.- JEDANAESTO PREDAVANJE, Dornach, 18. rujna 1924
Stara misterijska medicina i njena obnova u sadašnjosti. Sažetak: Podpriroda = Otac, Nadpriroda = Duh, Sredina = Krist. Patologija evoluirajućeg čovječanstva. Smrt na Golgoti: proces ozdravljenja. Put liječnika. Put svećenika.
Moji dragi prijatelji! Pastoralna medicina, kako je ovdje zamišljena, u osnovi se može promatrati samo kao nešto što proizlazi iz duhovne spoznaje, duhovnog istraživanja, i što ponovno postaje smisleno, ako u čovječanstvu dođe do svijesti da duhovne stvari sadrže pozitivno djelotvorne snage. Jer u vrijeme kada se razvijao i oblikovao materijalizam, nezamislivo je da bi netko promatrao duhovno tako da bi u njemu vidio išta što je vrijedno razmatranja. Međutim gledati na duhovno, tražiti u duhovnom one mogućnosti koje vode do iscjeliteljskih vrijednosti, što je u najeminentnijem smislu postojalo unutar znanja drevnih misterija, a ono o čemu još moramo raspravljati danas da bismo zaokružili naša razmatranja, moći će se povezati s nekom vrstom medicinske struje, koja će sada poteći iz Goetheanuma, do drevnih bića misterija.
Zapravo, stvar se najispravnije razumije u povijesnom kontekstu, ako se o onome na što se ovdje misli, razmišlja u vezi s istraživačkim metodama koje su sasvim druge prirode, prije nego o istraživačkim metodama i umjetničkom iscjeliteljskom procesu u drevnom svijetu misterija. Sada, naravno, dragi prijatelji, ono što je ponudio ovaj kratki tečaj o pastoralnoj medicini morat ćete smatrati samo prijedlogom, da tako kažem, prvo poglavlje, početak razvoja pastoralne medicine koja će ići dalje kroz rad koji gđa dr. Wegman i ja moramo obaviti.
Pa, dragi prijatelji, najprije bih vam želio skrenuti pozornost na to kako su posvećenici starih misterija opisivali put svoje inicijacije, put kojim se išlo osobito gdje su misteriji ulazili u tajne iscjeljivanja. Uglavnom, svi su misteriji bili povezani s tajnama iscjeljivanja, ali neki više dugi manje. Svi su bili s tim povezani, jer se na liječenje gledalo kao na vezu sa cjelokupnim razvojem civilizacije. Stari su rekli sebi: kada ljudska individualnost kroz začeće i rođenje silazi iz duhovnih svjetova u fizički zemaljski svijet, tada ono duhovno-duševno ulazi u transformaciju kroz koju može fizički oblikovati ljudsko tijelo. Opisali smo kako se to formiranje u početku događa u prvih sedam godina, dok je ljudsko tijelo začeto naslijeđem, ljudsko tijelo koje se za 7-8 godina potpuno odbaci.
U starim misterijima čovjekov ulazak iz duhovnog svijeta u fizički-osjetilni bio je prikazivan u vrlo detaljnom smislu. Ali bili su svjesni da se ljudsko biće ne povezuje sa svojim fizičkim tijelom na način na koji su to izvorno namjeravale duhovne moći, ako mogu upotrijebiti taj izraz, koje vladaju onim dijelom svijeta kojem čovječanstvo pripada. Konkretno, oduvijek se pripisivalo, onom dijelu snaga u čovjeku koje dolaze nasljeđem, da one anomalijom cjelokupnog razvoja u izvjesnom smislu, nadjačavaju snage koje čovjek svojom individualnošću donosi sa sobom iz prethodnih života na Zemlji. U tome se nije vidio nikakav sklad, samo je rečeno: kada bi postojao potpuni sklad duhovno-duševnog i fizičko-tjelesnog u čovjeku, onda kao prvo smrt ne bi imala oblik kakav ima, i kao drugo, bolest se ne bi pojavila u onom smislu u kojem se pojavljuje. Bolest i smrt su smatrani simptomima koji pokazuju da je čovjek više povezan s fizičkim zemaljskim svijetom nego je to bilo izvorno namjeravano. Iako se danas ovo ne može u potpunosti razumjeti, to je izuzetno duboka ideja u kojoj ima mnogo, mnogo istine. Jer doista je tako da u trenutku kada čovjek dosegne malo višu razinu svijesti, odmah primijeti da smrt, naprimjer, ima sasvim drugačiji oblik. Više sliči na preobrazbu nego na kraj neke životne faze i tako dalje.
Kao rezultat toga, za cjelokupnu staru svijest, obrazovanje čovjeka je bilo blisko iscjeljivanju, a cijeli proces obrazovanja je zapravo bio shvaćen u vrlo starim vremenima evolucije općenito kao proces iscjeljivanja. Kao rezultat toga, ono što su ljudi trebali raditi s drugim ljudima, bilo je u izvjesnom smislu od samog početka zamišljeno medicinski, a to je zatim povezano sa sviješću da bi ono što je u misterijima bilo povezano sa profesijom liječnika i svećenika, da bi oboje trebalo imati veze s liječenjem ljudi na Zemlji. U davna vremena, liječnik i svećenik, uglavnom su bili sjedinjeni u jednoj osobi, u procesu koji je mogao postojati samo u staroj instinktivnoj svijesti, koji danas ne može postojati, barem ne kao redovita institucija. S tom sviješću o važnosti ozdravljenja, koja je trebala biti prisutna i u normalnom životu, bilo je povezano da nakon te preobrazbe, da ljudi prolaze kroz smrt, a na put Sunca su ukazivale one duše koje su na Zemlji bili liječnici ili svećenici. Prvi putokaz za pronalaženje puta do Sunca nakon smrti, koji svatko mora pronaći, jer se tu odvija dio onoga što treba učiniti između smrti i novog rođenja, na prve korake - kako se to u stara vremena zamišljalo - osobu je uputio liječnik ili svećenik. Ali sve je to bilo uronjeno u najdublju misterijsku mudrost. Misterijska mudrost, na koju danas moramo gledati drugačije, jer nam stare metode više ne odgovaraju, ali koje se danas sigurno mogu obnoviti, doista, tu obnovu treba ovdje pokušati.
Sada, dragi prijatelji, kada je drevni posvećenik opisao svoju inicijaciju, rekao je: nakon što je prešao prag, prvi put se upoznao s djelovanjem elemenata, a u davna vremena elementi su bili ono što bismo danas nazvali agregatnim stanjima: čvrsto, što se zvalo zemlja, sve tekuće, što se zvalo voda, sve zračno, što se zvalo zrak, što se zvalo zrak i uključivalo je sve plinovito, i sve toplinsko, što se pripisivalo toplinskom eteru, to su bili elementi. To je nešto za što moderni fizičar kaže: to uopće ne postoji. - Za njega ta četiri elementa ne postoje. Za njega postoji sedamdeset do osamdeset elemenata koji imaju svojstva. Pod određenim uvjetima u svijetu jedan je tekući, drugi čvrst ili plinovit. Stanje topline pripada svima. Ali ono što je u davnim danima opisivano kao elementi danas ne postoji. To su samo svojstva stvarnosti, to nisu stvarnosti. Da, dobro, ali ono što se danas naziva elementima zapravo su samo stvarnosti unutar vrlo grubog fizičkog svijeta, a ono što se u davnim vremenima nazivalo elementima bilo je shvaćeno na takav način da se kroz to nije ulazilo u materiju, već u tkanje i život materije.
Vidite, starom je liječniku bilo manje važno je li se ova tvar naziva ovako ili onako. To ima važnost, naravno, ali to dolazi do izražaja tek kada se uzme u obzir druga važnost, koja se tiče tkanja i života tvari. I tako možete uzeti bilo koju tvar na mjestu gdje je podložna raspadanju. Stari liječnik je doista pridavao veliku važnost da je tvar koju je uzeo bila izložena procesu trošenja tijekom zemaljskog procesa, ili je posebno pazio da jednostavno ne uzme nikakvu tvar iz mineralnog carstva, kada se može dobiti i iz biljnog carstva. Tako je posvuda gledao na mjesto koje tvar zauzima u svojoj živoj djelatnosti u procesu svijeta. Ako to želite prozreti, potrebna vam je ova klasifikacija prema četiri elementa, jer ono što je najvažnije za tvar je temperatura na kojoj ona postaje zemlja, tj. temperatura na kojoj postaje čvrsta ili tekuća, voda ili zrak. To je u davnim vremenima bila važna stvar, promatrati što se mora dogoditi u procesu svijeta, da određena tvar ima određeni oblik. To je bilo prvo. Tek tada je tvar prosuđivana. Danas počinjemo sa supstancom, tada smo počinjali s procesom. A svaka tvar je samo zadržani proces, proces koji se odražava u nekoj fazi. Iznad svega, čovjek je bio prožet cjelokupnim tkanjem i životom u materijalnom svijetu. I tako je posvećenik opisao da je prvo uveden u tu viziju kojom je mogao vidjeti tkanje i život supstancijalnosti na takav način da mu se ono činilo kao tkanje četiri elementa. To je bilo prvo.
Ali drugo što su svi rekli, a to je za njih predstavljalo drugu fazu, je da su rekli: vodili su ga tamo gdje je mogao upoznati 'gornje i donje bogove'. - Što znači biti vođen tamo gdje se mogu upoznati gornji i donji bogovi? Da, vidite, dragi prijatelji, ovo smo već opisali, samo što smo opisali na moderan način. Rekao sam vam da kada se duhovno-duševno toliko duboko uvuče u fizičko i etersko tijelo da fizičko tijelo i etersko tijelo preplave duhovno-duševno, tada se javlja nešto patološko kada duhovno-duševno toliko odluta u fizičko-tjelesno. Tu nastupa patologija. U trenutku kada se to dogodi, čovjek ulazi dublje u sebe nego što bi trebalo kad se budi, u svoj fizički organizam kada je budan, i nailazi na izvan ljudske, potprirodne efekte ispod. Jer samo kad smo u normalnom odnosu između svoje duhovno-duševne prirode i fizičko-tjelesne organizacije, živimo u prirodnom. Onog trenutka kad zaronimo dublje, zaronimo intenzivnije u svoju fizičku tjelesnost, dolazimo u odnos s pod-prirodom. Ovdje dolazimo u kontakt s elementarnim bićima, bićima viših hijerarhija, na različitom stupnju svog razvoja, koja utječu na ljudska bića. I to je jednostavno činjenica: dolazi se u kontakt s bogovima, čija se djelatnost odvija ispod učinaka prirode.
Dakle, kako je drevni posvećenik mogao reći, ako bi upotrijebio neutralniji izraz koji je stvar prikazivao prikriveno, jer to nitko nije razumio, već samo posvećeni, kako je mogao reći: bio je odveden do donjih bogova? - Morao je reći: naučio sam prirodu ljudske bolesti, jer ona vodi do donjih bogova.
Uzmimo drugo, u smislu u kojem sam također pokazao na granici između patološkog i normalnog: može se dovesti u život sveca, gdje duhovno-duševno izlazi van, izlazi više nego što bi trebalo, da tako kažem, oživljava stanje spavanja. Stari posvećenik to je opisao kao druženje s višim bogovima. Tako da, ako razmišljamo shematski, ispravno je ovo: priroda, pod-priroda, nad-priroda [crtež]. Vizionarski, život promatranja, život koji čovjeka uvodi u duhovni svijet, to je ono što bi posvećenik nazvao: biti s gornjim bogovima.
Sada, dragi prijatelji, vrlo je lako steći pogrešnu predodžbu o hijerarhiji bogova iznad i ispod kada se ovako govori. Vidite, o tome morate razmišljati na ovaj način. Ako jednostavno kažem: priroda, pod-priroda, nad-priroda, bolest, vizionarski život, onda sam u iskušenju da donje bogove vidim i kao podređene. Ali vidite, to nije tako. U stvarnosti je to ovako: zamislimo da ovdje imamo prirodu, i ona prema gore vodi u krug [vidi crtež dalje], a ono što nalazimo ovdje gore spaja se s onim dolje s druge strane. Ako krug nacrtamo veći, dobit ćemo ovo, ako ga nacrtamo još veći, dobit ćemo ovo, a ako ga budemo još povećavali, konačno ćemo dobiti ravnu liniju. Ovdje je dio kruga koji odlazi, ali se nakon odlaska u beskonačnost vraća s druge strane. Ovo svjedoči o činjenici da ovo označavanje nižih i viših bogova ne treba shvatiti kao redoslijed ranga, već samo kao različite načine na koje pristupaju ljudima, već se o njima mislilo da rade zajedno kao potpuno ravnopravna hijerarhija i da zajedno teže u beskonačno dalekoj točci. Zato se u davna vremena na sve što je bolest i vidovnjaštvo gledalo tako da, ako čovjek to prozre, on gleda u duhovni svijet. Jedan način gledanja u duhovni svijet je ovaj: stvarno se upoznati s bolešću i vidovnjaštvom.
Razumijevanje ovoga daje nam priliku da u moderno doba ponesemo ono što je bilo prisutno u svijesti u davna vremena. Jer unutar moderne svijesti pitamo se: što se može identificirati s carstvom nižih bogova u našoj modernoj svijesti? - Vidite, ono što nazivamo Ocem kada predstavljamo sveto Trojstvo, to je ono što pripada pod-prirodi u najeminentnijem smislu. Otac pripada pod-prirodi, a kako bismo se trebali postaviti u smislu stvarnog duhovnog razumijevanja ovog Boga Oca?
Pa, dragi prijatelji, gledamo ljude, gledamo ljude u njihovom dnevnom budnom stanju, gledamo ih u njihovom noćnom stanju spavanja, uspoređujemo ta dva stanja. Ako pogledamo ljudsko biće kada je potpuno budno, možemo znati da je ono onakvo kakvo jest u fizičkom svijetu jer je integrirano u poredak ovog fizičkog svijeta. Jer kao što se Zemlja jednom odvojila od preliminarnih faza, kao što je na putu daljnje evolucije, tako i čovjeka treba prepoznati u odnosu na Saturn, Sunce, Mjesec. U tom pogledu, on pripada Zemlji i prirodno stoji unutar Zemlje. Stoji na razini prirode u budnom stanju.
Nije tako kad čovjek spava. Kad čovjek spava, dragi prijatelji, fizičko i etersko tijelo leže u krevetu, a izvan fizičkog i eterskog tijela su astralno tijelo i 'Ja'. Ali pogledajmo fizičko i etersko tijelo. Što postoji u ovom dijelu ljudskog bića koji leži tamo, u fizičkom i eterskom tijelu? Postoji ono što je dobilo u staroj evoluciji Saturna, u staroj evoluciji Sunca, iako u naprednijem stanju. To je napredovalo. Ali sada u spavanju čovjek ima daljnji razvoj egzistencije Saturna i Sunca, u onome što leži u krevetu nema egzistenciju Mjeseca. Nema toga unutra. Dakle, moramo reći: napredujući u svom razvoju, priroda je prešla put od boravka na Mjesecu do egzistencije Zemlje. Ali budući da je čovjeku potrebno stanje spavanja, priroda u usnulom čovjeku čuva pod-prirodu, prirodu koja je stvarno postojala samo u razdoblju Saturna i Sunca. To je pod-priroda. Ona je temelj svih bića jer postoji ljudska rasa. Čovjek u stanju spavanja doista uranja u pod-prirodu, a iz tog uranjanja - već sam pokazao u zadnjih nekoliko dana ovog tečaja - ponovno izranjaju bolesti. Postoji oblast Boga Oca. Dok spavamo, uronimo u carstvo Boga Oca, uronimo u pod-prirodu, u carstvo Oca.
Ako uzmemo vidovnjaštvo, ono zapravo predstavlja nutarnje osvjetljenje onih članova ljudskog bića koji su tijekom spavanja izvan fizičkog i eterskog tijela, tj. 'Ja' i astralnog tijela. Ako čovjek postane svjestan unutar njih, onda je to suprotno stanje od bolesti, drugi pol od bolesti. Čovjek je uronjen u oblast duha sa svojim astralnim tijelom i 'Ja'.
Dakle, vidimo da se čovjek u svojoj zemaljskoj organizaciji može izvući iz prirode u dva smjera, u smjeru pod-prirode prema Ocu, u smjeru nad-prirode prema Duhu, i od otajstva Golgote Krist je posrednik obaju svjetova, produhovitelj prirodne egzistencije, produhovitelj normalne ljudske egzistencije, koji uvijek mora evocirati sklad između pod-prirode i nad-prirode. Pod-priroda se uvijek uravnotežuje u normalnom odvijanju spavanja i budnosti. Nad-priroda je uravnotežena u onim vidovnjacima koji uvijek imaju priliku vratiti se običnom ljudskom životu po svojoj volji. Ako čovjek nakon buđenja nije u stanju uravnotežiti ono što je doživio u pod-prirodi, tada dolazi do bolesti koja se izražava u fizičkom i eterskom tijelu. Ako čovjek nije u stanju, ono što može iskusiti gledanjem u carstvu duha unijeti u potpuno budno stanje, u prirodni tijek svog zemaljskog života, tada dolazi do duševnih ili duhovnih bolesti, a time i do drugog pola.
Sada uzmimo fizičku bolest. Što se događa kada dođe do procesa ozdravljenja? Čovjek je vođen od iskustva pod-prirode do iskustva prirode, od Oca do Krista, jer Krist je duhovni život u prirodi. Od Oca do Krista, to je u biti ono što liječnik radi. U biti, posao liječnika je razaznati kako se pod-priroda pogođenog čovjeka vraća Kristu nakon što je Otac, ako se poslužimo metaforom, prepustio vlast Kristu Sinu. To je rečeno modernim govorom ono što bi izrazila misterijska mudrost. Čovjek bi rekao: posvećenik, nakon što ima istinsku Kristovu svijest ovdje na Zemlji, vođen je s jedne strane k Ocu, a s druge k Duhu. I polazeći od Oca, nakon spoznaje puta od Oca do Krista, svi procesi iscjeljenja nalaze se na tom putu.
I ovdje počinje moderna misterija, dragi prijatelji, misterija koja je veliki svjetski test prave farmaceutike. I to moram istaknuti na kraju tečaja o pastoralnoj medicini, kako bi iz njega poteklo ono što ljekovito zahvaća liječnika. Pretpostavimo da liječnik postupno uči, kao što je naznačeno u ovom tečaju, te individualne procese iscjeljivanja upoznavajući se s oštećenim organima, s onim što radi vani u carstvu prirode djeluje prema organima obdarenim duhom, kako bismo u tijelo unijeli duh kao iscjelitelja. Uči kako to učiniti u ovom slučaju, kako to učiniti u onom slučaju. Sve je to spojeno u sveukupno znanje. Ali napredovanje u stvarnom znanju razlikuje se od današnjeg napredovanja u znanju. Ako danas uzmete patološku anatomiju ili teoriju medicine i temeljito je proučite, na kraju ste dalje nego što ste bili na početku jer imate cijelu stvar u sebi - ako je imate u sebi - ali sa svakim poglavljem niste napredovali u svom cjelokupnom stavu. Ali to je bit totalnog znanja, da se napreduje svojim totalnim stavom.
Ako u ovom smislu prihvatite medicinu, kao što se misli ovdje na tečaju pastoralne medicine, napredovat ćete korak po korak. I ono što na kraju dobijete kao rezultat, dragi prijatelji, ništa je manje nego reći: sada kada imam sve svoje medicinsko znanje iza sebe, mogu vidjeti sve što se događalo tijekom misterija na Golgoti do trenutka kada je Krist prošao kroz vrata smrti na Golgoti. Oni razumiju Kristov put od Oca do smrti na Golgoti. To je tajna. Isprva ne mislite da je jedno s drugim povezano, ali jest. Toliko je povezano da gledajući u proces ozdravljenja stvarno razumiješ što se dogodilo u kozmosu, da je Otac poslao Sina da prođe kroz smrt na Golgoti; i u onome što se dogodilo na Golgoti, dragi prijatelji, ne vidite smrt, nego djelovanje svega što se dogodilo u smrti, koja nije smrt, nego je nadvladavanje smrti, što je ozdravljenje cijelog ljudskog bića. To je put liječnika od Oca do Sina, sve dok ne umre na Golgoti. Sva pojedinačna znanja o iscjeljivanju uvijek vode malo dalje, kako bismo konačno razumjeli.
Pastoralna medicina nije samo ono što svećenik i liječnik trebaju prakticirati zajedno, nije samo to, nego je pastoralna medicina ono što treba spojiti kako bi liječnik doista mogao prozreti jedan dio misterija na Golgoti. To je vrhunac, kulminacija medicine, da se razumije sve ljudske bolesti, da se otajstvo Golgote do smrti može vidjeti kao veliki proces ozdravljenja. Patologija čovječanstva u razvoju, terapija: smrt na križu - ta će se veza vidjeti u kontekstu prave medicine.
Svećenik mora pratiti sve što čovjek doživljava kada napušta tijelo i ulazi u drugi svijet, a to je svijet duha. Na taj način svećenik sve više upoznaje ono što je vezano uz čovjekov odnos s duhom, sa Spiritus Sanctus, sa Duhom Svetim. A njegov način je preuzeti posredništvo između Duha i Sina, Krista, da tu izgradi teologiju, da nađe put od Krista do Duha, od Duha do Krista. Opet, na tom putu, koji treba voditi ljude od Duha do Krista, od Krista do Duha, može se steći suma znanja, životnog sadržaja. I taj put mora kulminirati činjenicom, da pojedini stupnjevi teologije daju razumjeti kakav je bio Kristov put za čovječanstvo nakon prolaska kroz smrt na Golgoti, što je bio veliki proces ozdravljenja. Dakle, sada se postavlja pitanje: koju sposobnost ovaj proces iscjeljenja stvara u ljudima kako bi mogli prijeći u duhovni svijet? - Na taj način sve što bi trebalo biti teologija kulminira u shvaćanju onoga što se događa s Kristovom osobnošću nakon što je prošla kroz smrt na Golgoti.
Kristov put na Golgotu: vrhunac liječnikova puta. Kristov put od Golgote dalje: vrhunac svećeničkog puta.
Opet, mnogim teolozima modernog doba izgleda da te stvari uopće ne pripadaju zajedno. Jer danas ima teologa koji ne žele znati baš ništa o uskrslom duhu i Kristu koji nastavlja djelovati. Ali ako govorimo u smislu obnove misterija, onda dolazi događaj na Golgoti, misterij na Golgoti, i onda možemo reći staru formulu koju je posvećenik imao za svoj inicijacijski put, a koja je bila: vođen sam kroz elemente, a zatim do viših i nižih bogova - za modernog posvećenika ova formula mora glasiti: bio sam vođen onim što rastvara elemente u njihovim procesima - elementi su sada kemijski elementi, njih osamdeset, oni se rastvaraju u procese - i dalje sam vođen silaskom do Oca i gore do Duha, i uočavam Kristov učinak na oba puta.
A ako, dragi prijatelji, sa sobom želite ponijeti sažetak ovog tečaja pastoralne medicine za vaše ezoterično produbljivanje, tada sa sobom ponesite riječi koje glase:
Slijedit ću stazu,
Koja rješava elemente u procesima
I vodi me dolje k Ocu
Koji šalje bolest da uravnoteži karmu
I vodi me gore do Duha
Koji dušu u zabludi vodi do slobode
Krist vodi dolje i gore
Skladno rađanje duhovnog čovjeka u zemaljskom čovjeku.
Ich werde gehen den Weg,
Der die Elemente in Geschehen löst
Und mich führt nach unten zum Vater
Der die Krankheit schickt zum Ausgleich des Karma
Und mich führt nach oben zum Geiste
Der die Seele in Irrtum zum Erwerb der Freiheit leitet
Christus führt nach unten und nach oben
Harmonisch Geistesmensch in Erdenmenschen zeugend.
Ako postanete potpuno uronjeni u ono što leži u ovoj skici meditacije, ponijet ćete sa sobom, sa živim duhom, ono što sam želio dati na ovom tečaju pastoralne medicine.
.