.- JEDANAESTO PREDAVANJE, London, 29. kolovoza 1924.
Odnos prirodne duhovnosti i duhovnosti ljudskog organizma. Mineralno - 'Ja'; Biljno - astralno tijelo; životinjsko - etersko tijelo. Karcinom i imela. Grob i bakreni sjaj. Proučavanje stanja budnosti i spavanja dovodi do razumijevanja učinaka olova i skleroze. Proizvodnja lijekova s obzirom na duhovne moći. Besmrtnost i nerođenost, dječje bolesti, rahitis, liječenje fosforom. Drevna misterijska medicina i moderna inicijacijska znanost.
Jučer sam mogao govoriti o tome kako se kroz spoznaju nadosjetilne prirode čovjeka može rasvijetliti zdravo i bolesno stanje osobe. Uspio sam pokazati kako fizičko, etersko, astralno i 'Ja' biće u zdravoj osobi moraju imati vrlo specifičan odnos, koji, međutim, ne odgovara točnoj, strogoj ravnoteži, već nestabilnoj ravnoteži, jer razvoj bolesti kod čovjeka ipak ovisi o znatnom odstupanju od zdravog odnosa ova četiri člana ljudske prirode. I odabrao sam dva primjera da pokažem što duhovno znanstveno istraživanje, duhovni pogled na prirodu bolesti može otkriti iz znanja o eterskom organizmu, koji daje određeni uvid u karcinom, rak, naprimjer, a zatim sam istaknuo kako uvid u prirodu astralnog organizma može voditi do nečega poput kompliciranog kompleksa simptoma Morbus Basedow, Basedow bolesti.
Ako se sada želi prijeći s patološkog na terapijsko - posebno u vezi s ova dva primjera - prvo moram dati neke principe da pokažem kako se stvara učinak apsorpcijom vanjskih tvari prirode u ljudski organizam.
Cjelokupni odnos takozvane prirode prema ljudskom organizmu, može se razumjeti samo kada se, ne samo vidi kako je ovaj čovjekov organizam jedan fizičko-duševni-duhovni entitet u fizičkom tijelu, eterskom tijelu, astralnom tijelu i 'Ja' organizaciji, već ako se dalje razumije ono što sam već pokazao jučer za silicijevu kiselinu i ugljičnu kiselinu, da gdje god se nalaze prirodne supstance i prirodni procesi, postoji nešto duhovno što se može konkretno dokučiti duhovnom percepcijom, kao osnovom ovih prirodnih supstanci i prirodnih procesa. Ali onda također morate ići u konkretno duhovno. Kao što treba razlikovati mineral od biljke u fizičkom svijetu, treba također prepoznati u svojoj konkretnosti, duhovne, spiritualne elemente koje bića svijeta nose u sebi.
Sada, naravno, mogu stvari prikazati samo u sažetom obliku, ali htio bi se barem pozabaviti glavnim kategorijama. Uzmimo prvo mineralnu prirodu. Znatan dio naših lijekova uzimamo iz svijeta minerala, pa i ono što bi se stvorilo kao duhovna osnova medicine, znatan dio lijekova će morati uzeti iz carstva minerala.
Ako pogledamo cijelo carstvo minerala, naći ćemo da ono što je prisutno u mineralnom carstvu, sadrži duhovno na takav način, da postoji određeni odnos između minerala i čovjekove 'Ja' organizacije, naime to je ovako: moglo bi se pomisliti, da ako se čovjeku daju minerali na neki način, bilo na usta ili injekcijom, da će minerali u prvom redu djelovati na ljudski organizam i učiniti ga zdravim ili bolesnim. Ali u stvarnosti je slučaj, da fizičko-mineralno kao takvo, ono što istražuje kemičar, ono o čemu fizičar mora misliti, zapravo ne djeluje fizički na ljudski organizam, nego ostaje kakvo jest. Osobito fizičko, kada se iz vanjskog svijeta prenese u ljudski organizam, jedva da pokazuje značajnu metamorfozu u duhovnom pogledu. Nasuprot tome, duhovno prisutno u fizičkom, kod minerala posebno snažno djeluje na 'Ja' organizaciju. Tako možemo reći: duh jednog gorskog kristala, naprimjer, posebno snažno djeluje na 'Ja' organizaciju čovjeka. Tako da 'Ja' organizacija čovjeka, naprimjer, noseći u sebi silikatno, duhovna priroda silicijevog dioksida, to jest kvarca, u njoj dominira. To je ono bitno.
Prijeđimo s mineralnog na biljno. Biljke ne samo da imaju fizičko tijelo, već imaju i ono što sam jučer okarakterizirao kao etersko tijelo. Ako sada dajemo biljke ljudima, bilo putem injekcije ili na usta, biljka općenito djeluje - stvari koje sada govorim su općenite, svuda postoje iznimke, koje se također mogu proučavati, ali ovo je općenito točno - dakle sve što je na biljnoj bazi, što se daje čovjeku, ima izravan učinak na njegovo astralno tijelo. Sve što je životinjskog podrijetla, odnosno sve one esencije, tekućine, prerađene tvari koje dobivamo iz životinjskog svijeta i unosimo u ljudski organizam, u ljudskom organizmu djeluju na etersko tijelo.
Ovo je posebno zanimljivo jer se u jučer spomenutoj, duhovno temeljenoj medicini, proizvodi iz životinjskog carstva već uzimaju za određene slučajeve bolesti, naprimjer sekret Hypophysis cerebri, moždanog privjeska, koji se uspješno koristi kod rahitične djece ili kod deformacija udova u dječjoj dobi i slično. Ali ne samo ta izlučevina, nego i drugi produkti životinjskog organizma djeluju na etersko tijelo čovjeka, jačaju ga ili slabe, ukratko, tu imaju svoj glavni učinak.
Ono što je izravno prenosi s jednog čovjeka na drugog, ima značaj samo za fizičku organizaciju čovjeka. Kada se nešto prenosi s jedne osobe na drugu, u obzir dolazi samo fizički učinak. To je vrlo zanimljivo. Naprimjer, kada se krv prenosi s jedne osobe na drugu, treba voditi računa samo o fizičkom učinku koji krv može imati na organizam.
Ovo je bilo osobito lako proučavati u vrijeme kada je napravljen prijelaz kod cijepljenja protiv velikih boginja ljudskom tekućinom [limfa] na kravlju tekućinu, gdje se moglo izravno promatrati kako se učinak od fizičkog tijela s prethodnim cjepivom, pomaknuo, da tako kažemo, u etersko tijelo korištenjem životinjskog cjepiva.
Dakle, možemo reći: ako u sebi razvijemo duhovnu viziju, možemo vidjeti kako priroda utječe na čovjeka, kako čovjek u sebe uvlači duh mineralnog carstva kroz svoju 'Ja' organizaciju, kako u sebe uvlači duh biljnog carstva kroz svoju astralnu organizaciju, kroz svoju etersku organizaciju duh, ili duhovnost životinjskog carstva, i kroz svoju fizičku organizaciju samo fizičko čovjeka. Više o duhu ne možemo govoriti. Čak i kod životinjske organizacije, koja djeluje na etersko tijelo, više ne možemo govoriti o duhovnom, nego samo o eterskom u samoj životinji.
Tek spoznavanjem tih veza, stvarno se stječe istinsko razumijevanje načina na koji je čovjek, u svom zdravom i bolesnom stanju, smješten u prirodu. Ali dobivate i unutarnji uvid u trajno djelovanje prirode na ljudski organizam. A onda kada morate ići dalje, morate pitati: pa kako se treba ponašati, na primjer, u slučaju nečega poput karcinoma, raka? - Jučer smo vidjeli, da etersko tijelo samo od sebe razvija prejaku silu u određenom organu. Centrifugalne sile, odnosno sile koje žele doprijeti u kozmos, postaju prejake. Astralno tijelo i 'Ja' organizacija, ne mogu se tome dovoljno suprotstaviti. Sada se čovjek vodi onim, što je duhovno spoznao. Kažete sebi, sada možete pokušati: ili moramo ojačati astralno tijelo, u kojem slučaju se moramo okrenuti biljnom carstvu, ili moramo potisnuti učinkovitost eterskog tijela, u kojem slučaju se moramo okrenuti životinjskom carstvu.
Duhovno istraživanje nas je sada dovelo do toga da krenemo smjerom prema astralnom tijelu, kako bismo došli do izlječenja karcinoma, kako bi astralno tijelo ojačalo u svojoj moći.
Ako netko sada želi tražiti lijek za astralno tijelo, u prvom redu ga može potražiti u biljnom carstvu. Sada se može reći da je ovaj lijek zapravo pronađen u biljnom carstvu.
Optuživali su nas da su u igri svakakve diletantske smicalice i slično, tako što parazitsku biljku imelu, koja se u medicini najviše koristi za liječenje epilepsije i slične bolesti, koristimo na posebno pripremljen način kako bi došli do izlječenja karcinoma.
Ali imela je nešto sasvim posebno. Ako ste ikada promatrali drveće koje ima te čudne izrasline na kori, izrasline na deblu i tumore, pogotovo ako ste ih promatrali u presjeku, tada ćete primijetiti da se nešto čudno događa.
Cijela tendencija rasta, koja inače ima okomiti smjer, dobiva na tom mjestu otklon pod pravim kutom, vodoravni smjer; vuče prema van kada druga stabljika raste prema van, i dobijete nešto što je poput parazita izvučeno iz same biljke.
Ako to pomnije proučite, otkrit ćete da kada stablo razvije takvu izraslinu, događa se sljedeće: na neki način, fizičko tijelo stabla je inhibirano. Nema dovoljno fizičke materije dostupne da bi posvuda držalo korak s rastom eterskog tijela. Ono zaostaje, fizičko tijelo. Etersko tijelo, koje inače nastoji fizičku materiju centrifugalno izbaciti u svemir, je u neku ruku ostavljeno na određenom dijelu, kada se ovdje pojavi prvi izdanak. (Nacrtano je) Prolazi premalo fizičke materije ili barem materije koja ima premalo fizičke snage. Rezultat toga je da se etersko tijelo okreće prema dolje, prema donjem dijelu stabla, koji je opremljen većom snagom. Dakle, u biti je etersko tijelo ono koje ponovno postaje snažno.
Sada zamislite da se to ne dogodi, nego da se tu nastani parazitska biljka imela, a zatim se ista stvar događa kroz drugu biljku, koja u sebi nosi vlastito etersko tijelo, da se odvija ista stvar koja se normalno odvija s eterskim tijelom stabla. To stvara sasvim poseban odnos između imele i stabla. Stablo, koje je ukorijenjeno izravno u Zemlji, u sebi prerađuje sile uzete iz Zemlje. Imela, koja je pričvršćena za drvo, prerađuje ono što joj drvo daje, koristeći drvo, da tako kažem, kao tlo. Stoga umjetno stvara, ono što kad je nema, rezultira izraslinama koje su posljedica prekomjernog rasta eterske organizacije. Imela uzima stablu ono što daje samo kada ima premalo fizičke tvari, kad ono etersko u njemu preraste. Prerasla eterska sila proteže se iz stabla u imelu. Ovaj unutarnji uvid nam govori - imela je sada tako obrađena da stvarno može prenijeti ovaj eterski element preuzet sa stabla u čovjeka, što se pod određenim okolnostima događa putem injekcija - to nam govori: imela kao vanjska tvar preuzima neobuzdanu etersku tvar u karcinomu, a potiskujući fizičku tvar pojačava djelovanje astralnog tijela i time uzrokuje mrvljenje i raspadanje tumora karcinoma. Tako da unosom imele u ljudski organizam, mi zapravo unosimo etersku tvar stabla u čovjeka, a eterska tvar stabla tako prenesena u čovjeka preko imele ima okrepljujući učinak na astralno tijelo čovjeka.
To je put koji se može odškrinuti, samo ako imamo uvid u to kako etersko tijelo biljke utječe na astralno tijelo čovjeka, ako imamo uvid u to kako duhovni element biljke, kojeg biljka parazit izvlači iz stabla, utječe na astralni element čovjeka.
Vidite, ono što sam jučer rekao također je točno u konkretnim terminima: radi se o tome da kada koristimo ljekovite tvari, ne koristimo samo ono o čemu ljekarnik misli i govori, nego i ono što je duhovno, spiritualno u stvarima.
Pa, uspio sam vam predočiti, da se kod Morbus Basedow bolesti astralno tijelo ukoči i 'Ja' organizacija ne može kontrolirati to astralno tijelo. Tako se predstavlja cijeli kompleks simptoma, kao što sam jučer objasnio. Do čega smo došli? Bit će važno ojačati moć 'Ja' organizacije. Ovdje se radi o tome da bismo trebali pogledati nešto što igra sporednu ulogu, u uobičajenoj interakciji čovjeka s vanjskim svijetom. Ljudi jedu mnogo stvari i imaju mnogo toga u svojoj prehrani, ali neki metali, naprimjer, ne smatraju se hranom. Bakar ili bakrena ruda, naprimjer, halkopirit ili kuprit ne smatraju se prehrambenim proizvodima.
Upravo one tvari koje ne igraju ulogu u uobičajenom općenju čovjeka s prirodom, to su one koje u svom duhovnom dijelu najviše utječu na više duhovno biće čovjeka. Naprimjer, nalazimo da bakreni sjaj, bakar i sumpor, imaju najjači mogući učinak na ljudsku 'Ja' organizaciju i stvarno jačaju 'Ja' organizaciju.
Ako sada osobi koja boluje od Morbus Basedow bolesti date u određenom preparatu bakreni sjaj, onda se ukrućenom astralnom tijelu koje vam je jučer opisano suprotstavlja 'Ja' organizacija koja dominira ovim astralnim tijelom, jer bakreni sjaj svojom unutarnjom snagom dolazi u pomoć 'Ja' organizaciji, i uspostavlja se potrebna ravnoteža između astralnog tijela i 'Ja' organizacije.
Odabrao sam ove primjere u svrhu da vam iznutra pokažem kako proučavati svaki proizvod prirode koji imamo oko sebe: kako utječe na čovjekovo fizičko tijelo? Kako utječe na čovjekovo etersko tijelo? Kako utječe na astralno tijelo, 'Ja' organizaciju?
Pokazao sam na primjeru imele, Viscuma, Viscum pini ili Viscum mali, kako imela utječe na odnos između eterskog i astralnog tijela, što se mora uzeti u obzir u terapijskom pristupu, koji vodi do borbe protiv karcinoma.
Pokazao sam kako bakreni sjaj utječe na 'Ja' organizaciju. Pokazao sam što dolazi u obzir kod Morbus Basedow bolesti, tako da se može reći: ako netko može promatrati ljudsko biće s jedne strane, kako se fizičko, etersko i astralno tijelo i 'Ja', isprepliću i žive zajedno, kako to u bolesnom stanju postaje nenormalno, i ako zatim vidite i ono što je vani u prirodi, imate, naprimjer, sljedeći pogled: kod Morbus Basedow bolesti 'Ja' organizacija je preslaba. Izvana imam bakreni sjaj. Ovaj bakreni sjaj, u kombinaciji s 'Ja' organizacijom, znatno je jača. Vidite, kada tako nešto razmotrite, dobijete prekrasan uvid u povezanost čovjeka i prirode. Odgovoreno je na veliko, čudesno pitanje: zašto ljudi apsorbiraju toliko tvari u hrani? Zašto druge igraju tako sporednu ulogu? U zdravih ljudi, doduše, ne igraju posebnu ulogu, ali kod bolesnih ljudi počinju igrati posebnu ulogu, jer upravo one tvari kojih nema u hrani osobito snažno djeluju na duhovni dio čovjeka; Minerali, biljke i životinjski produkti, koji nisu aktivni u hrani, oni su koji imaju posebni odnos prema 'Ja', prema astralnoj organizaciji.
I tako ove stvari počivaju na gledanju u duboke tajne prirode. Taj uvid u duboke tajne prirode, rekao bih u misterije prirode, zapravo dovodi do mogućnosti izravnog povezivanja, pogleda na oboljelog s pogledom na djelotvoran lijek. Kao što znam da magnet privlači željezo, i ako imam magnet i prinesem mu željezne strugotine, željezne strugotine će se privući, ako znam učinak magneta na željezne strugotine, onda znam što se događa. Ako na isti način koliko je duhovni bakreni sjaj, s druge strane, ono što čovjeku nedostaje kada ima simptome Morbus Basedow, to znači prožeti medicinu duhovnim uvidom.
Tek kada se uđe u cjelokupnu vezu između četiri člana čovjeka, naći će se način da se pronađu ti odnosi, koje sam već naznačio, između izvan ljudskih supstanci, supstanci prirode, i samog zdravog i bolesnog čovjeka. Ali prvo moramo pogledati kako se ova četiri člana čovjeka, fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i 'Ja', ponašaju vrlo različito u dva izmjenična stanja u kojima čovjek živi u svojoj zemaljskoj egzistenciji, u stanju budnosti i spavanja. Kada smo budni, naša je fizička organizacija prožeta eterskom organizacijom. Pri tome se astralna organizacija širi, ispunjavajući obje organizacije iznutra. I cijelu stvar dalje prožima 'Ja' organizacija, tako da, ako to želimo shematski predstaviti, možemo reći: u ovoj shemi možemo zamisliti budnog čovjeka, s fizičkom i eterskom organizacijom koje ga ispunjavaju, također nešto što se pojavljuje iznad njega, astralna i 'Ja' organizacija, koju označavam drugom bojom. (Nacrtano je)
Ako, s druge strane, ispred sebe imamo osobu koja spava, imamo fizičko tijelo i etersko tijelo koje leže u krevetu. Čovjek dolazi do toga, da u jednoj organizaciji koja nije biljna, razvija aktivnost minerala i biljaka, kao što to čini biljka. Kada ležimo u krevetu imamo fizičko tijelo i etersko tijelo. Nasuprot tome, astralno tijelo i 'Ja' organizaciju imamo izvan fizičkog i eterskog tijela. I shematski to mogu nacrtati na takav način da astralno tijelo i 'Ja' organizacija (crveno)
sada okružuju etersko tijelo i fizičko tijelo poput neke vrste oblaka, koji se, međutim, gubi u neodređenom, postajući sve veći i veći. Ali nije tako da možemo reći: tijekom dana, kada smo budni, u nama su aktivni astralno tijelo i 'Ja' organizacija, i obrnuto, kada spavamo, 'Ja' i astralna organizacija nisu u fizičkom i eterskom tijelu; to nije tako. Možemo samo reći: u budnom stanju, 'Ja' organizacija i astralno tijelo, u fizičkom tijelu i eterskom tijelu djeluju iznutra u svim smjerovima, gdje god ih organi ili snage organa dinamički vode. Kada spavamo, djeluju izvana. U određenom smislu, kao što učinci kozmosa prodiru u naša osjetila i postaju sadržaj naše svijesti kao osjetilne percepcije i ideje, tako smo i mi kada spavamo obavijeni našim astralnim tijelom i našom 'Ja' organizacijom. Oni tonu izvan nas u duh kozmosa, i djeluju kroz oči, kroz uši, kroz sve što je periferno u ljudskoj organizaciji.
Tako smo okarakterizirali razliku između budnog stanja i stanja spavanja rekavši: naše 'Ja' i naše astralno tijelo, u budnom stanju rade iznutra u svim smjerovima. Naše 'Ja' i astralno tijelo, u stanju spavanja, djeluju na nas izvana duhovnim silama kozmosa. Stoga imamo priliku vidjeti, da se izvana i iznutra može djelovati na naše etersko tijelo i naše fizičko tijelo, kroz našu duhovnu organizaciju.
Sada, kada to razumijemo, dolazimo do uvida kako su duhovne esencije produkata prirode povezane s tim procesima, koji čine čovjeka bićem koje spava i koje je budno. Naprimjer, neobično je da kada unesemo tvar koja nije dio uobičajenog prehrambenog sustava, poput olova, to olovo uvijek ima svojstvo tjeranja astralnog tijela prema van, baš kao što se događa tijekom spavanja. Olovo zapravo ima učinak postavljanja čovjeka u stanje spavanja, gurajući astralno tijelo i 'Ja' organizaciju prema van. Zamislite to živopisno. Kad konzumira olovo, čovjek želi spavati. Ali spavanje zapravo ne dolazi. Sve što se događa je da su 'Ja' i astralno tijelo izbačeni. Ali u isto vrijeme, olovo sprječava pojavu vanjskih učinaka. Olovo astralno tijelo i 'Ja' organizaciju tjera centrifugalno prema van, ali sprječava centripetalne sile koje djeluju prema unutra. Čovjek pada u polusan, ali ne može potpuno zaspati, jer je učinak izvana otežan konzumiranjem olova.
Rezultat toga je da zdrava osoba u normalnim okolnostima, kada u organizam unese olovo, ne zaspe, već je obuzme vrtoglavica, pada u nesvijest i javljaju se sva ona stanja koja su povezana sa slabljenjem 'Ja' i astralne organizacije u fizičkom tijelu i eterskom tijelu.
Ali pretpostavimo da se u ljudskoj organizaciji pojavila takva abnormalnost da kada se osoba uspava, ili samu sebe uspava, 'Ja' organizacija i astralno tijelo postanu previše ukorijenjeni u vanjskom svijetu, što znači da apsorbiraju previše duhovnosti izvan ljudskog kozmosa, tako da ti učinci postanu prejaki, tako da svaki put kada čovjek zaspe on izvana prima prejake učinke, prima prejake duhovne utjecaje izvana, spiritualne utjecaje. Tako pada u sklerozu.
Pravi uzrok skleroze je taj što je čovjek, umjesto da se iznutra organizira, izložen pretjeranim vanjskim utjecajima, osobito kada je u stanju spavanja. Ponekad, kako ljudski organizam stari i mogu nastupiti ovi utjecaji, on se nesanicom odupire ovom pretjeranom vanjskom utjecaju. Ali ne možete ostati pri nesanici. Posljedica toga je da kada čovjek ostari i ipak mora spavati, astralno tijelo i 'Ja' organizacija koje strše iz fizičkog tijela i eterskog tijela, apsorbiraju previše utjecaja izvana i prejako povratno djeluju na organizam. Što nalazimo sada kada se stari i mora se spavati, a astralno tijelo i 'Ja' organizacija koje u starosti strše i upijaju previše utjecaja izvana i prejako povratno djeluju na organizam? Nalazimo da ako sada unesemo olovo u ljudski organizam, ne dolazi do vrtoglavice i nesvjestice, već su sklerotizirajuće sile spriječene pod određenim okolnostima pripremajući olovo u odgovarajući lijek, astralne sile izvana i 'Ja' sile izvana, sklerotizirajuće sile su ovime spriječene, jer osoba tada prolazi kroz uvjete, u kojima ne može spavati, već su astralno tijelo i 'Ja' organizacija istjerani olovom, ali su pretjerano jake sile izvana držane podalje.
Na taj način, razumijevanjem odnosa između fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja', dolazi se do temeljnog razumijevanja na čemu se može temeljiti učinak olova i kako učinak olova može biti protu učinak sklerotizirajućem učinku.
To je jednostavno uvid u ljudsku organizaciju, uvid u vanjsku prirodu u smislu njezinih duhovnih temelja, čime postajemo sposobni dovesti to dvoje u interakciju i time imati odgovarajući utjecaj na zdravlje i bolest.
Sada je, naravno, pitanje mogućnosti kombiniranja različitih učinaka. Objasnio sam da je silicijeva kiselina povezana s osjetilnim organima, s cijelom periferijom ljudskog organizma i opet s 'Ja' organizacijom. Sada smo također naučili kako olovo ima određeni odnos s 'Ja' organizacijom. Proizvodnjom lijeka, koji je pripremljen na odgovarajući način od silicijevog dioksida i olova zajedno, može se povećati centrifugalna sila olova ili smanjiti centripetalna sila silicijevog dioksida, i tako dobiti lijek koji zapravo ima unutarnju vitalnost koju čovjek može vidjeti i za koju se zna kako djeluje u ljudskom organizmu.
To je bit lijekova koji se mogu proizvesti na temelju takvog duhovnog temelja medicine. Stvoreni su s potpunim razumijevanjem onoga što se zapravo događa unutar i izvan čovjeka; i proizvedeni su na takav način da je sada važno da osoba koja ih inaugurira, koja ih uvodi u svijet, ima pregled nad duhovnim vezama koje ovi lijekovi prenose. Stvar je u tome da se, uz lijekove koji gledaju samo na kemijske sile koje se navode u našoj materijalističkoj kemiji, mogu proizvesti i lijekovi za koje se može reći: u ovaj lijek je na poseban način kanalizirana duhovnost svijeta.
To će biti priroda lijekova koji će biti proizvedeni kada medicini bude dana ova duhovna osnova. Znati će se, da je kod ovih lijekova važno da njihov pripravak ne sadrži samo ono što kemičar otkriva, već da su im dane duhovne moći svijeta. Sam duh, duhovnost, izravno se primjenjuje u terapiji. To je ono što je bitno kod ovih stvari.
Vidite, može se ići i dalje u ovom smjeru. Razumijevajući ljudsku organizaciju na način koji sam jučer opisao, može se doći do zaključka, strogo egzaktno - ovdje to mogu samo natuknuti - kako su fizičko i etersko tijelo ono što se prenosi čovjeku u struji nasljeđivanja, to jest ono što dolazi od oca, majke, djeda, bake i tako dalje, ali kako u 'Ja' organizaciji i u astralnom tijelu leži ono što dolazi iz duhovnog svijeta, tone u čovjekovo fizičko i etersko tijelo, i opet kroz vrata smrti izlazi u duhovni svijet, to je ono što živi i prebiva u čovjeku kao trajno, ono što nadživljava fizičko tijelo, njegova stvarna besmrtnost.
Ali kada govorimo znanstveno, ne smijemo govoriti samo o besmrtnosti, moramo besmrtnosti dodati još nešto. Kao što ono što prolazi kroz vrata smrti, u 'Ja' i u 'Ja' organizaciji i u astralnom tijelu ulazi u duhovni svijet, budući da to predstavlja stvarnu bit čovjeka, ali što dinamički intervenira u njegovu fizičku i etersku organizaciju, to je također prisutno prije rođenja ili začeća. Dolazi iz duhovnog svijeta, konstituira, radi i izgrađuje fizičko i etersko tijelo. Moramo govoriti i o nerođenosti.
U našem poznavanju prirode na tom području smo se toliko udaljili od istine da govorimo o besmrtnosti iz određenih vjerskih, egoističnih razloga, jer ljudi žele znati što će biti s njima nakon smrti, a budući da su ljudi već tu, ne zanima ih što je bilo prije rođenja ili prije začeća. Ali ako se želi govoriti znanstveno, mora se jednako govoriti o nerođenosti kao i o besmrtnosti, jer samo nerođenost i besmrtnosti zajedno čine vječnost.
Dakle, možemo reći: ono što je vječna bit čovjeka, što uranja kroz začeće, embrionalni razvoj, rođenje, u fizičko i etersko tijelo, što kod smrti zauzvrat napušta ovu fizičku i etersku organizaciju, mora, dok uranja u fizičku i etersku organizaciju, mora se prilagoditi ovom fizičkom i eterskom tijelu.
To nije uvijek tako lako u ljudskom razvoju. Definitivno je u tijeku unutarnja borba. Kako dijete ulazi u svijet, astralno tijelo i 'Ja' dolaze iz duhovnog svijeta, a fizičko i etersko tijelo nasljeđuju se od predaka. Moraju se probijati jedno u drugo. Proces ove borbe da se izvana uklopite, možete vidjeti, kao vanjsko otkrivenje, gledajući različite vrste dječjih bolesti.
Na dječje bolesti baca se pravo svijetlo samo kada se na njih gleda na način da se vječna bit čovjekova bića, stvarna duhovna osnova, mora prilagoditi onome što je dano kroz nasljeđe. A posebice, ako etersko tijelo ima poteškoća s prilagodbom astralnom tijelu i 'Ja' organizaciji, na koje se mora prilagoditi, ali na koje se prilagođava s poteškoćama, vidimo kako se javlja bolest koja proizlazi upravo iz činjenice da se etersko tijelo ističe kao dominantno nad približavajućim 'Ja' i približavajućom astralnom organizacijom. I ova dominacija eterskog tijela, ovaj otpor, da tako kažemo, izražava se u rahitisu.
Sada, dodavanjem duhovnog fizičkom, dolazimo do zaključka da na pitanje možemo odgovoriti na poseban način: kako mogu oduzeti snagu suprotstavljanja ovog eterskog tijela, koje se u određenom smislu suprotstavlja astralnom tijelu? Što na normalan način oduzima ovu moć, kada osoba postupno prelazi iz duhovnog svijeta u fizički svijet tijekom svog embrionalnog razvoja?
Zatim dolazimo do proučavanja kako čovjek u embrionalnom razvoju ulazi u fizički svijet iz duhovnog svijeta, i nalazimo da postoji poseban odnos između sila prisutnih u fosfor i spojevima fosfora, i onih sila u maternici koje se suprotstavljaju embrionalnom razvoju. Da nema tih snaga u maternici, rahitis bi se jednostavno pojavio kod svakog čovjeka. Maternica je ujedno stalni liječnik protiv rahitisa, budući da unutar organizma sadrži sile koje su iste vrste kao i sile prisutne u vanjskoj prirodi u mineralnoj tvari fosforu ili u spojevima fosfora.
Tako je misterij otkriven, da ako se sada osobi koja je oboljela od rahitisa daje tretman fosforom, nadoknađuje se nedostatak fosfornog učinka maternice u vanjskom svijetu nakon rođenja.
I tako, ako netko razumije unutarnju duhovnu prirodu onoga što se događa u čovjeku i u interakciji između čovjeka i prirode, može suprotstavljajući se na određeni način, paralizirati procese bolesti.
Vidite, ovo je princip na kojem se temelji duhovno utemeljena medicina o kojem sam jučer govorio, a koji je prvi put razvijen kroz knjigu gospođe dr. Wegman i mene, i koja ne želi nastupiti s laičkom kritikom znanstvene medicine, već samo želi dodati onome što postoji u pravim znanstvenim terminima ono što može biti jednako znanstveno precizno, ali što prodire u duhovni svijet.
I može se reći: upravo oni koji su prilično upoznati s osnovama moderne znanstvene medicine i koji slijede te osnove moderne znanstvene medicine, samo malo dalje, počet će tražiti širenje prema duhovnoj strani.
A u izvjesnom pogledu, za osobu koja u čovjeku traži ono duhovno, bolesti su zapravo, koliko god životno gledano nepoželjne i neugodne i nesimpatične, za osobu koja se želi duhovno prosvijetliti o čovjeku, one zapravo šire beskonačnu svjetlost. Jer u bolesti postaje očito, kako na nenormalan način, jačanjem ili slabljenjem, djeluje ono što u čovjeku neprestano mora djelovati da bi on uopće mogao biti duhovno biće.
Zamislite samo, da čovjek nema učinke olova u sebi, da u sebi izravno nema olovo, ne bi bio misaono biće. Misaoni proces neprestano bi se otupljivao latentnom sklerozom. Ako to znamo, onda proces koji se ovdje događa, a koji sam opisao, proces olova koji se suprotstavlja sklerozi, ima osvjetljujući učinak na način na koji se zapravo kod ljudi javlja mišljenje.
Psihologija ili znanost o duši, može jako puno naučiti iz patologije i terapije.
Ali to otvara mogućnost da se kombiniranjem duhovne perspektive s medicinom, naš svjetonazor donekle može učiniti univerzalnijim nego što je danas u svojoj specijalizaciji.
Htio bih na kraju samo dodati par riječi onome što sam rekao, nakon što ovo bude prevedeno.
Čovjek se može osvrnuti na razvoj čovječanstva, posebno na razvoj duha koji je održao ljudsku civilizaciju i pojedine civilizacije, i koji je proizveo ono što se zove znanje, ono što se zove znanost.
Ako se pogleda unatrag u vrlo davna vremena, u vremena koja se danas mogu pratiti samo pogledom duhovnog istraživanja, kako sam ga jučer okarakterizirao, tada imamo - kao što sam jučer naznačio - mjesta znanja, koja kao takva ne treba tražiti kao naše škole, već kao mjesta znanja u kojima je čovjek u prvom redu uveden u razumijevanje prirode, u razumijevanje čovjeka, nakon što je njegova duša bila pripremljena da vidi i duhovnu stranu vanjskog svijeta. Ta mjesta znanja koja su ljudi tada navikli nazivati misterijima, nisu bila jednostrana škola, nego sve što se danas zasebno pojavljuje u svijetu, bila su mjesta vjerskog štovanja, bila su mjesta kultiviranja umjetnosti, ujedno su bila i mjesta njegovanja znanja u najrazličitijim područjima ljudskog života.
Ove drevne misterije bile su tako osmišljene, da oni koji su morali podučavati, ono što su morali priopćiti ljudima nisu predstavljali samo u apstraktnim konceptima, već u slikama, u slikama koje su, međutim, u svojoj unutarnjoj konfiguraciji predstavljale stvarne uvjete, stvarne učinke u svijetu. Te su slike mogli predstaviti u onome što bismo danas nazvali kultom.
U svom daljnjem grananju u određenom smjeru, ta je slika oblikovana da u sebi nosi ljepotu. U određenim smjerovima kult je postao umjetnički.
I onda, ako se uzme u obzir da to nije proizašlo iz proizvoljne fantazije, već iz slika koje su bile preslikane iz tajni samog svijeta, predstavljane u idejama, to je u to vrijeme bila znanost. Isti prikazi na način da su se u svojim slikama pozivali na ekstrakt ljudske volje kao pobožnosti, bio je religijski kult. Isti prikazi na način da su oduševljavali i uzdizali ljudska osjetila, dražesno ih doticala i uznosila do ljepote, bili su umjetnost. A mjesto umjetnosti bilo je izravno povezano s mjestom kulta. Ista stvar predstavljena u obliku ideja, bila je znanje, bila je znanost.
Ali to nije bilo usmjereno samo na ljudsko razumijevanje, na osjetilno promatranje, na vanjske osjetilne eksperimente; bilo je usmjereno na cijelog čovjeka, tijelo, dušu i duh. Također se prodrlo do onih dubina u bit stvari, gdje se ono što je stvarnost otkrivalo s jedne strane, na takav način da se božansko usklađuje s pobožnošću, s druge strane, tako da se izražava u kontekstu pravih ideja. Taj način traganja za istinom, ljepotom i onom moralnom, ljudske prirode, nazivao se, a i danas se može nazvati: put inicijacije, put početka stvari. Jer netko je bio svjestan da živi u počecima stvari dočaravajući ih, te početke, u čin kulta, u otkrivenje lijepog, u istinski oblikovani svijet ideja. I takav stav prema stvarima svijeta tada se nazivao inicijacijskim znanjem, znanjem o počecima iz kojih se sve stvari mogu razumjeti, svime se može rukovati kroz našu volju. Znanost inicijacije, koja je prodirala u tajne svijeta, u njegove početke, to je ono što su ljudi zapravo tražili.
U razvoju čovječanstva je moralo doći vrijeme kada se ova znanost inicijacije povukla, kada je čovjek morao upotrijebiti svoju duhovnu moć da postane svjesniji sebe. Čovjek je staru znanost inicijacije primio kao u snu, kao instinktivno. Nije bilo govora o razvoju čovjeka prema slobodi. Do razvoja prema slobodi došlo je samo zato jer je čovjek jedno vrijeme bio otjeran od početaka, izgubio je inicijacijsko gledanje okrećući se od početaka, umjesto toga okrenuo se prema završecima, vanjskom osjetilnom otkrivenju, i onome što se na kraju može istražiti pokusom.
Danas je ponovno došlo vrijeme kada, kada imamo neizmjerno široku, rekao bih, znanost o
'kraju', o površini, koja prema umjetnosti i religiji može imati samo vanjski odnos, moramo ponovno tražiti znanost inicijacije, sa sviješću, s onom sviješću koju smo stekli egzaktnom znanošću, s onom sviješću koja u ovoj novoj znanosti inicijacije, ne može biti manje egzaktna nego u egzaktnoj znanosti.
Ali tada će se most opet izgraditi, od onoga što se pojavljuje kao pogled na svijet, kako bi se ljudska duša spojila s njezinim izvorima u unutarnjem oblikovanju ideja, do onoga koje se sastoji u praktičnom rukovanju onim što se vidi u ideji. U drevnim misterijima, dakle, ono što je na ovaj način bilo ujedinjeno s pojmom inicijacije, prije svega je bilo ono što se odnosilo na liječenje ljudi, umjetnost liječenja. Jer to je također bila umjetnost, umjetnost iscjeljivanja, koja je u isto vrijeme pozivala ljude da na proces iscjeljenja gledaju kao na proces žrtve. Ona će pak morati uspostaviti tješnju vezu s onim što se u više ili manje filozofskom obliku pojavljuje kao pogled na svijet, kako bi zadovoljila ljudsku dušu u njenim unutarnjim potrebama. To je ono što se, rekao bih, traži u antropozofskom pokretu, u prepoznavanju onoga što vrijeme od nas traži.
Ovaj antropozofski pokret, čije je središte u Goetheanumu u Dornachu u Švicarskoj, ne želi u svijet donijeti ništa proizvoljno, niti postići nešto što je svijetu strano, apstraktno, maglovito i mistično, želi izravno intervenirati u svom praktičnom radu, u svim praktičnim aktivnostima čovjeka. On želi na potpuno svjestan način težiti onome čemu se instinktivno težilo u davna, primitivna vremena.
Iako je ovo tek početak, ipak je ono što nas čeka u bliskoj povezanosti mjesta koje teži svjetonazoru u duhovnom smislu, Goetheanuma, i klinike gospođe dr. Wegman, kojoj je dana prilika da obnovi ono što se činilo mogućim, što se u davna vremena uzimalo zdravo za gotovo, kada je znanje bilo misterijsko znanje: dovesti medicinu u blisku vezu s duhovnim pogledom. I to je ono što antropozofski pokret želi ispuniti kao odgovor na zahtjeve vremena. Stoga se možemo nadati da iz ove suradnje između svjetonazora i kliničkog, iz ovog rada prema inicijaciji, može nastati život, i uz inicijacijsko znanje koje odgovara suvremenim zahtjevima, također inicirana medicina, medicina kao inicijacijska znanost. U ova dva sata pokušao sam s nekoliko poteza naznačiti kakvi su prvi koraci.
Znam koliko se malo može učiniti takvim natuknicama u par poteza. Moram tim više biti zahvalan da mi je bilo moguće ljubaznošću gđe i dr. Larkinsa da budem ovdje pred vama. Stoga bih želio zahvaliti gđi i dr. Larkins na njihovoj dobroj volji da omoguće ovo okupljanje. Zahvaljujem vam na pažnji, koju cijenim, jer ono što vam imam reći nije samo teoretski usmjereno, već nešto što stvarno mora zahvaćati najdublja vlakna srca ako se želi predstaviti u današnje vrijeme.