.Ovdje smo se susretali mnogih zima kako bismo razmatrali teme iz znanosti duha, a za manju grupu vas bio je priličan broj zima kada smo se okupljali za takva razmatranja. Iz razloga o kojima možda budemo raspravljali u povodu Generalne skupštine koja će se održati, u ovom trenutku možemo se u duši malo osvrnuti na prošla vremena našeg antropozofskog suživota. Još uvijek postoje neki od vas koji na neki način čine jezgru ovog skupa ovdje, koji su svoja duhovna uvjerenja prenijeli iz ranijih vremena, koji su se ujedinili s nama prije šest - sedam godina i formirali jezgru oko koje su se tada postupno kristalizirali svi ostali prijatelji koji tragaju, ako smijem upotrijebiti tu riječ. I možemo reći, da smo tijekom godina, ne samo da nam povećanje broja ovih sastanaka nešto govori, već i u drugom smjeru, i uz pomoć onih duhovnih snaga, koje su uvijek prisutne kada se rad u znanosti duha provodi u pravom smislu, da smo se uspjelu pridržavati određenog unutarnjeg sustava u našem radu. Razmislite, posebno oni koji su prisustvovali našim sastancima podružnice od samog početka, kada smo počeli kao mala grupa prije šest do sedam godina, i kako smo postupno stvorili temelj za sebe na kojem stojimo danas. Počeli smo tako što smo prvo pokušali, na određeni način, najjednostavnijim temeljim konceptima znanosti duha stvoriti sebi temelj, a postupno smo došli do toga da smo prošle zime barem ovdje imali priliku – barem na našim sastancima grupe – govoriti o stvarima u različitim oblastima viših svjetova na način kao što se govori o događajima i iskustvima u običnom fizičkom svijetu. Mogli smo učiti o raznim duhovnim bićima i onim svjetovima koji su nadosjetilni u usporedbi s našim osjetilnim svijetom. I ne samo da smo uspjeli uvesti određenu sustavnost u rad našeg ogranka, već su se prošle zime ovdje održala dva ciklusa i omogućila onima koji su se postupno priključili jezgri da uhvate korak s našim razmatranjima.
Oni naši članovi koji se sjećaju početaka naše sadašnje podružnice također će se moći osvrnuti na mnoge opasnosti i prepreke ovom radu. Neki od vas su kroz sve te opasnosti shvatili da ostaju vjerni onome što rade u znanosti duha. Može se reći da će oni koji su tako vjerno, strpljivo i energično izdržali sigurno prije ili kasnije vidjeti da postoje određeni rezultati takve odanosti i energije.
Već je rečeno, a ovdje je nekoliko puta naglašeno, da smo konačno došli do toga da o višim svjetovima govorimo kao o nečemu, možemo reći samo po sebi razumljivom, i naglasili smo da su oni koji su bili dio naših ogranaka već dugo vremena, time stekli određenu antropozofsku zrelost. Ta antropozofska zrelost ne leži u teorijama, ne u bilo kakvom konceptualnom shvaćanju, već prije u unutarnjem raspoloženju koje čovjek stječe tijekom vremena. Svatko tko doista neko vrijeme uzima ono što znanost duha može dati, postupno će osjetiti da stvari može slušati kao stvarne činjenice, kao nešto samo po sebi razumljivo što bi ga prije dotaklo potpuno drugačije.
Stoga želimo danas u ovom uvodnom predavanju zapravo započeti bezrezervno, možemo čak reći, nemilosrdno govoriti o određenom poglavlju viših svjetova, koje bi nas trebalo uvesti u dublje razumijevanje ljudskog karaktera i osobnosti. Uostalom, čemu služe, sva naša razmatranja o višim svjetovima? Kada govorimo o astralnom svijetu, o svijetu devahana, u kojem smislu govorimo mi kao pripadnici fizičkog svijeta? O tim višim svjetovima ne govorimo iz svijesti kao da su nam potpuno strani i da nemaju nikakve veze s fizičkim svijetom, već smo svjesni da je ono što nazivamo višim svjetovima oko nas. Poanta je da mi živimo u njima, i da ti viši svjetovi strše u naš fizički svijet, da u višim svjetovima leže uzroci i primarni razlozi činjenica koje se ovdje događaju pred našim fizičkim očima, pred našim fizičkim osjetilima. Tako ovaj život, kakav je oko nas, u odnosu na čovjeka i prirodne pojave, upoznajemo tek kada vidimo ono što je nevidljivo, a otkriva se u vidljivome, kada pogledamo tu pripadnost višim svjetovima kako bismo je prosuđivali i bili u mogućnosti procijeniti kako igra ulogu u našem fizičkom svijetu. Normalne i abnormalne pojave običnog fizičkog života postaju nam jasne tek kada upoznamo duhovni život koji stoji iza fizičkog, onaj duhovni život koji je puno bogatiji i opsežniji od fizičkog života, koji je samo njegov mali dio.
Ljudsko biće stoji – i mora stajati u svim našim razmatranjima – u središtu. Razumijevanje ljudskog bića zapravo znači razumijevanje velikog dijela svijeta općenito. Ali ljudsku prirodu je teško razumjeti, a mi ćemo danas steći mali dio razumijevanja ako govorimo o nekim činjenicama – jer je broj činjenica golem – samo o nekoliko činjenica takozvanog astralnog svijeta. Kao što znate, sadržaj čovjekove duše je raznolik. Danas želimo vizualizirati dio ovog sadržaja duše. Želimo za početak, predstaviti određena svojstva duše.
Živimo u našem životu duše u najrazličitijim osjećajima, percepcijama, idejama, konceptima i impulsima volje. Sve se to odvija u našem duševnom životu od jutra do večeri. Promatramo li ljude površno, ovaj duševni život izgleda nam kao nešto samodostatno, zatvoreno u sebe, i takvo gledanje je opravdano. Promatrajte kako se vaš život odvija usporedo s prvim mislima koje formirate ujutro, kada prvi osjećaj trzne dušu, javlja se prvi impuls volje; i tako sve do večeri, kada svijest tone u san, osjećaj se spaja s osjećajem, impuls volje s impulsom volje. Sve to izgleda kao neprekidni tok. Gledano u dubljem smislu, međutim, to nije tako kontinuiran tok, jer kroz ono što mislimo, osjećamo, percipiramo, mi smo u kontinuiranom odnosu – koji međutim, većini ljudi ostaje potpuno nesvjestan – prema višim svjetovima. Razmotrimo danas odnos u kojem se nalazimo u odnosu na astralni svijet.
Ako imamo kakav osjećaj, ako nam dušom proleti radost ili užas, to je prije svega događaj u našoj duši. Ali ne samo to. Ako osoba to može vidovito testirati, može primijetiti da u trenutku šoka ili radosti iz njega nešto izlazi poput svijetleće struje koja ide u astralni svijet. Ali ona ne ide besmisleno i bez smjera, već ide svojim putem do bića u astralnom svijetu, tako da, kada u nama zasja osjet, dolazimo u dodir s bićem u astralnom svijetu. Pretpostavimo da se neka misao javi u našoj duši, recimo da razmišljamo o prirodi stola. Dok misao treperi kroz našu dušu, vidovnjak može pokazati kako struja izvire iz ove misli prema biću u astralnom svijetu. I tako je za svaku misao, svaku ideju, svaki osjećaj. Iz cijelog toka života, koji teče od duše, postoji kontinuirana struja prema najrazličitijim bićima u astralnom svijetu. Bilo bi potpuno pogrešno vjerovati da sve te struje koje izlaze idu do jednog bića u astralnom svijetu. To nije slučaj. Od svih tih pojedinačnih misli, pojedinačnih osjeta i osjećaja polaze najrazličitije struje i idu do najrazličitijih bića u astralnom svijetu. Posebnost je te činjenice da mi kao pojedinci ne samo da smo u kontaktu s takvim bićem, nego najrazličitije niti pletemo s najrazličitijim bićima u astralnom svijetu. Astralni svijet je naseljen velikim brojem bića, baš kao i fizički svijet, a ta su bića u kontaktu s nama na najrazličitije načine.
Ali ako želimo shvatiti samu složenost ovog pitanja, moramo razmotriti nešto drugo. Pretpostavimo da dvije osobe vide munju i imaju vrlo sličan odnos prema njoj. Tada iz svakog od njih dvoje izlazi struja; ali obje struje sada idu u jedno te isto biće astralnog svijeta. Tako da možemo reći: postoji biće, stanovnik astralnog svijeta, s kojim su povezana dva bića fizičkog svijeta. Može biti da ne samo jedan čovjek, već pedeset, sto ili tisuću ljudi koji imaju sličan osjećaj šalju struje jednom biću u astralnom tijelu. Utoliko što se ovih tisuću ljudi slažu u jednoj točci, oni su povezani s istim bićem astralnog svijeta. Ali promislite kako ti ljudi, koji u jednom slučaju imaju istu senzaciju, inače imaju različite senzacije, osjećaje i misli u sebi! Time su povezani s drugim bićima astralnog svijeta; kroz to najrazličitije niti poveznice idu iz astralnog svijeta u fizički svijet.
Sada, postoji mogućnost razlikovanja određenih klasa bića u astralnom svijetu. Najlakši način da dobijete ideju o ovim klasama je da pogledamo primjer. Uzmimo veliki broj ljudi europskog svijeta, i iz duševnog sadržaja tih ljudi uzmimo pojam pravde. Inače bi ljudi mogli imati najrazličitija iskustva i tako na najsloženiji način biti povezani s najrazličitijim bićima u astralnom svijetu. Ali budući da ovi ljudi razmišljaju o pojmu pravde na isti način i usvojili su taj koncept na isti način, svi su povezani s istim bićem astralnog svijeta, a mi zapravo možemo koristiti ovo biće kao središte, kao da gledamo u središte iz kojeg izlaze zrake od svih ljudi koji dolaze u obzir. I koliko često ti ljudi vizualiziraju pojam zakona, toliko su često u vezi s ovim jedinstvenim bićem. Kao što ljudska bića imaju tijelo i krv i sastoje se od njih, tako se i ova bića sastoje od koncepta prava; ona žive u njemu. Postoji također astralni entitet za koncept hrabrosti, dobrohotnosti, junaštva, osvete i tako dalje. Dakle, postoje bića u astralnom svijetu za ono što je svojstvo duše, sadržaj duše u čovjeku. Kao rezultat toga, nešto poput astralne mreže rasprostire se na veliki broj ljudi. Svi mi koji imamo iste pravne koncepte ugrađeni smo u tijelo astralnog bića, koje zapravo možemo nazvati pravnim sustavom. Svi mi koji imamo iste koncepte hrabrosti, vrijednosti, i tako dalje, povezani smo s jednim te istim astralnim bićem, kojemu je supstancijalnost pravo ili hrabrost. Kao rezultat toga, svatko od nas je svojevrsni konglomerat struja, jer na svaku osobu možemo gledati kao da astralna bića sa svih strana šalju struje u njihova tijela. Svi smo mi stjecište struja koje izranjaju iz astralnog svijeta.
Sada ćemo na zimskim predavanjima moći sve više ukazati na to kako ljudsko biće, koje je na taj način u osnovi stjecište takvih struja, koncentrira te struje u sebi oko svog ego centra. Jer za ljudsku dušu je najvažnije da sve te struje spoji oko središta koje leži u njegovoj samosvijesti. Ta je samosvijest nešto toliko važno u čovjeku, jer mora biti poput vladara u unutarnjem čovjeku koji okuplja i povezuje razne struje koje se sa svih strana ulijevaju u nas. Jer u trenutku kada samosvijest splasne, moglo bi se dogoditi da se čovjek više ne osjeća kao jedinstvo; moglo bi se dogoditi da se razni pojmovi hrabrosti, junaštva i tako dalje, raspadnu. Čovjek tada više ne bi bio svjestan činjenice da je jedinstvo, već bi se osjećao kao da je podijeljen na različite struje. Postoji mogućnost – a to nam pokazuje kako doista možemo prodrijeti u razumijevanje duhovnog svijeta kroz spoznaju istinitih činjenica – da čovjek može izgubiti, da tako kažemo, usmjeravanje kontrole nad onim što teče u njega. Zamislite da ste kao pojedinac imali određeni život iza sebe, doživjeli ste mnoge stvari, imali niz ideala u mladosti, koji su se postupno razvili u vama. Svaki takav ideal može se razlikovati od drugog. Imali ste ideal hrabrosti, odvažnosti, dobrohotnosti i tako dalje. Kroz to ste ušli u struje najrazličitijih astralnih bića. U takav različit niz strujanja astralnih bića čovjek može ući i na drugi način. Pretpostavimo da je čovjek tijekom života imao niz prijateljstava. Pod utjecajem tih prijateljstava, razvili su se određeni osjećaji i senzacije, osobito u mladosti. Kroz to su struje išle do vrlo specifičnog bića u astralnom svijetu. Tada je u čovjekov život ušlo novo prijateljstvo; kroz to je opet bio povezan s drugim bićem u astralnom svijetu, i tako kroz cijeli život. Pretpostavimo sada da bi bolest duše dovela do činjenice da bi ego izgubio kontrolu nad raznim strujama, da ih više ne bi mogao grupirati. Čovjek bi tada došao do točke u kojoj se više ne osjeća kao 'Ja', kao zatvoreni entitet, kao jedinstvo u svojoj samosvijesti. Ako bi izgubio svoj ego kroz proces bolesti u duši, osjećao bi te struje kao da ne percipira sebe, nego kao da se ulijeva u te pojedinačne struje. Određeni slučajevi ludila mogu se pratiti samo do toga. Posebno tragičan slučaj ludila bit će vam objašnjen ako ga pogledamo s ove točke gledišta, iz astralnog svijeta: Friedrich Nietzsche.
Mnogi od vas su čuli za to: U zimu 1888. do 1889. Friedrich Nietzsche je poludio. Čitatelju njegovih posljednjih pisama zanimljivo je promatrati kako se Friedrich Nietzsche podijelio na različite struje u trenutku kada je izgubio sebe. Piše prijatelju ovom ili onom, ili sebi: 'U Torinu živi bog koji je nekoć bio profesor filozofije u Baselu; ali nije bio dovoljno sebičan da bi ostao takav'. Dakle, izgubio je sebe, i to je izrazio tim riječima. 'I bog Dioniz korača po rijeci Po'. I s visoka gleda na sve svoje ideale i prijateljstva koja su ispod njega. On se sada osjeća kao kralj Carlo Alberto, čas kao netko drugi, čas čak kao jedan od zločinaca o kojem je čitao posljednjih dana svog života. Tada su se dogodila dva notorna ubojstva, a u trenucima svoje bolesti identificirao se s upletenim ženama ubojicama. Tada nije osjećao svoj ego, već struju koja je otišla u astralni svijet. Tako u abnormalnim slučajevima na površinu života izlazi ono što inače drži na okupu središte samosvijesti.
Ljudima će biti sve potrebnije da znaju što je na dnu duše. Jer čovjek bi bio beskrajno siromašno biće da nije u stanju oblikovati mnoge takve struje u astralni svijet, a bio bi i vrlo ograničeno biće kad ne bi mogao steći mogućnost da postupno postane gospodar nad svim tim strujama kroz duhovno produbljivanje svog života. Tako da zaista moramo sebi reći: Nismo ograničeni unutar naše kože, već svuda stršimo u druge svjetove, a druga bića strše u naš svijet. Cijela mreža bića je razvučena nad astralnim svijetom.
Pogledajmo sada pobliže neka od ovih bića koja su sa nama na ovaj način povezana. To su bića koja nam se predstavljaju ovako: astralni svijet nas okružuje. Zamislimo da je ovdje takvo biće – ono, ako hoćete, koje je povezano s konceptom osjećaja hrabrosti. Ono pruža svoja ticala na sve strane, a ta ticala idu u ljudske duše; a kako ljudi razvijaju hrabrost, uspostavlja se veza između ovog bića i ljudske duše. Drugi ljudi su drugačiji. Naprimjer, svatko tko razvije određeni oblih straha ili ljubavi, povezan je s bićem u astralnom svijetu. Ako se proučavaju ta bića, dolazimo do onog što možemo nazvati konstitucijom, društvenim životom u astralnom svijetu. Ljudska bića kakva žive ovdje na fizičkom planu nisu samo pojedinačna bića; na fizičkom planu također stojimo u stostrukim i tisućustrukim vezama. Imamo pravni odnos, prijateljstvo jedni s drugima i tako dalje. Naše veze na fizičkom planu regulirane su prema našim idejama, konceptima, predodžbama i tako dalje. Na određeni način, društvene veze tih bića na astralnoj razini, koje smo upravo postavili pred našu dušu, moraju se na neki način regulirati. Kako ta bića žive zajedno? Ova bića nemaju tako gusto tijelo od krvi i mesa kao mi ljudi; imaju astralne tijela, naviše su eterske supstance. Protežu svoja osjetila u naš svijet. Ali kako sada žive zajedno? Da ta bića ne rade zajedno, naš ljudski život također bi bio vrlo drugačiji. U osnovi, naš fizički svijet je samo vanjski izraz onoga što se događa na astralnoj razini. Dakle, kada postoji biće u astralnom svijetu, koje je biće pravednosti i kojemu idu sve misli koje se odnose na zakon, i drugo biće kojem idu sve misli koje se odnose na davanje, i tada se u našoj duši javlja misao: Davanje je pravedno – tada tok izbija iz oba bića i u našu dušu. S obojicom smo u kontaktu. Kako se ta bića slažu jedno s drugim?
Netko bi bio u iskušenju vjerovati da je društveni život na astralnoj razini sličan životu na fizičkoj razini. Ali zajednički život na astralnoj razini bitno se razlikuje od zajedničkog rada na fizičkoj razini. Ljudi koji grupiraju pojedinačne ravni jednu na drugu i karakteriziraju više svjetove kao da su tamo stvari slične kao u fizičkom svijetu, ne opisuju točno više svjetove. Postoji ogromna razlika između fizičkog svijeta i viših svjetova, a ta se razlika povećava što se više penjemo. Iznad svega, postoji određena posebnost u astralnom svijetu koja se ne može naći na fizičkom planu. To je propusnost, propusnost supstance astralnog plana. U fizičkom svijetu nemoguće vam je stajati na istom mjestu gdje netko drugi već stoji; neprobojnost je zakon fizičkog svijeta. U astralnom svijetu nije tako, postoji zakon propusnosti. A sasvim je moguće, čak je pravilo, da bića prodiru jedno u drugo, drugo ulazi u prostor gdje je jedno biće već tu. Na jednome te istom mjestu u astralnom svijetu mogu biti dva, četiri, stotinu bića. Ali rezultat toga je drugačiji, naime da je logika zajedničkog života na astralnoj razini potpuno drugačija od one na fizičkoj. Kako je logika astralnog plana sasvim drugačija od logike fizičkog plana – ne logika misli, već zajedničkog djelovanja, zajedničkog života – to ćete najbolje razumjeti ako uzmete sljedeći primjer.
Zamislite samo, grad je odlučio sagraditi crkvu na određenom trgu. Zatim, nužno, mudro vijeće ovoga grada mora prvo raspraviti kako će se izgraditi ova crkva, što treba srediti i tako dalje. Pretpostavimo sada da su se u gradu formirale dvije stranke. Jedna strana želi na ovom jednom mjestu sagraditi crkvu u određenom obliku, s određenim graditeljem, druga strana želi graditi crkvu s drugim graditeljem. Dvije strane neće moći sprovesti svije namjere na fizičkom planu. Dakle, potrebno je, prije nego se krene, da jedna stranka pobijedi, da jedna stranka dobije prednost, i da se dogovori kakav oblik crkva treba imati. Znate naravno, da se velika većina ljudskog društvenog života gubi u takvim konzultacijama i takvim međusobnim pregovorima prije nego se išta provede; da se slože što se zapravo mora dogoditi. Ništa se ne bi dogodilo da u većini slučajeva neka stranka ne dobije prednost i ostane u većini. Ali stranka koja ostaje u manjini neće jednostavno reći: pogriješili smo – nego će i dalje vjerovati da su bili u pravu. U fizičkom svijetu riječ je o raspravi o idejama o kojima se mora odlučivati isključivo unutar fizičkog svijeta, jer je nemoguće provesti dva plana na jednom te istom mjestu.
Potpuno je drugačije u astralnom svijetu. Bilo bi sasvim moguće da se na jednom te istom mjestu, recimo, sagrade dvije crkve. Doista, to se događa cijelo vrijeme u astralnom svijetu, i to je jedino ispravno u astralnom svijetu. Tamo se ne svađate kao u fizičkom svijetu. Tamo se ne održavaju sastanci, pokušavajući dobiti većinu za ovo ili ono; tamo to nije ni potrebno. Ako se gradsko vijeće sastaje ovdje i četrdeset i pet ljudi ima jedno mišljenje, a ostali imaju različito mišljenje, onda bi se dvije strane možda u mislima htjele pobiti zbog svojih različitih mišljenja. Međutim, to nije ni tako loše, jer se na vanjskom planu stvari odmah sudaraju. Ne pokušava svaka strana graditi svoju crkvu bez da razmotri drugu, jer na fizičkom planu misao može ostati u duši; može ostati unutra. Na astralnoj razini nije tako jednostavno. To je ovako: kada se misao formira, ona je već tu u određenom odnosu. Tako da kada takvo astralno biće poput ovog o kojem sam upravo govorio ima misao, ovo biće odmah rasteže odgovarajuće niti koje imaju oblik ove misli, a drugo biće rasteže niti iz sebe; oboje sada prodiru jedno u drugo i nalaze se u istom prostoru kao novonastali entitet.
Na taj se način međusobno prožimaju najrazličitije mišljenja, misli i osjećaji. I najviše suprotni, mogu prodrijeti jedno u drugo. I moramo reći: ako u fizičkom svijetu postoji kontradikcija o točkama o kojima smo raspravljali, a astralnom svijetu odmah dolazi do sukoba. Budući da kao biće astralnog svijeta ne može zadržati misli u sebi, misli odmah postaju djelovanje, objekti su odmah tu. Sada, tamo se ne grade takve crkve kakve imamo na fizičkom planu; ali pretpostavimo da je neko biće u astralnom svijetu željelo nešto ostvariti, a drugo biće želi to osujetiti. Tu se ne može raspravljati, nego vrijedi načelo: jedna stvar se mora dokazati! Dakle ako su dva pipka stvarno u istoj prostoriji, tada se počinju međusobno boriti, a onda će ideja, koja je plodonosnija, koja je dakle ispravna – to je ona koja može postojati – uništiti drugu i potvrditi se. Tako da smo stalno u sukobu između najrazličitijih mišljenja, misli i osjećaja. Svako mišljenje mora postati djelovanje na astralnom planu. Tu se ne svađa, pušta se mišljenja da se bore, a onaj koji je plodniji, drugoga izbacuje s terena. Astralni svijet je, da tako kažemo, mnogo opasniji, a mnogo toga što se govori o opasnostima astralnog svijeta povezano je s netom rečenim. Tako tamo sve postaje akcija. A protiv mišljenja koja postoje, moraju se boriti a ne raspravljati.
Sada ću se dotaknuti jedne stvari koja je, iako šokantna za današnje materijalističko vrijeme, istinita. Često smo naglašavali da se današnje vrijeme sve više navikava na puku svijest fizičkog svijeta, a time i na osobine i osobitosti fizičkog svijeta; pa ondje gdje, krene rasprava, svatko želi uništiti onoga koji se s njim ne slaže ili misli da je budala. U astralnom svijetu nije tako. Biće će reći: nije me briga za druga mišljenja! - Postoji apsolutna tolerancija. Ako je jedno mišljenje plodonosnije, drugo će biti izbačeno s terena. Čovjek dopušta da druga mišljenja stoje jednako kao i njegovo, jer se stvari moraju ispraviti kroz borbu. Tko se postupno useli u duhovni svijet, mora naučiti slijediti navike duhovnog svijeta; a prvi dio duhovnog svijeta je astralni svijet, gdje prevladavaju uporabe kakve su upravo okarakterizirane, tako da kod osobe koja je navikla na duhovni svijet, u određenom pogledu mora se prilagoditi navikama duhovnog svijeta. I to je također ispravno. Naš fizički svijet trebao bi sve više postajati slika duhovnog svijeta, a mi ćemo unositi sve više harmonije u naš svijet, ako bi se život u našem fizičkom svijetu trebao odvijati kao život u astralnom svijetu. Istina je da ne možemo graditi dvije crkve na jednom mjestu, ali tamo gdje se mišljenja razlikuju, dopušteno je da se međusobno prožimaju ovisno o njihovoj plodonosnosti za svijet. Mišljenja, koja su najplodonosnija, pobijedit će, kao što je slučaj u astralnom svijetu.
Dakle, unutar duhovne struje svijeta, osobitosti astralnog svijeta mogu doslovno doseći u fizički svijet. To će biti veliko polje obrazovanja koje će duhovno - znanstveni pokret morati njegovati: sve više stvarati sliku astralnog svijeta na fizičkom planu. Koliko god to šokiralo osobu koja poznaje samo fizičku razinu i može zamisliti da se može zastupati samo jedno mišljenje i da svi koji imaju druga mišljenja moraju biti budale, sve više će za one koji imaju duhovni svjetonazor postojati apsolutna unutarnja tolerancija mišljenja, tolerancija koja ne izgleda kao posljedica propovijedi, nego kao nešto što će zavladati u našoj duši, jer nam je sve prirodnije korištenje viših svjetova.
Ono što je sada opisano, ta prodornost, vrlo je važna i bitna osobitost astralnog svijeta. Nijedno biće u astralnom svijetu neće razviti takav koncept istine kakav poznajemo u fizičkom svijetu. Bića astralnog svijeta smatraju da je ono što je u fizičkoj raspravi i tako dalje, prilično sterilno. Za njih vrijedi i Goetheova izjava: 'Ono što je plodonosno, samo to je istina'! Istinu se ne treba upoznati kroz teorijska razmatranja, nego kroz njenu plodnost, kroz način na koji se može afirmirati. Dakle, biće iz astralnog svijeta nikada se neće svađati s drugim bićem, kao što to čine ljudi, već će takvo biće reći drugome: Pa ti radi što je tvoje, ja radim što je moje. Uskoro će biti jasno koja je ideja plodonosnija, koja će drugu izbaciti s terena.
Ako se postavimo na takav način razmišljanja, već smo tekli neka praktična znanja. Ne treba vjerovati da se razvoj čovjeka za duhovni svijet odvija na buran način, jer se događa iznutra, na intiman način. A ako možemo obratiti pažnju na to i steći nešto što je sada okarakterizirano kao posebnost astralnog svijeta, tada ćemo sve više i više smatrati takve osjećaje koje imaju astralna bića kao model za naše vlastite osjećaje. Ako se prilagodimo karakteru astralnog svijeta, možemo se nadati da ćemo živjeti u skladu s duhovnim bićima, čiji nam se život na ovaj način sve više otvara. To je ono što se pokazalo plodonosnim za ljude.
Ovo o čemu danas raspravljamo u mnogočemu je zamišljeno kao svojevrsna priprema za ono čime ćemo se baviti na sljedećim predavanjima. Ako smo sada govorili o bićima astralnog svijeta i njihovim karakternim osobitostima, moramo skrenuti pozornost na činjenicu da se ovaj astralni svijet razlikuje na mnogo oštriji način od viših svjetova, recimo od devahanskog svijeta, nego što bi se to mogli činiti, nego smo to skloni vjerovati. Istina je, astralni svijet je tamo gdje je naš fizički svijet. On prožima naš fizički svijet, a sve o čemu smo govorili uvijek je oko nas u istom prostoru gdje su fizičke činjenice i bića. Ali postoji i devahanski svijet. Razlikuje se po tome što devahanski svijet doživljavamo u drugačijem stanju svijesti od astralnog.
Sada biste lako mogli vjerovati: ovdje je fizički svijet, u njega prodire astralni svijet, devahanski i tako dalje. - Nije tako lako. Ako želimo opisati više svjetove preciznije nego što smo to činili ranije, moramo shvatiti da postoji još jedna razlika između astralnog svijeta i svijeta devahana. Naš astralni svijet, naime, kako živimo u njemu i kako on prožima naš fizički prostor, u određenom je pogledu dvostruki svijet, dok je devahanski svijet na izvjestan način jednostavan. To je nešto što danas želimo spomenuti kao pripremu. Postoje takoreći, dva astralna svijeta, i ona se razlikuju na način da je jedan, da tako kažemo, astralni svijet dobra, drugi astralni svijet zla, dok je u slučaju devahanskog svijeta bilo bi netočno ovu razliku učiniti tako oštrom. Dakle, moramo reći, gledajući svjetove od vrha do dna: prvo viši devahan, zatim niži devahanski svijet, zatim astralni svijet, i zatim fizički svijet. Čak i tada još ne razmatramo ukupnost naših svjetova, već moramo razmotriti čak i dublje svjetove od fizičkog. Također postoji niži astralni svijet ispod našeg fizičkog svijeta. Ono što je dobro je iznad fizičke razine, ono što je loše je ispod nje, i to praktički prožima fizički svijet. Sada najrazličitije struje prelaze na bića astralnog svijeta. Mora nam biti jasna činjenica da struje dobrih i loših osobina emaniraju od ljudi do astralnih bića. One dobre struje također idu dobrom biću, a loše struje odgovarajućem lošem biću u astralnom svijetu. A ako uzmemo zbroj svih dobrih i loših bića u astralnom svijetu, na neki način imamo dva astralna svijeta. Ako pogledamo devahanski svijet, vidjet ćemo da nije tako u jednakom stupnju. Dakle, postoje dva svijeta u astralnom svijetu, koji prodiru jedan u drugi i koji na isti način imaju odnos s ljudima. Ova dva svijeta treba razlikovati jedan od drugog u odnosu na njihovo podrijetlo.
Ako pogledamo unatrag u evoluciju Zemlje, dolazimo do vremena kada je Zemlja još bila povezana sa Suncem i Mjesecom. U kasnijem vremenu sama je Zemlja bila Mjesec, i bila je tijelo koje je bilo izvan Sunca u drevnim mjesečevim vremenima. Tada je postojao astralni svijet prije nego je naša Zemlja postala ono što je sada. Ali ovaj bi astralni svijet postao dobar astralni svijet da se mogao dalje razvijati bez ikakvih prepreka. Ali budući da se Mjesec odvojio od Zemlje, zli astralni svijet je uklopljen u opći astralni svijet. Što se tiče astralnog svijeta, tek smo toliko daleko otišli na Zemlji da smo inkorporirani u zli astralni svijet. U budućnosti će jedan zao dio, također biti uključen u devahanski svijet. Za sada imajmo na umu da ne postoji jedan, nego u osnovi dva astralna svijeta: jedan u koji idu sve struje koje su plodonosne za ljudski napredak i razvoj, a u drugi astralni svijet, koji istovremeno također pripada kamaloki, u kojem su sve one struje koje ometaju ljudski razvoj. U oba astralna svijeta postoje bića koja smo danas na apstraktan način upoznali, kako utječu na nas, kako žive jedni s drugima. Na sljedećem predavanju, točnije ćemo upoznati ovu populaciju viših svjetova, njihove uvjete i konstituciju.