.- GOVOR, Dornach, 18. rujna 1924.
Medicinarima (bez prisustva svećenika)
Moji dragi prijatelji! Sudjelovanjem na ovom tečaju zajedno s teolozima, bilo je moguće razviti ono što bi trebalo skladno odjeknuti u današnjoj ljudskoj svijesti među teolozima i liječnicima. Postoji određena dosljednost, dragi prijatelji, kada se u potpunosti obradi stav ovog tečaja u svijesti, dragi prijatelji, posljedica je da kad rade zajedno u svrhu spasenja, liječnik i svećenik moraju biti usklađeni. Ni u kojem slučaju ne smije postojati odnos koji liječnika podređuje svećeniku, i ne koordinira potpuno s njim. Liječnik mora sve više razvijati tu svijest. I to spada u ono što se mora shvatiti kao aspiraciju nove medicinske ezoterije. Tek kada liječnik zna da je u potpunosti ravnopravan sa svećenikom, moći će se odnositi prema duhovnom svijetu kako treba. Stoga, ono što bi trebalo slijediti za vas, dragi prijatelji, je da duševno stavite sliku pred sebe: žrtveni kalež za svećenika, Merkurov štap za liječnika. A u posjedu Merkurova štapa ezoterni liječnik mora ponovno naučiti osjećati sebe. To je nešto, što uz svećenika, mora znati. Jer samo ako se to do kraja zna, može se u liječnikovoj duši javiti onaj plemeniti entuzijazam, koji je potreban ako liječnik zaista želi biti liječnik praktičar, iscjelitelj u svijetu. Da, dragi prijatelji, samo to vam daje priliku da radite prema onom položaju kojeg trebate postići unutar antropozofskog pokreta - sada se uglavnom obraćam praktičnim liječnicima. To bi trebala postati vaša svijest. S ove točke gledišta svijesti, trebali biste raditi na tome da postignete ono što može biti samo sugestija od strane sekcije, medicinske sekcije, trebali biste raditi na onome što može postići prava medicinska profesija koja djeluje iz antropozofije, kao što rad kod svećenstva proizlazi iz antropozofije. Ali morate biti svjesni, pogotovo kada gledate stvar koordinacije, da je danas mnogo teže biti antropozofski liječnik nego biti antropozofski svećenik. Jer razmislite samo o tome, antropozofski svećenik se pojavljuje pred svijetom, ne ostajući ni na koji način ovisan o bilo kakvim vanjskim svećeničkim silama. Liječnik koji želi biti liječnik mora biti priznat, mora imati završen studij priznat od strane svijeta. Otpočetka, dakle, nije u stanju izaći pred svijet u zajednici liječnika kao što to čine naši svećenici u zajednici svećenika. Ipak, ovo je zajedništvo moguće. Ovo zajedništvo mora biti u srcima onih koji iskreno žele slijediti iscjeliteljsku praksu Goetheanuma. U osnovi mora biti puno više unutarnje nego kohezija u svećeništvu. Uz vrlo specifičnu svijest, one koji žele raditi kao liječnici u smislu antropozofije mora, povezati s izvorom djelotvornosti ovdje u Goetheanumu. Težnja za takvim izvorom djelotvornosti, to je težnja i želja onoga što smo gđa dr. Wegman i ja zajedno napravili. A smisao onoga što iscjelitelji nose sa sobom iz medicinskog tečaja medicinske sekcije u Goetheanumu, zapravo može ležati u povezivanju s onim što bi ovdje trebalo biti izvorište, samo u svijesti o zajedničkoj pripadnosti: stvarni osjećaj zajedništva s onim što bi trebalo proizaći iz naznačenog središta. I tako, na kraju, mogu vam reći, dragi prijatelji: tražite put koji u tom smislu predstavlja jedinstvo liječnika. Pronađite put do ove unije, naći ćete je. Naša briga u Goetheanumu bit će da je pronađete.
Učinjen je prvi korak kada smo gđa dr. Wegman i ja dobili priliku pokrenuti ezoterični impuls stvaranjem ezoterne jezgre koja se može proširiti, koja se, kao što je rečeno, svakako može proširiti, ali koja se iz dobrih razloga u početku sastoji samo od određenog broja liječnika opće prakse koji su sa svoje strane prisegli u ono što je potrebno za ezoterni-medicinski rad. Ovu jezgru čine liječnici opće medicine: dr. Walter, dr. Bockholt, dr. Zeylmans, dr. Glas, dr. Schickler, dr. Knauer, dr. Kolisko. Dvije druge ličnosti još se razmatraju, sada nisu tu. - Međutim, budući da se spajanje treba dogoditi stvarno, a ne samo putem imenovanja, to se spajanje moglo dogoditi samo unutar ovih sedam osobnosti, koje će se sa svojim aktivnostima staviti u službu medicinskih ideja koje izviru odavde za budućnost, i koje s njima daju uvod u tu ezoterno-medicinsku struju koja će postupno proizaći iz Goetheanuma.
Dragi prijatelji, ezoterične mjere temelje se na nekim osnovama. Nitko se ne treba osjećati izostavljenim jer se krug može proširiti i svi koji su u medicinskom odjelu smatraju se na putu u taj krug ukoliko su liječnici koji rade. Međutim, uprava medicinske sekcije, koja je sada ujedno i uprava ove liječničke grupe, mora zadržati pravo da za pojedine članove sekcije odredi trenutak kada se preko njih može dogoditi proširenje ove grupe. Ovaj je krug u početku nastao u potpunom dogovoru između gđe dr. Wegman i mene i uključuje ove osobe: dr. Walter, dr. Bockholt, dr. Glas, dr. Zeylmans, dr. Schickler, dr. Knauer, dr. Kolisko.
Nadajmo se da će se stvari razvijati tako da se taj krug može sve više širiti. Jer će vodstvo ovog kruga dovesti do ostvarenja onih nakana koje su vezane uz sve što se ovdje događa na medicinskom polju, a koje prožimaju nadasve ono što sam vam, dragi prijatelji, želio prenijeti na ovom tečaju o pastoralnoj medicini. Tako je oblikovan, da je više za liječnika nego za svećenika, iako je svećenstvo isprva dalo vanjski poticaj. Ali ovaj oblik je nastao jer je medicinska profesija, koja djeluje iz antropozofije, prvo morala stvoriti načine koji mogu dovesti do jedinstva što je teško, dok je unutar svećenstva bilo relativno lako. Unutar svećenstva, pojedinačnim je osobnostima lakše zadržati slabije. To bi bilo nemoguće unutar liječničke profesije, jer u puno višem smislu nego što je slučaj kod svećenika, liječnik ovisi o vlastitoj osobnosti. Svećenika drži kult. Kult ga stavlja pred svijet. A on je ono što u osnovi jest, jer duh koji je u kultu djeluje kroz njegovu osobnost. Liječnik mora imati odnos s ljudima. Mora biti u stanju, iz vlastite osobnosti ući u sve ljudsko. Mora u sebi osjetiti veliku moć da djelo bogova prenese u svijet - jer djelo bogova nalazi izraz u ljudskom zdravlju. Mora se potpuno posvetiti svojoj misiji. Cijela njegova služba kao liječnika, njegova služba kao iscjelitelja, u svakom je pojedinačnom slučaju modificirani, individualni kult. I, dragi prijatelji, znati u najvišem smislu da je liječnička služba, božja služba, to će pružiti osnovu, temelj koji će vam omogućiti da pronađete način da doista s pravim stavom donesete u svijet ono čemu se teži ovdje u Goetheanumu.
Neka ono što sam želio reći na ovom tečaju pastoralne medicine uđe u vaša srca. Neka bude dobro prihvaćeno da oni koji su bili u mogućnosti biti ovdje povezani, isprva kao članovi ezoterne jezgre, mogu nastaviti raditi u tom smjeru. Tada će ono što sam želio postaviti u vaša srca, ovim tečajem pastoralne medicine, imati učinak u svijetu, kroz vaša srca, kroz vaš um, kroz vaš duh u djelima.
Eto što se najbolje može učiniti iz Goetheanuma: pronaći ljude vani u svijetu na različitim područjima djelatnosti i čije su namjere odjek onoga što se ovdje govori iz Goetheanuma. Ako to učinite na svom području, dati će zajedništvo, goetheanski duh, povezati vaša srca i duše i vidjet ćemo kako plodovi ljudskog spasenja neprestano rastu, ako uvijek iznova budete pronalazili put do Goetheanuma. Jer sve ono što se ovdje radi uvijek je fragment, uvijek samo dio, uvijek početno poglavlje. Što se više možemo nadati da će to potaknuti pojedinca da prima sve više i više toga, to će više postići svoj cilj. To je ono što vas molim da ponesete sa sobom i ono što želim reći. I time bih želio završiti ovaj tečaj pastoralne medicine i srdačno vas sve pozdraviti.