.Razmotrimo sada redom različite inkarnacije našeg planeta. Moramo shvatiti da su to bile inkarnacije našeg planeta Zemlje, tj. uvjeti na Zemlji kada je nekada bila Saturn, Sunce, Mjesec, i moramo shvatiti da su te inkarnacije neophodne za formiranje bića, posebno ljudskih bića, neophodne da bi čovjekov vlastiti razvoj bio tijesno povezan s razvojem Zemlje. Međutim, ispravnu predodžbu o tome što se dogodilo dobiti ćemo samo ako formirano misao o tome kako su se određene karakteristike, onoga što danas gledamo kao ljudska bića, promijenile tijekom razvoja, i prvo razmotrimo promjene koje su se dogodile u čovjeku u odnosu na njegova stanja svijesti. Sve, sve se na svijetu razvija, razvija se i naša svijest. Čovjek nije oduvijek imao svijest kakvu ima danas; tek je postupno postala ono što je sada.
Našu današnju svijest nazivamo objektnom sviješću ili budnom dnevnom sviješću. To svi znate kao ono što vam je svojstveno od jutra kada se probudite do večeri kada zaspite. Razjasnimo od čega se sastoji. Sastoji se u tome da čovjek svoja osjetila usmjerava u vanjski svijet i opaža predmete; stoga to nazivamo objektnom sviješću. Čovjek gleda u okolinu i svojim očima vidi određene predmete u prostoru koji su okruženi bojama. Osluškuje uhom i čuje da u prostoru ima predmeta koji stvaraju zvuk, koji šire zvuk. Osjetilom dodiruje predmete, nalazi ih toplima ili hladnima, miriše, kuša predmete. Razmišlja o onome što opaža svojim osjetilima. Koristi svoj razum kako bi shvatio te različite objekte, a budna dnevna svijest kakvu danas ima čovjek sastoji se od ovih činjenica osjetilnih percepcija i njihovog shvaćanja intelektom. Čovjek nije oduvijek imao tu svijest, ona se razvila, i neće uvijek tako biti, već će se uzdizati do viših stanja svijesti.
Pomoću sredstava koja nam daje okultizam, možemo ispitati sedam stanja svijesti, od kojih je naša današnja svijest ono srednje. Možemo ispitati tri prethodna stanja i tri sljedeća. Neki će se iznenaditi što smo tako lijepo u sredini. To je zato jer prvom stanju prethode druga koji su izvan našeg pogleda; nakon sedmog slijede druga koji nam također izmiču. Vidimo natrag onoliko koliko vidimo ispred. Kada bismo se vratili jedan korak unatrag, natrag bi vidjeli jednog više, a naprijed jednog manje, baš kao što možete izaći vani na polje i vidjeti lijevo koliko i desno.
Ovih sedam stanja svijesti su sljedeći. Prvo vrlo tupo, duboko stanje svijesti koje ljudi danas jedva poznaju. Samo ljudi koji su posebni mediji mogu još uvijek imati stanje svijesti koje su svi ljudi nekoć imali na Saturnu. Takvi ljudi mogu doći u stanje kakvo je poznato modernim psiholozima. Budna svijest dana, i također druga stanja svijesti spavaju u njima; oni su kao mrtvi, ali onda, kada crtaju ili opisuju ono što su tamo doživjeli u svom sjećanju ili dok su još tamo, iznose na vidjelo sasvim osebujna iskustva koja se oko nas ovdje ne događaju. Crtaju svakojake crteže koji, čak i ako su groteskni i iskrivljeni, ipak odgovaraju onome što mi u znanosti duha nazivamo kozmičkim uvjetima. Često uopće nisu ispravni, ali postoji nešto u njima što pokazuje da takva bića imaju tupu, ali univerzalnu svijest tijekom tog stanja sumraka. Oni vide nebeska tijela i zato ih crtaju.
Takvu svijest koja je tupa, ali predstavlja univerzalno znanje o našem kozmosu, čovjek je imao nekoć u prvoj inkarnaciji naše Zemlje. To se zove duboka svijest transa. Oko nas postoje bića koja još uvijek imaju takvu svijest; to su minerali. Kad biste mogli razgovarati s njima, ti bi vam minerali rekli kako stvari stoje na Saturnu. Ali ta je svijest potpuno tupa.
Drugo stanje svijesti koje poznajemo, odnosno ne poznajemo, jer tada spavamo, je ono od običnog spavanja. Ovo stanje svijesti nije toliko sveobuhvatno, ali iako je još uvijek vrlo tupo, u odnosu na ono prvo je jasnije. Svi su ljudi nekada imali ovu svijest spavanja sve vrijeme dok je Zemlja bila Sunce. U to je vrijeme ljudski predak neprekidno spavao. Ovo stanje svijesti postoji i danas: imaju ga biljke. One su bića koja neprestano spavaju, i kada bi mogle govoriti mogle bi nam reći kako je na Suncu, jer imaju svijest Sunca.
Treće stanje, koje je još uvijek sumračno i tupo u odnosu na našu dnevnu svijest, je stanje slikovne svijesti, a mi već o tome imamo jasnu predodžbu jer doživljavamo odjek toga u spavanju ispunjenom snovima, iako je to samo reminiscencija onoga što je na Mjesecu bila svijest ljudi. Kako bismo dobili sliku svijesti Mjeseca, bilo bi dobro krenuti od sna.
U životu snova nalazimo nešto zbunjujuće i kaotično, ali pomnijim promatranjem ta zbrka nudi unutarnju pravilnost. San je čudna simbolika. U svojim predavanjima često sam navodio sljedeće primjere, sve iz stvarnog života: sanjate, trčite za žabom da je uhvatite, osjećate meko glatko tijelo; probudite se i u ruci imate rub plahte. Da ste koristili svoju budnu svijest, vidjeli biste kako vaša ruka hvata posteljinu. Svijest snova daje vam simbol vanjskog čina, ona oblikuje simbol iz onoga što naša dnevna svijest vidi kao činjenicu.
Još jedan primjer. Student sanja da stoji na vratima predavaonice. Onda se počnu laktati, kako to kažu studenti. Dolazi do izazova. Sada proživljava sve detalje dok u pratnji svog sekundanta i liječnika ne ode na dvoboj i ispali prvi hitac. U tom trenutku se budi i vidi da je srušio stolicu ispred svog kreveta. U budnom stanju jednostavno bi čuo pad; san mu kroz dramu dvoboja simbolizira ovu prozaičnu radnju. A vidi se i da je tajming potpuno drugačiji, jer u trenutku kada je stolica pala, kroz glavu mu je proletjela čitava drama. Sve što je bila priprema dogodilo se u trenutku. San je vrijeme pomaknuo unatrag, ne pokorava se uvjetima svijeta, on je krojač vremena.
Na ovaj način ne samo da se mogu simbolizirati vanjski događaji, već i unutarnji procesi u tijelu. Čovjek sanja da je u podrumskoj rupi, prema njemu puze gadni pauci. Probudi se i osjeti glavobolju. Lubanja je simbolizirana podrumskom rupom, bol ružnim paucima.
San današnjeg čovjeka simbolizira događaje koji su i vanjski i unutarnji. Ali nije bilo tako kada je bilo ovo treće stanje svijesti čovjeka na Mjesecu. Čovjek je u to vrijeme u potpunosti živio u slikama kakve ima u modernom snu, ali one su izražavale stvarnost. One su označavale stvarnost kao što plava boja danas označava stvarnost. Samo što je tada boja slobodno lebdjela u prostoru, nije je bilo na predmetima. U tadašnjoj svijesti ljudi nisu mogli izaći na ulicu kao danas, vidjeti ljude ih daleka, pogledati ih, prići im, jer čovjek u to vrijeme nije mogao opaziti oblike bića s obojanom površinom, bez obzira na činjenicu da ljudi tada nisu mogli hodati na način na koji hodaju danas. Ali pretpostavimo da je čovjek u to vrijeme sreo nekog drugog na Mjesecu: pred njim bi se pojavila slobodno ledbeća slika oblika i boja; recimo ružna, pa bi se čovjek maknuo u stranu da je ne sretne, ili lijepa, pa bi joj prišao. Ružna slika u boji ukazivala bi mu na to da je ta druga osoba prema njemu imala osjećaje nesimpatije, a lijepa da ga je ta osoba voljela.
Pretpostavimo da je na Mjesecu bilo soli. Ako je danas sol na stolu, vidite je onakvu kakva je u prostoru, kao predmet, zrnastu, određene boje. Tada to ne bi bilo tako. Ne biste mogli vidjeti sol na Mjesecu, ali bi s mjesta na kojem je bila sol, lebdjela slika oblika i boja, a ta bi vam slika pokazala da je sol nešto korisno. Tako je cijela svijest bila ispunjena slikama, lebdećim bojama i oblicima. Čovjek je živio u takvom moru oblika i boja, ali te slike boja i oblika označavale su ono što se oko čovjeka događa, prije svega ono što je duševno i što je vezano za dušu, što mu je bilo na korist ili na štetu. Tako se čovjek pravilno orijentirao u odnosu na stvari oko sebe.
Kad se Mjesec utjelovio na Zemlji, ta se svijest preobrazila u našu današnju svijest, a u snovima kakve ima suvremeni čovjek ostao je samo rudiment, kao što su ostali rudimenti i drugih stvari. Znate da u blizini uha, naprimjer, postoje određeni mišići koji se danas čine beskorisni. Nekada su imali smisla. Služili su za svojevoljno pomicanje ušiju. Danas postoji samo nekolicina koji to mogu.
Tako kod ljudi postoje i stanja koja su ostala kao posljednji ostaci nečega što je nekad bilo smisleno. Iako te slike danas više ništa ne znače, tada su značile vanjski svijet. Čak i danas još uvijek imate tu svijest među onim životinjama - primijetite to pažljivo! - koje ne mogu razviti zvuk iz sebe. Jer u okultizmu postoji mnogo ispravnija podjela životinja nego u vanjskoj prirodnoj znanosti, naime na one koje mogu proizvoditi zvukove iznutra i one koje su nijeme. Naravno, naći ćete kod nekih nižih životinja da razvijaju zvuk, ali to se događa mehanički, trljanjem i tako dalje, ne iznutra. Čak ni žabe ne proizvode zvuk iznutra. Tek su više životinje, koje su nastale kad je čovjek mogao izražavati svoju patnju i radost u zvuku, dobile priliku da izraze svoju bol i zadovoljstvo kroz zvukove i krike. Sve životinje koje ne ispuštaju zvukove iznutra još uvijek imaju takvu slikovitu svijest. Niže životinje ne vide slike na tako ograničen način kao mi. Ako neka niža životinja, naprimjer rak, vidi sliku koja ostavlja određeni ružan dojam, ona je izbjegava. On ne vidi predmete, ali vidi štetnost u odbojnoj slici.
Četvrto stanje svijesti je ono što svi ljudi sada imaju. Slike, koje su ljudi prije doživljavali kao slike u boji koje slobodno lebde u prostoru, sada okružuju objekte, da tako kažem. Moglo bi se reći da su im nametnute. One tvore granice stvari. Pojavljuju se na stvarima, dok su prije izgledale kao da slobodno lebde. Kao rezultat toga, postale su izraz forme. Ono što je čovjek imao u sebi, istupilo je i pričvrstilo se za predmete. Tako smo danas došli do svoje budne svijesti.
Pogledajmo sada nešto drugo. Već smo rekli da je čovjekovo fizičko tijelo pripremljeno na Saturnu. Etersko ili životno tijelo došlo je na Suncu, koje je prodrlo u fizičko tijelo i djelovalo na njega. Uzelo je ono što je fizičko tijelo već postalo i dalje ga razradilo. Tome je na Mjesecu dodano astralno tijelo; ono je ponovno promijenilo oblik tijela. Na Saturnu je ovo fizičko tijelo bilo vrlo jednostavno. Na Suncu je već bilo mnogo složenije, jer je na njemu radilo etersko tijelo i činilo ga savršenijim. Iz Mjeseca je dodano astralno tijelo a iz Zemlje 'Ja' i učinilo ga još savršenijim. U to vrijeme, kada je fizičko tijelo bilo na Saturnu, kada još nijedno etersko tijelo nije prodrlo, organi koji su danas u njemu tada još nisu bili, jer je nedostajalo krvi i živaca, a nije bilo ni žlijezda. U to je vrijeme ljudsko biće imalo samo one organe, iako samo u rudimentarnom obliku, koji su danas najsavršeniji i imali su vremena napredovati do svoje sadašnje savršenosti: to su čudesno građeni osjetilni organi.
Ova divna struktura ljudskog oka, ovaj divni aparat ljudskog uha, sve je to tek danas dostiglo svoje savršenstvo, jer je nastalo od supstance Saturna i na njoj su djelovali etersko tijelo, astralno tijelo i 'Ja'. Isto tako i grkljan. Već je bio predisponiran tamo na Saturnu, ali čovjek nije mogao govoriti. Na Mjesecu je počeo odašiljati neartikulirane zvukove i krikove, ali tek kroz opisani dugi rad grkljan je postao savršen aparat kakav je danas na Zemlji. Na Suncu, gdje je umetnuto etersko tijelo, ovi osjetilni organi su se dalje razvijali, i dodavali su se svi oni organi koji su prvenstveno organi lučenja i života, koji služe za ishranu i rast. Prvi put su položeni tijekom egzistencije Sunca. Zatim je tijekom egzistencije Mjeseca astralno tijelo nastavilo s radom, a 'Ja' tijekom egzistencije Zemlje; tako su žlijezde, organi rasta i tako dalje, sazreli do svoje sadašnje savršenosti. Zatim je prvi put na Mjesecu formiran živčani sustav ugradnjom astralnog tijela- To je bilo onda kada je čovjek imao slikovitu svijest. Ali ono što je čovjeka učinilo sposobnim da razvije svijest o objektima, što ga je u sto vrijeme učinilo sposobnim da svoju radost i svoju tugu izrazi iznutra, 'Ja', formiralo je ljudsku krv.
Dakle, cijeli univerzum je graditelj osjetilnih organa. Tako sve što su žlijezde, reproduktivni i organi za hranjenje, formira živototvorno tijelo. Tako je astralno tijelo graditelj živčanog sustava, a 'Ja' integrator krvi. Postoji stanje koje se zove anemija ili blijedilo. Tada krv doseže stanje u kojem nije u stanju zadržati budnu svijest. Takve osobe često dolaze u sumračnu svijest poput one na Mjesecu.
Razmotrimo sada tri stanja svijesti koja će slijediti. Netko se može zapitati: kako je danas moguće znati nešto o tome? – Moguće je kroz inicijaciju. Inicijat već može imati ova stanja svijesti koja će slijediti. Sljedeće stanje svijesti koje inicijat poznaje je takozvano je takozvano 'psihičko', stanje svijesti u kojem imamo oboje zajedno, slikovnu svijest i budnu svijest. U ovoj 'psihičkoj' svijesti vidite ljudsko biće u njegovim granicama i oblicima kao u budnoj svijesti, ali u isto vrijeme vidite ono što živi u njegovoj duši kako struji kao oblaci boja i slika u onome što nazivamo aura. Tada ne prolazite svijetom u stanju poput čovjeka Mjeseca, nego s potpunom samokontrolom, poput modernog čovjeka s budnom svijesti. Cijelo čovječanstvo će imati ovu 'psihičku' ili duševnu svijest, svijest Jupitera, na planetu koji će naslijediti našu Zemlju.
Zatim postoji šesto stanje svijesti koje će čovjek također jednog dana posjedovati. Ono će ujediniti današnju svijest, 'psihičku' svijest koju poznaju inicijati i uz to sve što ljudi danas prespavaju. Čovjek će duboko, duboko gledati u prirodu bića kada živi u ovoj svijesti, svijesti inspiracije. Čovjek neće samo opažati slike i oblike u boji, čuti će tonove i zvukove drugih bića. Svaka ljudska individualnost imati će određeni ton, a sve će zajedno zvučati u simfoniji. To će biti svijest čovjeka kada naš planet prijeđe u stanje Venere. Tamo će doživjeti 'harmoniju sfera' koju Goethe opisuje u svom prologu Fausta:
Sferama bratskim, davno stanje,
Ori se Sunčev takmen pjev,
A zadano mu putovanje,
Dovršava uz gromovit sjev. [Noviji prijevod Stamač.]
Kad je Zemlja bila Sunce, čovjek je slabo čuo taj zvuk i zvonjavu, a na Veneri će čuti kako opet zvuči na davni način ('auf alter Weise'). Goethe je zadržao sliku upravo na ovoj frazi.
Sedmo stanje svijesti je duhovna svijest, zapravo najviša svijest, gdje čovjek ima univerzalnu svijest, gdje će vidjeti što se događa ne samo na njegovom planetu, nego u cijelom kozmičkom susjedstvu; to je svijest koju je ljudsko biće imalo na Saturnu, koja je bila tupa, ali ipak neka vrsta univerzalne svijesti. To će imati uz sva ostala stanja svijesti kada stigne do Vulkana.
To je sedam stanja svijesti kroz koja čovjek mora proći u svom hodu kozmosom, a svako utjelovljenje na Zemlji stvara uvjete kroz koje su takva stanja svijesti moguća. Današnja budna svijest bila je moguća samo zato što je živčani sustav formiran na Mjesecu i razvio se dalje u današnji mozak. Moraju se stvoriti takvi organi kroz koje se viša stanja svijesti mogu također fizički izraziti, kao ono što inicirani danas duhovno doživljavaju.
Smisao evolucije je da čovjek može proći kroz ovih sedam planetarnih stanja. Svaka planetarna inkarnacija povezana je s razvojem jednog od sedam stanja svijesti čovjeka, a kroz ono što se događa na svakom planetu razvijaju se fizički organi za takvo stanje svijesti. Na Jupiteru ćete imati više razvijen organ, 'psihički' organ. Na Veneri će postojati organ preko kojeg će čovjek moći fizički razviti svijest koju inicijat danas ima na planu devahana. I na Vulkanu će postojati ona duhovna svijest koju inicijat ima danas kada je na višem dijelu devahana, kada je u svijetu razuma.
Sutra ćemo zajedno ispitati ove planete, jer kao što je naša Zemlja u prošlosti izgledala drugačije, na primjer u doba Atlantide i Lemurije, i kao što će kasnije opet izgledati drugačije, tako će i Mjesec, Sunce i Saturn proći kroz različita stanja, a tako će i Jupiter, Venera, prolaziti kroz različita stanja.
Danas smo naučili o velikim, sveobuhvatnim ciklusima planeta, a sutra ćemo se baviti promjenama koje su ovi planeti prošli dok su bili scena ljudskog razvoja.