.Danas dolazimo do iskustava ljudi unutar našeg fizičkog svijeta u mjeri u kojoj su određena ljudskim ranijim životom. Prije svega, mora se naglasiti da život nije određen samo prethodnim inkarnacijama, već i, makar u manjoj mjeri, sadašnjim životom. Taj zakon, s kojim se ovdje susrećemo, način na koji se povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost, naziva se zakon karme. To je pravi zakon sudbine. Kod djelovanja zakona karme u svakom pojedinačnom životu, imamo poseban slučaj velikog zakona kozmosa, i njegova primjena na ljudski život je samo poseban slučaj. Kad god nam je jasna veza između bilo kojeg od prethodnih stanja i naknadnih učinaka, mi već razmišljamo u smislu ovog zakona. Stoga bih želio u prikladnom obliku razjasniti valjanost ovog zakona u kozmosu, za ljudski život.
Ako pred sobom imamo dvije posude s vodom, i u jednu posudu ubacimo željeznu kuglu zagrijanu do užarenosti, voda zašišti i postane topla. Ako sada kuglu izvadimo i bacimo je u drugu posudu, voda više ne šišti i ne grije se. Da smo bacili loptu samo u drugu posudu, voda bi i tamo šištala i kugla bi se ohladila; ali to više ne radi, kugla ne svijetli već se ohladila u prvoj posudi. Učinak ponašanja kugle u prvoj posudi određuje njezino ponašanje u drugoj. U fizičkom životu uzrok i posljedica su uvijek povezani. Kako će se stvar ponašati kasnije, ovisi o tome što se dogodilo ranije.
Drugi primjer mogu dati neke životinje kod kojih je organ vida atrofirao kao rezultat njihove migracije u mračne špilje. Tvari koje su prije hranile oči, odvode se u druge dijelove tijela jer ih oko više ne treba, više ne treba gledati. Njihove su oči time atrofirane, i sada će u svim sljedećim generacijama biti životinje s atrofiranim očima. Svojim ranijim lutanjem, odredile su ovakvo ponašanje samih organa, i njihovu sudbinu za sljedeće generacije odredilo je ono što su bića radila u prošlosti. Time su pripremala svoju sudbinu za budućnost.
Tako je stalno i u ljudskom životu. Čovjek kroz svoju prošlost određuje svoju budućnost, a budući da njegovo najdublje biće nije ograničeno na jednu inkarnaciju već prolazi kroz mnoge, uzroci u prethodnom životu relevantni su za stvari koje mu se događaju u određenom životu.
Krenimo sada na niz događaja, koji se može razumjeti ako malo razmotrimo slijed ljudskih postupaka, misli i osjećaja općenito. U svakodnevnom životu se često kaže: misli su oslobođene carine! - odnosno, možete misliti što hoćete, nikoga u vanjskom svijetu to ne smeta. Ovdje imate važnu točku, gdje se onaj tko je stvarno zahvaćen duhovnim impulsima razlikuje od osobe koja razmišlja materijalistički.
Materijalist vjeruje da ako baci kamen na čovjeka, da će ga povrijediti; s druge strane, misli da mržnja koju gaji prema nekome neće nikoga povrijediti. Ali svatko tko stvarno poznaje svijet zna da misli pune mržnje imaju puno, puno jače učinke nego što ih se ikada može pobuditi bacanjem kamena. Sve što čovjek misli, osjeća i percipira, ima svoje djelovanje u astralnom svijetu, a vidovnjak može vrlo precizno pratiti kako npr. djeluje misao ljubavi prema drugoj osobi, a kako potpuno drugačije djeluje misao mržnje. Kada odašiljete misao punu ljubavi, vidovnjak vidi formu svjetlosti koja se formira poput čaške cvijeta, koja igra oko eterskog i astralnog tijela, i tako nešto doprinosi njegovoj vitalnosti, njegovom blaženstvu. Misao mržnje, s druge strane, probada etersko i astralno tijelo poput strijele koja ranjava.
Na ovom polju, mogu se dati vrlo različita zapažanja. Postoji ogromna razlika u astralnom svijetu, izražava li se misao koja je istinita ili ona koja je lažna. Misao se odnosi na neku stvar i istinita je utoliko što se slaže s tom stvari. Naprimjer, neka se činjenica dogodi negdje i to ima učinak na više svjetove. Netko tu činjenicu kaže istinito: tada iz pripovjedača zrači astralni entitet, koji se sjedinjuje s entitetom koji proizlazi iz same činjenice, i međusobno se pojačavaju. Ovi ojačani oblici služe da bi naš duhovni svijet bio više artikuliran i bogatiji sadržajem, što nam je potrebno, ako čovječanstvo želi napredovati. Ali ako je činjenica ispričana tako da se ne slaže s događajem, da je laž, tada se misaoni oblik pripovjedača susreće s onim što proizlazi iz činjenice, to dvoje se sudara i dolazi do međusobnog uništenja. Ovakva eksplozivna destrukcija lažima djeluje kao čir na tijelu koji uništava organizam. Tako laži ubijaju astralne tvorevine koje su nastale i koje moraju nastati, i time koče ili ubijaju dio razvoja. Naime, svatko tko govori istinu pospješuje razvoj čovječanstva, a onaj tko laže ga koči. Stoga postoji okultni zakon: duhovno govoreći, laganje je ubojstvo. Ne samo da ubija astralni entitet, već je i samoubojstvo. Svatko tko laže postavlja prepreke na svom putu. Tako se učinci mogu primijetiti posvuda u duhovnom svijetu. Vidovnjak također vidi da sve što netko misli, osjeća i percipira, ima učinak na astralnu razinu.
Sve što ljudsko biće ima u smislu sklonosti, temperamenta, trajnih karakternih osobina, misli koje nisu samo prolazne, to neprekidno zrači ne samo u astralni svijet, već i u svijet devahana. Osoba vedrog temperamenta je izvor, središte određenih procesa u devahanu. Osoba s licemjernom prirodom radi na povećanju esencija i supstanci povezanih s licemjernom prirodom ljudi. Tako nam duhovna znanost pokazuje da ne stojimo samo izolirani, već da naše misli neprestano proizvode oblike koji zasjenjuju svijet devahana i prožimaju ga svim vrstama supstanci i esencija. Sva četiri područja svijeta devahana, kontinentalno, oceansko, atmosfersko i područje izvornih ideja, neprestano su pod utjecajem misli, osjećaja i percepcije ljudskih bića. – Na viša područja devahana, u kojima se pojavljuju Akaša zapisi, utječu djela. Ono što se događa izvana, utječe na najviše oblasti devahana, koje nazivamo 'svijet razuma'.
Tako ćemo razumjeti kako čovjek prilikom silaska u novu inkarnaciju ponovno sastavlja i pripaja svoje astralno tijelo. Sve što je mislio, osjećao i percipirao, postalo je trajno integrirano u astralni svijet. Ostavio je tu dosta tragova. Ako je ono što je mislio bilo puno istine, onda ti tragovi za njega čine dobro astralno tijelo. Ono što je integrirao u niži svijet devahana, kao svoj temperament i tako dalje, to čini novo etersko tijelo, a ono što je postigao djelima, što ima učinak iz najviših dijelova devahana, gdje se već mogu pronaći Akaša zapisi, raspoređuje i uspostavlja lokalizaciju njegovog fizičkog tijela. Tu su sile koje čovjeka dovode na određeno mjesto. Ako je netko nekome učinio zlo, to je vanjska činjenica koja seže do najviših dijelova devahana. Tijekom nove integracije u fizičko tijelo, ona djeluje kao sila koju je čovjek ostavio za sobom i gura ga, iako pod vodstvom viših bića, do mjesta gdje sada može iskusiti učinak svojih djela u fizičkom svijetu.
Sve što doživljavamo izvana, a da iznutra ne utječe posebno na nas, utječe na naše astralno tijelo u sljedećoj inkarnaciji i privlači odgovarajuće osjećaje, percepcije i osobitosti mišljenja. Ako netko dobro koristi svoj život, puno je vidio, stekao dovoljno znanja, rezultat je, da se astralno tijelo u sljedećem životu ponovno rađa s posebnim talentima u tim smjerovima. Doživljaji i iskustva oblikuju se u astralnom tijelu u sljedećoj inkarnaciji. Ali ono što se percipira, osjeća, zadovoljstvo i patnja, ono što je unutarnje iskustvo duše, to u sljedećoj inkarnaciji utječe na etersko tijelo i u njemu uzrokuje trajnu sklonost. Oni koji dožive mnogo radosti, u svom eterskom tijelu imat će temperament sklon radosti. Oni koji se trude činiti mnoga dobra djela u sljedećem životu će razviti talent za dobra djela, kroz osjećaje koji se pritom razvijaju. Također će imati pažljivu savjest i bit će moralna osoba.
Ono čega je etersko tijelo nositelj u ovom životu, postojani karakter, sklonosti i tako dalje, u sljedećem životu se pojavljuje u fizičkom tijelu na takav način da, naprimjer, osoba koja ima loše sklonosti i strasti u ovom životu, u sljedećem će se roditi s nezdravim fizičkim tijelom. S druge strane, osoba koja je dobrog zdravlja, koja može mnogo izdržati, u prošlom životu je razvila dobre osobine. Onaj tko je stalno sklon bolesti, ima u sebi loše sklonosti. Dakle, u našim je rukama stvaranje dobrog zdravlja ili bolesti, ukoliko leže u organizaciji fizičkog tijela. Treba samo iskorijeniti sve loše sklonosti, i zatim pripremiti dobro, snažno tijelo za sljedeći život.
Može se vrlo detaljno promatrati kako tendencije koje su postojale u jednom životu, u sljedećem životu djeluju u fizičkom tijelu. Život koji teži voljeti sve oko sebe, koji je pun ljubavi prema svakom biću, život koji izlijeva ljubav, imat će u sljedećoj inkarnaciji tijelo koje će dugo izgledati mlado i napredno. Ljubav prema svim bićima, razvoj simpatije dovodi do mladolikog fizičkog tijela. Život ispunjen mržnjom, koji je pun antipatije prema drugim bićima, koji kritizira i zanovijeta oko svega i želi se povući od svega, takve sklonosti proizvode fizičko tijelo koje prerano stari i razvija bore. Tako se tendencije i strasti jednog života, prenose na fizički tjelesni život sljedeće inkarnacije.
Može se pogledati u detalje i može se pronaći kako razvijeni osjećaj stjecanja, koji je instinktivan, koji je uvijek spreman ispočetka, u sljedećem životu stvara sklonost zaraznim bolestima u fizičkom tijelu, jer je to postala tendencija. Svakako se mogu navesti takvi slučajevi gdje izražena sklonost zaraznim bolestima vodi do prethodno snažnog osjećaja stjecanja, koji kao svoje sredstvo ima etersko tijelo. S druge strane, objektivna težnja koja ne želi ništa ubrati za sebe, koja radi za čovječanstvo s naglašenim osjećajem rada za cjelinu, takva tendencija u eterskom tijelu uzrokuje izraženu snagu protiv zaraznih bolesti u sljedećem životu.
Čovjek može u visokom stupnju u svom unutarnjem razvoju prozreti svijet kada poznaje vezu između fizičkog i astralnog svijeta, a stvari su ponekad povezane na potpuno drugačiji način nego što to ljudi vole zamišljati. Naprimjer, mnogi ljudi kukaju zbog boli i patnje. Ali s višeg gledišta nije nimalo opravdano žaliti u tome, jer kada je to jednom prevladano i spremni su za novo utjelovljenje, tada su patnja i bol izvor mudrosti i razboritosti i širokih pogleda. Čak i u nedavnim napisima, rođenim iz materijalističkog gledišta današnjice, vidimo da se kaže da u fizionomiji svakog mislioca postoji nešto poput kristalizirane boli. Ono što govori materijalistički mislilac odavno je poznato okultistima, jer se najveća mudrost na svijetu stječe mirnim podnošenjem boli i patnje. To u sljedećoj inkarnaciji stvara mudrost.
Nitko tko bježi od patnje, tko je ne može podnijeti, ne može postaviti temelje mudrosti. Da, ako pogledamo dublje, ne možemo niti kukati zbog bolesti. Ako ih gledate s višeg stajališta, sa stajališta vječnosti, onda izgledaju sasvim drugačije. Pretrpljene bolesti često se u sljedećem životu pokazuju kao posebna tjelesna ljepota, tako da je velik dio fizičke ljepote koja se nalazi u čovjeku stečena bolešću u prethodnom životu. To je veza između ozljede tijela bolešću, osobito vanjskim okolnostima, i ljepote. Na ovu vrlo posebnu vezu mogu se primijeniti riječi francuskog pisca Fahre d'Olivet-a: ako pogledate ljudski život, često izgleda kao stvaranje bisera u bisernoj školjci. Biser nastaje tek kada se dagnja razboli. – To je doista slučaj u ljudskom životu: ljepota je karmički povezana s bolešću i njezin je rezultat. Ali kad sam rekao da onaj tko razvija loše strasti, stvara sklonost prema bolestima, mora se striktno reći da je ovdje riječ o unutarnjoj sklonosti prema bolestima. Ako se netko razboli jer radi na zagađenom zraku, naprimjer, to je nešto drugo; kao rezultat toga se također može razboljeti, ali to nema nikakve veze s dispozicijom fizičkog tijela.
Sada, sve što je činjenica na fizičkom planu, sve što je učinjeno, što ima utjecaja na fizički svijet, od koraka i pokreta ruke do najsloženijih procesa, naprimjer izgradnje kuće, dolazi do čovjeka izvana kao pravi fizički učinak u kasnijoj inkarnaciji. Vidite, mi živimo iznutra prema van: ono što živi u astralnom tijelu kao radost, bol, zadovoljstvo i patnja, ponovno se pojavljuje u eterskom tijelu; ono što je ukorijenjeno u eterskom tijelu u obliku trajnih instinkta i strasti pojavljuje se u fizičkom tijelu kao dispozicija; ali ono što se ovdje radi, tako da se za to koristi fizičko tijelo, to se pojavljuje u sljedećoj inkarnaciji kao vanjska sudbina. Dakle, ono što čini astralno tijelo postaje sudbina eterskog tijela, etersko tijelo postaje sudbina fizičkog tijela, a ono što radi fizičko tijelo vraća se kao fizička stvarnost u sljedećoj inkarnaciji kao učinak izvana.
Imate točno identificiranu točku u kojoj vanjska sudbina intervenira u ljudski život. Učinak te sudbine je nešto što ponekad može biti odsutno dugo vremena, ali svakako mora doći čovjeku. Ako se čovjek život prati kroz različite inkarnacije, uvijek se može vidjeti, da je njegov život u sljedećoj inkarnaciji pripremljen od strane bića koja rade na njegovom fizičkom utjelovljenju tako da ga vode na određeno mjesto, kako bi ga snašla sudbina.
Evo opet primjera iz života: na srednjovjekovnom Vehmičkom sudu [tzv. 'proto-vigilante' pravni sustav u Westfalia-i u Njemačkoj, nap. pr. ] bilo je više sudaca koji su izricali presudu i sami je provodili. Ubili su jednu osobu. Istražene su ranije inkarnacije sudaca i mrtvog čovjeka i otkriveno je da su svi bili suvremenici; naime, onaj koji je pogubljen kao poglavica plemena, i dao je pogubiti one koji su sada bili suci. Taj čin iz prethodnog fizičkog života stvorio je vezu među ljudima; a sile su se probile do Akaša zapisa. Sada, kada čovjek ponovno dođe u utjelovljenje, te sile uzrokuju da se rodi u isto vrijeme i na istom mjestu kao i ljudska bića s kojima je povezan, te određuju njegovu sudbinu. Akaša kronika zapravo je izvor moći u kojoj je upisano sve što jedna osoba treba platiti drugoj. Mnogi ljudi mogu osjetiti te procese; ali vrlo malo ih je stvarno svjesno.
Naprimjer, osoba radi posao koji je čini sretnom i zadovoljnom. Iz nekog razloga mora napustiti posao, i na istom mjestu ne može naći drugi posao, otjeran je daleko u drugu zemlju, gdje mora pronaći novu karijeru. Tamo pronalazi osobu s kojom mora stupiti u neku vrstu veze. Što se tu dogodilo? Jednom je živio s osobom s kojom se sada susreo. Nekoć mu je nešto dugovao. To je upisano u Akaša zapisu, a sile su ga dovele do ovog mjesta kako bi se susreo s tom osobom i otplatio svoj dug.
Između rođenja i smrti, čovjek je stalno u takvoj mreži sila koje obavijaju njegovu dušu sa svih strana, a to su usmjeravajuće snage njegova života. Stalno u sebi nosite učinke ranijih života, uvijek doživljavate učinke ranijih inkarnacija.
Stoga morate biti svjesni da ste u životu vođeni snagama koje vi sami ne poznajete. Ono što djeluje na etersko tijelo su oblici koje ste sami proizveli ranije na astralnoj razini; bića i sile u višim oblastima devahana, koje ste samo upisali u Akaša kroniku, rade na vašoj sudbini. Ove sile ili bića nisu nepoznata okultistu; imaju svoje mjesto u hijerarhiji sličnih bića. Morate shvatiti da u astralnom tijelu i u eterskom tijelu, kao i u fizičkom tijelu, osjećate djelovanje drugih bića; sve što činite nehotice, sve što ste potaknuti učiniti, događa se djelovanjem drugih bića. To ne dolazi niotkuda. Različiti članovi ljudske prirode stalno su prožeti i ispunjeni drugim bićima, a mnoge vježbe koje daje inicirani učitelj imaju za cilj da ih istjera, kako bi čovjek postao sve slobodniji.
Demonima se nazivaju bića koja prožimaju astralno tijelo i čine ga neslobodnim. U vašem astralnom tijelu stalno ste prožeti takvim demonima, a bića koja sami stvarate svojim istinitim ili lažnim mislima su ona koja postupno prerastaju u demone. Postoje dobri demoni koji dolaze od dobrih misli. Loše pak misli, posebno one neistinite, lažljive, proizvode demonske oblike najstrašnije vrste, koji, ako se tako može reći, prožimaju astralno tijelo. Na isti način, etersko tijelo napadaju bića koji se čovjek mora osloboditi, to su spektri ili duhovi, i na kraju postoje oni koji prožimaju fizičko tijelo, to su fantomi. Osim ovo troje, postoje druga bića koja tjeraju 'Ja' amo tamo, to su duhovi, kao što je i samo 'Ja' duh. Čovjek zapravo stvara takva bića koja, kad siđe na Zemlju, određuju njegovu unutarnju i vanjsku sudbinu. Ona tako djeluju na tok života da možete osjetiti sve što je proizvelo vaše astralno tijelo u smislu demona, vaše etersko tijelo u smislu duhova i vaše fizičko tijelo u smislu fantoma. Sva su ta bića povezana s vama i prilaze vam kada dođe vrijeme za reinkarnaciju.
Vidite kako vjerski dokumenti izražavaju te istine. Kada Biblija govori o istjerivanju demona, to nije apstrakcija, već to treba shvatiti doslovno i bukvalno. Što je Isus Krist učinio? Liječio je opsjednute demonima, vadio demone iz astralnog tijela. To su stvarni događaji i treba ih shvatiti sasvim doslovno. I Sokrat, onaj prosvijetljeni duh, govori o svom demonu koji djeluje u astralnom tijelu. To je bio dobar demon; ne smije se o demonima razmišljati samo kao o zlim bićima.
Ali postoje i strašni, pogubni demoni. Svi demoni laži imaju učinak vraćanja ljudi unatrag u njihovom razvoju, a budući da su u svjetskoj povijesti takvi demoni laži uvijek stvoreni lažima velikih ličnosti, koji izrastaju u vrlo moćna bića, govori se o duhovima zapreka ili prepreka. U tom smislu Faust kaže Mefistu: 'Ti si otac svih prepreka!'
Pojedinačno ljudsko biće, baš kao što je utkano u ostatak čovječanstva, govoreći istinu ili lažući, ima utjecaj na cijeli svijet, jer s obzirom na to stvara li demone istine ili laži, to ima vrlo različite učinke. Zamislite narod sastavljen isključivo od lažljivaca. Oni bi astralnu razinu naselili samo s demonima laži, a ovi se pak mogu izraziti u fizičkoj sklonosti epidemijama. Dakle, postoji određeni oblik klica kao prijenosnika zaraznih bolesti koji potječu iz laži čovječanstva. One nisu ništa drugo nego fizički utjelovljeni demoni laži. Tu vidite da se laži iz prošlosti pojavljuju u svjetskoj karmi u određenoj legiji bića. Na jednom mjestu u Faustu se vidi koliko istine ima u mitovima i legendama. Tu nalazite vezu između gamadi i laži, također u ulozi štakora i miševa, u vezi s lažljivim duhom, Mefistom. U sagama često postoje divne veze između duhovnog i fizičkog svijeta.
Postoje druge stvari o kojima moramo razgovarati kako bismo razumjeli zakon karme. Duhovno-znanstveni pokret nastao je iz određenog intimnog poznavanja zakona karme. Upravo ste vidjeli kako stvari u eterskom tijelu utječu na fizičko tijelo u sljedećem životu. Stoga stav, sklonost mišljenju, mišljenju na vrlo specifičan način, utječe na fizičko tijelo, pa za kasniju inkarnaciju nije nebitno jeste li duhovni ili materijalistički u svom stavu. Osoba koja zna nešto o višim svjetovima - treba samo vjerovati u više svjetove - ima u svom sljedećem životu usredotočeno fizičko tijelo, čiji živčani sustav radi mirno, tijelo koje ima u svojim rukama, sve do živaca. S druge strane, osoba koja želi prihvatiti samo ono što je u svijetu osjetila, taj stav prenosi na svoje fizičko tijelo u sljedećoj inkarnaciji, ima ono koje je sklono živčanim bolestima, fizički vrpoljivo koje nema fiksno središte volje. Materijalist se raspršuje u detaljima; duh povezuje, duh je jedinstvo.
Dispozicija se kod pojedinca otkriva sudbinom u sljedećoj inkarnaciji, ali se nastavlja kroz generacije, tako da sinovi i unuci očeva koji su bili materijalistički nastrojeni moraju to platiti lošim stanjem živčanog sustava i živčanim bolestima. Nervozno doba poput našeg rezultat je materijalističkog načina razmišljanja prošlog stoljeća, a kao suprotnost, veliki učitelji čovječanstva prepoznali su potrebu za uvođenjem duhovnog načina razmišljanja.
Materijalizam je također imao utjecaja na religiju. Zar oni koji vjeruju u duhovne svjetove, ali nisu ih spremni prepoznati, nisu materijalisti? To je materijalizam u religiji, koji tjera ljude da žele da misterij šestog dana stvaranja - kako Biblija opisuje evoluciju svjetova - bude prikazan pred njihovim očima; to je materijalizam koji govori o Kristu Isusu kao o 'povijesnoj ličnosti' i prolazi mimo otajstva Golgote. Materijalizam u prirodnoj znanosti samo je posljedica materijalizma u religiji; ne bi ga bilo da vjerski život nije prožet materijalizmom. Oni koji su danas previše lijeni zadubiti se u religiju isti su oni koji su stvorili materijalizam u znanosti. A živčani slom koji proizvodi ovaj materijalizam ima učinak na cijela plemena, cijele narode, kao i na pojedinačne živote ljudi.
Ako duhovna struja nema toliku snagu da može zahvatiti i lijene i lakomislene, onda ono što je karmička posljedica, nervoza, ima sve veći utjecaj na čovječanstvo, i kao što su u Srednjem vijeku bile epidemije gube, tada će se, zbog materijalističkog stava, u budućnosti pojaviti teške živčane bolesti, čitave epidemije ludila, cijeli narodi će od njih biti napadnuti.
Dakle, gledajući ovo područje zakona karme, znanost duha ne bi trebala biti nešto o čemu se raspravlja, već lijek za čovječanstvo. Kako čovječanstvo postaje duhovnije, sve što je povezano s poremećajima živčanog sustava i duše bit će iskorijenjeno.