.Najlakši način da shvatimo napredovanje čovječanstva kroz tri inkarnacije koje su se dogodile prije Zemlje, Saturna, Sunca i Mjeseca, je da ponovno razmotrimo čovjeka u njegovom spavanju, u snu. Kada čovjek spava, vidovnjak vidi astralno tijelo i u njemu zatvoreno 'Ja', kao da lebde iznad fizičkog tijela. Ovo astralno tijelo tada je izvan fizičkog i eterskog tijela, ali s njima ostaje povezano. Ono šalje niti, bolje reći struje, u opće tijelo kozmosa i izgleda kao da je uronjeno u njega. Tako da kada spavamo imamo fizičko, etersko i astralno tijelo, ali ovo posljednje proteže se prema velikom astralnom tijelu.
Ako mislimo o tom stanju, ako ovdje na fizičkoj razini postoje samo ljudi koji su svoje fizičko tijelo proželi s eterskim tijelom, s astralnim tijelom i 'Ja' koje lebdi ovdje iznad njega, tada bismo imali stanje u kojem je čovječanstvo postojalo na Mjesecu. Samo što na Mjesecu to astralno tijelo nije bilo tako jako odvojeno od fizičkog tijela, nego je jednako snažno, kao što se pružalo u kozmos, utonulo u fizičko tijelo. Ali ako zamislite stanje spavanja u kojem san nikad ne dolazi, tako da sanjati nije moguće, onda imate stanje u kojem je čovječanstvo bilo na Suncu. I ako sada zamislite da je ljudsko biće umrlo, da je njegovo etersko tijelo, povezano s astralnim tijelom i 'Ja', također vani, ali na takav način da veza nije potpuno prekinuta, da ono što je vani, što je ugrađeno u okolnu kozmičku masu, i da šalje svoje zrake i da djeluje na fizičko tijelo, onda imate stanje koje je čovječanstvo imalo na Saturnu. Dolje na Saturnovom globusu bilo je sadržano samo ono što je u našoj čisto fizičkoj tjelesnosti; bila je okružena etersko-astralnom atmosferom, u kojoj su bila ugrađena 'Ja'.
Ljudska bića su zapravo već bila prisutna na Saturnu, ali u tupoj, tupoj, svijesti. Te su duše imale zadatak održavati živim i aktivnim nešto što im dolje pripada. Radile su na svom fizičkom tijelu odozgo. Kao puž koji radi na svojoj ljušturi, djeluju izvana, poput instrumenta, na tjelesne organe. Opisat ćemo izgled onoga na čemu su duše radile; moramo dati mali opis ovog fizičkog Saturna, Saturna općenito.
Već sam rekao da su ono što se tamo razvilo u fizičkom tijelu bili rudimenti osjetilnih organa. Na onome što je živjelo u čovjeku kao osjetilna sposobnost, duše su radile izvana. One su stvarno bile u kozmičkom prostoru koji okružuje Saturn; njihova je radionica bila dolje. Zatim su razradile tipove za oči i uši i za druge osjetilne organe.
Koje je osnovno svojstvo te Saturnove mase? Teško ga je opisati, jer u našem jeziku jedva da imamo riječi koje odgovaraju, jer su i naše riječi materijalizirane, odgovaraju samo za fizički plan. Ali postoji jedna riječ koja može izraziti delikatan posao koji je tamo obavljan. To se može opisati izrazom: zrcaljenje. Saturnova masa imala je svojstvo da u svim svojim dijelovima odražava ono što dolazi izvana u obliku svijetla, zvuka, mirisa i okusa. Sve se to opet vratilo natrag, opažalo se u kozmičkom prostoru, takoreći, kao odraz u Saturnovom zrcalu. Možete to usporediti samo s gledanjem u oči bližnjega, i vlastitom malom slikom koja nam uzvraća. Sve ljudske duše tako su sebe doživljavale, ali ne samo kao sliku u bojama, nego su same sebe kušale, sebe mirisale, doživljavale sebe u određenom osjećaju topline. Stoga je Saturn bio reflektirajući planet. Ljudi koji su živjeli u atmosferi bacali su svoju esenciju i biće u njega, i iz slika koje su tada nastale, počeli su se oblikovati rudimenti osjetilnih organa, jer to su bile slike koje su kreativno djelovale. Zamislite sebe kako stojite pred zrcalom u kojem se suočavate s vlastitim likom, i ta se slika počinje stvarati, nije mrtva forma kao u našem modernom beživotnom zrcalu. Tu imate kreativnu aktivnost Saturna, tu imate način na koji su ljudska bića živjela na Saturnu i radila svoj posao.
To se događalo dolje na globusu Saturna; gore, duše su bile u dubokoj svijesti transa o kojoj sam jučer govorio. Nisu znale ništa o ovom zrcaljenju, jednostavno su ga izazvale. U ovoj tupoj svijesti transa imale su cijeli kozmos u sebi, i tako se iz njihovog bića reflektirao cijeli kozmos. Ali one su same bile ugrađene u temeljnu supstancu duhovne prirode. Nisu bile neovisne, već pripadale duhovnosti koja okružuje Saturn. Stoga nisu mogle duhovno opažati. Uz njihovu pomoć percipirali su viši duhovi. One su bile organi duhova koji su tada opažali.
Cijeli niz viših duhova bili su u okruženju Saturna. Sve ono što su kršćanski ezoterici nazivali glasnicima božanstva, anđelima, arhanđelima, prapočecima, sve je to sadržavala ova Saturnova atmosfera. Kao što ruka pripada organizmu, tako i duše pripadaju ovim bićima, i koliko i ruka ima samostalnu svijest, toliko su i one u to vrijeme imale vlastitu svijest. Djelovale su iz svijesti viših duhova, iz više svijesti svijeta, i tako formirale slike svojih osjetilnih organa, koje su potom postale kreativne, a također su oblikovale i Saturnovu masu. Ne smijete zamisliti ovu masu Saturna gustom kao masu današnjeg ljudskog mesa. Saturnovo najgušće stanje koje je ikada mogao postići nije čak bilo gusto kao naš današnji fizički zrak. Saturn je također postao fizički, ali je došao samo do razine gustoće koja se zove gustoća vatre, topline, u kojoj današnja fizika ne vidi nikakvu tvar. Za okultiste je, međutim, toplina finija tvar od plinova; ima svojstvo da se uvijek širi. A budući da je Saturn napravljen od te tvari, imao je sposobnost širenja iznutra, zračenja, reflektiranja. Takvo tijelo svime zrači; ne osjeća potrebu zadržati sve u sebi.
Saturn nije bio jednolika masa, nego takav da se u njemu mogla uočiti diferencijacija, konfiguracija. Poslije su se organi zaokružili u stanične sfere, jedino što su stanice male; a one su bile velike kugle, kao kad uzmete dud ili kupinu. Na Saturnu ne biste mogli vidjeti, jer je odraz svu svjetlost koja je dolazila izvana vraćao natrag. Unutar ove Saturnove mase sve je bilo mračno, tek pred kraj njegove evolucije bilo je donekle osvijetljeno. U atmosferi koja okružuje Saturn bila su prisutna mnoga bića; niste samo vi pripremali svoje osjetilne organe, jer ljudska duša još nije bila dovoljno razvijena da bi mogla sama raditi. Radila je zajedno s drugim duhovnim bićima, trivijalno rečeno, pod njihovim vodstvom.
Određena bića koja su tada bila na ljudskoj razini radila su na Saturnu jednako neovisno kao što radi moderni čovjek. Nisu se mogla oblikovati poput modernog čovjeka, jer je toplina bila jedina tvar Saturna. Ali u odnosu na svoju inteligenciju, svoju samosvijest, bili su na razini modernog čovjeka; ali nisu mogla formirati nikakvo fizičko tijelo, nikakav mozak. Pogledajmo pobliže. Današnje ljudsko biće sastoji se od četiri elementa: fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja', i u 'Ja' predočenog duhovnog jastva, životnog duha i duhovnog čovjeka - Manas, Buddhi, Atma. Najniži, iako na svoj način najsavršeniji član na planetu Zemlji je fizičko tijelo, sljedeći viši je etersko tijelo, zatim astralno tijelo i 'Ja'. Postoje i bića koja nemaju fizičko tijelo, čiji je najniži član etersko tijelo. Ona ne trebaju fizičko tijelo da bi bila aktivna u našem osjetilnom svijetu; za to imaju član viši od našeg sedmog. Druga bića imaju astralno tijelo kao svoj najniži član i kao kompenzaciju deveti. I opet druga koja imaju 'Ja' kao najniži član kao kompenzaciju imaju deseti član. Ako promatramo bića koja imaju 'Ja' kao najniži član, moramo reći da se ona sastoje od 'Ja', duhovnog jastva, životnog duha i duhovnog čovjeka. Zatim dolazi osmi, deveti i deseti član, ono što kršćanska ezoterija naziva božanskim trojstvom: Duh Sveti, Sin ili Riječ, Otac. U teozofskoj literaturi uobičajeno ih je nazivati tri Logosa.
Upravo ta bića, čiji je najniži član 'Ja', bila su od posebnog interesa za evoluciju Saturna. Bila su na razini na kojoj su ljudi danas. Mogla su svoje 'Ja' učiniti aktivnim pod potpuno drugačijim okolnostima koje sam opisao. To su bili preci današnjeg čovječanstva, ljudi Saturna. Obasjali su površinu Saturna svojim jastvom, svojom vanjskim bićem. Ona su ugradila jastvo u fizičko tijelo koje se formiralo na površini Saturna. Na taj način su se pobrinula da se fizičko tijelo pripremi na takav način da kasnije može postati nositelj 'Ja'. Samo takvo fizičko tijelo kakvo imate danas, sa stopalima, rukama, glavom i u njoj ugrađenim osjetilnim organima, moglo je biti nositelj 'Ja' na četvrtoj razini, na Zemlji. U tu svrhu, klica je morala biti posađena na Saturnu. Ova Saturnova 'Ja' bića također se nazivaju duhovnima egoizma [Steiner kasnije govori o duhovnima osobnosti].
Egoizam je nešto što ima dvije strane, jednu dobru i jednu lošu. Da se bit egoizma nije stalno iznova u to vrijeme usađivala na Saturnu i sljedećim planetima, čovjek nikada ne bi postao neovisno biće koje bi sebi moglo reći 'Ja'. Saturn je već usadio brojne sile u vaše tijelo koje vas pečatiraju kao neovisno biće koje vas odvaja od svih drugih bića. Za to su morali biti aktivni duhovi egoizma, asure. Među njima postoje dvije vrste, osim nekih nijansi. Jedna vrsta je ona koja je razvila egoizam na plemenit, neovisan način, koja se uzdigla više u savršenstvu osjećaja slobode: to je prava neovisnost egoizma. Ovi su duhovi vodili čovječanstvo kroz sve uzastopne planete; postali su odgajatelji ljudi prema neovisnosti.
Na svakom planetu postoje duhovi koji su zaostali u svom razvoju. Ostali su na mjestu, nisu htjeli ići dalje. Iz toga ćete prepoznati zakonitost: kada najbolji padne, kada počini 'veliki grijeh' ne držeći korak s evolucijom, tada postaje najgori. Plemeniti osjećaj slobode pretvoren je u svoju suprotnost u prijekornost. To su duhovi teških iskušenja; vode ka prijekornom egoizmu. I danas su još uvijek oko nas, ti zli duhovi Saturna. Sve što je loše crpi snagu od tih duhova.
Svaki planet, kada završi svoj razvoj, ponovno postaje duhovan; više nije tu, da tako kažemo, i prelazi u stanje sna da bi iz njega ponovno izašao. Kao i Saturn. Njegova sljedeća inkarnacija je Sunce, ono Sunce koje biste dobili kada biste u kotlu pomiješali sve što je na Suncu, Mjesecu i Zemlji, zajedno sa svim zemaljskim i duhovnim bićima. Evolucija Sunca okarakterizirana je činjenicom da je etersko tijelo prešlo u fizičko ljudsko tijelo, koje je dolje pripremljeno. Sunce ima gušću supstancijalnost od Saturna; može se usporediti s gustoćom današnjeg zraka. Ljudsku fizičku tjelesnost, vlastito tijelo koje ste formirali, na Suncu vidite prožeto eterskim tijelom. Vi sami ste pripadali tijelu od zraka, kao što ste na Saturnu tijelu od topline. Vaše etersko tijelo je već bilo dolje, ali u sunčevoj atmosferi, vaše astralno tijelo s vašim 'Ja' bilo je integrirano u opće astralno tijelo Sunca, i tamo ste radili dolje na fizičkom i eterskom tijelu, slično kao što je danas kada spavate vaše astralno tijelo vani i radi na fizičkom i eterskom tijelu. U to su vrijeme razvijani prvi rudimenti onoga što su danas organi rasta, probave i reprodukcije. Prepravili ste rudimente osjetilnih organa sa Saturna; neki su zadržali svoj karakter, drugi su se preobrazili u žlijezde i organe rasta. Svi organi za rast i reprodukciju su transformirani osjetilni organi koje je preuzelo etersko tijelo.
Ako usporedite Sunčevo tijelo sa Saturnovim, pronaći ćete određenu razliku. Saturn je još uvijek bio poput reflektirajuće površine; zrcalio je natrag sve što je primio u smislu okusa, mirisa, svih osjetilnih percepcija. Sa Suncem nije bilo tako. Dok je Saturn sve reflektirao natrag izravno, bez preuzimanja, Sunce se prožimalo s tim i tek onda reflektiralo natrag. To je bilo zato jer je imalo etersko tijelo. Njegovo tijelo, koje je bilo prožeto eterskim tijelom, činilo je što i danas biljka sa sunčevom svjetlošću: upija sunčevu svjetlost, prožima se njome i zatim je vraća. Ako je stavite na neko mračno mjesto, izgubit će boju i uvenuti. Bez svijetla ne bi bilo zelene boje. Tako je bilo i s vašim tijelom na Suncu: ono se proželo svjetlošću, ali i drugim sastojcima, i kao što biljka vraća svjetlost nakon što se njome ojačala, tako je i Sunce vratilo svjetlost nakon što je preradilo. Ali nije se samo prožimalo svjetlošću, nego i okusom, mirisom, toplinom, svime, što je proradilo i ponovno je to zračilo.
Stoga je i vaše vlastito tijelo bilo na stupnju biljke na Suncu. Nije izgledalo kao biljka u današnjem smislu, jer je ona nastala tek na Zemlji. Ono što danas imate unutra, žlijezde, organe za rast i reprodukciju, bili su na Suncu, kao što su danas planine i stijene na Zemlji. Radili ste na njima kao što se danas obrađuje i njeguje mali vrt. Sunce je zračilo natrag sastojke kozmičkog prostora, sjalo je u najljepšim bojama, zvučalo je divnim tonom, iz njega je strujao istančan miris. Drevno Sunce bilo je divno biće u kozmičkom prostoru. Tako su u to vrijeme na Suncu ljudi radili na vlastitoj tjelesnosti, kao što određena bića, naprimjer koralji, rade izvana na svojoj strukturi. To je učinjeno pod vodstvom viših bića, jer su u sunčevoj atmosferi bila viša bića.
Moramo se baviti jednom kategorijom bića, koja je tada bila na istoj razini na kojoj su danas ljudi. Na Saturnu imamo duhove egoizma, koji su usadili osjećaj slobode i neovisnosti, i stajali na ljudskoj razini. Na Suncu su postojala druga bića koja nisu imala 'Ja' nego astralno tijelo kao najniži član. Sastojali su se od astralnog tijela, 'Ja', duhovnog jastva, životnog duha i duhovnog čovjeka, i osmog člana, onoga što kršćanska ezoterija naziva Svetim Duhom, i konačno devetog člana, Sina, 'Riječi' u smislu Evanđelja po Ivanu. Desetog člana još nisu imali; umjesto njega dolje su imali astralno tijelo. To su bili duhovi koji su radili na Suncu; oni su upravljali svim astralnim aktivnostima. Razlikuju se od modernog čovjeka po tome što čovjek udiše zrak jer oko Zemlje ima zraka; ti su duhovi, međutim, disali toplinu ili vatru.
Sunce je samo po sebi bilo vrsta zračne mase. Ono što ga je okruživalo bila je materijalnost koja je ranije formirala sam Saturn: vatra, toplina. Dio koji se kondenzirao formirao je plinovito Sunce, a ono što se nije moglo kondenzirati bilo je nadiruće more vatre. Ta su bića mogla živjeti na Suncu na način da su udisala i izdisala toplinu i vatru. Zbog toga su nazvani Duhovi vatre. Na Suncu su stajali na razini čovječanstva i radili su u službi čovječanstva. U to vrijeme čovjek je bio na razini svijesti spavanja. Duhovi vatre Sunca već su imali 'Ja' svijest. Od tada su također evoluirali i popeli se na više razine svijesti. Oni se u kršćanskoj ezoteriji nazivaju arhanđelima. I najrazvijeniji duh koji je bio na Suncu kao Duh vatre, koji je i danas aktivan na Zemlji s visoko razvijenom sviješću, ovaj Duh vatre ili Sunca, to je Krist, kao što je najrazvijeniji duh Saturna Bog Otac. Kršćanski ezoterizam, dakle, zna da je takav duh sunčeve vatre, bio inkarniran u tijelu Krista-Isusa, kao doista najviši, Namjesnik duhova Sunca. Da bi došao na Zemlju, morao je koristiti fizičko tijelo. Morao je biti pod istim zemaljskim uvjetima kao i čovjek, da bi mogao biti aktivan ovdje.
Stoga se na Suncu bavimo sunčevim tijelom, takoreći s tijelom sunčeva Planeta, i s duhovima koji su Duhovi vatre, i s Namjesnikom ovog Sunca, najrazvijenijim sunčevim duhom, s Kristom. Dok je Zemlja bila Sunce, ovaj Duh je bio središnji Duh Sunca. Kad je Zemlja bila Mjesec, On je bio više razvijen, ali ostao je s Mjesecom. Kada je Zemlja bila Zemlja, on je bio vrlo visoko razvijen i ostao je sa Zemljom nakon što je s njom sjedinjen otajstvom Golgote. On tako tvori najviši planetarni Duh Zemlje. Zemlja je danas Njegovo tijelo kao što je Sunce tada bilo Njegovo tijelo. Stoga morate doslovno shvatiti Ivanove riječi: 'Tko jede moj kruh, mene gazi'. Jer Zemlja je tijelo Kristovo, i kad ljudi jedu kruh uzet iz tijela Zemlje, hodaju po Zemlji, oni gaze tijelo Kristovo. Shvatite ove riječi sasvim doslovno, kao što se svi vjerski dokumenti moraju shvatiti doslovno. Samo treba prvo znati značenje slova, a zatim tražiti duh.
Sada još nešto: unutar ove mase Sunca nisu sva bića došla do stupnja razvoja o kojem sam govorio. Neka su ostala na razini egzistencije Saturna. Nisu mogla apsorbirati ono što je zračilo u kozmosu i poslati to natrag nakon što su apsorbirala. Morali su odmah poslati natrag, nisu se mogla prožeti time. Ta su se bića stoga pojavila na Suncu kao nekakve tamne inkluzije, kao nešto što nije moglo samo od sebe emitirati svjetlost. A budući da su bila zatvorena u sunčevoj masi, okružena masom koja je sama emitirala svjetlost, izgledala su poput tamnih mrlja. Stoga moramo razlikovati ona mjesta na Suncu koja su zračila ono što su primila u kozmički prostor i ona koja nisu mogla ništa zračiti van. Stoga su djelovala poput tamnih udubljenja unutar mase Sunca; ništa nisu naučila na Saturnu. Baš kao što ne nalazite žlijezde i organe za rast posvuda u ljudskom tijelu, već je ono prošarano mrtvim, integriranim stvarima, tako je i Sunce bilo prošarano ovim mračnim međuprostorima.
Naše današnje Sunce je potomak drevne zemljine sunčeve mase. Izbacilo je Mjesec i Zemlju i zadržalo najbolje. Ono što je tada bilo prisutno na Suncu kao ostaci Saturna ima svoje rudimente na današnjem Suncu u tzv. sunčevim pjegama. To su posljednji ostaci Saturna, preostali kao tamna udubljenja u svijetlećoj masi Sunca. Naša okultna mudrost otkriva skrivene duhovne izvore fizičkih činjenica. Fizička znanost utvrđuje fizičke uzroke sunčevih pjega kroz svoju astronomiju i astrofiziku; ali duhovni uzroci leže u tim preostalim ostacima Saturna.
Sada se pitamo: koja su carstva postojala na Saturnu? - Samo jedno carstvo, čiji su posljednji rudimenti sačuvani u današnjem mineralu. Kada govorimo o prolasku čovjeka kroz carstvo minerala, ne smijemo misliti na sadašnji mineral. Umjesto toga, u svojim očima, ušima i drugim osjetilima, trebate vidjeti posljednje potomke minerala Saturna. To je najviše tjelesni, najviše mineralni dio vas. Aparat oka je poput fizičkog instrumenta i ostaje nepromijenjen neko vrijeme nakon smrti.
Jedno carstvo Saturna napredovalo je do neke vrste egzistencije biljke na Suncu. Vlastito tijelo čovjeka raste poput biljke. Ono što je ostalo kao carstvo Saturna bila je neka vrsta mineralnog carstva Sunca. Poprimilo je oblik zakržljalih osjetilnih organa koji nisu mogli postići svoju svrhu. Ali sva ta bića na Suncu, koja su razvijala ljudska tijela, još nisu imala živčani sustav u sebi; to je prvi put ugrađeno na Mjesecu astralnim tijelom. Biljke također nemaju živčani sustav pa stoga ni osjet. Nerazumijevanje je pripisivati im osjećaje.
Ali ta astralna tijela, naime ona koja su proizašla iz Duhova vatre, slala su neku vrstu struje u tjelesnost koja je bila dolje kao fizička i eterska tijela. Te se struje svjetlosti šire poput drveća. Njihovi posljednji tragovi ovih struja na Suncu, koje su se kasnije zadebljale i dobile vanjski oblik, jesu organ koji se zove solarni pleksus. To je posljednji zgusnuti odjek starih zračenja na Suncu, zgusnut do supstancijalnosti. Odatle naziv plexus solaris, solarni pleksus. Tijela koja ste imali na Suncu morate zamisliti kao da zrake prodiru u njih odozgo i isprepliću se poput drveća. Tako je u brojnim spletovima koji se nalaze u vašem solarnom pleksusu predstavljeno Sunce. U germanskoj mitologiji ova razgrananost je predstavljena drvom jasena, što naravno znači i mnoge druge stvari.
Zatim je Sunce zaspalo i preobrazilo se u ono što u tajnoj znanosti nazivamo Mjesec. Imamo posla s trećim utjelovljenjem Zemlje, koje će opet predstaviti vladajući svjetski duh. Kao što nam se vrhovni namjesnik Saturna, 'Ja' duh, pojavljuje kao Bog Otac, vrhovni namjesnik, vrhovni bog Sunca, kao Krist, tako će se i namjesnik mjesečevog oblika Zemlje, nama pojaviti kao Duh Sveti sa svojom skupinom, koju u kršćanskoj ezoteriji nazivamo glasnicima božanstva, anđelima.
Tako smo završili dva dana stvaranja, koja se na ezoteričnom jeziku nazivaju Dies Saturni i Dies Solis. Onda dolazi: Dies Lunae, dan Mjeseca. Čovjek je uvijek bio svjestan da ima posla s vodećim božanstvima Saturna, Sunca i Mjeseca.
Riječ 'dies' = dan, i 'deus' = bog, imaju isto porijeklo, tako da se 'dies' može prevesti s 'dan' jednako kao i 'božanstvo'. Stoga se za 'Dies Solis' može jednako dobro reći dan Sunca, kao i bog Sunca, a u isto vrijeme misliti na Duh-Krista.