.- III. Duhovno biće čovjeka
Ljudska duša nije određena samo tijelom. Čovjek ne luta od jednog osjetilnog dojma do drugog bez smjera ili cilja; niti djeluje pod utjecajem bilo kakvog podražaja koji se na njega vrši izvana ili kroz procese njegova tijela. On razmišlja o svojim percepcijama i svojim postupcima. Razmišljanjem o percepcijama stječe znanje o stvarima; razmišljajući o svojim postupcima on unosi racionalni kontekst u svoj život. I zna da svoju zadaću kao ljudsko biće može dostojno ispuniti samo ako dopusti da ga i u spoznaji i u djelovanju, vode ispravne misli, tada se ono duševno suočava s dvostrukom nužnošću. Iz zakona tijela to je određeno prirodnom nužnošću; dopušta da bude određen zakonima kojima ga vodi ispravno mišljenje jer slobodno priznaje njihovu nužnost. Čovjek je po prirodi podvrgnut zakonima metabolizma; on sebe podvrgava zakonima mišljenja. - Na taj način čovjek sebe kroz svoje tijelo, čini članom višeg poretka od onog kojem pripada tijelom. A taj poredak je duhovni. Baš kao što se fizičko razlikuje od duševnog, jednako se razlikuje i od duhovnog. Sve dok se govori samo o česticama ugljika, vodika, dušika i kisika koje se kreću u tijelu, ne misli se na dušu. Duševni život počinje tek tamo gdje se unutar takvog kretanja javlja osjet: osjećam slatko ili osjećam zadovoljstvo. Isto tako se malo u vidu ima duh sve dok se promatraju samo duševna iskustva koja prolaze kroz čovjeka kada se potpuno prepusti vanjskom svijetu i svom fizičkom životu. Umjesto toga, ovo duševno je osnova za duhovno, baš kao što je fizičko osnova za duševno. - Prirodni znanstvenik se bavi tijelom, istraživač duše (psiholog) s dušom, a duhovni istraživač s duhom. Razjasniti razliku između tijela, duše i duha, razmišljanjem o vlastitom jastvu, zahtjev je koji se mora postaviti onima koji se žele prosvijetliti kroz razmišljanje o prirodi ljudskih bića.