.Na ovom predavanju, koje bi trebalo biti jedan od uvoda u našu stvarnu 'Kampanju Generalne skupštine', težit će se jednom cilju: pokazati da je znanost duha, odnosno duhovni pogled na svijet na kojem se temelji, u punom skladu s određenim rezultatima posebno znanstvenim. Antropozofu nije lako, što se posebno vidi na popularnim i javnim predavanjima, naići na puno razumijevanje kod potpuno nepripremljene publike. Kada znanost duha naiđe na potpuno nespremnu publiku, antropozof mora biti svjestan da u pogledu mnogih stvari govori malo drugačijim jezikom kod onih koji još nisu ništa čuli ili tek površno, o znanju koje je u osnovi znanosti duha. Potrebno je dublje prodrijeti da bi se pronašao sklad između onoga što dolazi iz vanjske znanosti, naime, iz iskustva osjetilnog istraživanja, i onoga što nam je dano kroz spoznaju duhovnog, kroz višu nadosjetilnu svijest. Morate se naviknuti na to, kako biste postupno stvarno razumjeli ovaj sklad. Ali tada će se vidjeti kako postoji lijep sklad između onoga što tvrdi duhovni istraživač i tvrdnji, to jest nabrajanja činjenica, koje iznosi fizikalno istraživanje. Stoga se ne smije biti previše nepravedan prema onima koji ne mogu razumjeti antropozofa, jer im nedostaju pripreme za to koje su apsolutno potrebne da bi mogli shvatiti rezultate duhovnog istraživanja, pa moraju, u većini slučajeva, promisliti nešto potpuno različito od onoga na što se misli, čak i u riječima i također u pojmovima. Stoga se, u velikoj mjeri, veće razumijevanje znanosti duha može postići samo posve otvorenim govorom, s duhovne točke gledišta nepripremljenoj publici. Tada će biti veliki broj onih nespremnih koji će reći: Sve je to samo glupost. fantazija, samo sofisticirane gluposti! - Ali uvijek će postojati neki koji, kroz najdublje potrebe svoje duše, prvo naslute da nešto stoji iza toga, i oni će nastaviti i postupno se upoznati. Važna je takva vrsta strpljivog proučavanja, a to je ono što možemo postići. Stoga će biti sasvim prirodno da veliki broj onih koji iz puke znatiželje dođu na predavanje duhovne znanosti, da nakon toga šire svoj sud po svijetu: Ovo je sekta koja širi svoje posebno brbljanje! - Ali kada se znaju poteškoće, također će se imati strpljenje za selekciju koja se mora pojaviti. Osobnosti iz publike će pronaći put i činiti jezgru kroz koju će se znanost duha ulijevati u cijeli naš život.
Danas treba upotrijebiti poseban primjer da pokažemo kako studentima znanosti duha koji su spremni, koji su se već navikli razmišljati i živjeti u idejama koje duhovno znanje budi, postaje im lako pomiriti se s naizgled teškim izvještajima danim iz fizičko-osjetilnog istraživanja. Tako da će učenik postupno stjecati svijest: za mene svakako postoji mogućnost, da što dalje budem napredovao uvidim koliko je dobar temelj za sva znanja o svjetskim duhovnim istraživanjima. - To će tražitelju pružiti potrebnu smirenost pred olujama, koje se izlijevaju na duhovnu znanost jer za mnoge govori potpuno strani jezik. A ako imamo strpljenja da se smjestimo u ovaj sklad, također ćemo stjecat sve veću sigurnost. Tada će ljudi reći: ovo što nam govorite ne slaže se s najelementarnijim istraživanjima znanosti! - tada će antropozof odgovoriti: znam da se kroz ono što znanost duha može dati, može stvoriti potpuni sklad u pogledu svih ovih činjenica, čak i ako trenutno ne postoji način komunikacije. Kao posebno poglavlje, kako bismo još više ojačali svoju svijest, želimo pustiti da se ono što se sada kaže pojavi pred našim dušama.
Student znanosti duha navikao je govoriti o fizičkom tijelu, eterskom tijelu, astralnom tijelu, kada neko vrijeme živi u duhovnom pogledu na svijet, na način da za njega postaju sve više vodilje koje može koristiti. Malo pomalo se mora naviknuti da u onome što je oko njega vidi fizičku tjelesnost, ne sličnu nego različitu tjelesnost. Gleda u kamen i ne govori: kamen se sastoji od tog i tog materijala, ljudsko tijelo također, i stoga se prema ljudskom tijelu mogu odnositi na isti način kao i prema kamenu. Jer čak i biljno tijelo, čak i ako se sastoji od istih fizičkih tvari kao i kamen, nešto je sasvim drugo: ona u sebi ima etersko tijelo, a fizičko tijelo biljke raspalo bi se da nije prožeto eterskim tijelom u svim dijelovima. Zato znanstvenik duha kaže: fizičko tijelo biljke otišlo bi u truljenje da ga etersko tijelo tijekom života nije zaštitilo od ovog raspadanja i borilo se protiv tog raspadanja. Ako biljku promatramo na ovaj način, nalazimo da je ona spoj fizičkog i eterskog tijela.
Često se naglašavalo što je najelementarniji princip eterskog tijela, a to je princip ponavljanja. Biće koje je samo stajalo pod principom eterskog tijela i fizičkog tijela izrazilo bi u sebi princip ponavljanja. Vidimo da se to u velikoj mjeri pojavljuje kod biljke. Vidimo kako biljka razvija list po list. To je zbog činjenice da je biljno fizičko tijelo prožeto eterskim tijelom, a ono ima princip ponavljanja, formira list, zatim drugi, treći, i tako dodaje list u stalnom ponavljanju. Ali čak i kada rast biljke dođe do kraja na vrhu, i tamo postoji ponavljanje. Na biljci iznad možete vidjeti i vijenac lišća, da tako kažem, koji čine čašicu cvijeta. Ova čašica ima drugačiji oblik od ostalih listova. Ali čak i tada možete razviti svijest da je ovo samo malo drugačiji oblik ponavljanja istih listova, koji se odvija u istom ponavljanju preko cijele stabljike. Tako da možemo reći: čak i tamo gore, gdje biljka prestaje, zelene čašice su svojevrsno ponavljanje. Pa čak su i latice ponavljanje. Naravno da su druge boje. To su u biti još uvijek listovi, ali snažno transformirani listovi. U Goetheovom velikom radu o biljnom carstvu pokazalo se kako su ne samo čašice i latice promijenjeni listovi, nego kako se i tučak i prašnici mogu promatrati samo kao takvo ponavljanje listova.
Ali nije samo puko ponavljanje ono s čime se susrećemo kod biljke. Kad bi bio aktivan samo elementarni princip eterskog tijela, dogodilo bi se da etersko tijelo prodre u biljku od vrha do dna. Tu bi se razvijao list po list, i ne bi bilo kraja, nigdje ne bi bilo kraja.
Dakle, kako to završava u fazi cvatnje, tako da biljka završi svoje postojanje i ponovno postane plodna kako bi proizvela novu biljku? Budući da astralno tijelo biljke dolazi prema njoj odozgo u istoj mjeri u kojoj biljka raste prema gore, izvana je zatvarajući. Biljka nema svoje astralno tijelo, ali kako raste prema gore, nailazi na biljno astralno tijelo koje dolazi odozgo. Ono dovodi do zaključenja ono što bi etersko tijelo radilo u vječnom ponavljanju, utječe na transformaciju zelenog lišća u čašice, u latice, prašnike i tučke. Stoga možemo reći: Za okultno gledanje, biljka raste prema svom duševnom dijelu, prema svom astralnom dijelu; što dovodi do transformacije. Činjenica da biljka ostaje biljka, da ne prelazi na proizvoljno kretanje ili osjet, posljedica je činjenice da ovo astralno tijelo, koje se susreće s biljkom iznad, ne preuzima svoje organe iznutra, već ih samo obuhvaća izvana. U onoj mjeri u kojoj astralno tijelo dodiruje unutarnje organe, u istoj mjeri biljka prelazi u životinju. To je sva razlika.Ako uzmete laticu biljke, možete reći: etersko tijelo i astralno tijelo također rade zajedno u latici biljke, ali etersko tijelo, da tako kažemo, ima prednost. Astralno tijelo nije u stanju proširiti svoje emocionalne niti prema unutra; ono djeluje samo izvana. - Ako to želimo duhovno izraziti, možemo reći: ono što je u životinji unutarnje, što ona iznutra doživljava kao užitak i patnju, radost i bol, nagon, želju i instinkt, to u biljci nije unutarnje, već se neprestano spušta na nju prema dolje na vanjskoj strani biljke. To je definitivno nešto duševne prirode. I dok životinja okreće pogled prema van, uživa u svojoj okolini i usmjerava percepciju okusa prema van i osvježava se u užitku koji joj pripada, tj. osjeća zadovoljstvo iznutra, onaj tko zaista ove stvari gleda duhovno može potvrditi da ovo astralno biće biljke također osjeća radost i bol, zadovoljstvo i patnju, ali na način da gleda dolje na ono što radi. Sretno je zbog crvene boje ruže i svega što mu dolazi. A kada biljke formiraju lišće i cvijeće, to prožima biljnu dušu koja gleda dolje. Dolazi do razmjene između nižeg dijela biljne duše i samih biljaka. Biljni svijet u svojoj duševnosti tu je za radost, a ponekad i za patnju. Tako stvarno vidimo razmjenu između biljnog pokrivača naše Zemlje i astralnosti Zemlje koja obavija biljke, što predstavlja duševnu prirodu biljaka. Ono što izvana djeluje kao astralnost na biljke, zahvaća duševnost životinje iznutra i pretvara je u životinju. Ali postoji važna razlika između duševnosti na djelu u astralnosti biljnog svijeta, i u astralnosti životinjskog svijeta.
Ako vidovito ispitate što djeluje kao astralnost na biljnom pokrovu, tada ćete u duševnoj prirodi biljaka pronaći određeni zbroj sila, a sve te sile koje djeluju u biljnim dušama imaju određenu posebnost. Ako govorim o duševnoj prirodi biljaka, o toj astralnosti koja prožima Zemlju i u kojoj se odvija duševnost biljaka, mora nam biti jasno da te biljne duše ne žive u svojoj astralnosti na isti način kao npr. fizička bića na našoj Zemlji. Biljne duše mogu prodrijeti jedna u drugu, tako da biljne duše teku kao u tekućem elementu. Ali jedno im je svojstveno: razvijaju određene sile, a sve te sile imaju svojstvo da teku prema središtu planeta. U svim biljkama djeluje sila koja ide odozgo prema dolje i koja teži prema središtu Zemlje. Upravo se tako regulira smjer rasta biljaka. Ako produžite os biljaka, pogodit ćete središte Zemlje. To je smjer koji im daje duševna priroda koja dolazi odozgo. Ako istražimo duševnost biljaka, nalazimo da je njena najvažnija osobitost to što u nju prodiru sile koje sve teže prema središtu Zemlje.
Drugačije je kada općenito uzmemo u obzir onu astralnost u blizini naše Zemlje koja pripada životinji, koja priziva životinju. Ono što je biljna duševnost ne bi kao takvo moglo proizvesti životinjski život. U odnosu na životinju, potrebno je da druge sile prožimaju astralno, tako da okultni istraživač, ako ostane u astralnom, može razlikovati hoće li neka astralna supstancijalnost dovesti do rasta biljaka ili rasta životinja. To se može razlikovati u astralnoj sferi. Jer ono što samo pokazuje sile koje teže prema središtu Zemlje ili nekog drugog planeta, potaknut će rast biljaka. ['nekog drugog planeta'. pa da, Doktor je u pravu, sjetite se imele.] Ako se pak pojave sile koje su okomite na njih, poput kontinuiranih kružnih kretanja s izvanrednom pokretljivošću u svakom smjeru oko cijelog planeta, onda je to jedna supstancijalnost koja stvara životinjski svijet. U svakoj točci gdje vršite opažanja otkrit ćete da je Zemlja u svakom položaju u svakom smjeru i svakoj visini, okružena strujama koje, ako se nastavi u njihovom smjeru, tvore krugove koji teku oko Zemlje. Ova se astralnost vrlo dobro slaže s biljnom astralnošću. Oboje prodiru jedno u drugo, a opet su iznutra odvojeni. Ali razlikuju se po svojim unutarnjim svojstvima. Dakle, obje vrste astralnosti sigurno mogu teći jedna kroz drugu na jednom te istom mjestu na površini Zemlje. Tu vidovnjak pronalazi, kada ispituje određeni dio prostora, sile koje teže samo prema središtu Zemlje; prožimaju ih druge sile koje samo kruže, i vidovnjak tada zna: u njima je uzrok životinjskog života.
Već sam tu i tamo naglašavao da astralno ima potpuno drugačije zakone, također drugačije zakone prostora od fizičkog. Ako sutra budemo mogli iznijeti nešto o četverodimenzionalnom konceptu prostora, moći ćete bolje razumjeti nešto od ovoga što vam sada dajem iz okultnih činjenica. Danas želimo samo na temelju okultnih činjenica, postaviti posebnost ove životinjske astralnosti pred naše duše.
Ako imate fizičko tijelo, bez obzira radi li se o biljci ili životinji, morate ga smatrati nečim potpuno zatvorenim i više nemate pravo, da tako kažem, ubrajati ono što je prostorno odvojeno od njega u tijelo o kojem se radi. Gdje postoji prostorna odvojenost, morate govoriti o različitim tijelima. O jednom tijelu možete govoriti samo ako postoji prostorna povezanost. Nije tako u astralnom svijet, pogotovo ne u onom koji dovodi do toga da se može razviti životinjsko carstvo. Astralne strukture koje žive odvojeno jedna od druge mogu zapravo činiti cjelinu. U jednom dijelu prostora može biti bilo koja astralna struktura, a u potpuno drugom dijelu prostora može postojati druga astralna struktura, koja je pak prostorno zatvorena za sebe. Ali može biti da unatoč tome ove dvije astralne strukture, koje nisu povezane ni najmanjom linijom prostora, čine jedno biće. Da, tri, četiri, pet takvih prostorno odvojenih struktura mogu se povezati. Čak se može dogoditi sljedeće: Pretpostavite da imate takvo astralno biće koje se ni na koji način nije utjelovilo fizički; onda možete pronaći drugi entitet koji ide uz ovaj. Sada promatrate jednu strukturu i otkrivate da se u njoj događa nešto što opisujete, jer se neke stvari apsorbiraju, a druge izlučuju, kao unos hrane, kao konzumacija nečega. I dok to percipirate u jednoj strukturi, možete primijetiti da se u drugoj, prostorno odvojenoj astralnoj strukturi, odvijaju drugi procesi, koji u potpunosti odgovaraju onome što se u drugoj događa kao unos hrane. S jedne strane biće jede, s druge strane osjeća okus. I premda ne postoji prostorna povezanost, proces u jednoj strukturi u potpunosti odgovara procesu u drugoj. Na taj način prostorno potpuno odvojene astralne strukture mogu interno spadati zajedno. Da, događa se da su sto astralnih struktura, široko odvojenih jedna od druge, toliko ovisne jedna o drugoj, da se nijedan proces ne može dogoditi a da se ne odvija i u drugim strukturama na odgovarajući način. Kada bića tada pronađu svoje utjelovljenje u fizičkom, još uvijek možete otkriti odjeke ove astralne posebnosti u fizičkom. Dakle, čuli ste da postoji čudan paralelizam kod blizanaca. To je zato što su, iako su prostorno odvojeni u svojim inkarnacijama, ostali povezani u svojim astralnim tijelima. I dok se nešto događa u astralnom tijelu jedne osobe, to se ne može dogoditi samo, već je izraženo i u astralnom tijelu druge osobe. Čak i tamo gdje se pojavljuje kao biljna astralnost, astralno pokazuje tu osobitost ovisnosti o stvarima koje su prostorno prilično odvojene jedna od druge. Što se tiče biljaka, već ste čuli za posebnost da vino u bačvama pokazuje čudnu aktivnost kada dođe vrijeme vina. Ono što uzrokuje dozrijevanje mladog grožđa vidljivo je čak i u vinskim bačvama.
Htio sam samo reći da se u onom što je manifestirano uvijek otkriva nešto od skrivenog, što može izaći na vidjelo metodama okultnog istraživanja. Iz ovoga ćete vidjeti da se uopće ne čini neprirodnim da se cijeli naš organizam astralno sastoji od potpuno različitih dijelova.
Postoje neobične formacije morskih životinja koje će vam biti objašnjive ako pretpostavite ono što smo sada malo razvili o tajnama astralnog svijeta. U astralnom nikako nije slučaj da astralne sile koje posreduju u unosu hrane moraju biti povezane s onima koje reguliraju kretanje ili reprodukciju. Kada vidoviti istraživač traži kroz astralni prostor strukture koje stvaraju životinjski život, pronaći će nešto vrlo čudno. Pronalazi određenu astralnu supstancijalnost, o kojoj sam sebi mora reći: ako djeluje u životinjskom tijelu, ona je, zahvaljujući silama koje prevladavaju u njoj, osobito prikladna za preobrazbu fizičkog tako da ono postane organ gutanja. Sada negdje mogu postojati potpuno različiti astralni članovi ljudskog bića, uslijed čega se, kada utonu u tijelo, ne formiraju organi za unos hrane, već organi za kretanje ili percepciju. Možete zamisliti da ako s jedne strane imate apparatus za unos hrane, s druge strane imate apparatus za pomicanje ruku i stopala. Dakle, sile iz astralnog svijeta su potonule u vas, ali te sile mogu teći zajedno s potpuno različitih strana. Jedna astralna masa sila dala vam je jednu stvar, druga vam je dala drugu, a sve se skupljaju u fizičkom tijelu, jer vaše fizičko tijelo mora biti prostorno koherentno. Zavisno je o zakonima fizičkog svijeta. Različite mase sila koje se spajaju izvana moraju činiti jedinstvo. One to ne čine od samog početka. Ono što smo upravo sada vidjeli kao rezultat okultnog istraživanja u astralnom području, još uvijek se može potvrditi u učinku na fizički svijet.
Postoje određene životinje, sifonofori, koje žive vrlo čudno kao morske životinje. U njima vidimo nešto poput običnog debla, koje je nekakva šuplja cijev. Na vrhu se razvija nešto što zapravo nema nikakvu drugu ulogu osim da se napuni zrakom i ponovno isprazni; i taj proces uzrokuje da cijela konstrukcija stoji uspravno. Da nema ove strukture poput zvona, cijela stvar koja je na nju pričvršćena ne bi se mogla održati. Dakle, to je nešto što cjelini daje ravnotežu. To nam se možda ne čini posebnim. Ali to je za nas nešto posebno kada shvatimo da struktura koja je gore i koja daje ravnotežu cijelom biću ne može biti bez hrane. To je životinja i životinja se mora hraniti. Međutim, to ne može učiniti jer nema alata za unos hrane. Kako bi se ova struktura sada mogla hraniti, postoje određene izrasline koje su jednostavno pravi polipi na potpuno različitim mjestima na ovoj cijevi, i doista raspoređeni. Stalno bi se prevrtali i ne bi mogli održati ravnotežu da nisu izrasli na zajedničkom deblu. Oni mogu apsorbirati hranu izvana. I daju je cijelom crijevu koje prolazi kroz njih, i to također zračno uravnotežuje biće. Dakle, s jedne strane postoji biće koje može samo održavati ravnotežu, a s druge strane postoji biće koje može hraniti cijelu stvar. Sada imamo strukturu u kojoj unos hrane može biti vrlo težak: nakon što se hrana pojede, ne ostaje ništa. Životinja mora otići na druga mjesta gdje može pronaći novi hranu. Da bi to učinila, mora imati lokomotorne organe. O tome se također vodi računa; jer postoje druge strukture koje su izrasle na ovoj cijevi, koje mogu učiniti nešto drugo, koje ne mogu održavati ravnotežu i ne mogu hraniti, ali koje imaju određene mišićne strukture u sebi. Te se strukture mogu skupljati, istiskujući vodu i na taj način izazivajući protuudar u vodi, tako da se prilikom izbacivanja vode cijela konstrukcija mora pomaknuti na suprotnu stranu. I tako ima priliku dobiti druge životinje za hranu. Meduze se kreću naprijed na način da istiskuju vodu i time uzrokuju protu-potisak. I takve meduze su izrasle tamo, koje su, da tako kaže, prave strukture kretanja.
Dakle, ovdje imate konglomerat različitih životinjskih formacija: jednu vrstu koja samo održava ravnotežu, drugu vrstu koja samo hrani, zatim druga bića koja prenose kretanje. Takvo bi biće, međutim, da je samo za sebe, apsolutno nestalo, ne bi se moglo razmnožavati. Ali i o tome se vodi računa. Opet, na drugim mjestima na cijevi rastu sferne strukture, koje nemaju drugu sposobnost osim reprodukcije. U tim bićima se unutar šupljine razvijaju muške i ženske plodne tvari, koje se međusobno oplođuju iznutra; i time se rađaju bića njihove vrste. Dakle, reproduktivni posao ovih bića također je raspoređen na vrlo specifične strukture koje inače ne mogu činiti ništa drugo.
Na ovom crijevu, na ovom zajedničkom deblu naći ćete i određene ekscese: to su druga bića, kod kojih je sve zakržljalo. Ona su tu da osiguraju da ono što leži ispod ima određenu zaštitu. Određene strukture su se tu žrtvovale, odustale od svega ostalog i postale samo pokrovni polipi. Sada postoje određene duge niti koje treba primijetiti, zvane ticala, koje su zauzvrat transformirani organi. One nemaju sposobnosti drugih struktura, ali ako životinju napadne neka neprijateljska životinja, odbijaju napad. To su obrambeni organi. A postoji još jedna vrsta organa koji se zovu 'dugmad'. To su fini, fleksibilni i vrlo osjetljivi organi osjećaja i dodira, svojevrsni osjetilni organi. Osjetilo dodira koje je kod ljudi rašireno po cijelom tijelu, ovdje je u posebnom članu.
Takva sifonofora – tako se zove ova životinja koja pliva u vodi – što je ona za nekoga tko može gledati okom okultista? Najrazličitije formacije su astralno konvergirale: formacije prehrane, kretanja, razmnožavanja i tako dalje. I budući da su razne astralne supstancijalnosti htjele biti fizički utjelovljene, morale su se usmjeriti prema zajedničkoj supstancijalnosti. Dakle, ovdje imate biće koje na izvanredan način najavljuje čovjeka. Ako promislite na sve organe koji se ovdje pojavljuju kao neovisna bića, u unutarnjem kontaktu jedan s drugim, stopljeni jedan s drugim, onda imate ljude, a također i više životinje, u fizičkom odnosu. Tu vidite kako opipljivo činjenice fizičkog svijeta potvrđuju ono što vam pokazuju vidovita istraživanja, da se u čovjeku slijevaju najrazličitije astralne sile, koje on onda drži zajedno kroz svoj ego, a koje, kada više ne djeluju zajedno, puštaju da se ljudi razilaze u različitim smjerovima, kao biće koje se više ne osjeća kao jedinstvo.
U Evanđelju se kaže: toliko i toliko demonskih bića, koja su se skupila, nalaze se unutar osobe kako bi tvorili jedinstvo. Sjetiti ćete se da u određenim nenormalnim situacijama u životu, u slučajevima bolesti duše, čovjek gubi svoju unutarnju povezanost. Postoje određeni slučajevi ludosti u kojima osoba više ne može zadržati svoj ego i kada postaje svjesna da je njeno biće podijeljeno na različite strukture; zbunjeni su s izvornim parcijalnim strukturama koje se slijevaju u čovjeka.
Postoji određeni okultni princip koji kaže: U osnovi sve što je prisutno u duhovnom svijetu je takvo da se konačno otkriva negdje u vanjskom svijetu. Dakle, fizički utjelovljeno u takvom sifonoforu vidimo koheziju ljudskog astralnog tijela. Okultni svijet gleda u fizičko kroz špijunku. Ako čovjek ne bi mogao čekati sa svojim utjelovljenjem dok ne postigne dovoljnu fizičku gustoću, onda bi – ne fizički, nego duhovno – bio takvo biće koje je sastavljeno od takvih dijelova. Veličina nema nikakve veze s tim. Takvo biće, koje pripada vrsti šupljih životinja, koje vam danas lijepo opisuje svaka prirodna povijest, i koje u određenom smislu predstavlja svojevrsni užitak za znanstvenog istraživača, ono nam postaje iznutra razumljivo kada ga promatramo iz okultnog razumijevanja temelja životinjske astralnosti. To je jedan takav primjer. Možete slušati nekoga tko govori potpuno drugačijim jezikom i kaže da je fizikalno istraživanje proturječno onome što antropozofija proklamira; jer možete odgovoriti na to: ako netko zaista strpljivo odvoji vrijeme da stvari dovede zajedno, i za najsloženije stvari pojaviti će se sklad. Ideja koju čovjek obično ima o razvoju obično je vrlo jednostavna. Razvoj se, međutim, nije odvijao tako jednostavno.
Ka kraju, želio bih podići neku vrstu problema koji bi trebao biti predstavljan kao zadatak; a mi ćemo pokušati riješiti upravo takav problem s okultnog stajališta. Vidjeli smo važnu okultnu istinu izvana dokumentiranu u relativno inferiornoj životinji. Prijeđimo sada na nešto višu životinjsku vrstu, na primjer ribu, koja može postaviti još više zagonetki. Pokazat ću vam samo nekoliko karakteristika.
Uvijek iznova, ako gledate ribe u akvarijima, moći ćete se diviti prekrasnom životu u vodi. Ali nemojte misliti da će se bilo kakav okultni uvid miješati u ova razmatranja. Ako to osvijetlite s činjenicama okultnog istraživanja i vidite koja druga bića još uvijek plivaju kako bi ove životinje bile takve kakve jesu, razumijevanje neće umanjiti vaše divljenje, samo će ga povećati. Ali uzmimo običnu ribu. Već nam predstavlja ogromne zagonetke. Prosječna riba u početku ima čudne pruge koje se protežu duž strane, koje također pokazuju ljuske u drugačijem obliku. Protežu se kao dvije uzdužne crte s obje strane. Kada biste ubili te uzdužne linije na životinji, riba bi poludjela. Tada bi izgubila sposobnost pronaći razliku tlaka u vodi, pronaći gdje voda nosi više a gdje manje, gdje je rjeđa i gušća. Riba tada više ne bi imala sposobnost kretati se u vodi prema razlikama tlaka. Voda ima različite gustoće na različitim mjestima, pa se vrše različiti pritisci. Riba se drugačije kreće na vrhu vode nego na dnu. Kroz ove uzdužne linije, riba osjeća različite uvjete pritiska i svi njeni pokreti uzrokovani su činjenicom da je voda u pokretu. Ali sada su pojedinačne točke ovih uzdužnih linija povezane s vrlo primitivnim organom sluha ribe kroz fine organe, koje također možete pronaći opisane u svakoj prirodoslovnoj povijesti. A način na koji riba percipira kretanje i unutarnji život vode događa se na vrlo sličan način kao što ljudi percipiraju tlak zraka. Jedino što uvjeti tlaka prvo utječu na uzdužne linije, a to se prenosi na slušni organ. Riba to čuje. Ali stvar je još kompliciranija. Riba ima plivački mjehur. To joj prije svega služi da koristi tlačne uvjete vode i da se kreće u određenim tlačnim uvjetima. Pritisak koji se vrši na plivački mjehur prvo daje mogućnost plivanja. Ali budući da različiti pokreti i vibracije dodiruju plivački mjehur i tretiraju ga kao membranu, to zauzvrat utječe na slušni organ, a uz pomoć slušnog organa riba se orijentira u svim svojim pokretima. Plivački mjehur je zapravo neka vrsta opne koja se rasteže i počinje vibrirati, što riba čuje. Tamo gdje završava glava ribe, riba ima škrge, što joj daje mogućnost da koristi zraku vodi, za disanje.
Ako slijedite sve te stvari u običnim biološkim teorijama evolucije, zapravo ćete uvijek pronaći evoluciju predstavljenu na prilično primitivan način. Čovjek misli: glava se razvije malo više, i zatim se pojavi glava više razvijenih životinja; zatim se peraja razvije malo više, i onda nastaju organi za kretanje viših životinja, i tako dalje. Ali stvar nije tako jednostavna ako se procesi prate duhovnim promatranjem. Jer da bi se duhovna struktura koja se utjelovila kao riba razvila više, mora se dogoditi nešto puno kompliciranije. Velik dio organa mora se okrenuti naopačke i promijeniti. Iste sile koje djeluju u plivačkom mjehuru ribe sadrže, kao u materinskoj supstanci, sile koje čovjek ima u svojim plućima. Ali one nisu izgubljene. Ostaju iza mali komadići, samo što se okreću naopačke; propada sve što im pripada materijalno, i one tada tvore ljudski bubnjić. Zapravo bubnjić, kao vrlo udaljen organ u odnosu na prostorni aspekt ljudskog bića, je komad te opne; u njemu djeluju sile koje su djelovale u plivačkom mjehuru ribe. I dalje: škrge se barem djelomično pretvaraju u male kosti uha, tako da, naprimjer, u ljudskom slušnom organu imate transformirane škrge. Sada možete vidjeti da je to poput ribljeg plivačkog mjehura koji je izbačen preko škrga. Stoga, kod ljudi, imate bubnjić izvana, a organe sluha unutra. Ono što je u ribi potpuno izvana, čudne uzdužne linije kroz koje se riba orijentira, tvore tri polukružna kanala kroz koja ljudsko biće održava svoju ravnotežu. Ako bi uništili ova tri polukružna kanala, ljudima bi se zavrtjelo u glavi i ne bi mogli održati ravnotežu.
Dakle, nema jednostavnog procesa u prirodnoj povijesti, već imate čudan astralni rad u kojem se stvari neprestano okreću naglavačke. Zamislite: ovu ruku biste pokrili rukavicom, ali unutra biste imali strukture koje su elastične. Ako je sada okrenete, okrenete naopačke, bit će to vrlo mala stvar; tada će organi koji su bili vani postati sićušni, a organi koji su bili unutra će formirati široku površinu. Evoluciju razumijemo tek kada znamo da se takva inverzija odvija unutar astralnog na tajanstven način, i kako iz toga dolazi napredak fizičkog.