.- 3. Treće predavanje, Dornach, 13 listopada 1923
Čovjek i Zemlja na sjeveru i jugu.
Oblici kristala snijega i stvaranje ledenih cvjetova. Razlika između ljudi iz vrućih zona i Eskima. Eskimi imaju velika pluća i malu jetru u odnosu na njihova tijela, a ljudi u vrućim zonama imaju mala pluća i veliku jetre u odnosu na njihova tijela. Trovanje krvi uzrokovano bijesom. Trbušna prehlada. Bolest jetre. Aktivnost Sunca potiče aktivnost jetre. Mjesečeve sile djeluju u plućima. Uzrok plućne bolesti. Sok iz listova nekih vrsta kupusa podržava aktivnost pluća. Sok od korijena cikorije podržava funkciju jetre. Svugdje gdje sunce sja ima života; gdje djeluje Mjesec pojavljuju se slike i figure. Zemljina struja i sjeverno svijetlo. Silicijeva kiselina kao lijek.
Dobro jutro gospodo! Možda ste primijetili nešto posebno na zadnjem predavanju pa želite dodati još jedno pitanje?
Pitanje: Jučer je gospodin Seefeld pokazao fotografije pahuljica. Oblici dolaze iz svemira. To me jako zanimalo; postoji veza. To mi je već dalo materijala za razmišljanje.
Rudolf Steiner: Pokušati ću vam to predstaviti u kontekstu, naime, onda će se lako povezati s onim o čemu smo razgovarali prošlog ponedjeljka. Često sam vam skretao panju na to da su ljudi vrlo složena bića. To nije toliko uočljivo u vanjskim manifestacijama čovjeka, već to vidite u unutrašnjosti osobe, također i u fizičkoj unutrašnjosti osobe. Ovdje bih vam želio skrenuti pozornost na činjenicu da u područjima koja se nalaze u takozvanoj tropskoj zoni, gdje je veći dio godine toplo i zapravo i samo ponekad toplinu zamjenjuje vrlo kratka kišna zima – recimo u južnom Egiptu ili Indiji – da ljudi zapravo izgledaju vrlo različito iznutra nego gdje je stalno hladno, naprimjer u područjima koja su blizu sjevernog pola. Područja blizu sjevernog pola imaju izravan utjecaj na ono o čemu ste upravo pitali, imaju snagu koja se izražava u prekrasnim oblicima pahuljica. Tako da možemo reći: Imamo regije na Zemlji koje su jako zagrijane i obasjane Suncem, gdje Sunce ima veliki utjecaj, a imamo i regije u kojima Sunce zapravo ima mali utjecaj; to jest, gdje prevladavaju snijeg i led. Jer znate da pahulje ne samo da imaju sve vrste lijepih, nevjerojatno lijepih oblika – prvo, pahulje imaju oblike koji se približavaju šesterokutu ali i sve vrste drugih oblika [vidi crtež].
Vjerojatno ste ih vidjeli da se pojavljuju na prozorima zimi, ako na njima ima smrznute vode; poput zavjesa prekrivaju cijelu površinu prozora; vidjeli ste kako lijepo cvijeće nastaje, lijepe figure u koje se oblikuje voda. Tako da možemo reći: voda čini osnovu snijega i leda – jer ako se zagrije, i snijeg i led će se otopiti u vodi – voda tvori ove prekrasne oblike kad Sunce nema dovoljno snage. Naravno, ne mogu biti u vodi. Jer nešto što od sebe formira vanjsku figuru zadržava svoju figuru. Svi također imate figuru. Za ljudski lik ne može se reći da je u svima vama vaš ljudski lik samo slika koja se topi ako dođe Sunce. To bi bilo loše, ali nije tako. Voda sama po sebi ne tvori te figure, one se pojavljuju pod vanjskim utjecajem.
Istražimo sada odakle voda dobiva ove obrise izražene u prekrasnim slikama snježnih kristala i u ledenim cvjetovima. To je onda odgovor na vaše pitanje.
Kad netko postavi takvo pitanje, uvijek se mora odnositi na cijelog čovjeka. Sada, u čovjeku postoje dva organa, oni su drugačiji kod osobe nad kojom Sunce ima veliku moć tijekom cijele godine, kao u južnim regijama južnog Egipta i Indije. Unutarnji oblik ovih organa kod ovih ljudi razlikuje se od onih ljudi gdje je hladno cijele godine, da tako kažemo, gdje postoji tendencija u prirodi da stvara kristale snijega i ledene cvjetove, kao kod Eskima. Žive tamo gore gdje nastaje snijeg i led, gdje se voda malo topi. Ako pogledamo izvana ljudi bi rekli: Pa, u vrućim područjima ljudi su možda malo veći; ali Eskimi su mali ljudi. - Ali to nije važno. No velika razlika između ljudi u vrućoj zoni i Eskima, ljudi u hladnoj zoni, leži u razlici u njihovoj jetri i plućima. Eskimi imaju velika pluća i malu jetru u odnosu na njihova tijela, a ljudi u vrućim zonama imaju manja pluća i veliku jetru u odnosu na njihova tijela. Dakle vidite, ljudi u područjima gdje nastaju ledeni cvjetovi, kristali leda, razlikuju se od ostalih po tome što imaju malu jetru i velika pluća u odnosu na svoja tijela. A kod ljudi, gdje priroda ne teži stvaranju takvih figura, gdje Sunce uvijek sve topi, uklanja sve, postoji posebnost da imaju relativno mala pluća i veliku jetru. Kada god se pitamo o nečemu u prirodi, uključujući ledeno cvijeće, uvijek bismo trebali pogledati čovjeka. Ako se ne krene od ljudi, ne razumije se ništa u prirodi, baš ništa.
Dakle stvar je sljedeća: jetra je vrlo važan organ kod ljudi. Da osoba nema jetru, ne bi imala ni žuč, jer jetra stalno luči žuč. Žuč dolazi iz jetre, odlazi u žučni mjehur, odatle u probane sokove, odatle u krv, a zatim odlazi u cijelo tijelo. Tako da možemo reći: Čovjek s desne strane ima jetru; iz jetre u žučni mjehur istječe žuč, odatle u krv i prelazi u cijelo tijelo. - Dakle, čovjek zapravo ima svoju jetru za izlučivanje žuči.
Sada možete pitati: Da, zašto ova žuč stalno izlazi iz jetre? - Gospodo, da nemate žuči bili biste čudni ljudi. Naravno, distribuira se u vrlo malim količinama, ali mora biti u cijelom tijelu. Da nemate žuč, bili biste užasno flegmatični. Ruke, ramena, glava bi vam se objesili, bilo bi vam gadljivo reći bilo kome čak i riječ, i tako dalje. Pa, bili biste pasivni, flegmatični, da nemate žuč. Čovjek mora imati žuč; žuč mora doći iz jetre. A kad je jetra relativno mala, osoba postaje flegmatična, ako je jetra razmjerno velika, u osobi ima puno vatre, jer žuč potiče tu vatru. Vidite, u osobi može biti i previše žući, može proizvesti previše žući: tada izbaci svakoga tko mu nešto kaže. Posebno kod razdražljivih ljudi, žuč marljivo istječe iz jetre; mnogo žuči prelijeva se u želučani sok i u krv. Tako da, ako iznutra promatrate osobu kojoj nešto govorite ili kojoj se nešto ne sviđa, što ostavlja poseban dojam na nju, mnogo žuči istječe iz jetre i vrlo se brzo širi po tijelu, i on vas sruši ili psuje kao kočijaš. To je ono što se interno promatra kada osoba ima preveliku sklonost lučenju žuči. Ali kao što sam rekao, da uopće nije lučio žuč, uopće ne bi bio vatren, već bi bio pospan kao što sam rekao. Vidite, lučenje žuči nešto je što je apsolutno potrebno. Ne znam je li netko od vas okusio žuč; užasno je gorka, zaista otrovna, i velika količina žuči unesena kroz usta također je otrov. To ima veze s onim što sam vam rekao prošle srijede. Rekao sam vam: Ako je osoba živahna, miče se, čak i ako vas grdi i sruši, da, ima toliko otrova da ima tendenciju konzumirati mnogo cijankalija o kojem sam vam govorio. Prisiljen je to pomiješati s krvlju. Vidio sam mnoge slučajeve u kojima su ljudi samo zbog ljutnje dobili unutarnje trovanje krvi. Možete se toliko naljutiti, osobito ako se brzo naljutite, da se kroz tu ljutnju izluči nepotrebna količina žuči – zapravo prvo puno cijanida, zatim žuči. Tada dobijete užasnu mješavinu otrova u krvi, i tako uništite krv. Kao posljedica bijesa dolazi do strašnog trovanja krvi. Iz ovoga vidite koliko koristan i koliko štetan može biti bilo koji organ u čovjekovu tijelu. Zato jer je sve što se događa povezano s dušom. Ljutnja je nešto duševno, izlučivanje žuči nešto je fizičko; ali ne postoji ništa u čovjeku što nije u isto vrijeme duševno, a sve duševno poprima neki fizički oblik.
Idemo dalje. Pretpostavimo sada da je osoba vrlo često izložena prehladi, naime trbušnoj prehladi. Dakle, osoba jako često dobiva prehladu u želucu; tada joj želudac kaže: Da, ja sam kao Eskim, kao da sam u hladnom dijelu svijeta. - A onda se dogodi da želudac neprestano steže jetru tako da ona bude mala, kao u Eskima. Dakle, kad osoba ima puno trbušnih prehlada, njena se jetra steže i tada istiskuje žuč. Žuč neprestano curi u žučni mjehur, a odatle u tijelo.
Pa, gospodo, svi ste iskusili ono što se naziva, naprimjer, prenaprezanje. Podižete nešto što vam je preteško; rastrgate mišiće, uništite mišiće. Ako upotrijebite previše sile na bilo koji organ, organ ćete uništiti. Tako je i s jetrom. Ako nastavi lučiti previše žuči, jetra će se postupno smanjivati i postati neupotrebljiva. Tako da je većina oboljenja jetre koje osoba dobije uzrokovana činjenicom da osoba ima tendenciju izlučivanja previše žuči zbog prehlade u želucu te da to uzrokuje atrofiranje jetre. Bolest jetre dolazi od trbušne prehlade kroz smanjenje jetre. Naravno, tu igraju ulogu i razne druge okolnosti. Kada osoba ima prehladu u želucu, srce ne radi ispravno. Tada liječnici kažu da bolesti jetre dolaze od srca. Ali uistinu dolaze od činjenice da se želudac prehladio.
Ali sve to – to već vidite iz onoga što sam vam rekao – ima veze sa Suncem. Zato je uvijek dobro kad netko pati od prehlade u trbuhu izlagati trbuh svjetlosti. Tu je, terapija Suncem izuzetno korisna. Tato moramo reći: Sve što je vezano za jetru povezano je i sa Suncem. Sunčeva aktivnost neophodna je za rad jetre. Nedostatak aktivnosti Sunca narušava aktivnost jetre. Postoji vrlo zanimljiva veza između Sunca i jetre.
Uvijek sam se divio što u njemačkom jeziku postoji riječ Leber [jetra]. Drugi jezici nemaju tako lijepu riječ za ovaj organ na desnoj strani trbuha. Jer prema onome što sam vam sada objasnio, moramo reći da se vatra, čak i ona koja čovjeku dolazi od Sunca, ta okrepljujuća vatrena moć, mora za čovjeka najprije biti kuhana u jetri. Tu se priprema žuč koja zatim prelazi u tijelo. Sunce u čovjeku priprema žuč. Ono što čovjek općenito radi, nazivamo životom [Leben], a ono što potiče ovaj život, možemo nazvati jetra [Leber]. Kao što se kaže: Wagen, Wagner, Zeichen, Zeichner, tako i glagol Leben, i Leber, der Leber – zaboravili ste da je tako, kažete die Leber umjesto der Leber; zapravo se zove der Leber – to je ono što tamo animira! Jezik je ponekad strašno poučan, jer se o njemu uvijek znalo u starim narodnim instinktima, stvari su tamo bile ispravno imenovane. Jetra je ono, što zapali, ono što animira ljude. To treba reći o jetri. Pa ako nečija jetra izlučuje, mora reći: lučenje jetre je ono što je povezano sa Suncem.
Sada prijeđimo na pluća. O tome smo mnogo puta razgovarali i vi to također znate: pluća dušu. No, činjenica da pluća tamo uvlače kisik, dišu, samo je dio onoga što pluća rade. Pluća imaju još nešto za raditi. Kao što jetra luči žuč, tako i pluća luče ono što se naziva sluz. Dakle, pluća luče sluz. Pluća, poput jetre, ne mogu zadržati ono što imaju u sebi. Jetra se ne može potpuno napuniti žuči, jetra mora žuč predati tijelu. I pluća, moraju stalno izlučivati sluz, nastaviti izlučivati sluz. Stvar je u tome da kad pluća luče sluz, sluz tada prelazi u ostale dijelove tijela. Odlazi sa znojem, čak odlazi izdahnutim zrakom, odlazi s urinom, ova se sluz širi posvuda. No organ koji luči sluz su pluća.
Ako ispitate zrak koji ljudi izdišu, dobit ćete nešto predivno. Glavna stvar nije pregledati zrak koji se izdiše iz usta, previše je nepravilan; mora se ispitati zrak koji se izdiše iz nosnica.
Vrlo je zanimljivo kad netko izdahne vrlo sporo. Morate biti vrlo oprezni: Ako dišete na staklenoj ploči, izdah koji se izdahne stvara nešto slično snijegu. Morate to učiniti vrlo pažljivo, na način da se, primjerice, lijeva nosnica drži zatvorena dok izdišete, desnom polako izdišete na staklenu ploču, koja se stavi ispred, a zatim izdahnete lijevom nosnicom. Morate disati vrlo sporo, jer kad brzo dišete, zamaglite cijelu stvar. Treba izdahnuti vrlo polako, nježno. To doista morate prvo naučiti. Ali onda je zanimljivo: Ako dišete kroz jednu nosnicu, tada izdahnuti zrak na staklenoj ploči stvara figure poput snijega! Ovdje se izdahnuti zrak ne 'mrvi', već stvara neke oblike. I prokleto zanimljiva stvar u vezi s tim, želio bih reći, je da ako držite lijevu nosnicu zatvorenu i izdahnete, dobit ćete figuru; ako desnu nosnicu držite zatvorenu i izdahnete, dobit ćete drugačiju figuru. Ne pojavljuju se isti oblici! Tako da možemo reći: Zrak iz vas, iz vašeg vlastitog bića, taj zrak izlazi u figurama. Ne izlazi poput kapi, izlazi u figurama, a zanimljivo je da lijeva nosnica daje drugačiju figuru od desne.
Pa, gospodo, ono što u izdahnutom zraku, koji, jer sadrži vodenu paru, daje ove figure koje odmah isparavaju, ali nastaju te figure, to je sluz koja se izdiše iz pluća. Ona se oblikuje u ove figure. U određenoj mjeri, sluz se lijepi za pojedinačne, vrlo sitne kapljice vode i tvori ove figure. Tako da u plućima nemate samo tendenciju izbacivanja ove sluzi u bilo kojem obliku, već imate sklonost zapravo izdahnuti ili izbaciti sluz iz pluća u kristalima – u kristalima! Samo ti kristali odmah isparavaju, odmah se otapaju jer dolaze na Sunce.
Kao što su žuč i jetra povezani sa Suncem, tako su i pluća sa sluzi koju luče povezana s Mjesecom. Znamo da se ugljični dioksid diže do glave, kao što sam vam rekao, i pokazao vam da ako osoba šalje premalo ugljičnog dioksida u glavu, postaje glupa. Ova škakljiva ugljična kiselina – ugljični dioksid – koja se neprestano diže u vrlo malim količinama u glavu, čini nas pametnima. Svi smo mi tako strašno pametni ljudi, zar ne! Znate da kad pijete gaziranu vodu da ona golica i snažno se osjeća. Ali čovjek sam stvara vrlo malo ugljičnog dioksida. Šalje ga gore u glavu. I ovi trnci u glavi čine glavu živahnom; to osobu čini pametnom, a ne glupom. Oni ljudi koji su stvarno glupi – ne znam ima li ih – imaju premalo snage spojiti ugljik s kisikom i ne šalju ugljik gore, već ugljik kombiniraju s potpuno drugim plinom. Dakle, osoba koja je pametna povezuje ugljik s kisikom: tu nastaje 'škakljivi' ugljični dioksid. Ali kao što sam rekao, oni ljudi koji su stvarno glupi ne kombiniraju ugljik s kisikom, već s vodikom. Tako kombiniraju ugljik s vodikom i tu nastaje ovaj plin koji ponekad imate u jamama: rudnički plin, močvarni plin. Svi mi i u glavu šaljemo malo ovog rudničkog plina; i nama je to potrebno, inače bismo bili previše pametni. Kako bismo uvijek mogli ostati pomalo glupi, kako ne bismo uvijek bili pametni, pravimo metan. Ali oni koji postanu previše glupi razvijaju previše močvarnog plina. Za one ljude koji nisu baš pametni ugljična kiselina ulazi u glavu i tamo izaziva golicanje. A kad se postupno nakupi mnogo močvarnog plina, tada im se spava, postaju pospani i umorni. To se događa noću, kada se stvara puno metana. Samo oni koji su glupi razvijat će metan čak i kada su budni. Dakle, ugljični dioksid mora stalno ići gore. No, sam ugljični dioksid to ne čini: sluz mora ići iz pluća prema glavi. Čak izlazi kroz nosnice u obliku kristala, baš kao što je to s jetrom i žuči. To bi vam trebalo biti jasno iz opisa koji sam napravio u srijedu.
Baš kao što je jetra povezana sa Suncem, pluća su povezana s Mjesecom. Pogledajte Mjesec. Dosta se razlikuje od Sunca. Ako pogledate Sunce, Sunce je okruglo i zapravo širi svoje zrake u svim smjerovima. Sunce sja na sve strane; širi se u svim smjerovima, baš kao što žuč u ljudskom tijelu ide u svim smjerovima. Sunce možemo usporediti u njegovom odlijevanju s protokom žuči. Ali Mjesec – da, gospodo, kad pogledate Mjesec, on ima izražen oblik. Mjesec je vrlo čvrst. A iznutra je također takav da se kristalizira ono što ga čini kao tvar, tvar Mjeseca, baš kao što se kristaliziraju i naši izdahnuti oblici zraka koji izlazi iz nosa. Tamo učinci Mjeseca djeluju na isti način kao i učinci Sunca na jetru i žučni mjehur. Mjesečeve sile djeluju u plućima, a Mjesec izaziva lučenje sluzi.
Sada možemo reći: Ako odemo u vruća područja, da, tada djeluje Sunce. Ono dopušta da se sve otopi; ljudi primaju dosta vatre. Vatra, ne samo da živi u razdražljivom raspoloženju, ona također živi u lijepim stvarima, nadahnjuje prekrasnu mudrost. Tamo ljudi dobivaju dosta vatre. Ako idemo u hladna područja, onda u tim hladnim područjima, gdje Sunce nema toliko snage za djelovanje, posebno tamo gdje Mjesec u hladnim noćima sja u ledenu hladnoću, pluća, koja su proporcionalno uvećana, moraju raditi vrlo teško: tamo se izlučuje mnogo sluzi. A oni koji na to nisu navikli prehlade se, izlučuju previše sluzi.
Vidite, gospodo, sada imate i uzrok plućne bolesti. Pluća moraju lučiti određenu količinu sluzi, baš kao što jetra mora lučiti određenu količinu žuči. No, kao što se jetra uništava kad izlučuje previše žuči, tako se i pluća uništavaju kada luče previše sluzi. To je slučaj s plućnim bolestima. Pluća su potresena onim što dožive i moraju lučiti previše sluzi. Zamislite, umjesto da živite u umjereno vlažnom zraku, u zraku gdje je vlažnost niska, na vrlo vlažnom zraku: tada pluća moraju jako naporno raditi. No, kada se pluća napregnu, izlučuju sluz. I tada se pluća razbole jer moraju previše raditi jer udišu previše hladnog zraka. Kod osobe s plućnim bolestima počinje iskašljavanje; malo po malo ispljune cijela pluća ako je previše bolestan.
Plućima se tada može priteći u pomoć pripremanjem određenog lijeka. Za to se ne smije koristiti korijenje, već se mora koristiti lišće biljaka i od njega pripremiti određeni lijek. To se odnosi, naprimjer, na vrlo specifičnu vrstu biljke. Ako pravilno uzmete sok i pripremite određene lijekove, možemo priteći u pomoć plućima koja moraju puno raditi. Jer takvi lijekovi imaju posebnost što preuzimaju djelovanje pluća; tada pluća rade nešto manje. Pristup liječenju uglavnom je da se zapitamo: pluća izlučuju previše sluzi, to je znak da se previše naprežu; dobro, što onda da radim? Tražim biljku koja ima sok koji može preuzeti funkciju pluća.
Ili primjećujem da jetra luči previše sluzi; tražim biljku koja može preuzeti aktivnost jetre. Naprimjer, postoji biljka zvana cikorija (Cichorium intybus). Ako sok iz korijena ove biljke pripremite u lijek i date ga osobi, tada on preuzima aktivnost jetre, a zatim možete otkriti da, iako čovjek isprva ne luči ništa manje žuči, i njegov bijes ne smanjuje, međutim, njegova bi jetra ponovno ojačala i postupno se poboljšavala.
Dakle, pomažete osobi znajući da, naprimjer, sok iz lišća – a ne iz korijena – određenih vrsta kupusa može preuzeti određene plućne aktivnosti, te da je sok iz korijena Cichorium intybus – također ovdje raste, svi ćete znati, ima tako plavo cvijeće – posebno koristan za jetru.
Tako možemo reći: U vrućim regijama voda se topi; toplina, solarna toplina rastvara sve. - Kad je Sunce manje aktivno, kad sunčeva snaga opada ili je slaba tijekom cijele godine, kao u sjevernim regijama, tada Mjesec postaje sve snažniji. Ako izravne zrake Sunca ne djeluju, djeluju ove čudne zrake Sunca koje reflektira Mjesec. Ali one proizvode kristalne oblike i oblike ledenih cvjetova. To je vrlo lijepo. Stoa možemo reći: Ako ovdje imamo Zemlju [vidi crtež], onda ovdje imamo vruću zonu. Sunčeve zrake posebno su učinkovite u vrućim zonama. - Oh, jako je lijepo kako tamo djeluju sunčeve zrake! Ove zrake Sunca potiču aktivnost jetre. Jetra šalje žuč posvuda i žuč se širi tijelom. A prodre li žuč, naprimjer, u perje ptica ili krila kolibrića, boji ih u lijepe boje. U vrućoj zoni kolibri sjaje upravo zato što im se žuč vrlo brzo oslobađa i vrlo brzo ulazi u perje.
U hladnim područjima to nije slučaj, Sunce ima malu snagu. S druge strane, reflektirana sunčeva svjetlost, mjesečeva svjetlost, tamo je posebno aktivna, pa ta svjetlost uzrokuje da snijeg stvara kristale, tako da led daje ledeno cvijeće. Kod nas se to događa samo kada Sunce zimi izgubi snagu. Ali u područjima vječnog leda, na Sjevernom polu ili na visokim planinama, jer Sunce također nema snagu, jer Sunce može razviti snagu samo u gustom zraku, nastaju ti lijepi oblici leda.
Gledajući ovako prirodu imamo divan dojam! Dobivamo dojam da gdje god Sunce sja da postoji život, život koji se otapa i isparava, koji se širi. Svugdje gdje djeluje Mjesec pojavljuju se figure i slike. To je snažan dojam koji imate. A kroz ove stvari možete vidjeti samo ako možete ući u duhovno. Zaista je istina da se mora reći: U plućima gdje ljudsko biće zapravo stvara sluz, također djeluju mjesečeve sile. Pluća rade na takav način da im nije potrebna izravna sunčeva svjetlost, već koriste reflektiranu sunčevu svjetlost. Ako su dakle, ovdje na sjeveru prvenstveno aktivne mjesečeve sile, Sunce se samo isključuje, tada dolazi do nečeg drugog; tada zrak tamo postaje takav da izlazi nešto što je ovdje uvijek u Zemlji. Jer u Zemlji posvuda postoji magnetizam i elektricitet. Zemlja je puna magnetizma i elektriciteta. Sami možete vidjeti da su magnetizam i elektricitet posvuda na Zemlji: Nije li istina, ako na stanici imate telegrafski stroj [crtanje na ploči], ako je to primjerice u Dornachu, a drugog imate ovdje, recimo u Baselu; možete poslati telegraf; ali možete telegrafirati samo ako imate žice. Žice moraju ići zrakom; tek tada možete poslati telegraf. Ali nije dovoljno ako postavite telegrafski stroj ovdje i jedan u Baselu i povučete žicu! Uzalud biste pritiskali gumb: Došli biste u Basel, ali morate se ponovno povezati, to mora biti zatvoreni tok. A ako to učinite, možete poslati telegraf, znakovi će stići tamo. Znate – govorim ovo samo radi potpunosti – : ovdje je omotana papirna traka, a kad bubanj pritisne ovu papirnu traku, stvara se točka ili linija ako se pritisne dulje vrijeme; telegrafska se abeceda sastoji od točaka i linija, a *-. b -***, c -*-*. Ali čudna je stvar: ova druga žica vam ne treba ako povežete žicu iz aparata u zemlju i tamo stavite bakrenu ploču; tada vam druga žica ne treba. Zašto? Budući da sama Zemlja ima električnu energiju i ta električna energija se usmjerava s jedne ploče na drugu. Zemlja zamjenjuje živu vlastitom tvari. Zemlja je doista puna električne energije. Ali kad Sunce obasja Zemlju, kao na ekvatoru, u vrućem području, ta se električna energija odmah uništava kada pokuša izaći u zrak. Sunčeva svjetlost je sila koja poništava električnu energiju. Ali tamo gdje je solarno djelovanje slabo, tamo električna energija ide gore, u zrak, i možete je vidjeti kako se nalazi iznad Zemlje. Vidite, gospodo, sjeverno svijetlo je električna sila Zemlje, koja zrači pod utjecajem mjesečevih sila. Stoga je sjeverno svijetlo vrlo rijetko na našim prostorima; ali uobičajeno je, gotovo uvijek prisutno, u sjevernim regijama. Opet postoji točka u kojoj znanost u određenom trenutku ne može ići dalje. Naravno, ova znanost danas zna da je Zemlja puna elektriciteta. Ova znanost također uvijek gleda sjeverno svijetlo. Ali kad u knjigama pročitate što je zapravo to sjeverno svijetlo, ljudi uvijek vjeruju da je to nešto što iz svijeta struji u Zemlju. Ali to je besmislica, tok nije prema unutra, nego prema van! Ono što znanost radi sa sjevernim svjetlom toliko je zanimljivo jer je to kao da netko svoje dugove smatra svojim kapitalom. Upravo je tako. U ljudskom životu bitna je razlika ako svoje dugove pobrkate sa svojom imovinom, zar ne? Ali znanost to može učiniti nekažnjeno, može promatrati sjeverno svijetlo kao nešto što dolazi iz svijeta, dok je sjeverno svijetlo nešto što istječe iz Zemlje. Ali u vrućim regijama odmah ga prima sunčeva svjetlost i tamo se gasi. U sjevernim regijama primarno je aktivna mjesečina; ako nema mjesečine, njezina se aktivnost i dalje očituje kao posljedica, i tamo ostaje vidljivo sjeverno svijetlo, odnosno struja koja curi. Ovo sjeverno svijetlo posebno je jako, jer su lunarne sile posebno jake. Zapravo, posvuda ima malo sjevernog svijetla, samo što ga ne možete vidjeti jer je slabo. Na našem području, sjeverno svijetlo, to jest odlivna električna energija, također je slaba. No, u bežičnoj telegrafiji toliko je jako da se očituje. Ono što funkcionira u bežičnoj telegrafiji isto je ono što vidite kako svijetli u sjevernom svjetlu. Razlog je u tome. Električna energija u kombinaciji s mjesečinom stvara ledeno cvijeće i kristale snijega. Morate proučavati sjeverno svijetlo i mjesečinu ako želite proučavati kristale leda, ledene cvjetove i kristale snijega. Budući da je zimi solarna energija manja, snaga Mjeseca ima prednost, a električna energija se manje neutralizira i od snijega tvori tako lijepe kristale. Mjesec i električna energija zajedno stvaraju prekrasne kristale od kojih led cvjeta.
Rekao sam vam, ako se sjećate: Ako netko ima premalo mjesečeve aktivnosti, ako netko razvije previše metana u glavi, postaje, kako se to kaže, 'zujalica', odnosno budala. I tu u sebi razvija malo mjesečevih snaga. Pa, što morate imati u glavi? Mora postojati sve što dolazi s Mjeseca, ugljičnu kiselinu iz disanja, sluz iz pluća, morate to unijeti u glavu, odnosno silu koja vam stalno pokušava u glavi stvoriti kristale. Snijeg, gospodo, stalno se želi stvoriti u vašim glavama; samo ga stalno otapamo. Ali želi se formirati. Mislite li, gospodo, da je mozak sviju nas izvanredan organ? Naime, način na koji je gospodin Seefeld pokazao gospodinu Burle ove prekrasne figure od snježnih kristala, to ga je zanimalo i pomislio je: To mora biti zanimljivo, kakva tu veza postoji. - Da, gospodin Burle je u sebi fotografirao ove kristale snijega! To je poput snimanja vrlo brze fotografije, a ono što se stvori vrlo brzo nestane kad izdahnete kroz nosnice. Kad bi se moglo brzo fotografirati što se događa u glavi gospodina Burle, ili u svim vašim glavama, našle bi se iste fotografije. Nastali bi takvi komadići snježnih kristala, ledenih cvjetova; mogli bi se fotografirati s vaših eterskih glava, a bili bi svi isti! Vaša glava – to je vrlo čudna stvar. Da imate takav fotografski aparat koji još ne postoji – morali bi to učiniti strašno brzo jer se uvijek odmah otapa – otkrili biste: primijetili biste u svom mozgu nešto poput prekrasne hrpe snijega, nešto poput slika ledenog cvijeća na prozorima! - Sve to mora odmah nestati, inače bi nas ovi oštri kristali počeli peckati i s njima ne bismo mogli razmišljati. Tako da kad gledamo u snijeg, ili kad gledamo kroz svoje prozorsko cvijeće, ledeno cvijeće, možemo sebi reći: Munje i gromovi, to je isto što se događa u našoj glavi! - samo što se ovo uvijek brzo događa. Cijela priroda misli! No tek zimi, kad zahladi, doista počinje razmišljati. Ljeti joj je jednostavno prevruće za razmišljanje. Zatim pušta Sunce da se raspadne i pretvori ga u hranu i tako dalje. Ali zimi, kad je hladno, misli se stvaraju u snijegu, u ledu. Da nema misli, ne bi nam bile u glavi. Dakle, vidite, zapravo su divne, ove prirodne formacije tamo vani, gdje priroda postaje toliko pametna da čini vidljivim, izvana, ono što se uvijek događa u našim glavama kao manifestacija uma. Posvuda u prirodi možemo vidjeti što se događa u nama samima. Samo moramo to razumjeti. Međutim, sve je to od praktične važnosti. Samo pomislite, gospodo, netko dobije, možemo reći, određenu vrstu glavobolje zbog činjenice da izlučuje premalo sluzi. Zbog toga možete dobiti glavobolju. Ako mu, kad netko izlučuje premalo sluzi, date malo oksidiranog željeza, ono će udvostručiti funkciju izlučivanja sluzi, gurnuti sluz prema gore i to može dovesti do ozdravljenja. Vidite, to je razlika između antropozofske medicine i druge medicine, koja samo pravi pokuse. U antropozofiji se uči da je osoba koja ima određenu bolest glave preslaba za stvaranje kristala u mozgu, za to stalno pojavljivanje i nestajanje ledenog cvijeća. Sada joj morate pomoći. To možete učiniti običnim silicijevim dioksidom. Ako se popnete na visoke planine i tamo vidite prekrasan kvarc, to je silicijev dioksid. Predivan je kristal. Ima tendenciju ka kristalizaciji. Ako s ovim kvarcom postupate na odgovarajući način, dobit ćete pripravak od silicija koji je tako učinkovit među našim lijekovima. A ovaj pripravak od silicijevog dioksida toliko je učinkovit za sve bolesti koje počinju od ljudske glave. Ako ne stvara kristale iznutra, mora joj se pomoći izvana pomoću tako lijepih kristala, koji u sebi imaju lijepo oblikovane kristalne formacije. Ali kad stoji pred svojim prekrasnim snježnim prozorom s ledenim cvjetovima u svojoj sobi poput vola u nedjelju, kad je cijeli dan jeo travu, kao što to čini naša znanost, tada će se on i ova znanost suočiti s problemom glave gdje ne mogu ništa učiniti; jer ne zna ništa o tome. Sve ove stvari pokazuju vam kako se znanost mora produbiti kroz stvarno poznavanje čovjeka. Naravno, isto vrijedi i za umjetnost obrazovanja, jer prvo morate znati: čak i kada se podučava abeceda, to je toliko jaka lunarna aktivnost da ako se učini prejakom, ako se učini pogrešno, potpuno eliminira moć kristalizacije glave. Zaista je slučaj da puno učenja može učiniti ljude još glupljima ako ne uče na pravi način. To je doista tako. No da bismo se u tome orijentirali, sljedeći puta ćemo razgovarati o toj temi. Sve je to potrebno znati.