.- 7. Prva završna riječ, Dornach, 20 prosinca 1920
Važnost vrste drva u izradi glazbenih instrumenata. Problemi akustike i dizajna prostorija. Geološki uvjeti krajolika i muzikalnost njegovih stanovnika. Novoizgrađena violina dr. Thomastik-a.
(Na temelju predavanja profesora Franza Thomastika o nekim akustičkim problemima.)
Ako i sam tome dodam samo nekoliko komentara, to je da ukažem u smjeru da se o toj stvari uopće ne treba raspravljati, nego da se posao treba nastaviti. Čak mislim da govorim u točnom smislu u kojem dr. Thomastik to sam misli. Iznimno je važno, za provedbu ideja koje su ovdje iznesene, stvarno doći do načela prema kojima se moraju koristiti materijali za instrumente.
Sada stoji određena poteškoća, jer ti materijali koje koristimo za glazbene instrumente su po svom nastanku takvi da predstavljaju nešto sporedno. Mora nam biti jasna činjenica da zapravo ne percipiramo pravi zvuk. Na jednom od zadnjih predavanja – mislim da ste bili – rekao sam: mi zapravo percipiramo zvuk kako se izražava, kako se manifestira u zraku. A zrak kao takav nije najprikladniji medij za zvuk među zemaljskim elementima. Zvuk bi zapravo bio adekvatno percipiran samo u vlastitom eteru. Ali među zemaljskim elementima trebalo bi se naviknuti opažati zvuk u njegovoj vlastitoj biti, ako je moguće u vodi ili u tekućem, vlažnom zraku; jer je on tu stvarno unutra.
Ne spominjem ovo da bih zatomio znatiželju – stvarnost je ponekad mnogo više znatiželjna nego što se misli – već to spominjem zato što drvo od kojeg gradimo svoje instrumente, a koje, zar ne, dolazi od biljaka, jer one doista potječu od glinenog elementa vlage, kako iz zemlje iz koje raste korijenje, tako i vlage iz zraka. I u određenom se smislu po vanjskoj konfiguraciji stabla, recimo, može zaključiti je li drvo pogodno za niski ili viši ton. Uvijek će to biti drvo koje pripada stablu koje ima više nazubljenih listova, drvo za viši ton koje ima takve listove [crtanje]. Jer stablo je napravljeno od gline; ono samo proizvodi tonove. I iz toga će proizaći princip, koji još nisam imao prilike razraditi, a što ćete, međutim, zasigurno razumjeti ako dalje pratimo zanimljivo izlaganje dr. Thomastika. Mnogo toga će proizaći, također u duhovno-znanstvenom smislu, iz stvari koje su ovdje dane na zaista vrlo inteligentan način.
Dakle, moramo reći da je poanta proučavati stablo od točke njegovog nastanka i proučavati strukturu drva, koja se u biti temelji na tome što vodeni element, vlažni element, sadrži stvarni nosač zvuka. Naprimjer, jedan od načina da se to učini na čisto vanjski način je proučavanje upijanja vlage dotičnog drva. Jedno drvo upija više vode, drugo manje. Nešto bi iz toga proizašli; ali to bi ipak bila vrlo gruba obrada.
Želio bih istaknuti još jednu stvar. Iznimno je zanimljivo kako je dr. Thomastik donekle razvio idealnu arhitekturu za slušanje glazbe. A to je također nešto čemu se može dalje težiti. Želim vam samo skrenuti pozornost na jednu stvar. Stvarnost je zapravo izuzetno komplicirana stvar i iznimno je teško, mogao bih reći, konstruirati stvarnost, takoreći, samo iz jednog kuta svijeta. Recimo da možete pitati, naprimjer: zašto su naši stupovi u zgradi izrađeni od različitih vrsta drva? I možete povezati ove vrste drva s vrstama drva od kojih se instrumenti trebaju izraditi. To bi bilo pogrešno, jer to nije zadaća ovih vrsta drva; svrha ovih vrsta drva je nešto drugo, o čemu ću ubrzo govoriti nakon što kažem još nešto drugo.
Vidite, može se na savršeno idealan način zamisliti kako bi se trebalo graditi ako se želi čuti idealan zvuk. Ipak, treba uzeti u obzir sljedeće: čak i ako kopirate prostoriju, naprimjer koncertnu dvoranu, koja je negdje smještena i ima dobru akustiku, i stavite je na drugo mjesto, akustika će možda potpuno izostati. To će ostati tako. Ali mogao bi se zamisliti idealan prostor izgrađen u potpunosti na principima akustike.
Sada, gospodin doktor Thomastik je objasnio nešto iznimno važno, a to je da se čovjek osjeća neugodno kada sjedi u koncertnoj dvorani, a orkestar je ispred njega. Basist se užasno znoji, muči se, a sve to treba gledati, vidjeti različite zakrivljenosti udova i slično. Potpuno ste poremećeni u vašoj predanosti zvuku onim što je vizualno ispred vas, a djeluju i arhitektonske proporcije i tako dalje.
Ali zamislimo prostoriju koja je izgrađena s akustičkog stajališta, čak i ne s akustičkog, nego čak i potpuno glazbenog kuta. Da, takav se prostor ne može zaštititi od činjenice da kad sjedimo unutra, da ga i vidimo iznutra. Moramo gledati i na to. Ako u isto vrijeme ne postavimo princip da je prostor zamračen u trenutku kada počinje glazba, onda ne možemo samo slušati – jer imamo i oči. Ne možemo graditi samo s akustičke točke gledišta, osim toga, morali bismo i uživati u njemu prije nego počne glazba; inače bismo trebali ući u mrak. Takve prostorije koje su izgrađene isključivo po akustičnim principima, ne bi bilo ugodnije gledati od orkestra!
Stoga je potrebno da se stvarnost ne konstruira samo iz jednog kuta, već da se ima smisla konstruirati stvarnost iz različitih kutova. A vidite, za akustiku je potrebno sagledati i osjetiti mnogo širi raspon čimbenika da bi se takve stvari ostvarile, pri čemu u prostoriji koja bi trebala istovremeno biti i lijepa, zvuk se ipak može čuti na odgovarajući način, jer ga zid na koji pada uvijek ne odbacuje, nego ga i upija. Uvijek prodire u nekoj mjeri i tek tada se reflektira. Prisutan je osjet materijala kada čujete zvuk u određenoj prostoriji čiji su zidovi izrađeni od određenog materijala. I tako, da bi se sagledale mogućnosti promišljanja, treba različite stvari promatrati zajedno. I sedam različitih vrsta drva za stupove odabrano je iz ove perspektive. Oni su zapravo tu da služe akustici, to jest akustici koja se proizvodi refleksijom.
Tu su i neke druge stvari. Primjerice, dvostruka kupola u zgradi tamo, koja daje osnovu za rezoniranje, dizajnirana je prema takvim kriterijima.
Pa, zar ne, u obzir dolaze i druge stvari, naravno, prije svega ne može se uvijek doći do mjesta gdje se akustika može najlakše postići. Puno se može dobiti intuitivnim gledanjem.
Stvar s orguljama spuštenim na nivo zemlje, također je genijalna stvar! Ali to bi opet predstavljalo određenu poteškoću, jer bi ta relativna neutralnost cijevi prema vanjskom zraku prestala u trenutku kada bismo stvarno trebali orgulje spustiti u zemlju. Zimi bi zvučale sasvim drugačije nego ljeti; stoga bi se zimi trebale ugađati sasvim drugačije nego ljeti. Prije svega, zima i ljeto bi se intenzivno osjetili. A ima još mnogo stvari koje treba uzeti u obzir. Tako se javlja niz iznimno teških problema koji se ne mogu riješiti samo iz akustike, pa ni iz glazbenog kuta.
Izuzetno zanimljivu primjedbu dao je gospodin doktor Thomastik. To je da je Beč zapravo bio mjesto okupljanja velikih glazbenika i da su ti glazbenici ostali u Beču, iako im tamo zaista nisu napravili krevet od ruža! Reći ću vam jednu jednostavnu stvar iz koje se vidi da bi Beč trebao biti pravo okupljalište određenih ljudi. Geološke uvjete u Europi možete proučavati obilazeći velika područja – pa naravno, to treba uzeti cum grano salis, ali to je vrlo malo zrno: Bečki bazen, jednostavno tlo na kojem se nazali Beč i okolno područje, sadrži toliko od svih geoloških uvjeta da se u Bečkom bazenu može proučavati gotovo cijela europska geologija. Pa, ako imate predodžbu što to znači, koliko je sve intimno povezano s tlom, ako uzmete u obzir što to zapravo znači da u Beču zapravo postoji kompendij cjelokupnih europskih uvjeta tla, a ako to povežete s činjenicom da su supstance kao takve, međusobni odnosi supstanci, glazbena ljestvica – nije li točno, ekvivalenti kemijske težine su zapravo tonski odnosi [praznina u zapisu] – ako uzmete u obzir sve to, vidjeti ćete da se u nutrini, izvan kozmičkih uvjeta, doista nalazimo pravu stvar, kada kažemo da Beč ima takav mentalni i duhovni milje u koji se posebno glazbeni geniji moraju smjestiti, i osjećati velike simpatije prema gradu.
Zanimljiva je i opaska da je Graz neglazbeni grad. Pa mislim da samo treba prijeći preko Murbrücke i poslušati nesimpatičan žamor Mure, za razliku od drugih rijeka, i vidjeti ćete da se priroda tamo, kada Mura teče, ponaša na glazbeno izuzetno uvredljiv način. Zar nije tako? - Izrazito je nesimpatična dok žubori! Ali to je također zbog vrlo posebne konfiguracije tamo. Koliko je to glazbenije kad se, recimo, putuje prema Beču sjeverozapadnom prugom! Cijela tekstura tla je glazbena. Planine i sve ostalo je glazbeno posloženo. Neki će možda voljeti Graz, ali cijeli alpski svijet, uključujući prirodu tla, tu je smješten na neglazbeni način.
Dakle, ako idete dalje od čisto glazbenog, onda se pojavljuju neizmjerno dalekosežni problemi. A to bih volio istaknuti kao posebno povoljan rezultat za vrlo vrijednu prezentaciju gospodina doktora Thomastika. kako bi vas potaknuo na što više ovakvih pitanja, dragi moji prijatelji.
Također bih želio posebno istaknuti da je izuzetno značajno da su glazbeni instrumenti još uvijek proizašli iz tradicije četvrtog post- atlantskog razdoblja. A kako smo u petoj post- atlantskog epohi, glazbeni instrumenti padaju u dekadenciju. To je povezano s cijelim razvojem pete post- atlantske epohe. U osnovi, ovo peto post- atlantsko razdoblje zapravo je neglazbeno. Ono intelektualno i teorijsko, koje se posebno pojavilo u 19. stoljeću, nešto je posve neglazbeno. I to ima veze s cijelom unutarnjom posebnošću pete post- atlantske epohe da su glazbeni instrumenti postali dekadentni. I naravno da ih nije lako vratiti na prijašnje visine. Jer – doktor Thomastik će se vjerojatno složiti sa mnom – ako bi se pojavio zahtjev da mu graditelj orgulja napravi danas takve orgulje kakav je njegov ideal, vjerojatno bi trebalo pričekati do sljedeće inkarnacije. Ne vjerujem da graditelj orgulja danas gradi takve stvari kao što je navedeno u njegovim zanimljivim objašnjenjima. Iako je vrlo lijepa usporedba koju je napravio doktor Thomastik: da ako proizvodnju glazbenih instrumenata date u ruke proizvođača, to je kao da u ruke proizvođača stavite boje prilikom slikanja. Ali to je ideal današnjih slikara; svoje bolje dobivaju od proizvođača i više ne prave svoje boje. Postaju sve više ovisni o proizvođačima boja, kao što su glazbenici ovisni o graditeljima orgulja, violina i tako dalje.
Pa, upravo s gledišta duhovno-znanstvenog razvoja, od posebne je važnosti da dođe do takvih pothvata, kao što je slučaj s onom novo-konstruiranom violinom. Tako se u potpunosti postavlja pitanje glazbenih instrumenata. To zapravo služi onoj struji koju definitivno tražimo s naše točke gledišta: borba protiv pojave dekadencije koja je toliko značajna na svim područjima. I s ove točke gledišta, ovakvim radu bih poželio zaista veliki uspjeh. Jer taj bi uspjeh bio posve u smjeru kojim inače moramo ići u našim duhovno-znanstvenim nastojanjima.
Ovo je samo nekoliko komentara na zanimljivo predavanje.