.- DVADESETO PREDAVANJE, Bergen, 11. listopada 1913
Transformacija čovjekovih zemaljskih snaga u snage vidovitog istraživanja
Mnogo se pitanja može postaviti o ovome i onome, kada se postupno približava spoznajama znanosti duha; s pravom se mogu postaviti mnoga pitanja. Ispunimo dio naših današnjih razmatranja postavljajući si takva pitanja. Odgovori na takva pitanja često su pogodni da nas uvedu u cjelokupni kontekst svjetskih činjenica, utoliko što na te činjenice utječe duhovni svijet, a posebno u kontekst činjenica same ljudske prirode. Pitanje se može postaviti ovako: ako netko postupno uviđa važnost i veliko značenje takozvane reinkarnacije, može se upitati: da, kako to da ljudi u običnom životu sadašnjice, ne mogu doći do svijesti o prethodnim životima na Zemlji? Vidovita svijest zapravo može pogurati sjećanja toliko, da se prethodni zemaljski životi pojave poput sjećanja. Ali u običnom životu današnjeg čovječanstva ne postoji svijest o prethodnim životima na Zemlji. Ako se sada pitanje postavi sa stajališta vidovitog istraživanja, ono poprima sljedeći oblik. Jasno je da snaga koja je potrebna za vidovito istraživanje zapravo dolazi iz ljudskog bića i same njegove duše. Čovjek se razvija od uobičajenog ljudskog gledišta do vidovitog gledišta: stoga moći s kojima se kasnije može osvrnuti na prethodne zemaljske živote moraju naravno biti prisutne u svakoj osobi. Pitanje je sada sljedeće: što se događa s tim silama, što ljudska priroda radi s tim silama koje su tu, koje su rođene s čovjekom i koje on ne dovodi do točke u kojoj se može sjetiti prethodnih života na Zemlji?
Ako netko vidovito ispituje pitanje i gleda na sile koje dolaze u obzir, mora svoje razmatranje usmjeriti na vrlo ranu dob djetinjstva. Tek tada te moći vidite na djelu, koje se mogu koristiti da se vidovito osvrnete na prethodne zemaljske živote. Naime: tim snagama današnje čovječanstvo gradi grkljan i sve što je s njim povezano. Posebno se koriste za sve što ljudskom grkljanu kasnije omogućuje učenje govora. U svakom ljudskom biću su prisutne moći koje bi mu omogućile da pogleda unatrag na prethodne živote na Zemlji. Ali danas se do te mjere koriste za razvoj govornih organa da u normalnim uvjetima ljudi ne mogu imati to sjećanje. Međutim, bilo je ranijih vremena na Zemlji kada su ljudi imali to sjećanje. Gotovo u cijelom svijetu ljudi su se prisjećali prethodnih života na Zemlji. Ali to se temelji na činjenici da sve snage koje se koriste za izgradnju govornih organa, kada se osvrnemo na prethodne živote na Zemlji, nisu izgubljene, jer su tijekom razvoja govornih organa određene sile još uvijek zadržane. Razvoj čovječanstva je takav da je govor postupno poprimio oblik koji danas, u sadašnjem ljudskom ciklusu, poziva mnogo više sila, posebno eterskog tijela, nego što je to bio slučaj u ranijim vremenima. Dakle, ljudi danas niti ne mogu upotrijebiti ono što je ostalo kao snaga, od čega najveći dio služi za izgradnju govornih organa. Kad bi to učinio, kao što vidovnjak mora učiniti, osvrnuo bi se na prethodne zemaljske živote. Odatle dolazi ono što sam također dao na svom javnom predavanju na temu 'Zagonetke života': kada razvijete aktivnost eterskog tijela koja se inače razvija samo kroz napor govornih organa, kada iz govornih organa oslobodite moći govora, kada postanete sposobni slušati sebe iznutra, bez potrebe da čujete sebe izvana kako govorite, i to osjećate sve više i više, tada je prakticiranje ovih moći prikladno za stvarno stvaranje sjećanja na prethodne živote na Zemlji. Suvremeni čovjek uopće ne obraća pažnju na sile oblikovanja govora koje su zaostale, i koje se mogu koristiti za osvrt na prethodne živote na Zemlji. Ovo je slučaj u kojem se putem vidovitog istraživanja može dokazati odakle dolaze sile u normalnom životu koje bi inače omogućile ljudima da steknu uvid u duhovni život.
To je slučaj i sa silama kojima čovjek stvara takozvanu sivu tvar mozga, koja je prvenstveno organ mišljenja. Ovo mišljenje naravno nije nešto što mozak radi, ali vam je mozak potreban kao alat za mišljenje. A one moći mišljenja koje bi ljudima omogućile da, kad bi njima potpuno raspolagali, lako dođu do, primjerice, onoga što je sadržano u mojoj 'Tajnoj znanosti', okultnoj znanosti, normalni ljudi danas koriste za organiziranje sive tvari mozga na odgovarajući način. Ta podjela sive tvari u mozgu još nije bila u tolikoj mjeri prisutna, kao što je to slučaj kod današnjeg prosječnog čovjeka, kod ljudi stare Grčke u šestom ili petom stoljeću. U tom smislu, ljudska priroda se mijenja brže nego što se misli. Stoga je za Grke pretpovijesnog razdoblja, desetog, jedanaestog, dvanaestog stoljeća prije Krista, bilo sasvim prirodno da u određenoj dobi postanu vidoviti, što se danas može prikazati kao ono što daje tajna znanost. I morate iskoristiti moć koje još imate na pretek kada obrađujete sivu tvar mozga, da vježbate na opisani način, kako biste imali čist, jasan način dobili pregled onoga što je opisano, naprimjer, u mojoj 'Tajnoj znanosti'. Koja je osnova za opis kakav je dan u ovoj knjizi? Uvjete za opise iz duhovnog svijeta zapravo nije tako teško ispuniti ni čovjeku današnjice. Gotovo bi se moglo reći da nas iznenađuje da danas više ljudi ne dolazi do toga da sazna te odnose - i da smo iznenađeni da ovi opisi nailaze na tako jak otpor. Jer relativno nije teško doći do razine vidovitosti koja je nužna za razumijevanje ovih stvari. Potrebno je samo učiniti sljedeće, iako se na ove stvari može primijeniti sljedeća izreka iz Fausta: 'To je doista lako, ali što je lako, teško je'.
Razvoj mozga najživlji je u prvim godinama čovjekova života; tamo se vidovito vidi etersko tijelo i također astralno tijelo koje je najaktivnije u brazdama, u organizaciji mozga. Ali taj rad na našem mozgu traje relativno dugo. I nije previše reći ako netko kaže da ljudi stvarno postaju sve pametniji kroz životno iskustvo - čak i ako se stvari usporavaju u kasnijim godinama. Na supstanci mozga se uvijek radi. Ali ne primjećuje se i ne može se primijetiti sljedeće: ako se u određenoj dobi netko odluči ne baviti omiljenom intelektualnom aktivnošću koju je radio - ali to bi se moralo odnositi samo na vanjske uvjete, jer je siva tvar strukturirana kroz njih - naravno da to ne može biti znanost duha, osim ako je ne proučavate kao bilo koju drugu znanost - ali ako odlučite ne raditi nešto što vam je bila omiljena zabava sedam godina i stvarno to učinite, učinite to rigorozno, i pokušate probuditi snage u tihoj meditaciji, snage koje su na ovaj način spremljene, koje bi se, da je aktivnost nastavljena, drugačije koristile, ali sada su spremljene, izdvojene: na taj način se može relativno lako, barem u visokom stupnju, doći do spoznaje onih stvari koje su opisane u mojoj 'Tajnoj znanosti'. Činjenica da tako malo ljudi dolazi do toga samo pokazuje da se tako malo radi u tom smjeru. Zapravo se to ne provodi, jer onaj tko zaista ima omiljenu aktivnost rijetko će se nje odreći da se njome uopće ne bavi sedam godina.
Dakle, vidite da bi dio onoga što se danas može objaviti bilo relativno lako postići. Ako pogledate našu današnju kulturu sa svim nevjerojatnim stvarima koje je postigla izvana, nećete biti nimalo iznenađeni što se mnoge sile eterskog tijela koriste za rad na mozgu, jer je ova vanjska kultura gotovo u potpunosti samo rezultat rada mozga, sile su potpuno apsorbirane u obradi mozga. Sada bi neki mogli reći: da, ali ja nisam sudjelovao u tome, nemam ništa s tim! - To stvarno netko može zamišljati, ali nije tako. Danas se jedva može naći mjesto na Zemlji, ma koliko usamljeno, gdje vanjska kultura ne prodire u tolikoj mjeri da se čovjek svojim mišljenjem ne osjeća u toj vanjskoj kulturi. A to je dovoljno da odvrati snage od onoga što bi se moglo nazvati: postizanje vidovite svijesti. Naravno, netko bi mogao reći: dobro, divljaci se ne bave onim što mozak obrađuje, ali se za današnje divljake ne može reći da razvijaju posebne vidovite moći u tom smjeru. - To je tako jer postoji vrlo specifičan duhovni zakon. Naime, za ono što se na ovaj način želi vidovito postići mora biti određena priprema. Divljak bi možda mogao razviti potpuno drugačije vidovite moći. Ali divljak nije mogao razviti vidovnjačke moći koje su potrebne da bi se vidjelo ono što je opisano u mojoj 'Tajnoj znanosti' jer za to nije spreman. Jer te sile moraju biti preokret drugih sila. Naprimjer, možete reći: ali mnogi ljudi su se odricali onoga što im je bila omiljena aktivnost! Zašto nisu postali vidoviti? - Ovo se temelji na činjenici da razvoj vidovitih moći ne dolazi ni iz čega, već iz preokreta onoga što postoji. Morate već imati u određenom smjeru razvijene snage, morate već napraviti korak prema inteligenciji koja je inteligencija naše današnje kulture; morate se odreći tih moći na neko vrijeme, a onda se one, takoreći, preokrenu. I to stvara ono što omogućuje vidovito praćenje činjenica u 'Tajnoj znanosti'. Konkretno, u takvim se opisima koriste one sile koje u normalnom ljudskom razvoju, primarno mozgu omogućuju više, inteligentnije moći. S druge strane, ono što se ne postiže ovim općim, velikim gledištima kako je opisano u 'Tajnoj znanosti', već ono što se postiže više pojedinačnim okolnostima, bit će postignuto preokretanjem drugih ljudskih moći i sposobnosti. Naprimjer, sposobnost gledanja unatrag u prethodne živote na Zemlji postiže se zadržavanjem određenih moći koje se inače u potpunosti koriste za razvoj govornih organa, na način koji sam opisao.
Najveća smetnja sposobnosti ljudi da prodru u duhovne svjetove su određene sile koje se obično uopće ne uzimaju u obzir. Sada sam spomenuo dvije moći koje ljudima omogućuju da vidovito vide duhovne svjetove. Ukazao sam na sile koje se danas koriste za razvoj sive tvari mozga; ali sile koje ljudima omogućuju da se osvrnu na prethodne živote na Zemlji su sile koje imaju veze s razvojem govora. Ali još uvijek postoje moći koje omogućuju ljudima da detaljnije vide što je između smrti i novog rođenja, da detaljno vide što pojedina osoba radi. U 'Tajnoj znanosti' se nalaze općenitije stvari. Ali opet je nešto drugačije: stvarno gledanje u duhovni svijet; za to su potrebne sile koje se u životu jedva primjećuju. Postoji nešto za što čovjek mora uložiti mnogo snage da postigne: odnosno da cijeli život ne puže na sve četiri, nego da se uspravi. Sile koje čovjeka čine uspravnim bićem su sile, koje one koji su prodrli u duhovni svijet ispunjavaju posebnim strahopoštovanjem. Gledanje djeteta koje uči hodati, uključuje prekrasan misterij za one koji vidovito istražuju. Tu su ostale one snage koje ste koristili da se uspravite kao dijete - ali taj ostatak ne primjećujete dovoljno - ostale su one snage koje vam omogućuju da pogledate u svijet između smrti i novog rođenja. Ako se prisjetite - postoje i drugi načini, ali ovo je jedan način - ako se prisjetite kako ste učili hodati, kakav ste napor uložili, tada u sebi otkrivate snagu koju ste sačuvali u svom eterskom tijelu. Jer se ono moralo posebno potruditi. Ako u sebi tražite te moći koje ste tada skupili - one su još uvijek prisutne u svim ljudima - onda se na taj način može izvući mnogo toga što osobu čini sposobnom, osvrnuti se unatrag na život koji je prošao između njene posljednje smrti i njenog rođenja.
Možete pitati: kako se to radi? Ako smo dovoljno sretni da nastavimo s našim antropozofskim pokretom, već smo krenuli u traženje tih sila. A ako stvari idu dobro, te sile obično postanu aktivne nakon sedam godina; ali početak postoji, i to se nastavlja u ljudskoj prirodi. Te se sile koje smo spremili, obično ne zapažaju. Sada, ljudi svijest o tim silama mogu promicati u sebi prakticirajući određenu prirodnu vrstu plesanja. To se svakako može postići i meditacijom, no već nepunih godinu dana u određenim se krugovima prakticira takozvana euritmija koja se temelji na principima kretanja eterskog tijela. To nije nešto poput uobičajene gimnastike i plesa - koji zapravo ne vode ničem posebnom - već su to pokreti koji su dani posve u smislu pokreta eterskog tijela. Kroz ove pokrete čovjek će postupno postati svjestan sila koje su još u njemu, te će se sile otkriti kroz ovaj slobodni plesni pokret. I tako će se postupno stvoriti sposobnosti koje će u čovjeku probuditi snagu da stvarno pogleda u one duhovne svjetove koji leže između njegove posljednje smrti i njegova rođenja.
Na taj način znanost duha može djelovati na ljudsku kulturu na vrlo praktičan način. I možete biti sigurni da znanost duha neće stati na podučavanju pojedinačnih istina u apstraktnim terminima, nego će cijelog čovjeka tretirati na takav način da će probuditi snage koje danas spavaju, da se čovjek stvarno nauči uzdići do duhovnom osjećanja života. Čudno je to reći, ali jednostavno je tako: kada otkrijete moći koje su ostale iza, kada ste naučili hodati, omogućeno vam je da vidovito gledate u svjetove u kojima živite između smrti i novog rođenja. To se može postići i meditacijom, ali tada se mora voditi računa da to postane i osjećaj. Ali osjećaje je zapravo najteže oblikovati meditacijom. Stoga se moraju pronaći moći koje ljudima omogućuju pogled u svijet između smrti i novog rođenja. Kroz to se nalaze sile kojima se gleda na ono, što je dugo vremena prethodilo rođenju. Na tom području postoji mnogo toga što nam život čini razumljivijim. Naprimjer, pogodi nas neka nesreća. U početku imamo samo osjećaj: ovo je nesreća. Teko to podnosimo. Ali kad bismo znali zašto smo desetljećima, pa i stoljećima prije nego što smo se rodili, sve posložili da nam se ta nesreća dogodi, onda bi nam stvari bile puno podnošljivije! Jer znamo da je ta nesreća ispit kako bismo mogli postati savršeniji. Ali doživljavate i mnogo toga drugoga kada gledate u onaj dio duhovnog svijeta, u kojem se, da tako kažem, pripremate za sadašnji život.
Ne želim ovdje opisivati opće uvjete, naći ćete ih predstavljene u mojim spisima. Ali htio bih upotrijebiti nekoliko primjera da pokažem kako život prije rođenja utječe na život nakon rođenja. Vidite, koliko god to čudno zvučalo, kada smo prošli sredinu naših života između smrti i novog rođenja - točno, obično postoji više stoljeća između smrti i novog rođenja, naravno postoji sredina - tada je unutarnje iskustvo duše u duhovnom svijetu primarno usmjereno dolje na Zemlju. I kada živite nakon ove sredine, dobivate sve više i više dojmova sa Zemlje o tome što se tamo dolje događa, o tome što ljudi dolje misle i osjećaju; a kod svake je duše slučaj da prima vrlo specifične dojmove. Naprimjer, duša može živjeti u drugoj polovici svog duhovnog života prema svom novom rođenju, i sve više i više dolje vidi ljude koji, recimo, pripremaju tamo dolje kasnije doba: duhovno aktivne ljude. Neki od tih duhovno aktivnih ljudi, duši postanu posebno vrijedni. Da, događa se da se iz duhovnog svijeta posebno s visine gleda na jednu ili dvije osobe koje su aktivne na Zemlji. Naprimjer, osoba rođena u drugoj polovici devetnaestog stoljeća bila je, pretpostavljamo, u duhovnom svijetu početkom devetnaestog i drugoj polovici osamnaestog stoljeća; ali je s visine gledala na važne ljude koji su utjecali na tadašnju kulturu. Neke od njih smatra posebno vrijednima i posebno su joj drage. To je jedna stvar koju tamo doživite: da s visoka gledate na ljude koji se tamo dolje razvijaju. Ali gledajući tamo dolje, utječete i na te ljude, ali ne tako da se naruši sloboda; pod utjecajem su tako da se u njihovoj duši lakše pojave neke stvari, jer ih neka duša gleda s visine iz duhovnog svijeta. Na ovaj način, ljudi na Zemlji su stimulirani na stvaranje i djelovanje, od strane duša koje su rođene kasnije od ovih na Zemlji, i koje na njih gledaju s visoka. To može biti slučaj i u općenitijim, ali i intimnijim stvarima.
Naprimjer, dogodilo se da je netko živio kao duša u duhovnom svijetu u osamnaestom i prvoj polovici devetnaestog stoljeća, i ako svoj ideal uzeo izvanrednu osobu iz zemaljskog svijeta: kako je on tada htio postati kao ovaj, nakon rođenja je težio tome; naprimjer, vidite knjige nekoga koga želite oponašati nakon rođenja. Dakle, s određenom unutarnjom čežnjom, s određenim unutarnjim porivom, gleda s neba na Zemlju, kao što se gleda gore - iako s malo drugačijim osjećajem - kao što živa osoba čezne za zagrobnim životom, za nebom. Jedina je razlika u tome što ako vi, kao ljudsko biće na Zemlji, gledate u nebo bez znanja iz znanosti duha, ono ostaje prilično neodređeno. Ali osoba na nebu, ona koja živi u duhovnom svijetu, ima tu posebnost da također vidi uvjete na Zemlji, ljudsku dušu, kojoj se posebno divi i čije spise možda želi čitati, vidi to vrlo jasno iz duhovnog svijeta vani. Ukratko, u drugoj polovici vaše duhovne egzistencije između smrti i novog rođenja, upoznajete ljudske duše do detalja, naučite gledati u duše. I mi sami, koji sada živimo, možemo biti svjesni da tamo gore u duhovnom svijetu žive duše koje čekaju da se rode u sljedećim desetljećima, koje čeznutljivim pogledom gledaju u naše duše i koje u našim dušama vide ono što im je potrebno kao priprema za ovozemaljski svijet. U ovom vremenu svog duhovnog života, oni naše duše vide isto tako točno koliko ljudi na Zemlji netočno vide svoje nebo. Ovo je još jedna slika koja nam pokazuje kako, kada makar malo upoznamo duhovne svjetove, zaista dolazimo do osjećaja: promatrani smo. Jer jesmo na mnogo načina. Oči duhovnih bića, a posebno onih koji će se roditi, usmjerene su prema našim dušama. Iz ovoga vidimo da znanost duha ni u kom pogledu nije ništa loše za ljude, jer se kroz nju duše vodi da budu dostojne onoga što u njima promatraju duše koje su još nerođene.
Kad vidovnjak istražuje sve to, onda doživi značajne, često šokantne stvari. A jedna od zaista najviše šokantnih stvari, je kada pogledate gore u duhovne svjetove na duše koje su na putu da se rode, i vidite da gledaju dolje na Zemlju da bi vidjeli one koji bi mogli postati njihovi roditelji. U starija vremena to je bilo još značajnije; u naše vrijeme je postalo manje važno. Ali još uvijek je jedan od najšokantnijih događaja svjedočiti takvim dušama. Tamo možete steći najrazličitije dojmove. Evo jednog dojma koji bi želio opisati na temelju stvarnosti.
Duša koja se sprema utjeloviti zna, naprimjer, da joj je za sljedeći život na Zemlji potrebna određena vrsta obrazovanja, određena vrsta znanja koju mora usvojiti u ranoj mladosti. Ali ona sada vidi: da, tu i tamo mogu imati priliku za takvo znanje. - Ali to je često moguće samo ako se odreknete para roditelja koji bi vam mogli omogućiti sretan život u vezi nečeg drugog, i ako potražite utočište kod para roditelja koji vam možda ne mogu jamčiti sretan život. Ako bi vam bio draži drugi par roditelja, morali biste si reći: ne možeš postići ono najvažnije. - Ne treba zamišljati da su svi uvjeti duhovnog života toliko različiti od onih na Zemlji. Dakle, vidite duše koje su u strašnoj borbi prije rođenja; naprimjer, vidite dušu koja sama sebi kaže: možda ću biti maltretirana od stvarno grubih roditelja u mojoj mladosti. - Kad se takva duša nađe u ovoj situaciji, dolazi do strašne unutarnje borbe. A u duhovnom svijetu možete vidjeti koliko se duša priprema za rođenje i kako se priprema za ove ogromne borbe. Osim toga, moramo prihvatiti da se u duhovnom svijetu, te borbe ispred čovjeka vide kao neka vrsta vanjskog svijeta. U duhovnom svijetu, ono što sam sada opisao nije samo unutarnja bitka duše, ne samo bitka uma, već se te bitke projiciraju prema van i imate ih oko sebe, da tako kažem. Jasno možete vidjeti imaginaciju koja vam pokazuje kako te duše, iznutra podijeljene, moraju prijeći u svoju sljedeću inkarnaciju. Ako uzmemo u obzir ove okolnosti, možemo naravno lako doći do zaključka zašto tako mnogo ljudi nikako ne volu znanost duha. Jer ljudi bi najviše voljeti da je istina to da se nakon smrti ulazi u vječno blaženstvo za sva vremena. Ali nije tako. I dobro je da su stvari takve kakve jesu, jer će pod tim uvjetima svijet doći do stupnja savršenstva koji mora postići.
Zanimljivo, omogućeno nam je gledati u vlastite ili tuđe živote unutar duhovnog svijeta, pomoću snaga koje smo sačuvali iz eterskog tijela kada smo učili hodati. Ali te moći, kada su stvarno razvijene, imaju određenu prednost - kao što pokazuje praktična vidovitost - nad onim vidovitim moćima koje su razvijene da gledaju unatrag na prethodne zemaljske živote. Molim vas da ovu razliku uzmete u obzir, jer je ona na mnogo načina prosvjetljujuća o mnogim stvarima.
Ne postoji ništa što omogućuje lakši razvoj opasne vidovitosti, nego kroz razvoj onih sila koje su zapravo tu za organe za oblikovanje govora današnjih ljudskih bića, i koje im, ako ih zadrže, omogućuju da se osvrnu na prethodne živote na Zemlji. Jer su te sile uglavnom povezane s nižim instinktima i strastima u ljudskoj prirodi. I ništa vas ne dovodi bliže Luciferu i Ahrimanu nego kada razvijete upravo ove moći, koje vam, u određenoj mjeri, omogućuju da se za sebe i druge osvrnete na prethodne zemaljske živote. One vode do iluzije; ali posebno, ako se ne razviju ispravno, dovode do toga da vidovnjak može moralno pasti, a ne uzdići se pod utjecajem tih sila - tako da su te moći, koje omogućuju uvid u prethodne živote na Zemlji, najopasnije. Čovjek može razviti ove moći samo ako je u isto vrijeme potpuno zaokupljen razvojem čiste moralnosti. Jer morate voditi računa o najčišćem moralu u ljudima ako se žele razviti ove moći, upućeni učitelji neće si lako dopustiti sustavno razvijanje moći koje nam omogućuju da pogledamo u ranije inkarnacije. I može se reći: koliko god je uobičajeno imati određenu nižu vidovitost koja gleda u druge svjetove i može dati opise iz duhovnih oblasti, tako je malo stvarnog, ispravnog pogleda na prethodne inkarnacije razvijeno na takav način da se uzimaju u obzir samo moći govora. Ako želite navesti ljude da se osvrnu na prethodne inkarnacije, obično se koriste druga sredstva. I tu dolazimo do jedne zanimljive točke, koja nam pokazuje kako čovjek zapravo treba obratiti pozornost na stvari na koje inače malo obraća pozornost. Rijetko će se dogoditi da netko bude vođen, u svom duhovnom vodstvu, da se na prethodne živote na Zemlji osvrne jednostavno kroz razvoj svojih govornih moći. Ipak, postoji mnogo ljudi današnjice koji to mogu učiniti; to se obično postiže drugim sredstvima. A jedno od tih sredstava je ono koje se može činiti čudnim, ali se temelji na dubljoj istini.
Netko doživljava svoj unutarnji život. Stajalo bi ga previše truda ili možda stvorilo prejaka iskušenja ako bi se karmički mogao osvrnuti na svoje prethodne zemaljske živote samo kroz razvoj svojih govornih moći. Stoga duhovne moći pribjegavaju drugom sredstvu. Izgleda kao slučajnost: naprimjer, ova osoba doživi da je druga osoba sretne i spomene joj neko ime ili određeno vrijeme ili određeni narod. I to izvana utječe na dušu na takav način, da kroz tu ideju razvija moći koje podržavaju vidovitost. I tada primjećuje da ga to ime ili referenca, a da osoba koja je to izgovorila ne zna, vodi do toga da može pogledati na prethodne živote na Zemlji. Ovdje se dakle pribjegava vanjskom sredstvu. Dotična osoba čuje ime, ili neko doba, ili ime naroda, i potaknuta je, kao izvana, da se osvrne na prethodne zemaljske inkarnacije. Takve sugestije izvana ponekad su izuzetno važne za vidovito promatranje svijeta. Doživljavate nešto naizgled potpuno nasumično, ali ono zrači poticajem za vidovnjačke moći koje biste inače razvili samo na rudimentaran način.
Ovo je par aforističkih natuknica koje bih želio dati o prodoru duhovnog svijeta u naš zemaljski svijet. Jer taj je prodor zapravo vrlo kompliciran.
Dakle, gledanje unatrag na prethodne živote na Zemlji ima veze sa silama koje su relativno opasne jer su s tim povezane sile iskušenja. S druge strane, teško da će itko tko vježba svoje vidovite moći kako bi stekao uvid u život u duhu koji je prethodio rođenju, lako doći u iskušenje da zlouporabi te vidovite moći. I u pravilu će to biti duše s određenom čistoćom, s određenom prirodnom moralnošću, koje će u duhovni život koji je prethodio sadašnjem zemaljskom životu, gledati unatrag s određenom sigurnošću. To ima veze s činjenicom da su moći koje se koriste kao vidovnjačke moći da se pogleda u to vrijeme, da su djetinje moći, moći koje su sačuvane u učenju hodanja. To su najnevinije sile koje čovjek ima u svojoj prirodi. - I molim vas da obratite pažnju na ovo, jer je vrlo značajno: najnevinije sile ujedno su one kroz koje se, kad se razviju, gleda u život koji prethodi rođenju. To je također ono što pogled na dijete čini tako čarobnim zadovoljstvom, jer je djetetova aura okružena silama, od kojih većina služi za učenje hodanja, onim silama koje sjaje u ono što je prethodilo rođenju. I u tom pogledu, za vidovito promatranje, dijete čije lice izražava nevinost i neiskustvo u svijetu, zapravo u svojoj auri može izraziti nešto što je uistinu zanimljivije od onoga što je izraženo u auri mnogih odraslih. Borbe proživljene u duhovnom svijetu, koje su prethodile rođenju i odredile sudbinu, čine ono što dijete aurički okružuje nečim nevjerojatno velikim i punim mudrosti. A mudrost koja okružuje dijete u njegovoj auri, često je puno veća od one koju osoba može izraziti svojim riječima u kasnijoj dobi. Fizionomija djeteta može biti još neodređena; ali osoba koja vidi dijete kao vidovnjak, od djeteta može jako puno naučiti ako svojim vidovitim pogledom vidi što se oko djeteta događa. A kada se vidovito razvije ono što je kao moć prisutno u djetetu, tada se vide konkretne okolnosti koje su prethodile rođenju. Možda i nije tako sebično zadovoljstvo pogledati u ovaj svijet. Ali za one koji žele razumjeti cijeli kontekst svijeta, ovaj pogled je posebno zanimljiv. A istraživanje Akaša zapisa u odnosu na određene ljude u svjetskoj povijesti ne sastoji se samo od istraživanja onoga što oni prožive na fizičkoj razini, već i to kako svoje živote na fizičkoj razini pripremaju kao duše u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja.
Ali sile koje, ako se održe čistima, sjaje u ranijim inkarnacijama, nisu sačuvane toliko u djetinjstvu, koliko u dobi kada se u ljudima razvijaju strasti, ponekad i najgore strasti. Ove moći, koje imaju i druge zadaće u ljudskoj prirodi, razvijaju se dugo nakon govornih vještina. Povezane su s osjećajima senzualne ljubavi koji se razvijaju u ljudima, i svemu što ih prati. Postoji poseban odnos između onoga što dovodi do senzualne ljubavi i onoga što vodi do jezika, i ta veza se također izražava u muškoj prirodi u lomljenju glasa, u mutiranju glasa. Ako se održavaju čistima, dovode do pogleda unatrag na prethodne zemaljske živote. Ako se ne održavaju čistima, ako se dovode u vezu s osjetilnim instinktima ljudskog bića, onda mogu dovesti do najvećih okultnih poroka. Upravo je ta vrsta vidovite moći, ekonomiziranih u ovoj dobi, najlakše izložena iskušenjima. - Tako ćete moći razumjeti cijeli kontekst, dragi moji antropozofski prijatelji! Vidovnjak koji voli govoriti o vremenu između smrti i novog rođenja - možda su neki od vas primijetili da se o tome malo govori - ovaj vidovnjak je u sebi razvio moći sačuvane iz najranijeg djetinjstva. Ali ne treba vjerovati vidovnjaku koji puno priča - uglavnom besmislice - o prošlim inkarnacijama ljudi, što se vrlo često događa, jer neki ljudi samo izjavljuju nešto o prethodnim inkarnacijama, prema njima morate biti sumnjičavi, jer je u toj domeni previše lako privući sile koje će najvjerojatnije podleći iskušenju. Zato što se moć koja se može sačuvati za to sačuva u vrijeme kad se razvija senzualna ljubav, i kada osoba još nije izvana uključena u socijalni život. Te sile ponekad vode do mnogih besmislica, posebno do određenih okultnih besmislica, jer najviše doprinose gomilanju zabluda u području duhovnog svijeta.
Zašto su izjave vidovnjaka koji su izloženi iskušenjima tako često lažne? Budući da su na ovaj način sačuvane snage iz ove životne dobi, korištenjem tih sila, niži instinkti i nagoni izviru iz osobe poput magle. A kada se pojave, tada Ahriman i ahrimanski duhovi prilaze i iz onoga što izvire formiraju utvare, tako da ih se može vidjeti i smatrati prethodnim inkarnacijama. Vrsta vidovitosti koja je neophodna za opisivanje uvjeta poput onih predstavljenih u 'Tajnoj znanosti', može se razviti posebno lako, ako se uštede moći koje se mogu zadržati samo u kasnijem životu. A budući da se u ovoj dobi, nakon dvadeset prve do dvadeset osme godine, općenito razvijaju moći koje se više odnose na intelektualni život, kada se na život već gleda s određenom trezvenošću, tako da će istraživanja u ovom području biti najmanje izložena greškama i obmanama.
Dakle, vidjeli smo da se uvidi u velike odnose duhovnog svijeta stječu razvojem onih sila koje u ljudskoj prirodi djeluju na obradi mozga. Gledanje u prethodne zemaljske živote postiže se razvojem onih snaga koje su sačuvane u mladosti, kada se sile koje tvore govor više ne koriste za oblikovanje govora i vladaju u oblasti osjetilnih nagona i njihovih organa. Stvarna duhovna oblast, oblast koja je posebno zanimljiva u kojoj se priprema novi život, može se istražiti pomoću snaga koje sačuvamo u ranom djetinjstvu, u dobi kada se uči hodati, da tako kažem.
To su svakako čudne činjenice, ali ako želite prodrijeti u duhovne svjetove morate se naviknuti prihvaćati mnoge ideje koje u početku smatrate paradoksalnim. Ali duhovni svijet zapravo nije tu da bude puki nastavak osjetilnog fizičkog svijeta, već je to svijet koji je u mnogim aspektima potpuno suprotan fizičkom svijetu. A sam čovjek nam se ukazuje kao biće značajno u kozmosu kada, s jedne strane, na ono što prolazi gledamo kao na njegovu sudbinu, njegove sposobnosti, sposobnosti u zemaljskom životu, a s druge strane - upravo kroz upoznavanje duhovnosti - promatramo kako nešto od potpuno drugačijeg života od zemaljskog, doživljava između smrti i novog rođenja. Tek tada nam se čovjek ukazuje u svom pravom značenju i određenju, kada sve to sagledamo!
Dakle, na ova dva predavanja želio sam vam dati prezentaciju, opis raznih stvari u duhovnom svijetu. Htio sam to učiniti na aforističan način jer smo ovdje u ovom gradu prvi put bili zajedno, jer je većina ljudi već upoznala sustavne prikaze iz knjiga i spisa, i jer sam želio nešto dodati ovom ili onom. Činilo mi se da je našim prijateljima u ovom gradu ovo korisnije nego da sam odabrao više koherentno poglavlje znanosti duha. Želio bih da - dopustite mi da to kažem na kraju našeg susreta ovdje, u kojem sam i ja tako uživao - da znanost duha što više prodre u srca i duše ljudi! Jer dvije stvari su važne. Prvo, kada pogledamo život oko sebe i sagledamo činjenice ovog života, vidimo kako ljudi, čak i kroz najveća dostignuća kulture, postaju sve više materijalistički, onda vidimo kako je za sve više i više čovječanstva ova znanost duha neophodna, ljudima je potrebna upravo zato jer vanjski život ljude čini materijalistima. Budući da upravo najveća dostignuća vanjskog života čine čovjeka materijalistom, potrebna mu je protuteža znanosti duha. Znanost duha je nužnost u zemaljskom životu čovječanstva, i to će postajati sve više u bliskoj budućnosti. I svatko tko razmišlja kao bi vanjski život u materijalizmu morao opustjeti i postupno izumrijeti zbog 'dostignuća' ljudske kulture, u sebi će osjetiti čežnju da znanost duha uđe u srca i duše ljudi. Naša će kultura nastaviti sve više napredovati; ali koliko god da je istina da mnoge ptice pjevice koje su obitavale na ovim prostorima nestaju u krajevima gdje se uzdižu tvornički dimnjaci, jednako je istina da - unatoč činjenici da imamo željeznicu, parobrode, i sve što nam kultura daje, telefone, zračne brodove i tako dalje, iako se ne može ništa reći protiv napretka vanjske kulture - ipak je istina da kao što ptice pjevice tjera dim dimnjaka - duševna sreća, duševna svježina, duševni sklad i duševni život, imali bi umrijeti pod utjecajem materijalističke kulture, ako znanost duha u ljudske duše ne bi uvela duhovnost. Stoga svatko tko razumije situaciju mora imati duboku čežnju za širenjem znanosti duha, jer to je nužnost.
S druge strane, postoji i druga činjenica, da zbog ove materijalističke kulture, ljudi nikada nisu odbacivali, pa čak ni mrzili, znanost duha tako snažno kao danas. - I danas se suočavamo s ovim dvjema činjenicama nužnosti i također nesporazuma, kao s dva stupa kroz koja moramo proći ako želimo svijetu donijeti znanost duha. Ali za nas, koji želimo pokušati svoje duše učiniti spremnima za ovu znanost duha, postojat će poziv, snažan poziv, na svakom od ovih stupova: činiti sve što nas same, i one koji to žele, približava znanosti duha.
S ovog ledišta sam htio razgovarati s vama, jer prvi put govorim u ovom gradu. I s ovog gledišta želim reći kao pozdrav na rastanku: da nešto od onoga što sam mogao reći prijeđe u vaša srca i osjećaj, ne samo u vaše umove! Tako da se osjećate još dublje i temeljitije povezani s nama i sa svima koji bi ovaj pokret htjeli donijeti u svijet, napraviti više nego su do sada činili! Budući da prostorno ne možemo biti zajedno, i ovih dana smo prvi put zajedno, svi želimo da naše duševne veze budu bliže i jače.
Želeći to, želim se oprostiti od vas, dragi prijatelji, i od ovog lijepog grada, znajući da ako se tako nešto dogodilo, onda je to prostorno zajedništvo također potaknulo zajedničko biće koje nije ovisno o prostoru i vremenu. Za rastanak, dopustite mi da kažem: neka je naše zajedničko druženje u prostoru potaknulo trajno, vječno zajedništvo u duhu.