na određeni način atrofirano, ali čak u sebi nosi početke atrofiranog bića koje ima određeni stupanj razvoja.
Kad bi se ono što sam opisao okrenulo unatrag, pojavilo se kao stražnji dio glave, područja prednjeg moga bi se trebala pomaknuti prema naprijed u skladu s formativnim silama. Ta tendencija da se učini nešto takvo, i u grkljanu je prisutna. Zato se uz grkljan nalazi štitna žlijezda. A ono što se u modernoj fiziologiji susreće kao osebujna stanja štitnjače, to ćete shvatiti kao preobrazbu kada u štitnoj žlijezdi vidite neku vrstu dekadentnog prednjeg mozga, koji u određenoj mjeri ima funkcije koje preuzima od prednjeg mozga kod ljudi koji govore. Štitnjača mora raditi zajedno s prednjim mozgom. Dakle, ako je to na bilo koji način patološko, lako možete zamisliti kakvi se uvjeti moraju pojaviti jer je ljudsko biće, budući da ima štitnu žlijezdu, jednostavno organizirano da je koristi kao misaoni organ koji je više vezan za grudi.
Sada, ono što sam opisao kao eterske formativne sile koje rade na stvaranju ovog drugog ljudskog bića, koje se u nama postavljaju suprotno kako bi nastalo ovo drugo ljudsko biće - ove eterske sile zapravo su vrlo diferencirane. I biva da kad u nama nastane disanje i zaživi u govoru ili pjevanju, kad ovo - s određenog stajališta svakako ga treba tako nazvati - modificirano disanje u govoru i pjevanju, kad ovo zaživi, tada je cijeli sustav ljudskih organa koji sam nacrtao, od zatiljka pa sve do grudi, u takvom unutarnjem kretanju, da to kretanje ima svoju refleksiju u organizaciji grkljana. I onda moramo zamisliti da ono što je preobraženo kroz ovaj cijeli sustav - koji nije ništa drugo nego grkljan zajedno s uhom, samo preobražen, tamo je prednji mozak - cijeli ovaj sustav proizvodi određene učinke koji se reflektiraju. Tako da naš grkljan, euritmizira unatrag, tjera ono što mislimo, osjećamo i tako dalje. Ta je euritmija zapravo prisutna u nama.
Naš grkljan je euritmija, a mi imamo zadatak to okrenuti i prenijeti u vidljivo, ono što nastaje na osjetilno-nadosjetilni način kroz taj odraz grkljana, tako da ono što se prenosi natrag dolazi do izražaja kroz naše ruke. Dakle, imamo posla s nečim što je proizašlo izravno iz ljudske organizacije.
Sada treba biti svjestan da se ovdje radi o organu koji je, poput druge glave, u ritmičkoj organizaciji postavljen prema dolje. Naša obična glava, više-manje misleća glava, naša obična glava, ima tu posebnost da ono što u nju udara kao ritam, posebno kroz arahnoidni prostor, što je nastavak disanja, da ono što udara u nju, smiri, transformira to u mir. Jer ono što je kretanje dolje u ritmičkom sustavu pretvara se u mirovanje, to jest nastaje položaj ravnoteže, ono što je statično proizlazi iz onoga što je u pokretu, stvari koje su međusobno zavisne u kretanju, iz dinamike, tako da iz dinamike u našoj glavi nastaju statične stvari, tako je uvjetovano mišljenje.
I obrnuto, ono što razvijamo u mirovanju glave, razvija se u statici glave, djeluje na dinamiku ritmičkog ljudskog bića, bitno ga u startu usporava. Zapravo je slučaj da neprirodno naprezanje duševnog i duhovnog kroz glavu usporava cirkulaciju. I još jedna posljedica ovoga je ono kaotično razmišljanje, aljkavo razmišljanje, koje ritam pretvara u aritmiju, prirodni ritam koji bi se trebao odvijati u ritmičkom sustavu ljudi pretvara u nešto aritmično, čak i kada degenerira, u nešto anti-ritmično. A ako želite razumjeti ljude, morate promatrati vezu između krvožilnog i dišnog sustava, i traljavog, kaotičnog mišljenja, a također i logičnog mišljenja. Jer logično mišljenje kao takvo ima tendenciju usporiti ritam i učiniti ga tromim. Logičko mišljenje ima tendenciju ispadanja iz ritma. Stoga će duševni život koji nastoji upasti u ritam, nastojati nadilaziti puku logiku, i nastojati oblikovati rečenice i stihove tako da ne teku u smislu sintakse, nego u smislu ritma. Prelazeći s proze, koja je neprijatelj ritma, ako nije baš ritmička proza, na ritam u poeziji, nastoji se postati čovjekom. Ne tvrdim da se logičko razvija prema životinjskoj strani. Ako želite, možete zamisliti da se netko razvije u nešto anđeosko. Ali kad se opet teži natrag od logičnog k ljudskom, mora se pokušati ući u slijed slogova, u kretanje sloga, u kretanje zvuka, u strukturu rečenice, onoga što ne zahtijeva ni logika ni sintaksa, već onoga što ritam zahtijeva. Ako se želimo vratiti poeziji moramo slušati ritmičkog čovjeka, ako želimo prijeći na prozu moramo slušati glavu.
Ovo će vam pokazati kako postoji veza između potpuno očitog dijela čovjeka kojeg sam opisao, i onoga što je donekle skriveno kao preobrazba ovog dijela čovjeka. Ali on je u nama, taj euritmist, koji kao etersko tijelo grkljana provodi vrlo jasnu euritmiju, koja je, kao što vidite iz svega što sam iznio, usko povezana s normalnim razvojem našeg dišnog sustava, našeg cjelokupnog cirkulacijskog sustava, i naravno čak i zaobilazno kroz cirkulacijski sustav s metaboličkim sustavom.
Poanta je da postoje svi mogući razlozi da se ovaj vrlo složen raspored na koji sam ukazao, to uklapanje sustava koji teži naprijed i sustava koji teži natrag ['natrag' je u Beču uobičajeno za 'leđa'], da to može vrlo lako izmaknuti kontroli. Zapravo se može reći da ima vrlo malo ljudi koji to imaju ispravno artikulirano u današnjoj kulturi, i bit će potrebno steći stanovitu moć zapažanja u tom smjeru, naprimjer, kada se u djetinjstvu s gornjom, organizacijom glave čovjeka, postupa na takav način da je grijeh protiv ritmičke organizacije prevelik, jer želio bih reći da se kod čovjekove organizacije mali događaji razvijaju u velike učinke poput lavine, jer se kao rezultat toga u kasnijoj dobi mogu pojaviti razne stvari, jednostavno kroz nepravilnosti u kontekstu onoga što sam upravo opisao.
Naprimjer, od iznimne je važnosti ako promatrate djecu, da vidite u kojoj mjeri nesvjesni život u ritmovima prevladava u njihovom cjelokupnom duševnom životu, nad smirujućim elementom organizacije glave. Ako da, ako prevladava ritmički sustav, onda se stvarno treba zapitati ne treba li se nešto uvesti u odgoj djeteta. Ako to malo pomalo postane očito kao da je uobičajeno, onda se treba nešto uvesti; naime, tada je potrebno raditi s djetetom koje je sve nervoznije i uznemirenije zbog anomalije na koju sam upravo ukazao - kada se sve više vrpolji i ne možete ništa s njime - onda je potrebno uvesti nešto jampski u cijelu organizaciju. A to možete učiniti tako da pustite dijete da hoda tako da se uvijek kreće pri punoj svijesti - to ga treba uputiti - prvo lijevu ruku i lijevu šaku naprijed, zatim desnu ruku, tako da to postane svjesnije. Ali mora imati svijest: ovo je prvo i bilo je prvo. Kroz cijelu vježbu mora prevladati svijest: ovo je bilo prvo i ostalo je prvo; počelo je s lijevom. Zatim možete podržati cijelu stvar tako da je pustite i koračate lijevom nogom i pustite da desna slijedi primjer, tako da se vježbi za ruke - sutra se može vježbati s nečim drugim - doda vježba za noge i stopala, tako da iza vježbe za noge i vježbe za stopala slijedi vježba za ruke i vježba za šake, koje su onda samo potpora. [Prethodno: ...tako da nakon vježbe za ruke i vježbe za šake slijedi vježba za noge i vježba za stopala...] Glavna stvar koja je bitna je vježba ruku. Možete pustiti dijete da vježba jamb, kako ga možete nazvati, na ovaj način, a onda ćete vidjeti, ako nastavite s takvim vježbama dovoljno dugo, da one djeluju umirujuće na nemirno dijete, na uzbuđeno dijete i slično.
Na temelju znanja o euritmiji mogli biste reći nešto poput: dopustite djetetu da lijevom rukom napravi pola A i zatim dovrši ovo pola A, da formira puno A desnom rukom, i tako dalje, u tome što je dijete u pokretu i A ne nastaje odjednom, nego nastaje malo po malo, sastojeći se od stvari koje se kreću zajedno s njim, jedna za drugom.
Ali ako imate dijete koje je flegmatično i ne želi ništa razumjeti - naše waldorfske učiteljice jako dobro poznaju tu djecu, ponekad vas znaju dovesti do očaja na vrlo tih način, zapravo ne čuju ništa što im se govori, njima sve prolazi - onda bi bilo dobro da se prema ovom djetetu odnosimo trohejski, naime obrnuto. Naravno, ne možete učiniti sve kako treba od samog početka; to je element koji će također biti ugrađen u Waldorfsko obrazovanje. - Ovo A nastaje tako da dijete zna: prvo desna ruka, lijeva ruka, desna ruka, lijeva ruka, pa opet: stavi desnu nogu naprijed, povuci lijevu nogu naprijed, to jest pokret ruke, koji se oblikuje u A, ali se formira u A koji nastaje jedan za drugim, neka to bude podržano pokretom nogu, pokretom stopala. Osobito je važno osigurati da se te stvari rade na takav način da žive u djetetovoj svijesti, tako da dijete zaista jednom ima svijest: prva je bila lijeva ruka, drugi put: prva je bila desna ruka.
Ako ste fiziolog u modernom smislu, ustanovit ćete da te stvari postaju teške za razumijevanje i stvaraju poteškoće za unutarnje razumijevanje. Ako ste fiziolog u današnjem smislu i vjerujete da je sav ljudski duševni život posredovan živčanim sustavom, ako ne znate da je osjećaj posredovan ritmičkim sustavom i da su samo predodžbe posredovane živčano-osjetilnim sustavom, a volja posredovana metaboličkim sustavom, ako netko ne poznaje te stvari, onda vrlo teško može doći do ideje koliki to značaj ima za cjelokupno duševno-duhovno biće, a s druge strane za tjelesno-fizičko biće čovjeka, ono što se događa bilo gdje u ljudskom tijelu. Svatko tko stvarno stekne moć zapažanja na tom polju, zna da ako je netko nespretan u jednoj ruci, ako je nespretan u pokretima prstiju i slično, da pokazuje i vrlo specifičan način mišljenja, koji se može usporediti s onim što se događa u prstima. A ono što je stvarno zanimljivo je proučavanje veze između načina na koji netko vlada mehanizmom ruke i fiziognomije prstiju, s načinom na koji misli. Jer ono što osoba doživljava duhovno i duševno ne proizlazi samo iz mozga i njegove živčane mreže, već zapravo iz cijele osobe. I morate naučiti razumjeti: ne mislite samo svojim mozgom, već i malim prstom i nožnim palcem. Postoji određena važnost u stjecanju lakoće, posebno u udovima; jer to daje lakoću u odnosu na život duše. Ali te se stvari mogu - vidjet ćemo na sljedećim predavanjima - u osnovi učiniti, samo ako škola ima potrebne resurse da uz nastavu stvarno prakticira školsku higijenu. Može se dogoditi, naprimjer, da dijete pokazuje osobitost da, recimo, ne razumije geometrijske likove. Percepcija geometrijskih likova ne može nastati gledanjem. Tada ćete djetetu učiniti veliku uslugu ako ga, koliko god možete, natjerate da uzme malu olovku između nožnog palca i susjednog nožnog prsta, drži je i njome točno ispiše slovo. To je nešto što ima određeno značenje, i što jasno ukazuje na povezanosti u čovjeku.
Sada se, pogotovo kod djece, može vidjeti: u određenom smislu, tri člana ljudskog organizma ne uskaču pravilno jedan u drugi. Velik dio životnih anomalija zapravo se temelji na neurednom uskakanju. Iznad svega: djeca imaju glavobolje; u isto vrijeme primijetite da nešto nije u redu s probavom, i tako dalje. Tu se mogu pojaviti razna stanja. Imat ćemo daljnje naznake o tome kroz vježbe koje će biti prikazane u sljedećih nekoliko dana. Ali kada se suočite s činjenicom poput ove upravo spomenute, možete puno postići s djetetom ili djecom ako im dopustite da rade sljedeću vježbu: jedan euritmijski - kao što već znate - euritmijski I, euritmijski A i euritmijski O, ali na način da pustite djecu da I naprave cijelim gornjim dijelom tijela. Ovdje želim naglasiti, kako bi naši prijatelji liječnici znali: ono što je bitno u euritmiji i čime se postiže bitan učinak i za umjetničku euritmiju, nije forma postavljenog uda gledano izvana, već je to ono što se događa kada se u položenom ekstremitetu osjeti istezanje uda ili savijanje uda. Ono što se osjeti u udu, ono je što je važno. Dakle, ako pretpostavite da napravite I kroz obje ruke, ovo I neće izgledati ispravno izvana ako samo pogledate crtež, sadržaj forme, ali u isto vrijeme - a to možete vidjeti u osobi - morate imati osjećaj: dok to čini, osjeća sile istezanja. Isto tako, kada osoba napravi E, naprimjer, nije važno da samo to učini (prekriži ruke), nego da osjeća da je jedan član povezan s drugim. U osjećaju jednog člana na drugom, u tome leži E u stvarnosti. A ono što se vidi je izraz ovog osjećaja jednog člana kroz drugog. Jer ono što radite nije ništa drugo nego ono što radite, gledajući. Kontinuirano izvodite E križanjem osi desnog oka s lijevim kako biste dobili [...] [Nečitko mjesto u stenogramu. Dodala Helene Finckh u prijenosu s upitnikom: '... dobiti prijeđenu liniju?']. To je zapravo izvorno E. I ono što se ovdje provodi je u osnovi oponašanje, ali sve je u čovjeku preobrazba, i svakako je opravdano oponašanje koje se provodi kod ovog E; jer grkljan ima potpuno isti oblik u eteru kada govori E.
Dakle, potrebno je, kažem, da s djetetom napravite vježbu, da gornjim dijelom tijela napravite ono I, odnosno da dijete počne stavljati gornji dio tijela u opruženi položaj. Cijeli gornji dio tijela osjeća istegnuto. To čini tako što svojim nogama napravi slovo A, a slovo O pomičući ruke na ovaj način. Ali neka dijete to učini što je brže moguće: ispruži gornji dio tijela okomito, raširi noge, napravi pokret O s rukama (sprijeda), opet pustite, ponovite, pustite, ponovite. A ovako nešto svakako možete napraviti u zboru s djecom. Trebalo bi, naravno, napomenuti kad bi se izvodile takve vježbe, ne bi ih trebalo raditi kao razred. Umjetničku euritmiju i euritmiju, koju inače prakticiramo iz pedagoško-didaktičkih razloga, treba vježbati kao razred. Tako i treba biti; djeca iste dobi pripadaju zajedno. No, da bismo prešli s obične razredne euritmije na ove stvari, koje su već povezane s higijensko-terapijskom euritmijom, morali bi se iz različitih razreda ukloniti oni koji, upravo zbog svojih posebnosti, koje sam prethodno opisao, zbog nekoherentnosti triju članova ljudskog bića, oni za koje se smatra nužnim da se podvrgnu takvoj vježbi. Onda ih možete uzeti iz različitih razreda, i onda ovu vježbu možete raditi s onima koji su posebno prikladni za to. To bi se zapravo trebalo učiniti, ako se doista želi prakticirati higijenska euritmija, terapijska euritmija u školama. Ali već to, zar ne, zapravo nas stavlja na put koji bi nas u daljnjem traganju trebao dovesti do njihovog proučavanja i proučavanja njihovog djelovanja, kroz određene pokrete koji su samo preobrazbe obične euritmije i do praćenja utjecaja na ljudsku organizaciju. Vidite, činjenica je da u unutrašnjosti imamo organe i da ti organi imaju određene oblike. U tim oblicima mogu postojati anomalije. Svaki oblik organa ima određenu vezu s mogućim oblikom kretanja vanjskog čovjeka, tako da se može reći: pretpostavimo da se neki organ, naprimjer žuč, teži deformirati, poprimiti abnormalan oblik. Postoji oblik kretanja koji se tome suprotstavlja; i tako za svaki organ.
Zatim želimo ostatak oblikovati u tom smjeru. Ovo sam danas htio dati kao uvod, da se započne s ovom temom.